<\/strong>
Usu\u0111ujem se napisati da Hercegovina vi\u0161e nije potencijal koji \u201esve naseli, sebe ne raseli\u201c, da na\u0161 stari kraj postaje sve vi\u0161e i sve br\u017ee – kraj staraca. U Tomislavgradu su tako u zadnjih desetak godina otvorena tri stara\u010dka doma i, koliko znam, dobro upu\u0107eni poslovni ljudi planiraju izgradnju bar jo\u0161 toliko smje\u0161tajnih kapaciteta, \u0161to za povratnike iz europskih zemalja, \u0161to za one o kojima skrbi op\u0107inska mjerodavna slu\u017eba. U Livnu i Ljubu\u0161kom je sli\u010dna situacija, o Mostaru koji je prije rata jedini imao stara\u010dki dom, da i ne govorim. Vjerojatno nije druga\u010dije ni u drugim hrvatskim op\u0107inama, od Ravnog na jugu do Kupresa i Rame na sjeveroisto\u010dnim okrajcima i Zapadnim stranama, Zavr\u0161ju Hercegovine. Da, ali kakve veze ima demografija s duhovno\u0161\u0107u? Demografska gibanja su samo posljedica duhovnog lutanja po oceanu konzumerizma i mo\u010dvarama defetizma koje nisu iznimka nego radije pravilo u zemlji u kojoj \u201ekamen, kr\u0161 i maslina, vino, ganga i Neretva\u201c nisu jedini izvori \u017eivota nego simboli malih zahtjeva i neko\u0107 velike skromnosti puka naviklog na golo pre\u017eivljavanje.<\/p>\n
Ka\u017eu, a mnogi i vjeruju ili su se na svoj na\u010din uvjerili, da je tu, ispod hercegova\u010dkog sunca-zvizdana, nebo zemlju poljubilo, da se prije skoro dvadeset godina ponad Bijakovi\u0107a, u Me\u0111ugorju, hercegova\u010dkoj djeci, danas majkama i o\u010devima neke nove (mogli bismo re\u0107i multikulturalne) djece, ukazala na\u0161a univerzalna, katoli\u010dka, nebeska Majka. O fenomenu Medjugorja su napisane stotine knjiga, tisu\u0107e izvje\u0161\u0107a, komentara, slikopisa i (ne)potpisanih putopisa. Jo\u0161 uvijek svakodnevni susreti (kakogod ih tko nazivao, do\u017eivljavao i (pr)osu\u0111ivao) Gospe s djecom koja to vi\u0161e nisu, mjese\u010dne poruke mjestu i svijetu, kao i interes hodo\u010dasnika i znati\u017eeljnika iz cijelog svijeta, traju. Ali kao da sva ta zbivanja imaju vi\u0161e utjecaja i konkretnih duhovnih plodova negdje na Filipinima, ili Maldivima, u srcu Afrike, na sjeveru Ju\u017ene ili na jugu Sjeverne Amerike, nego na katolike, Hrvate Hercegovine. I dalje nas drugi ili tre\u0107i nara\u0161taj ro\u0111aka iz prekooceanski zemalja donekle razumije, dok ne po\u010dnemo psovati. Ni Me\u0111ugorje ni sva \u010duda ovog svijeta nam ne poma\u017eu odre\u0107i se tako ru\u017ene navike, tako lakog a tako te\u0161kog grijeha!? Malo je naroda na svijetu koji se toliko zaklinju u Boga, spremnih i \u017eivot-ako-treba za svoju vjeru dati, a nespremnih odre\u0107i se neulju\u0111enog, prostog psovanja i vrije\u0111anja vje\u010dnih vrednota i svega svetoga. Mo\u017eda o uzrocima tog i takvog ustrajanja u zlu ne\u0161to govori i podatak po kojem se netko potrudio u na\u0161im mjestima izbrojati \u010dak sedamdesetak naziva za Sotonu, od kojih neka nalikuju, Bo\u017ee mi ‘prosti, dje\u010djem tepanju. Naletom ga bilo!<\/p>\n
‘Ovdi nam je dobro, ‘vako nam i triba’<\/strong><\/p>\n Znate onu pri\u010du kad je sin, nezadovoljan polo\u017eajem u ku\u0107i, oti\u0161ao od oca. Pa mu pi\u0161e iz Amerike da to nije to o \u010demu se pri\u010da. Potom isto do\u017eivljava i pi\u0161e iz Australije, pa iz Europe, dok se kona\u010dno nije na\u0161ao u Rusiji. Tada je dragom ocu, iscrpljen potragom za boljim svijetom, napisao: Ovdje mi je dobro, ‘vako mi i triba! I mi bismo svi negdje bje\u017eali.<\/p>\n Jer, svi smo protiv korupcije, a skoro bez iznimke, po bolnicama, na cestama, po sveu\u010dili\u0161tima i \u0161kolama, u javnom i privatnom \u017eivotu, bez obzira na dob, stale\u017e, zanimanje i zvanje, svi jednako tra\u017eimo vezu, ostaju\u0107i u \u010dudu ako neki savjesni lije\u010dnik, profesor, policajac, sudac odbije na\u0161 (ne)skromni znak pa\u017enje. Privatno, poneki i javno, na dru\u017eenjima, sahranama i svadbama, upiremo prstom u ovog ili onog politi\u010dara tra\u017ee\u0107i krivce za osobnu i narodnu sve te\u017eu gospodarsku situaciju, a na svakim izborima glasuje nas sve manje i predla\u017eemo i biramo sve lo\u0161ije. Vlastitoj djeci i onima kojima \u017eelimo dobro, ka\u017eemo da se ne primi\u010du politici, jer je prljava, jer je kurva, e da bismo, kad nam se vrati \u0107irilica na prometne znakove i u knjige, kad nas umirove po\u010detkom \u010detrdesetih a oduzmu mirovinu koncem \u010detrdesetih, kad nam na\u0161i predstavnici po\u010dnu izazivati opipljivu du\u0161evnu bol, kad na vlastitoj ko\u017ei osjetimo zna\u010denje uzre\u010dice \u201ekadija te tu\u017ei, kadija ti sudi\u201c, kad nam drugi narodi nametnu svoju politi\u010dku volju, kad shvatimo da se u demokraciji jednostavno ne znamo organizirati, kad privatna nezasitnost proguta op\u0107e dobro, kad nam ve\u0107ini pohlepa pojede srce, spremni smo opet i iznova \u017ertvovati-ako-zatreba i \u017eivot (po mogu\u0107nosti ne vlastiti) za neku imaginarnu slobodu.<\/p>\n Lije\u010dnici nam odo\u0161e u politiku, u\u010ditelji i profesori su prisiljeni raditi u fu\u0161u, roditelji skrbe ne vi\u0161e o vlastitoj djeci nego i o unucima, djeca kao opijena luduju za \u0161und glazbom (ako se ta zavijanja mogu uop\u0107e nazvati tako lijepim imenom), starci se pred odlazak iz ove doline suza skru\u0161e i sjetno spominju dobra-stara-vrimena, a mi koji se nadamo dok di\u0161emo, ne prestajemo pitati – tko nam je za sve kriv. Tko nas je u rat poveo, za koga i za \u0161to su nam bra\u0107a izginula? Tko nas je izdao ju\u010der u Daytonu, danas u Sarajevu, sutra u Briselu? Jesu li nam ba\u0161 za sve krivi bosanski katolici i purgerski (ne)vjernici? Jesmo li uskogrudni nacionalisti koji nepodno\u0161ljivom lako\u0107om zaborava ostavljaju svoju Posavinu i Banja Luku, ili bi neki na\u0161i iznad Ivan planine i Kupre\u0161kih vrata htjeli od nas napraviti taoce svih svojih stradanja i jamce vlastitih (uzaludnih) nadanja? Tko nas zavadi, tko nas i zbog \u010dega (pri)vodi ju\u010der na \u0106elovinu ili na razgovor ugodni u zgradi Kamenoj, danas u Zenicu, sutra opet u Mostar? Vladaju li stvarno Hercegovinom neke (ne)poznate (ne)vidljive sile od ju\u010der, od vijeka ili nam je ovdje ipak dobro? Ili nam ‘vako i triba!?<\/div>\n <\/p>\n![\"stari_mostar\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_stari_mostar.gif\")
Nedavno sam pi\u0161u\u0107i o Bosni bez Hercegovine, za Hercegovinu zapisao da je ostala kao \u201eusamljeni otok, sna\u017eno udaran valovima ljubomore i zavisti sa sjevera, tiho oplakivan s juga i zapada, ali jo\u0161 uvijek spremna biti kameni dom ljutom poskoku i progonjenom uskoku\u201c. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8622,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-8623","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8623","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8623"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8623\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8622"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8623"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8623"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8623"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}