{"id":8619,"date":"2011-02-07T07:37:05","date_gmt":"2011-02-07T06:37:05","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/02\/07\/a-neretva-tece\/"},"modified":"2011-02-07T07:37:05","modified_gmt":"2011-02-07T06:37:05","slug":"a-neretva-tece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/a-neretva-tece\/","title":{"rendered":"A Neretva te\u010de"},"content":{"rendered":"
\"neretva_hladna\"Tih dana velja\u010de u Mostaru je bilo hladno. Godina 1945. Neke su vojske odlazile, neke dolazile. Trebali su to biti samo njihovi poslovi, ali nisu. Civili i crkvene osobe u sve su silom uvu\u010dene. Glave su vrcale kao kuglice u fliperu. Razlijegala se pjesma o antifa\u0161izmu, partizanima s kapom na tri roga \u0161to se bore protiv Boga, o drugu Titu… Postalo je hladnije nego \u0161to je to i Neretva mislila bje\u017ee\u0107i u\u017easnuta prema moru.<\/p>\n

Danas je opet velja\u010da, samo posve neka druga godina. Ispod svega je trebala biti podvu\u010dena crta te pogled uprt u budu\u0107nost. Me\u0111utim, poku\u0161avaju ga zarobiti u pro\u0161losti. I nanovo pu\u0161taju one iste pjesme, potiho pa sve glasnije. A i Europa ih osudi i pita nas \u0161to to \u010dinimo dok ka\u017eemo da \u017eurimo prema njoj? Nemam odgovora, znam da u tome ne sudjelujem. Svaka \u010dast pokojnima pa ma kakvi oni bili kroz \u017eivot, ali obnavljati njihove spomenike po na\u0161im trgovima da bi nam bili uzorima neka je druga pri\u010da. Posebno kad nedostaju neki bitni spomenici. U Mostaru bih tako postavio, jer nikada to nije u\u010dinjeno, spomenik svima onima \u0161to su pobijeni na \u010cekrku, u Sjevernom i Ju\u017enom logoru, Sutini, raznim rukavcima Neretve, na mostovima \u0161to bi trebali spajati njezine obale… Bila je to nepotrebna cijena koju su civili i crkvene osobe platili na tim prostorima. Da se svima za\u010depe usta, proglasi\u0161e se ta vremena antifa\u0161isti\u010dkima i sad ti ne\u0161to zucni. Neretva je nastavila te\u0107i i pamtiti istinu o svemu tome. Jer nju se ne mo\u017ee u\u0161utkati i ona ne zaboravlja.<\/p>\n

Razmi\u0161ljam o svemu ovome dok se sje\u0107am tih davnih, a tako blizih doga\u0111aja u Hercegovini. Mu\u010deni\u0161tvo tada po\u010de postajati raspoznajni znak svake ku\u0107e u njoj. Nestajali su o\u010devi, majke, sinovi, k\u0107eri, susjedi, poznanici, djeca, nitko nije bio po\u0161te\u0111en. Kao da nije bilo dosta, dogodi se malo kasnije jo\u0161 i svibanj te sljede\u0107i mu\u010dni mjeseci i godine. Revno ubija\u0161e i uvjerava\u0161e nas da Bog ne postoji. Gledaju\u0107i ih spoznavali smo da u njihovim glavama i srcima zaista ne postoji, da su ga protjerali, dok je nama svjetlo i nada u budu\u0107nost. O\u017eivljavali smo uspomene na progone prvih kr\u0161\u0107ana i vjerovali da nas nitko ne mo\u017ee strti ako to ne dopustimo. Na kraju i bi tako. Raspade se njihova kula babilonska, a na\u0161a se pravedna kula pokaza u svom punom svjetlu. Oni danas lutaju i poku\u0161avaju se sna\u0107i u novim okolnostima. Jedni se kaju i mi im pru\u017eamo ruku pomirnicu, drugi bi htjeli povratak na staro i mi im uskra\u0107ujemo svoju ruku. Va\u017ean nam je i Bog i \u010dovjek, njima je samo va\u017ean u\u017eitak na ovoj kugli zemaljskoj, i kako da budemo zajedno? Volio bih da nije tako i da svi idemo u istom pravcu bez obzira koliko nam putevi bili razli\u010diti. Bog i Kraljica mira neprestano nas zovu da postanemo takvi. Imamo razli\u010dite darove u sebi i zbog \u010dega ih u potpunosti ne uporabimo za uspje\u0161an \u017eivot dok ovom zemljom, kao mostom, idemo prema svojoj nebeskoj domovini. Iza nas ne smije zakukati ni jedna majka, ne smije svoju suzu pustiti ni jedan otac. Mi smo vjesnici mira i oja\u0111enima i njihovim mu\u010diteljima. Dobro vje\u010dno ostaje u krilu Nebeskog Oca, a zlo vje\u010dno odlazi u pakao. Drugog puta jednostavno nema.<\/p>\n

Govorim sve ovo i \u010dovjeku \u010dijeg oca ubi\u0161e dok je imao samo dva i pol mjeseca. Poznavao sam ga \u010ditav \u017eivot i nisam ni\u0161ta o tome znao. Jer, to se nije smjelo spominjati u ona huda komunisti\u010dka vremena, a poslije je ve\u0107 zaborav u\u010dinio svoje. Pri\u010dao mi je ju\u010der o svemu tome. Sad mu je samo jedina \u017eelja da mu prona\u0111e kosti i da ih dostojno pokopa. Podrazumijeva se da \u0107u pomo\u0107i koliko je u mojoj mo\u0107i. Samo, jesu li dostatne sile onih koji danas iz ljubavi prema pobijenima skupljaju njihove ovozemne ostatke po raznim strati\u0161tima i rasvjetljavaju te tmurne dane? Bojim se da nisu, iako je i ovo bolje nego ni\u0161ta. Dr\u017eave s obje strane granice jo\u0161 uvijek uporno \u0161ute. Podr\u017eavaju ih u tome prijetvorne me\u0111unarodne sile koje se svaki \u010das mije\u0161aju u poslove tih dr\u017eava. Mo\u017eda otud vjetar pu\u0161e i mo\u017eda je taj vjetar donio ove koji bi sada, kao, trebali odlu\u010divati? Ne bih sada na to odgovarao. Malo je to du\u017ea pri\u010da i tra\u017ei da bude ispri\u010dana sama. No, znamo \u0161to se zbiva i ne pristajemo na te njihove nedemokratske korake, da ne uporabimo neki drugi pojam. \u017dao mi tek njihovih gra\u0111ana. Nisu zaslu\u017eili da oni govore u njihovo ime. Nadam se da \u0107e smo\u0107i snage prozreti ih i skinuti sa svoga vrata.<\/p>\n

\u0160umi Neretva i odlazi dolje prema jugu. Pri\u010da o toplini koja \u0107e zgrijati na\u0161e mrzle dane. Potpuno je to blijeda slika onoga \u0161to \u010dini Kraljica mira unato\u010d tome \u0161to u to znaju ne vjerovati i neki iz okoline. Recimo oni \u0161to rade i nedjeljom i svecem te na to tjeraju i svoje djelatnike. Zar im je bli\u017ei govor pro\u0161lih, prohujalih vremena? Ili bi ih oni ponovno vratili? Vrijeme je stvari staviti na svoje mjesto. Nadam se da \u0107emo u tome ustrajati.<\/div>\n


<\/strong> <\/p>\n

Miljenko Stoji\u0107 | miljenko.info<\/strong>
<\/span><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"neretva_hladna\"Tih dana velja\u010de u Mostaru je bilo hladno. Godina 1945. Neke su vojske odlazile, neke dolazile. Trebali su to biti samo njihovi poslovi, ali nisu. Civili i crkvene osobe u sve su silom uvu\u010dene. Glave su vrcale kao kuglice u fliperu. Razlijegala se pjesma o antifa\u0161izmu, partizanima s kapom na tri roga \u0161to se bore protiv Boga, o drugu Titu… <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8618,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-8619","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8619"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8619\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}