Vojne prilike u Hercegovini koncem 1944. i po\u010detkom 1945.<\/strong><\/p>\n
![\"aktivnosti11od01-04veljace_zemljovi\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_aktivnosti11od01-04veljace_zemljovi.jpg\")
U jesen 1944. njema\u010dke su se postrojbe povukle s jadranske obale. Zapovijed o povla\u010denju i zaposjedanju nove crte obrane stigla je izravno iz Berlina. Rije\u010d je, naime, o prosudbi i direktivama njema\u010dkog vrhovnog zapovjedni\u0161tva na temelju kojih je otpo\u010delo uspostavljanje tzv. zelene crte obrane izme\u0111u Knina, Mostara i Vi\u0161egrada. Sve do tog trenutka prostor Hercegovine nije imao gotovo nikakvo vojno zna\u010denje. Tek njema\u010dkim zaposjedanjem spomenute crte, koja je u biti bila bo\u010dna za\u0161titnica srijemskoj boji\u0161nici i mostobran za prihvat njema\u010dkih postrojbi iz skupine \u00bbE\u00ab armije, koja se pod zapovjedni\u0161tvom generala L\u00f6hra povla\u010dile iz Gr\u010dke, Hercegovina privremeno postaje iznimno zna\u010dajnim vojnim podru\u010djem.<\/p>\n
U tako osmi\u0161ljenim njema\u010dkim planovima poseban zna\u010daj dobiva Mostar koji je odre\u0111en sredi\u0161njim obrambenim stupom. Istodobno raste i vojni zna\u010daj \u0160irokog Brijega i Nevesinja, kao bo\u010dnih stupova iznimno zna\u010dajnih za njema\u010dko dr\u017eanje Mostara i komunikacijskog pravca prema Sarajevu.<\/p>\n
Kao odgovor na ovakve poteze njema\u010dke strane partizanski je Vrhovni \u0161tab poduzeo nekoliko me\u0111usobno \u010dvrsto vezanih poteza koji ukazuju da su sve aktivnosti partizanskog pokreta u Hercegovini, i u ovom razdoblju, vo\u0111ene s najvi\u0161eg zapovjednog mjesta. Nakon ovladavanja jadranskom obalom, postrojbe iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa svoje su djelovanje usmjerile prema Livnu, Tomislavgradu, Posu\u0161ju i Kninu. Tijekom studenoga i prve polovice prosinca 1944. ovim je postrojbama po\u0161lo za rukom ovladati \u010ditavim ovim podru\u010djem \u010dime je dio njema\u010dke \u00bbzelene\u00ab crte obrane od Knina do \u0160irokog Brijega bio u potpunosti skr\u0161en. Zahvaljuju\u0107i ovakvom razvoju situacije na \u0161iroj boji\u0161nici, \u0160iroki je Brijeg dobio dodatan vojni zna\u010daj za njema\u010dku obranu Mostara i \u010ditavog neretvanskog komunikacijskog pravca.<\/p>\n
![\"djelovanja11brigade_zemljovid\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_djelovanja11brigade_zemljovid.jpg\")
<\/p>\n
Potpuno ista situacija doga\u0111ala se i u isto\u010dnom dijelu Hercegovine i Crnoj Gori, gdje su postrojbe iz sastava II. crnogorskog udarnog korpusa, u \u010dijem je sastavu djelovala i 29. hercegova\u010dka divizija, uspjele ovladati najve\u0107im dijelom tog prostora izuzev samog Nevesinja. Time je taj gradi\u0107 postao drugi bo\u010dni stup u njema\u010dkim planovima obrane Mostara.<\/p>\n
U prvoj fazi, odnosno od po\u010detka studenoga do druge polovice prosinca 1944., podru\u010dje jugozapadno od \u0160irokog Brijega bilo je granicom zona odgovornosti dvaju partizanskih korpusa: VIII. dalmatinskog[1] i II. crnogorskog udarnog korpusa. U tom razdoblju \u0161iri prostor \u0160irokog Brijega su, s juga i jugozapada, opsjedale 10. i 12. brigada iz sastava 29. hercegova\u010dke divizije. Istodobno, postrojbe iz sastava 9. divizije VIII. dalmatinskog korpusa, oja\u010dane Zapadnohercegova\u010dkim partizanskim odredom[2], poku\u0161avale su ograni\u010denim snagama iz pravca Posu\u0161ja i Gruda znatnije ugroziti \u0160iroki Brijeg.<\/p>\n
Sama \u010dinjenica da su se ispred\u00a0 \u0160irokog Brijega, sve do druge polovice prosinca 1944., dodirivale zone odgovornosti dvaju partizanskih korpusa, govori u prilog tezi da \u0160iroki Brijeg u toj fazi jo\u0161 uvijek nije bio od prioritetnog zna\u010daja za partizanski Vrhovni \u0161tab.<\/p>\n
Do djelomi\u010dne promjene dolazi u drugoj polovici prosinca. Nakon \u0161to je glavnina snaga iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa, pod zapovjedni\u0161tvom generala Petra Drap\u0161ina, uspjela ovladati \u0161irim podru\u010djem Knina, do\u0161lo je i do odre\u0111enih promjena zona odgovornosti partizanskih postrojbi i u zapadnoj Hercegovini. Na temelju zapovjedi Vrhovnog \u0161taba 10. i 12. brigada iz sastava 29. hercegova\u010dke divizije u tim trenutcima bivaju razmje\u0161tene u isto\u010dni dio Hercegovine, a njihova mjesta, sve od rijeke Neretve, popunjavaju postrojbe iz sastava 9. dalmatinske divizije[3].<\/p>\n
Izmjena zona odgovornosti crnogorskog i dalmatinskog partizanskog korpusa sam je po sebi vrlo dragocjen podatak koji pokazuje izravnu involviranost partizanskog Vrhovnog \u0161taba i u ovoj fazi vojnih operacija u Hercegovini, \u0161to nikako nije zanemariva podrobnost kada se poku\u0161ava ra\u0161\u010dlaniti kasniji kontekst doga\u0111aja, kao i okolnosti u kojima su zlo\u010dini po\u010dinjeni.<\/p>\n
Stanje na boji\u0161nici u Hercegovini ostalo je vi\u0161e-manje nepromijenjeno sve do konca sije\u010dnja 1945. Odnos partizana prema lokalnom civilnom pu\u010danstvu kao i katoli\u010dkom sve\u0107enstvu u tom je razdoblju bio prividno tolerantan. U tom je razdoblju stradao samo jedan franjevac. Rije\u010d je o fra Kri\u017eanu Gali\u0107u, ubijenom 30. listopada 1944. tijekom napada 12. hercegova\u010dke brigade[4] na nebranjenu \u017eupnu ku\u0107u u Me\u0111ugorju. Me\u0111utim, to nipo\u0161to ne zna\u010di da su u ovom razdoblju \u010dlanovi terenskih i represivnih tijela KPJ i partizanskog pokreta u Hercegovini sjedili prekri\u017eenih ruku. Na temelju prou\u010davanja arhivskih dokumenata i svjedo\u010denja tada\u0161njih partijskih \u010delnika dolazi se do zaklju\u010dka da su temeljne partizanske aktivnosti u ovom razdoblju bile poglavito organizacijsko-pripremne prirode te vo\u0111enja aktivnosti iz domene specijalnog ratovanja. Na rubnim prostorima zapadne Hercegovine u tajnosti su djelovale dvije manje partijske organizacije. Ona starija i dosta brojnija djelovala je jo\u0161 prije rata u Bija\u010di[5] i Ljubu\u0161kom. U prvoj fazi ova je organizacija u potpunosti bila okrenuta prema\u00a0 Dalmaciji da bi tek koncem 1944. do\u0161la pod zna\u010dajniji utjecaj Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu. Sli\u010dna je situacija bila i s partijskom \u0107elijom koja je uspostavljena u Viru kod Posu\u0161ja, iz koje je 1944. nastala Zavelimska partizanska \u010deta.[6]<\/p>\n U sastavu partizanskih postrojbi koje su djelovale u isto\u010dnom dijelu Hercegovine i Dalmaciji nalazio se i odre\u0111en broj Hrvata iz zapadne Hercegovine. Od istaknutijih me\u0111u njima, na inicijativu Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, po\u010detkom 1944. utemeljen je i prvi Okru\u017eni partijski komitet za zapadnu Hercegovinu.[7] Me\u0111utim, djelovanje ovog partijskog tijela, u prvoj fazi, uop\u0107e nije bilo vezano za prostor Hercegovine. Tijekom najve\u0107eg dijela 1944. djelovali su isklju\u010divo u zabiokovskim, dalmatinskim selima.<\/p>\n Vojni\u010dki i politi\u010dki utjecaj tih skupina na procese i doga\u0111aje u zapadnoj Hercegovini bio je potpuno zanemariv. Me\u0111utim, iznenadni upadi na rubna podru\u010dja zapadne Hercegovine, likvidacije politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika, plja\u010dke, a naro\u010dito obavje\u0161tajni i protuobavje\u0161tajni rad, kao i vrbovanje suradnika, bile su temeljne aktivnosti ove skupine komunista sve do po\u010detka studenoga 1944.<\/p>\n Razvoj partizanske vojne vlasti na podru\u010dju zapadne Hercegovine<\/p>\n Po\u010detkom studenoga 1944., kada je dio zapadne Hercegovine, odnosno \u010capljina, \u010citluk, Ljubu\u0161ki, Grude i Posu\u0161je, do\u0161ao pod potpuni vojni\u010dki nadzor partizana, \u0161tab 29. hercegova\u010dke divizije i Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu[8] zapo\u010deli su s aktivnostima ustroja vojne i civilne vlasti na tom podru\u010dju. Ukupnu politi\u010dku vlast imao je Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu dok je vojno-teritorijalna vlast bila u isklju\u010divoj nadle\u017enosti \u0161taba 29. hercegova\u010dke divizije.[9] U operativnom smislu dio te vlasti potpadao je pod nadle\u017enost partizanskih postrojbi koje su djelovale na ovom podru\u010dju. Me\u0111utim, pitanja iz domena vojno-teritorijalnih poslova ve\u0107 su koncem studenoga 1944. prenesena na zasebno tijelo.<\/p>\n Na temelju zapovijedi partizanskog Vrhovnog \u0161taba, \u0161tab 29. hercegova\u010dke divizije je, uz suglasnost Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, jo\u0161 u travnju 1944. utemeljio teritorijalno vojno zapovjedni\u0161tvo za Hercegovinu koje je dobilo naziv Komanda divizijske vojne oblasti. Me\u0111utim, u sastavu spomenute vojne oblasti u po\u010detku su se nalazili isklju\u010divo dijelovi isto\u010dne Hercegovine koji su bili pod partizanskom vla\u0161\u0107u. Nakon ovladavanja zapadnim dijelom Hercegovine, pred \u0161tab 29. hercegova\u010dke divizije i Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu postavila se i potreba reguliranja ovog osjetljivog pitanja i na prostoru zapadno od rijeke Neretve. Zbog toga je, koncem studenoga 1944., utemeljeno i III. vojno podru\u010dje sa sjedi\u0161tem u \u010capljini. Istodobno su utemeljena i kotarska zapovjedni\u0161tva, odnosno komande mjesta za tada\u0161nje kotare Ljubu\u0161ki i Posu\u0161je. [10]<\/p>\n U skladu s direktivama Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu i Oblasnog Narodnooslobodila\u010dkog odbora (NOO), Okru\u017eni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu otpo\u010deo je koncem studenoga 1944. i aktivnosti na organiziranju partizanske civilne vlasti. Pored NOO-a za tada\u0161nje kotare Ljubu\u0161ki i Posu\u0161je utemeljen je i Inicijativni okru\u017eni NOO za zapadnu Hercegovinu.[11] Tijekom prosinca i sije\u010dnja partizanska je vlast na \u010ditavom ovom podru\u010dju nastojala uspostaviti mjesne Narodnooslobodila\u010dke odbore (NOO), koji su kori\u0161teni isklju\u010divo za dovo\u0111enje lokalnog stanovni\u0161tva na javne skupove, prikupljanje hrane, odre\u0111ivanje mje\u0161tana za sudjelovanje u raznim vidovima radnih aktivnosti, kao i za prikupljanje podataka o neprijatelju, ali i o ideolo\u0161kim i klasnim neistomi\u0161ljenicima.<\/p>\n Okru\u017eni komitet KPJ za zapadnu Hercegovinu u ovom je razdoblju tako\u0111er imenovao i Inicijativni okru\u017eni odbor Narodnooslobodila\u010dkog fronta (NOF) za zapadnu Hercegovinu na \u010delu s Mati\u0161om Mlinarevi\u0107em, kao i kotarske odbore Antifa\u0161isti\u010dkog fronta \u017eena (AF\u017d) za kotareve Ljubu\u0161ki i Posu\u0161je.[12]<\/p>\n Formiranje i razvoj represivnog komunisti\u010dkog sustava<\/strong><\/p>\n Sve navedene ustrojbene aktivnosti partizanskog pokreta bile su strogo centralizirane i pod strogim nadzorom vrha KPJ i najbli\u017eih suradnika Josipa Broza Tita. Dokaza za tu tvrdnju ima bezbroj. Tim dokazima obiluje ukupna partizanska historiografija, razli\u010diti zbornici i monografije, kao i memoari raznih komunisti\u010dkih prvaka i prvoboraca partizanskog pokreta. Zahvaljuju\u0107i dostupnim svjedo\u010denjima Vlade \u0160egrta, imamo dragocjen podatak da je dugogodi\u0161nji \u010dlan Oblasnog komiteta KPJ za BiH i prvi \u0161ef OZN-e BiH Uglje\u0161a Danilovi\u0107 poslan u Hercegovinu na osobnu preporuku Aleksandra Rankovi\u0107a, \u0161to je ujedno i dragocjen podatak kada se poku\u0161ava ra\u0161\u010dlaniti djelovanje OZNE. [13]<\/p>\n Sli\u010dnu situaciju imamo i s personalnim poveznicama partijskih tijela i OZNE na \u010ditavu prostoru Hercegovine. Tada\u0161nji \u010dlan Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu Radovan Papi\u0107, naime, navodi kako je u tom vrhovnom partijskom tijelu za Hercegovinu djelovao i Slobodan \u0160akota, Srbin iz \u010capljine, koji je istodobno bio i \u0161ef OZNE za Hercegovinu.[14]<\/p>\n Potpuno istu situaciju personalnih preklapanja unutar tijela KPJ i OZNE nalazimo tako\u0111er na mikrolokalitetu zapadne Hercegovine. Nekada\u0161nji partizanski obavje\u0161tajac i istaknuti \u010dlan Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu Jure Gali\u0107 u svojoj knjizi Vrijeme i ljudi, iznosi i \u010ditav niz podataka o tijesnoj suradnji tog partijskog tijela i OZNE, \u0161to je poglavito dobro vidljivo iz \u010dinjenice da je prvi \u0161ef Okru\u017enog ureda OZNE u Ljubu\u0161kom Petar Jel\u010di\u0107 istodobno bio i \u010dlan Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu.<\/p>\n Krovna organizacija OZNE za Hercegovinu bio je Ured OZNE u Trebinju na \u010dijem je \u010delu bio Slobodan \u0160akota koji je preko Uglje\u0161a Danilovi\u0107a subordinacijskim sustavom bio izravno uvezan na Aleksandra Rankovi\u0107a i Josipa Broza. Povjerenici OZNE raspore\u0111eni po postrojbama 29. hercegova\u010dke divizije[15] i podre\u0111enih joj brigada, povjerenici u komandama vojnih podru\u010dja i kotareva kao i svih novoformiranih tijela partizanske vlasti u Hercegovini, bili su izravno podre\u0111eni Slobodanu \u0160akoti, \u0161to je OZNU u\u010dinilo daleko najmo\u0107nijom strukturom unutar komunisti\u010dkog revolucionarnog pokreta.<\/p>\n Uz spomenute oblike politi\u010dke i obavje\u0161tajne mo\u0107i nad ostalim segmentima komunisti\u010dkog sustava, OZNA je formiranjem postrojbi KNOJ-a, u prosincu 1944.,\u00a0 dobila i svoju produ\u017eenu ruku preko koje je mogla samostalno otvoreno provoditi represije.<\/p>\n \u0160tab 29. hercegova\u010dke divizije je 1. prosinca 1944., uz suglasnost Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, donio odluku o formiranju 3. brigade Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), koja je potom postala oru\u017ena snaga izravno podre\u0111ena Oblasnom uredu\u00a0 OZNE za Hercegovinu i njezinih kotarskih ispostava.[16]<\/p>\n Spomenuti podatci dragocjena su saznanja o uvjetima u kojima je svemo\u0107na OZNA formirana i kako je djelovala u Ljubu\u0161kom i na \u010ditavom prostoru zapadne Hercegovine. Tijekom zavr\u0161nih ratnih operacija u Hercegovini i nekoliko godina nakon rata ta je organizacija bila udarna snaga KPJ u borbi protiv svih svojih politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika. Pod krinkom pove\u0107anja stupnja sigurnosti i borbe protiv zaostalih neprijateljskih skupina ta je organizacija vr\u0161ila otvoren teror, mu\u010denja i bezdu\u0161na ubojstva protivnika komunisti\u010dke ideologije pa tako i hercegova\u010dkih franjevaca.<\/p>\n U sklopu organizacijsko-pripremnih aktivnosti za zavr\u0161ni partizanski napad na \u0160iroki Brijeg i Mostar, oblasna i okru\u017ena tijela KPJ u Hercegovini finalizirala su zavr\u0161ne aktivnosti na uspostavi ilegalne mre\u017ee OZNE. Cilj takve vrste aktivnosti bio je prikupljanje podataka o njema\u010dkim i hrvatskim postrojbama koje su djelovale na tom terenu, ali i o svim antikomunisti\u010dki i antijugoslavenski nastrojenim pojedincima koji su etiketirani kao neprijatelji te su kao takvi postali predmetom interesa OZNE. O tim aktivnostima pisala je kasnije nekolicina tada\u0161njih komunisti\u010dkih \u010delnika koji su u to vrijeme bili izravno uklju\u010deni u aktivnosti OZNE. Memoarska sje\u0107anja Mensura Seferovi\u0107a, Olge Marasovi\u0107, Uglje\u0161e Danilovi\u0107a, Jovana Andri\u0107a, Radovana Papi\u0107a, Ive Jerki\u0107a ili Jure Gali\u0107a dragocjena su svjedo\u010danstva koja \u010dvrsto podupiru tezu kako se u tim \u00bbkrvavim danima\u00ab ni\u0161ta nije doga\u0111alo slu\u010dajno.<\/p>\n Tako Olga Marasovi\u0107, ratni \u010dlan Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu i bliska suradnica Vase Miskina Crnog, u svjedo\u010danstvu o tim vremenima ka\u017ee: \u00bbU rasvjetljavanju sadr\u017eaja ilegalnog rada treba imati u vidu i akcije i sugestije drugova koji su ve\u0107 ranije bili poslani u Mostar radi organiziranja OZN-e i njenog punog djelovanja u momentu preuzimanja vlasti i osloba\u0111anja grada.\u00ab[17]<\/p>\n Partizanski strahovi od anglo-ameri\u010dkog iskrcavanja<\/p>\n Unato\u010d stalnim partizanskim opsjedanjima, situacija na ukupnoj boji\u0161nici oko \u0160irokog Brijega i Mostara ostala je nepromijenjena sve do konca sije\u010dnja 1945. Sude\u0107i prema partizanskim izvorima, prosudbe njihovih \u0161tabova bile su na tragu i\u0161\u010dekivanja kako \u0107e do povla\u010denja njema\u010dkih i hrvatskih postrojbi iz Mostara i \u0160irokog Brijega, tog najju\u017enijeg djela boji\u0161nice na tada\u0161njim europskim rati\u0161tima, do\u0107i po istom onom obrascu kako se to dogodilo prilikom povla\u010denja s jadranske obale nekoliko mjeseci ranije.<\/p>\n Me\u0111utim, 27. sije\u010dnja 1945. dogodilo se ne\u0161to \u0161to partizanski Vrhovni \u0161tab na \u010delu s Josipom Brozom Titom, kao ni \u0161tabovi partizanskih postrojbi na terenu, nije ni najmanje o\u010dekivao. Toga je dana, naime, iz \u0160irokog Brijega \u2013 prema Ljubu\u0161kom i \u010capljini, iznenada pokrenuta vojna operacija poznata pod kodnim nazivom \u00bbBura\u00ab. U svega nekoliko sati bojevih djelovanja postrojbe iz sastava 369. divizije i 9. hrvatskog staja\u0107eg djelatnog zdruga uspjele su ovladati \u010citlukom i Ljubu\u0161kim protjerav\u0161i prethodno partizane prema Vrgorcu i vrletima Biokova. Sutradan, 28. sije\u010dnja, druga je borbena skupina, broj\u010dano ne\u0161to slabijeg sastava, na\u010dinjena od dijelova istih postrojbi krenula pomo\u0107nim pravcem napada Varda \u2013 \u010citluk \u2013 \u010capljina. Spajanjem tih dviju borbenih skupina, kao i njihovim zajedni\u010dkim prodorom do Metkovi\u0107a, na boji\u0161nici se dogodio trenuta\u010dni zaokret oko \u010dijih se uzroka i posljedica\u00a0 i danas lome koplja.<\/p>\n Neosporna je \u010dinjenica, \u0161to potvr\u0111uju i njema\u010dki izvori, da je planiranje i izvo\u0111enje ove operacije tra\u017eila hrvatska strana.[18] S druge strane, na \u0161to ukazuju i potezi koje je odmah po okon\u010danju prodora prema Metkovi\u0107u povukao sto\u017eer 369. divizije, njema\u010dka je strana ovoj operaciji pribjegla iz \u010disto takti\u010dkih razloga. Naime, ve\u0107 30. sije\u010dnja divizijski je sto\u017eer 369. divizije, u to vrijeme smje\u0161ten u Potocima, sve svoje postrojbe koje su djelatno sudjelovale u ovoj operaciji, \u017eurno povukao iz dubine boji\u0161nice oko \u010capljine i Ljubu\u0161kog, uputiv\u0161i ih vlakom prema Konjicu koji je u to vrijeme bio jedina veza neretvanskog operativnog pravca sa Sarajevom. S vojni\u010dkog gledi\u0161ta rije\u010d je o sasvim logi\u010dnom potezu, poglavito kada se zna da je \u0161tab 29. hercegova\u010dke divizije nekoliko dana ranije u to podru\u010dje uputio dvije svoje brigade. Me\u0111utim, partizanska je slu\u017ebena historiografija \u010ditavoj toj situaciji dala sasvim druk\u010diji pe\u010dat prikazav\u0161i doga\u0111aje kao me\u0111unarodnu politi\u010dko-obavje\u0161tajnu zavjeru \u0161irih razmjera.<\/p>\n Naravno, ovako te\u017eak poraz kakav su partizanske postrojbe iz sastava 9. dalmatinske i 29. hercegova\u010dke divizije pretrpjeli koncem sije\u010dnja 1945. u Hercegovini nije mogao preokrenuti daljnji tijek rata, ali je i te kako mogao ugroziti ugled mnogih partizanskih oficira i komunisti\u010dkih prvaka na terenu u o\u010dima Vrhovnog \u0161taba i vodstva Komunisti\u010dke partije. Isto tako, vojno-politi\u010dka situacija koja je nakon operacije \u00bbBura\u00ab nastala u Hercegovini ozbiljno je ugro\u017eavala ugled partizanskog pokreta i Josipa Broza Tita u o\u010dima zapadnih saveznika. Nekoliko je razloga koji potvr\u0111uju takvu tezu.<\/p>\n Prvo, zapadne su sile u to doba Tita priznavale kao vojnog, ali ne i kao politi\u010dkog saveznika dok je Velika Britanija intenzivno tragala za mogu\u0107nostima ponovna dovo\u0111enja na vlast dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a \u010dega su u vodstvu KPJ i te kako bili svjesni.<\/p>\n Drugo, SAD je pokazivao odre\u0111enu skepsu prema Titu, u \u010demu je zna\u010dajnu ulogu imao i Vatikan, zagovaraju\u0107i putem svojih diplomatskih kanala obnovu Podunavske konfederacije koja je trebala poslu\u017eiti kao \u017eiva brana daljem prodoru komunizma iz Rusije.<\/p>\n Tre\u0107e, partizanski se poraz u Hercegovini dogodio svega nekoliko dana pred prvi posjet feldmar\u0161ala Harolda Alexandera, zapovjednika savezni\u010dkih snaga na Sredozemlju, Beogradu gdje je trebala biti dogovorena zajedni\u010dka strategija izme\u0111u zapadnih saveznika i Josipa Broza Tita u zavr\u0161nim ratnim operacijama.<\/p>\n Iznimno zanimljiva gledi\u0161ta koja u dobroj mjeri rasvjetljavaju zakulisne igre oko tada\u0161nje vojno-politi\u010dke situacije u Hercegovini ponudio je tada\u0161nji \u0161ef OZNE u BiH Uglje\u0161a Danilovi\u0107 koji je istodobno bio i \u010dlan Oblasnog komiteta SKJ za BiH. Prema njegovom mi\u0161ljenju, Josip Broz Tito i njegovi najbli\u017ei suradnici bojali su se \u00bbizvjesnih politi\u010dko-vojnih komplikacija sa saveznicima\u00ab upravo na tom podru\u010dju. \u00bbBritansko uporno insistiranje da se na prostoru Dubrovnika iskrcaju ve\u0107im snagama, bez na\u0161eg tra\u017eenja, \u010dinilo nam se sumnjivim\u2026. Ne znam koliko su i danas poznate sve pojedinosti i motivi engleskog prisustva u Dubrovniku, u to vrijeme, i koliko su nam dostupni dokumenti koji tu operaciju obja\u0161njavaju u vojnom i politi\u010dkom smislu\u00ab, kazao je Uglje\u0161a Danilovi\u0107 na znanstvenom skupu \u00bbMostarska operacija\u00ab, odr\u017eanom u Mostaru 14. velja\u010de 1986.[19]<\/p>\n I drugi visoko pozicioniran partizanski izvor tako\u0111er nudi vrlo zanimljivo i znakovito\u00a0 svjedo\u010denje o toj temi. Tada\u0161nji zapovjednik 3. brigade KNOJ-a Jovan Andri\u0107 svjedo\u010di da je upravo njegova postrojba u to vrijeme imala zada\u0107u vojno protjerati sve britanske snage s prostora isto\u010dne Hercegovine i Dubrovnika. \u00bbPoslije prikupljanja britanski su se komandosi du\u017ee zadr\u017eali, u Dubrovniku, izgovaraju\u0107i se da nemaju slobodnih brodova kojima bi otplovili, mada su ve\u0107 krajem januara 1945. godine bili ukrcani. Zbog nastalih doga\u0111aja u zapadnoj Hercegovini 27\/28 januara, ovi brodovi ostali su usidreni kraj Dubrovnika 7-8 dana sve dok na\u0161e snage nisu razbile neprijatelja i oslobodile privremeno izgubljenu teritoriju. Tek tada su britanski komandosi napustili Dubrovnik\u00ab, kazao je Jovan Andri\u0107, ratni zapovjednik postrojbe KNOJ-a u Hercegovini.[20]<\/p>\n Zada\u0107a OZNE \u2013 onemogu\u0107iti dodir Britanaca s hrvatskim oru\u017eanim snagama u Hercegovini Ve\u0107ina partizanskih izvora nedvosmisleno detektira \u010detni\u010dke skupine kao otvorene britanske saveznike, koje su se u tom razdoblju pod vodstvom majora Luka\u010devi\u0107a okupljale u isto\u010dnoj i ju\u017enoj Hercegovini. Istodobno, u nizu partizanskih dokumenata i prosudbi vezanih za ovo razdoblje na isti se na\u010din tretiraju i pripadnici HSS-a na hrvatskoj strani, odnosno \u00bbma\u010dekovci\u00ab, kako ih u svojim dokumentima i svjedo\u010denjima nazivaju partizanski historiografi.<\/p>\n Me\u0111utim, \u010delni \u010dovjek OZNE u BiH Uglje\u0161a Danilovi\u0107 kao mogu\u0107e britanske saveznike vidio je i tada\u0161nje hrvatske vojne formacije u Hercegovini. Prema njegovom mi\u0161ljenju \u00bbnije se nikako moglo zanemariti prisustvo jakih usta\u0161kih i domobranskih formacija u Hercegovini, a znalo se da Ma\u010dek ra\u010duna na neke planove sa zapadnim saveznicima, imaju\u0107i namjeru da domobranstvo prihvati kao svoju oru\u017eanu formaciju.\u00ab [21]<\/p>\n Kao klju\u010dne razloge za dono\u0161enje ovakve politi\u010dko-obavje\u0161tajne prosudbe Danilovi\u0107 je naveo poznati poku\u0161aj pu\u010da Mladena Lorkovi\u0107a i Ante Voki\u0107a, ali i planove odre\u0111enih hrvatskih krugova da zajedno s Ma\u010dekom ili samostalno ostvare kontakte sa zapadnim silama, \u0161to bi Tita i partizane dovelo u iznimno nepovoljan politi\u010dki polo\u017eaj i poku\u0161aj obnove Jugoslavije stavilo pod upitnik. \u00bbSpajanje \u010detnika sa Englezima i, eventualno, i vojnih snaga NDH, mogao je dovesti do novih komplikacija i do nesagledivih posljedica vojne i politi\u010dke prirode. Sve su ovo bile realne i o\u010digledne opasnosti. Zato se brza i efikasna likvidacija \u010detni\u010dkih i vojnih formacija Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, nametala sa najve\u0107om urgentno\u0161\u0107u\u00ab, zaklju\u010dio je bliski Rankovi\u0107ev suradnik Uglje\u0161a Danilovi\u0107.[22] Naravno, nitko od visokopozicioniranih djelatnika OZNE i KNOJ-a u ovom kontekstu ne spominje hercegova\u010dke franjevce iako je vi\u0161e nego o\u010dito da su, kao jedini intelektualci na tom podru\u010dju, OZNI bili od iznimnog obavje\u0161tajnog interesa.<\/p>\n Tu \u010dinjenicu nedvojbeno potvr\u0111uju neki drugi izvori. Od po\u010detnih trenutaka partizanskog opsjedanja \u0160irokog Brijega i Mostara franjevci su bili meta OZNE. Postoji puno pokazatelja koji to dokazuju. Preko odre\u0111enih odbornika, ali i pripadnika HSS-a bliskih partizanskom pokretu, oficiri OZNE mjesecima su poku\u0161avali ostvariti potporu franjevaca pa \u010dak i njihovo otvoreno uklju\u010divanje u partizanski pokret. Naravno, agentura OZNE imala je sve podatke o franjevcima tako da im je i te kako bilo poznato da dobar dio njih nije bio sklon Nijemcima. Kao studenti uglednih zapadnoeuropskih sveu\u010dili\u0161ta postali su otvoreni zagovornici zapadnog oblika demokracije i protivnici nacizma, fa\u0161izma i komunizma.<\/p>\n Kakav je bio stav hercegova\u010dkih franjevaca prema politici kazuje i podatak da je 1942. iz \u0161irokobrije\u0161ke franjeva\u010dke gimnazije, zbog \u010dlanstva u usta\u0161kom pokretu, bio izba\u010den i Benedikt Benko Penavi\u0107.[23] Dakle, Crkva u svojim redovima nije uop\u0107e dopu\u0161tala pripadnost bilo kojem pokretu, nego je samo poticala domoljublje pa stoga ni pod kakvim uvjetima nije ni mogla pristati na ucjene koje je koncem 1944. diktirala OZNA.<\/p>\n Onog trenutka kad je visokim oficirima OZNE, putem izvje\u0161\u0107a koja su dobivali s terena, postalo vidljivo da ne \u0107e mo\u0107i osigurati otvorenu franjeva\u010dku potporu partizanskom pokretu i Titovoj KPJ, o\u010dito je u samom partijskom vrhu donesena politi\u010dka odluka da franjevci moraju dijeliti sudbinu pora\u017eenih ratnih protivnika i drugih politi\u010dkih i klasnih neistomi\u0161ljenika. Takva politi\u010dka odluka nije mogla biti donesena ni na razini korpusnih ni divizijskih \u0161tabova, oblasnih ili okru\u017enih komiteta KPJ u Hercegovini ili Dalmaciji, a niti u podru\u010dnim uredima OZNE. Odluku o masovnim fizi\u010dkim likvidacijama politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika mogao je donijeti isklju\u010divo Josip Broz Tito. U prilog toj tezi svjedo\u010di i tada\u0161nji \u0161ef OZNE u BiH Uglje\u0161a Danilovi\u0107.[24] \u00bbU ovom vremenu bio sam na \u010delu OZN-e u BiH i neposredno sam rukovodio radom ovih organa i jedinica KNOJ-a za likvidaciju neprijateljskih formacija. Sje\u0107am se telegrama Vrhovnog \u0161taba u kojima se insistiralo da se ovaj teren \u0161to prije o\u010disti i da je to prioritetan zadatak jedinica, organa OZN-e i KNOJ-a. Na terenu je postojala neposredna koordinacija i mi smo dobijali dnevne informacije kako taj proces te\u010de\u00ab, kazao je Danilovi\u0107.[25]<\/p>\n U izvje\u0161\u0107u Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu od 13. velja\u010de 1945.[26], pisanom dva tjedna nakon operacije \u00bbBura\u00ab i tjedan dana nakon smaknu\u0107a \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca, iznesene su politi\u010dke teze o \u00bbsuradnji franjevaca s Nijemcima i usta\u0161ama tijekom pripreme i provedbe operacije “Bura”\u00ab, \u0161to nije ni\u0161ta drugo nego zajedni\u010dki poku\u0161aj OZNE i partijskih tijela da opravdaju okrutne zlo\u010dine nad hercegova\u010dkim franjevcima koji su se u to vrijeme intenzivno provodili.<\/p>\n [1] Osmi dalmatinski korpus formiran je 7. listopada 1943. od 9., 19., 20. i 26 divizije te 12. partizanskog odreda. Djelovao je u Dalmaciji, dijelu Like i zapadnoj Bosni. Od 1. studenoga do 9. prosinca 1944. korpus je uspio ovladati Dalmacijom. Po\u010detkom velja\u010de 1945. tri njegove divizije sudjelovale su u Mostarskoj operaciji. Za ratne pothvate Josip Broz Tito je 8. korpus dva puta pohvaljivao. Po\u010detkom o\u017eujka 1945. taj je korpus u\u0161ao u sastav 4. armije. Postrojbe iz sastava ovog korpusa uspjele su u zavr\u0161nim ratnim operacijama ovladati Likom, Primorjem, Istrom i Trstom. U zoni odgovornosti ovog korpusa dogodili su se mnogi zlo\u010dini nad civilnim pu\u010danstvom, a najpoznatiji me\u0111u njima su svakako zlo\u010dini na \u0160irokom Brijegu, Ko\u010devskom Rogu i Mariboru. Zapovjednik korpusa u vrijeme Mostarske operacije bio je general-major Petar Drap\u0161in (Srbin iz Be\u010deja), a politi\u010dki komesar Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107 (Srbin iz Prijedora).<\/p>\n [2] Prvi zapovjednik Zapadnohercegova\u010dkog partizanskog odreda bio je Martin \u010cule iz \u010cula kod Mostara, zamjenik Aziz Kudra iz \u010capljine, politi\u010dki komesar Marijan Primorac s Bija\u010de kod Ljubu\u0161kog, zamjenik komesara Donko Vranki\u0107 iz Trebi\u017eata, na\u010delnik \u0161taba Smajil \u0106emalovi\u0107 iz Mostara i na\u010delnik sanitetske slu\u017ebe Ljubo Grlu\u0161i\u0107. (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2005., str. 334.)<\/p>\n [3] Deveta dalmatinska divizija formirana je 13. velja\u010de 1943. u Imotskom. U njezin sastav u\u0161le su 3., 4., i 5. dalmatinska brigada. Sudjelovala je u bitci na Neretvi. Rasformirana je 12. travnja, a ponovo formirana 8. rujna 1943. od 1. i 3., a ne\u0161to kasnije i 4. dalmatinske brigade te 2. dalmatinske brigade. Od 1. studenoga 1944. dijelovi ove divizije vr\u0161e stalne operacije u zapadnom dijelu Hercegovine te konstantno priti\u0161\u0107u \u0160iroki Brijeg. U operaciji \u00bbBura\u00ab dijelovi postrojbi iz sastava ove divizije odba\u010deni su prema Vrgorcu. Zapovjednik divizije u vrijeme opsade \u0160irokog Brijega bio je potpukovnik Ljubo Truta, na\u010delnik \u0161taba Ilija Radakovi\u0107, a politi\u010dki komesar Andro Kova\u010devi\u0107.<\/p>\n [4] 12. hercegova\u010dka brigada formirana je 22. studenoga 1943. Djelovala je u sastavu 29. hercegova\u010dke divizije i najve\u0107im je dijelom bila popunjena ljudstvom iz isto\u010dnog dijela Hercegovine. Sudjelovala je u ovladavanju Bile\u0107om, Dubrovnikom, Metkovi\u0107em, \u010capljinom i \u010citlukom. Tijekom studenoga i prosinca 1944. s juga je opsjedala \u0160iroki Brijeg. Do 25. studenoga 1944. brigadom je zapovijedao Milinko Okiljevi\u0107, a nakon toga major Ljubo Mijanovi\u0107 i njegov zamjenik Omer Mrgan. Du\u017enost politi\u010dkog komesara do 12. prosinca 1944. obna\u0161ao je Jozo Bakra\u010d, a kasnije major Petar Mi\u0161elji\u0107. Obavje\u0161tajni oficiri bili su Milan Spremo i Aleksandar Zelenovi\u0107, a opunomo\u0107enik OZN-e Branko-Brana Popadi\u0107. Zapovjednici bataljuna bili su Petar Mandi\u0107, Vlado Kapor, Luka An\u0111eli\u0107 i Borko \u010cavaljuga. (Komnenovi\u0107 \u2013 Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, Beograd, 1979., str. 582.\u2013 584.)<\/p>\n [5] Za\u010detnik komunisti\u010dke ideje u Bija\u010di bio je povratnik iz Belgije Jure Gali\u0107-Veliki a njegovi najbli\u017ei suradnici bili su Ivan Primorac-\u0160kopo, Marijan Primorac \u0160kopi\u0107 i Jure Gali\u0107. (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 5.)<\/p>\n [6] Zavelimska partizanska \u010deta osnovana je 13. srpnja 1944. Zapovjednik joj je bio biv\u0161i oru\u017eni\u010dki \u010dasnik Bo\u017eo Milas, a njegov zamjenik Jozo Lovri\u0107. Politi\u010dkim komesarom \u010dete imenovan je Andrija Milas, a njegovim zamjenikom Dane Rimac. \u010ceta je brojala oko 60 boraca. U po\u010detku je djelovala u sastavu Imotskog partizanskog odreda, a ne\u0161to kasnije u sastavu Tre\u0107e dalmatinske brigade. (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 321.)<\/p>\n [7] Sekretar Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu bio je Mato Markoti\u0107 iz Graba, a \u010dlanovi Mladen Kne\u017eevi\u0107 iz Trebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko \u0160olji\u0107 iz \u0160irokog Brijega, Halid Mesihovi\u0107 iz Ljubu\u0161kog, Pero Jel\u010di\u0107 iz Po\u010ditelja i Jure Gali\u0107 s Bija\u010de.\u00a0 (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 334.)<\/p>\n [8] Oblasni komitet KPJ za Hercegovinu \u010dinili su: Vaso Miskin-Crni, Ferid \u010cengi\u0107, Olga Marasovi\u0107, \u010cedo Kapor, Slobodan \u0160akota, Radovan Papi\u0107, Vuka\u0161in Mi\u0107unovi\u0107 i Slobodan Erceg. (Radovan Papi\u0107, Hercegovina u Revoluciji, Sarajevo, 1985., str. 186.)<\/p>\n [9] \u0160tab 29. hercegova\u010dke divizije \u010dinili su zapovjednik general-major Vlado \u0160egrt, na\u010delnik \u0161taba Drago \u0110ukanovi\u0107, politi\u010dki komesar Vuka\u0161in Mi\u0107unovi\u0107 i opunomo\u0107enik OZNE Slobodan \u0160akota.<\/p>\n [10] Prvi zapovjednik III. vojnog podru\u010dja bio je Hrvoje Vidi\u0107, a politi\u010dki komesar Halid Mesihovi\u0107. Ve\u0107 po\u010detkom prosinca zapovjednikom je imenovan dotada\u0161nji zapovjednik Zapadnohercegova\u010dkog odreda Martin \u010cule, zamjenikom Aziz Kudra, a politi\u010dkim komesarom Franjo Budimir. Me\u0111utim, 11. prosinca na \u010delo Komande III. vojnog podru\u010dja imenovan je Aziz Kudra iz \u010capljine, koji je na toj du\u017enosti ostao sve do konca rata. Na \u010delo Komande mjesta za kotar Ljubu\u0161ki najprije je imenovan\u00a0 Sabit Kudra a kasnije ga je zamijenio Marijan Primorac-\u0160kopi\u0107. Na \u010delu Komande mjesta za kotar Posu\u0161je postavljen je Ivica Buba\u0161 iz Mostara. (Komnenovi\u0107 \u2013 Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, str. 590. i Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 366.)<\/p>\n [11] Za predsjednika Inicijativnog Okru\u017enog NOO za zapadnu Hercegovinu postavljen je Marko Lukenda iz Tihaljine, za sekretara Halid Mesihovi\u0107 iz Ljubu\u0161kog, a za \u010dlanove Petar Leko, Ivan Primorac-\u0160kopo, Selim D\u017eud\u017ea i Jakov \u0160unji\u0107. (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 360.)<\/p>\n [12] Na \u010delo organizacije AF\u017d-a za kotar Ljubu\u0161ki imenovana je Nuna Dizdarevi\u0107 iz Ljubu\u0161kog, a za kotar Posu\u0161je dotada\u0161nja pripadnica Zapadnohercegova\u010dkog odreda Perka Ga\u0161par, ro\u0111ena u selu Dra\u017eeti\u0107ima, u Dalmaciji. (Jure Gali\u0107, Vrijeme i ljudi, str. 361.)<\/p>\n [13] Zbornik Mostarska operacija, Vojnoizdava\u010dki zavod, Beograd, 1986., str. 295.<\/p>\n [14] Radovan Papi\u0107, Hercegovina u Revoluciji, str. 186.<\/p>\n [15] Opunomo\u0107enik OZN-e u \u0161tabu 29. hercegova\u010dke divizije bio je Mirko Kolak. Du\u017enost opunomo\u0107enika OZNE u brigadama 29. divizije obna\u0161ali su Simo Vojinovi\u0107, Nikola Komar, Branko Popadi\u0107, Vukota Milo\u0161evi\u0107 i Sveto Gagovi\u0107. (Komnenovi\u0107 \u2013 Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, str. 575. \u2013 591.)<\/p>\n [16] Tre\u0107a brigada KNOJ-a djelovala je u sastavu Tre\u0107e (Bosanskohercegova\u010dke) divizije KNOJ-a (zapovjednik pukovnik Danilo Komnenovi\u0107, politi\u010dki komesar \u0160piro Srzenti\u0107), izravno podre\u0111ene OZN-i BiH. Na \u010delu brigade, koja je brojala ne\u0161to vi\u0161e od 1.200 vojnika, bio je major Jovan Andri\u0107, a du\u017enost politi\u010dkog komesara obna\u0161ali su Drago Ivanovi\u0107 i D\u017eemal Muminagi\u0107. U sastav ove brigade u\u0161lo je i oko 150 pripadnika Ljubu\u0161kog partizanskog odreda. Brigada je imala zada\u0107u borbe protiv klasnih neprijatelja KPJ, a nalazila se pod politi\u010dkim nadzorom Oblasnog odjela OZN-e za Hercegovinu. Za prvih 50 dana svoga postojanja brigada je, prema tvrdnjama nadre\u0111enog zapovjednika, ubila 63, uhitila 275, a ranila 16 prikrivenih protivni\u010dkih vojnika. (Komnenovi\u0107 \u2013 Kreso, Monografija 29. hercegova\u010dke divizije, str. 409.)<\/p>\n [17] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 479.<\/p>\n [18] \u00bbPo\u010detkom sije\u010dnja situacija\u00a0 u zoni ju\u017eno od Mostara bila je relativno mirna. Hrvati su iz vojnih i politi\u010dkih razloga tra\u017eili zaposjedanje Ljubu\u0161kog. Zapovjedni\u0161tvo Grupe Armija E ukazivalo je na to da se liniju \u0160iroki Brijeg \u2013 Mostar \u2013 Nevesinje bezuvjetno mora dr\u017eati, no nikakve joj druge postrojbe nisu stajale na raspolaganju osim onih koje su i sada tamo raspore\u0111ene.\u00ab (Franz Schraml, Hrvatsko rati\u0161te, Zapre\u0161i\u0107, 1993., str.101.)<\/p>\n [19] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 425.<\/p>\n [20] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 398.<\/p>\n [21] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 427.<\/p>\n [22] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 427.<\/p>\n [23] Ivan Alilovi\u0107, Kri\u017eni put i raspu\u0107a, Zagreb, 1998., str. 107.<\/p>\n [24] Uglje\u0161a Danilovi\u0107 ro\u0111en je 7. velja\u010de 1913. u selu Gnionica kod Od\u017eaka. Jo\u0161 kao student Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, 1935. postao je \u010dlan KPJ. Nakon progla\u0161enja Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske upu\u0107en je u Tuzlu, gdje je zajedno sa Cvijetinom Mijatovi\u0107em radio na pripremi ustanka. Tijekom rata bio je \u010dlan Pokrajinskog komiteta KPJ i \u010dlan Glavnog \u0161taba NOV za BiH, a rukovodio je i vojnim poslovima Glavnog \u0161taba za BiH. Koncem 1944. imenovan je prvim \u0161efom OZNE u BiH. Nakon rata bio je Sekretar unutarnjih poslova u Vladi NR BiH, \u010clan SIV-a, predsjednik SUBNOR-a, \u010clan Centralnog komiteta KPJ, itd. (Wikipedija)<\/p>\n [25] Zbornik \u00bbMostarska operacija\u00ab, str. 427.<\/p>\n [26] Historijski arhiv Mostar, Pik. Broj Og.19.-587.<\/p><\/div>\n
Komunisti\u010dke \u0107elije na prostoru zapadne Hercegovine
<\/strong>
Komunisti\u010dki pokret u zapadnoj Hercegovini bio je velika nepoznanica sve do druge polovice 1944. Istina, u Mostaru je \u010ditavo vrijeme rata ilegalno djelovala dosta sna\u017ena organizacija KPJ. Me\u0111utim, broj Hrvata uklju\u010denih u rad ove partijske \u0107elije bio je doista zanemariv pa stoga i njezin utjecaj na procese unutar hrvatskog naroda nije imao nekog zna\u010dajnijeg odjeka.<\/p>\n
<\/strong>
Ovako postavljene teze o vanjskoj ugrozi svakako su u velikoj mjeri utjecale na provedbu represivnih komunisti\u010dkih akcija nad svima onima na koje se posumnjalo da bi u odre\u0111enom trenutku mogli okrenuti le\u0111a partizanskom pokretu.<\/p>\n
Hercegova\u010dki franjevci u planovima OZNE<\/strong><\/p>\n![\"partizano\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_partizano.gif\")
Promi\u0161ljati, istra\u017eivati ili pisati o okolnostima mu\u010deni\u010dke smrti hercegova\u010dkih franjevaca nije uop\u0107e laka zada\u0107a. Kako bismo \u0161to potpunije razumjeli okolnosti u kojima su se ti stravi\u010dni zlo\u010dini dogodili, potrebno je sagledati ve\u0107inu do sada napisanog, prou\u010diti izjave o\u010devidaca tih doga\u0111aja te ostvariti uvid u dostupnu arhivsku gra\u0111u. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8667,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-8670","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8670","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8670"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8670\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8667"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8670"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8670"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8670"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}