{"id":865,"date":"2009-05-17T22:05:08","date_gmt":"2009-05-17T20:05:08","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/05\/17\/propovijed-biskupa-peria-na-komemoraciji-bleiburkih-rtava-i-hrvatskoga-krinoga-puta\/"},"modified":"2009-05-17T22:05:08","modified_gmt":"2009-05-17T20:05:08","slug":"propovijed-biskupa-peria-na-komemoraciji-bleiburkih-rtava-i-hrvatskoga-krinoga-puta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/propovijed-biskupa-peria-na-komemoraciji-bleiburkih-rtava-i-hrvatskoga-krinoga-puta\/","title":{"rendered":"Propovijed biskupa Peri\u0107a na komemoraciji Bleibur\u0161kih \u017ertava i Hrvatskoga kri\u017enoga puta"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" style=\"margin-left: 6px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"biskup_bl\" src=\"images\/stories\/novo\/biskup_bl.jpg\" width=\"147\" height=\"149\" \/>Ako ovo o \u010demu govorimo nije bio genocid, tj. poku\u0161aj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uni\u0161tenjem, ubijanjem, o\u0161te\u0107enjem, sprje\u010davanjem ili prividnim su\u0111enjem &#8211; \u0161to je to onda genocid? Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i vi\u0161e godina nije se pojavio nijedan zlo\u010dinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobi\u0161ta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i jo\u0161 dalje.<br \/>Propovijed mostarsko-duvanjskog biskupa dr. Ratka Peri\u0107a na komemoraciji Bleibur\u0161kih \u017ertava prenosimo u cijelosti:<\/p>\n<p>Brisanje spomena. U doba Rimskoga Carstva postojao je zakon Senata, a odnosio se na delikte protiv imperatora i Imperija. Tako, dok su neki carevi zbog svojih zasluga posmrtno progla\u0161ivani bo\u017eanstvima, drugi su zbog svoje tiranije osu\u0111ivani na izbacivanje iz prirode i dru\u0161tva. Taj se kazneni zakon nazivao damnatio memoriae &#8211; osuda na zaborav! A sankcija se provodila u slu\u017ebenim ispravama i na spomenicima, podignutima doti\u010dnoj osobi u \u010dast. Tako je abolitio nominis &#8211; brisanje imena &#8211; pogodila careve: Nerona (54.-68.), Domicijana (81.-96.), Maksencija (306.-312.) i neke druge zbog njihova veleizdajni\u010dkog zlotvorstva. Tako nekad bilo.<\/p>\n<p>Sudbina hrvatskoga naroda. U povodu 13 stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva me\u0111u Hrvatima (641.-1941.) spremao se crkveni i narodni jubilej, koji je u izvedbi svojoj bio ometen ratnim mete\u017eom. Trebao je obuhvatiti ne samo ulazak hrvatskoga naroda u zvjezdani krug kulturnih naroda Europe, i njegov milenijski razvoj, nego i svih onih 13 stajali\u0161ta kroz 13 stolje\u0107a povijesnoga Kri\u017enog puta, glavne \u017eivotne dionice svakoga vjernika i puka: <br \/>&#8211; to jest od ulaska, po kr\u0161tenju, u Kristovu otajstvenu sudbinu, putem su\u0111enja pred sinedrijima i tribunalima ovoga svijeta &#8211; preko vi\u0161estoljetne nacionalne razjedinjenosti pod raznim dr\u017eavnim vrhovni\u0161tvima &#8211; da se tim narodom \u0161to ja\u010de zagospodari kako mu ne bi pala na pamet vlastita dr\u017eavna samostalnost; i kao da je nad njim stalno visjela ako ne osuda na zaborav, a ono barem podru\u010dno svo\u0111enje na ostatke ostataka!<br \/>&#8211; Pa onda kri\u017enim padovima na Petrovu Gvozdu (1097.), na Krbavskom polju (1493.), masovnim iseljenjem iz Bosne (1699.), ali i stalnim nacionalnim osvje\u0161\u0107enjem i neizgubivom voljom za odlu\u010dnim hodom prema zemlji obe\u0107anja. <br \/>&#8211; Napokon krvavim stajali\u0161tima bi\u010devanja, zatvaranja, zamjene za zlo\u010dince, krunjenja trnovinom, sve do \u010dina samoga raspinjanja. A te su kri\u017ene postaje u muci i smrti uvijek nosile i zalog nade, poput onoga izvornoga Kristova kri\u017enog puta, nade da &#8220;i na\u0161 uskrs jednom mora svanuti!&#8221;<\/p>\n<p>Vrhunac Kalvarije. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu u \u010detiri godine do\u017eivio, kao cjelina ili u dobru svom dijelu, tri &#8220;izru\u010denja&#8221;.<br \/>&#8211; Najprije je izru\u010den pod &#8220;sve\u017eanj&#8221; fa\u0161izma i &#8220;svastiku&#8221; nacizma, 1941. <br \/>&#8211; Zatim je, u onim nepreglednim mno\u0161tvima koja su se povla\u010dila i uzdala u zapadnu demokratsku za\u0161titu, ve\u0107i dio ostao na terenu Slovenije, a manji dio pre\u0161ao na austrijsko podru\u010dje saveznicima, koji su iz svojih motiva ignorirali \u017denevsku konvenciju, iz 1929., o zarobljenicima, kad su bili u pitanju vojnici i gra\u0111ani Hrvatske dr\u017eave, koja je tako\u0111er pristupila potpisnicama \u017denevske konvencije, 1943. <br \/>&#8211; I kona\u010dno kad su mnogi hrvatski i drugi gra\u0111ani pomislili da su dospjeli u luku spasa, nakon svr\u0161etka rata, 15. svibnja 1945., Britanci su s bleibur\u0161koga i ostalih austrijskih podru\u010dja izru\u010dili pod partizansku zvijezdu ubijanja i robijanja na desetke tisu\u0107a vojnika i civila, dok je glavninu u Sloveniji zarobila jugoslavenska vojska. I svaki put kod tih izru\u010denja moglo se ponoviti poznato na\u010delo: &#8220;Ve\u0107i grijeh ima onaj koji me predao tebi&#8221; (Iv 19,11), jer se u praksi svi ti novi &#8220;gospodari&#8221; nisu odvi\u0161e razlikovali u nepo\u0161tovanju dostojanstva ljudske osobe i cijeloga naroda.<br \/>Pobjedom novih vlastodr\u017eaca 1945. godine, skupljenih u ateisti\u010dku partiju vodilju, otpo\u010dela je golgotska odnosno &#8220;Bleibur\u0161ka tragedija&#8221; hrvatskoga naroda, dotada\u0161nji vrhunac Kri\u017enoga puta, pro\u017eivljavan potom u kolonama smrti, bacanjem u rijeke, jazovke i jame bezimenke, u groblja za strance, u zloglasne logore. Sudovi bez svjedoka, presude bez pravde, pokopi bez \u010dasti, grobovi bez natpisa, tako da se uvrije\u0111enima i poni\u017eenima bez traga svaki spomen zatre. Ta je tragedija potresna u svome u\u017easnu porazu po sav narod, jer je malo koja obitelj ostala neucviljena. A taj holokaust, vi\u0111en od zlikova\u010dkih izvr\u0161itelja kao trijumf odmazde i rje\u0161enja &#8220;hrvatskoga pitanja&#8221;, neizrecivo je bolan i po tome \u0161to se do danas, vi\u0161e od 60 godina od toga zatora, ne zna ni pribli\u017ean broj ratnih i poratnih \u017ertava.<br \/>A i kako bi se mogao ustanoviti to\u010dan broj \u017ertava ako je od 1945. kroz 45 godina trajala damnatio memoriae &#8211; prokletstvo spomena! Naime, nakon te nacionalne katastrofe u kojoj je nestao cvijet hrvatske mlade\u017ei, uvedeno je korjenito zatiranje pam\u0107enja, odnosno stalno osu\u0111ivanje u \u0161koli, u vojsci, u medijima. A za provedbu toga zatora mo\u017ee biti odgovoran samo partizansko-komunisti\u010dki vrh: odgovoran u pripremi i izvr\u0161enju, odgovoran u neka\u017enjavanju zlodjela i u ka\u017enjavanju spomena. Za Rimskoga Carstva bila je osu\u0111ena na zaborav jedna osoba, a ovdje su zatirane bezbrojne osobe, zarobljenici, skupine, pa \u010dak i ljudske kosti i grobovi! Ho\u0107e\u0161 li dokaze?<\/p>\n<p>Brisanje s popisa \u017ertava. Koliko je ta rasura memoriae \u2013 brisanje sje\u0107anja &#8211; bila temeljita, vidi se i po tome \u0161to je prigodom slu\u017ebenih popisa ratnih \u017ertava, godine 1950. u uputama doti\u010dnim komisijama obja\u0161njeno kako &#8220;svi oni koji su u toku Narodnooslobodila\u010dke borbe izgubili \u017eivot na strani okupatora ili doma\u0107ih izdajica bilo na koji na\u010din (kao borci, pomaga\u010di, simpatizeri) ne smatraju se \u017ertvama rata&#8221;. (Upute objavljene u tada\u0161njim dnevnicima, vidi Vjesnik, 14. I. 1950.) A koji su to &#8220;simpatizeri&#8221;, odredit \u0107e komunisti\u010dka komisija!<br \/>\u0160tovi\u0161e, pod taj diskriminatorski zakon potpada i paradoksalna \u010dinjenica da je 1964. proveden popis \u017ertava rata s gotovo isklju\u010divom svrhom kako bi se od SR Njema\u010dke naplatila od\u0161teta za te \u017ertve. Iako je, dakle, s obzirom na materijalnu korist novoj dr\u017eavi odgovarao \u0161to ve\u0107i broj ratnih \u017ertava, tj. sve \u017ertve na kojoj god strani bile i pale, dr\u017eava se odrekla me\u0111u ratne \u017ertve uvrstiti &#8220;borce, pomaga\u010de i simpatizere&#8221; na suprotnoj strani. (J. Jur\u010devi\u0107, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zlo\u010dini nad Hrvatima, Zagreb, 2005., str. 8.) Mo\u017eda se taj broj \u017ertava nije mogao to\u010dno ustanoviti ni zbog ve\u0107 uni\u0161tenih ili skrivenih tolikih dokumenata, brisanja imena, prikrivanja grobova, a ni zbog zlo\u010dina\u010dke savjesti s kojom je novi vlastodr\u017eac trebao stati pred me\u0111unarodni sud pravde.<br \/>Ako ovo o \u010demu govorimo nije bio genocid, tj. poku\u0161aj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uni\u0161tenjem, ubijanjem, o\u0161te\u0107enjem, sprje\u010davanjem ili prividnim su\u0111enjem &#8211; \u0161to je to onda genocid? Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i vi\u0161e godina nije se pojavio nijedan zlo\u010dinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobi\u0161ta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i jo\u0161 dalje.<br \/>Moderni imperator sa svojom kom-partijom, koji je represivnim mjerama zbio narode u umjetnu dr\u017eavnu tvorevinu, gu\u0161e\u0107i osobito dva neugu\u0161iva ljudska osje\u0107aja i neotu\u0111iva prava: narodno i vjersko, nakan u nacionalnom pogledu sve &#8220;jugoslavenizirati&#8221;, a u religijskom &#8220;ateizirati&#8221;, upustio se u zatiranje imena i religioznog spomena jednoga 13-stoljetnoga katoli\u010dkog naroda. Umi\u0161ljen, poput ostalih trijumfalnih zanesenjaka ovoga svijeta, da njegovo carstvo ne \u0107e vidjeti svr\u0161etka, a nemo\u0107an predvidjeti \u0161to mu vrijeme iza brda valja, dogodilo se da mu se, 10-ak godina nakon smrti, umjetna dr\u017eavna tvorevina stala rastvarati na svoje naravne sastojke.<br \/>Tako, nakon 45 godina sustavna brisanja memorije &#8211; raspuko\u0161e grobovi uskrsnu\u0107a: proklija zemlja istinom i vikom, vapajem u nebo za pravdom, molitvom i hodo\u010da\u0161\u0107em. Napose ovom svibanjskom bleibur\u0161kom komemoracijom u po\u010dast izru\u010denima, poginulima, poklanima. I nikakvo \u010dudo \u0161to i dr\u017eavotvorac i njegova tvorevina do\u017eivljavaju od svega pravdoljubiva svijeta damnatio memoriae koju je on primjenjivao na druge. Ne do\u017eivljava osudu samo od onih koji mu podi\u017eu memorijalne plo\u010de, dokazuju\u0107i se njegovim ideolo\u0161kim sumi\u0161ljenicima.<\/p>\n<p>Komisija Hrvatskoga dr\u017eavnog sabora za utvr\u0111ivanje ratnih i poratnih \u017ertava, osnovana 1991. i sastavljena od 60-ak \u010dlanova, \u017eeljela se voditi na\u010delom: &#8220;U ratne \u017ertve se ubrajaju vojnici ubijeni u borbi, pogubljeni vojnici, poginuli, odnosno ubijeni pripadnici paravojnih formacija policija, financi, oru\u017enici, poginuli gra\u0111ani, vojni slu\u017ebenici i svi ostali poginuli gra\u0111ani&#8221;, isti\u010du\u0107i da &#8220;svaka \u017ertva ima svoje ime i prezime&#8221;. (Vjesnik, 15. X. 1999.)Komisija je prestala s radom 2000. u novim politi\u010dkim promjenama i formalno ukinuta 2003. Prema njezinim podatcima, do mjeseca rujna 1999. na podru\u010dju Republike Hrvatske popisano je preko 1.000 grobi\u0161ta. Njezinim dokidanjem onemogu\u0107eno je, na toj razini, daljnje prikupljanje podataka o ratnim i poratnim \u017ertvama.<\/p>\n<p>Skup\u0161tina Europskoga parlamenta, 60 godina post factum, 25. sije\u010dnja 2006. priznaje da se me\u0111unarodna zajednica nije dr\u017eala na\u010dela pravednosti u odnosu na zlodjela nacizma i komunizma: &#8220;Pad totalitaristi\u010dkih komunisti\u010dkih re\u017eima u Srednjoj i Isto\u010dnoj Europi nije bio u svim slu\u010dajevima popra\u0107en me\u0111unarodnom istragom zlo\u010dina koje su ti re\u017eimi po\u010dinili. Dapa\u010de, po\u010dinitelji tih zlo\u010dina nisu izvedeni pred sud me\u0111unarodne zajednice, kao \u0161to je bio slu\u010daj sa stravi\u010dnim zlo\u010dinima koje je po\u010dinio Nacionalsocijalizam&#8221; (br. 5). Sve je potom prepu\u0161teno nacionalnim sudovima, tj. zaboravu!<br \/>Na to se mogu navesti rije\u010di velikoga Augustina, crkvenoga nau\u010ditelja iz 4.\/5. stolje\u0107a: &#8220;Odmakne li se pravda, \u0161to su kraljevstva ako ne velike razbojni\u010dke dru\u017eine!&#8221; (Sv. Augustin, O Bo\u017ejoj Dr\u017eavi, 4,4.) Otkako su zemaljski suci &#8211; Kajfe, Herodi i Pilati &#8211; pokazali svoje suda\u010dke metode i presude nad Isusom Kristom, Sinom Bo\u017ejim, Istinom i Pravdom, nas kr\u0161\u0107ane ni\u0161ta ne iznena\u0111uje. Stoga se ne zanosimo naivnim povjerenjem u ljudske tribunale, ni doma\u0107e ni me\u0111unarodne, pogotovo ne u politi\u010dke relikte totalitaristi\u010dkih ideologija! Mi vjerujemo u Boga pravde koji \u0107e na svome vje\u010dnom nepristranom sudu &#8220;naplatiti svakomu po djelima njegovim&#8221;(Mt 16,27).<br \/>Ali jest nam na ovome svijetu stalo do prave znanstveno-povijesne istine o svakoj osobi, \u017ertvi i \u017eivotu, koja se mo\u017ee istra\u017eiti i objaviti. Jer zlikovcima je povijesna istina najve\u0107i me\u0111unarodni tribunal! Zar je to malo?! Istina nam je potrebna da vidimo snagu nevinosti jednih i dubinske razmjere krivi\u010dnosti drugih. Da se vidi koliki je zlo\u010din koji treba priznati ili koji treba oprostiti! Sustavne su nam se la\u017ei na sve na\u010dine nametale, a nositelji bezo\u010dne neistine zasjeli na prijestolje vlasti, odakle su desetlje\u0107ima donosili zakone i presude ne po istini i po pravdi, nego nerijetko obrazlo\u017eenjem &#8220;oca la\u017ei&#8221; i &#8220;\u010dovjekoubojice od po\u010detka&#8221; (Iv 8,44).<br \/>Osim toga, zlo\u010dincima se genocid i zator spomena nije ni isplatio. Jer kad neke ljude i narode Bog svojom prati za\u0161titom, onda se doga\u0111a ovo: \u0161to ih drugi srpom vi\u0161e \u017eanju ili \u010deki\u0107em tuku, oni se sve to bolje mno\u017ee, ra\u0111aju i rastu! Kad Bog promi\u010de \u017eivot, onda mu ni\u0161ta ne mo\u017ee nikakav genocid, ni genocidni faraon, ni njegov rasisti\u010dki zakon (usp. Izl 1,22), ni damnatio memoriae!<\/p>\n<p>O\u017eivotvorenje. A ono \u0161to u ovoj suznoj dolini i na ovoj Bleibur\u0161koj poljani, simbolu hrvatskih strati\u0161ta, mo\u017eemo u\u010diniti jest ovaj izraz religioznoga pijeteta i molitvenoga spomena na ratne i poratne \u017ertve preporu\u010duju\u0107i njihove du\u0161e Bo\u017eanskomu milosr\u0111u i izra\u017eavaju\u0107i svoju vjeru u Duha, Gospodina i \u017divotvorca.<br \/>Ne mo\u017eemo se, dakle, danas ne sjetiti Ezekielove proro\u010dke slike o sasu\u0161enim kostima (37,1-14) iz prvoga \u010ditanja, opisane ne prije 60 nego prije 2.600 godina. Prorok bija\u0161e s drugim prognanicima dospio u Babilon. Bog ga je prenio u duhu &#8220;usred doline pune kostiju&#8221;, na neki tada\u0161nji Bleiburg. U vi\u0111enju mu pokazao nepregledne hrpe ljudskih kostiju, razbacane bez veze i reda. Kao da je neka vojna pukovnija poskapala od gladi ili pobijena nakon predaje. Dok prorok zaprepa\u0161teno u vi\u0111enju motri te ljudske sablasne kosture, \u010duje Bo\u017eji upit:<br \/>&#8211; &#8220;Sine \u010dovje\u010dji, mogu li ove kosti o\u017eivjeti?&#8221;<br \/>&#8211; &#8220;Jahve Gospode, to samo ti zna\u0161,&#8221; odgovara ponizni sluga Bo\u017eji. I Bog mu naredi da se obrati tim suhim kostima, da ih iz mrtvila budi i rije\u010dju povezuje. I misli\u0161 da \u0107e kosti ostati samo kosti? Dok im on prorokuje, najednom me\u0111u njima otpo\u010de pomicanje i sra\u0161tanje. Kosti se ko\u017eom presvuko\u0161e i mi\u0161i\u0107ima u\u010dvrsti\u0161e. Svaki kostur u svoj oblik. Digo\u0161e se trupla krupna. Vrati\u0161e se \u010ditavi tjelesni sustavi, ali nema jo\u0161 onoga bitnoga. Nema krvi i \u017eivotnog daha. Za prodisajno funkcioniranje ho\u0107e se drugi intervent, kao u stvaranju. I eto drugoga zova Bo\u017ejega:<br \/>&#8211; &#8220;Prorokuj duhu, sine \u010dovje\u010dji, prorokuj i reci: Od sva \u010detiri vjetra do\u0111i, du\u0161e, i dahni u ova trupla da o\u017eive!&#8221;<br \/>&#8211; I stade Ezekiel Bo\u017eje proricati rije\u010di i po\u010de Duha Bo\u017ejega zazivati da zapuhne s istoka i zapada, sa sjevera i juga. I u\u0111e Duh i obuze ona tjelesa i, gle, \u010duda nevi\u0111ena: srca prokuca\u0161e, mozgovi promisli\u0161e, lica se zarumeni\u0161e, ljudi prohoda\u0161e &#8211; vojska veoma velika. Jo\u0161 svje\u017eija nego prije tragi\u010dna boja. Nije to vi\u0161e slika, nego stvarnost: To je sav dom Izraelov, sine \u010dovje\u010dji!<br \/>Tu, u toj dolini osu\u0161enih kostiju, gdje maloprije vlada\u0161e sablasna smrt, sada proklju\u010da bujni \u017eivot; prije kostur suh, sada \u017eivi Duh. <br \/>I me\u0111unarodnu i doma\u0107u dolinu suhih kostiju samo je Duh Bo\u017eji kadar o\u017eiviti, obu\u0107i i na noge podi\u0107i. Onaj koji je \u010dovjeka i narod iz maj\u010dine utrobe izveo, kako ga ne bi mogao po milosti s novim srcem preporoditi i s novim duhom uskrisiti u Dan onaj?<\/p>\n<p>A ti, lijepa na\u0161a europska zajednico, ne vidjela vi\u0161e nikada zlo\u010dina bleibur\u0161kih dubina! Ni izdajni\u010dkih \u010dina iz 1945., po\u010dinjenih od opijenih pobjednika!<br \/>Ne do\u017eivjela vi\u0161e nikada zlodjela nacizma i fa\u0161izma protiv \u010dovje\u010dnosti!<br \/>Ni zlodjela antifa\u0161izma i komunizma protiv ljudskoga dostojanstva, ljudskih prava i narodnih sloboda! <br \/>Kolijevko uljudbe na\u0161e kr\u0161\u0107anske i europske:<br \/>u tvome se \u0161kolstvu umne mo\u0107i razvijale;<br \/>u tvome se sudstvu istinite i pravedne presude izricale;<br \/>u tvome zakonodavstvu blistao razum i po\u0161tenje;<br \/>u tvome lije\u010dni\u0161tvu zdravlje nalazili bolesni i nemo\u0107ni;<br \/>u tvome krilu ljudi i narodi o\u010duvali svoju ulogu i snagu: nikada im nitko ne mogao uni\u0161titi njihova identiteta!<br \/>Europski dome na\u0161, ne disao samo s pomo\u0107u dvaju plu\u0107nih krila, istoka i zapada, nego i s pomo\u0107u dviju plo\u010da bo\u017eanskoga Dekaloga: u tebi se zapovijedi Bo\u017eje opslu\u017eivale, od prve do posljednje! <br \/>&#8211; Boga se priznavalo i \u0161tovalo na slavu Bo\u017eju i na \u010dovjekovo dobro!<br \/>&#8211; Nedjelja se slavila i vrjednovala, i u zaslu\u017ean odmor pretvarala!<br \/>&#8211; Roditelji se u odgovornu o\u010dinstvu i maj\u010dinstvu \u010dastili. <br \/>&#8211; \u0160titio se \u017eivot od naravnoga za\u010detka do naravnoga svr\u0161etka.<br \/>&#8211; U urednu braku rasle zdrave i odgovorne obitelji. <br \/>&#8211; Dru\u0161tvo se mno\u017eilo i ne znalo za poba\u010daje i ostala umorstva; daleko od prijevare i plja\u010dke! Ne bilo mjesta antidekalo\u0161kim i antihumanim zakonima, kojima se djeca i mlade\u017e kvare! Naravni se zakon po\u0161tovao!<br \/>Zdrava se sloboda u tebi razvijala! Na istini pravda rasla! Na pravdi nam mir mirisao! A u miru dobra djela cvala!<\/p>\n<p>Hodo\u010dasni\u010de! Neka se po tvojoj dana\u0161njoj molitvi i ovoj uzvi\u0161enoj Kristovoj \u017ertvi &#8220;obraduju kosti satrvene&#8221; (Ps 51,10), kosti na\u0161ih prognanih, izmu\u010denih i izru\u010denih! A ti s ovoga polja ponesi ne samo neizbrisivo pam\u0107enje svojih religioznih i nacionalnih vlastitosti, nego i velikodu\u0161nu ljubav i pra\u0161tanje, poput Krista golgotskoga, prema onima koji ne znaju \u0161to \u010dine. Na\u0161 je danas vapaj iz drugoga misnoga kanona: &#8220;Molimo te&#8221;, Gospodine, &#8220;smiluj se svima nama&#8221;, jer nam svima treba tvoje neizmjerno milosr\u0111e. Amen. (kta\/ika)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" style=\"margin-left: 6px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"biskup_bl\" src=\"images\/stories\/novo\/biskup_bl.jpg\" width=\"147\" height=\"149\" \/>Ako ovo o \u010demu govorimo nije bio genocid, tj. poku\u0161aj istrjebljenja dijela narodne zajednice: uni\u0161tenjem, ubijanjem, o\u0161te\u0107enjem, sprje\u010davanjem ili prividnim su\u0111enjem &#8211; \u0161to je to onda genocid? Na ljudskom sudu pravde u ovih 60 i vi\u0161e godina nije se pojavio nijedan zlo\u010dinac za ovaj genocid, kojim su pokrivena grobi\u0161ta od Bleiburga do Dubrovnika, od Stoca do Vukovara, i jo\u0161 dalje.<br \/>Propovijed mostarsko-duvanjskog biskupa dr. Ratka Peri\u0107a na komemoraciji Bleibur\u0161kih \u017ertava prenosimo u cijelosti: <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-865","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=865"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/865\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=865"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=865"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}