‘Prijateljstvo je najte\u017ea stvar na svijetu za objasniti. To nije ne\u0161to \u0161to se u\u010di u \u0161koli, ali ako nisi nau\u010dio \u0161to je smisao prijateljstva, uistinu nisi ni\u0161ta nau\u010dio.’ Barem tako ka\u017ee Muhammad Ali.
Jedna od re\u010denica iz evan\u0111elja koja me rijetko kada ostavi ravnodu\u0161nim nalazi se u izvje\u0161taju o Isusovoj muci kada Juda dolazi sa odredom vojnika i prema dogovoru s njima Isusa pozdravlja poljupcem da znaju koga \u0107e uhititi. Isus ne reagira burno i ljutito nego mu samo razo\u010darano ka\u017ee: ‘Prijatelju, zar poljupcem izdaje\u0161 Sina \u010dovje\u010djega?’ Nema ni\u0161ta stra\u0161no u tome ako \u010dovjeka naljutite, ako vam je doista blizak i prijatelj, pro\u0107i \u0107e ga prije ili poslije. Ali ako nekoga razo\u010darate, onda ste doista napravili najgore \u0161to ste mogli. Neprijatelje ne mo\u017eete razo\u010darati, to mo\u017eete u\u010diniti samo onima koji vas vole. Zato Isus ka\u017ee: vi ste prijatelji moji.<\/p>\n
To bi trebao biti i temeljni odnos Boga i \u010dovjeka. Ellbert Hubard je rekao da je prijatelj onaj tko nas dobro poznaje i opet nas voli. Sli\u010dno je u odnosu Boga i \u010dovjeka. Kr\u0161\u0107anstvo izrasta iz te \u010dudne istine. Nismo mi zaslu\u017eili ljubav Bo\u017eju nego je on prvi ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za zlo koje je \u010dovjek u\u010dinio. Na nama je da odgovorimo ako ho\u0107emo. Jer me\u0111u ljudima ne mo\u017eete imati prijatelja ako isto vrijeme i sami niste to isto. Jednako vrijedi u odnosu prema Bogu. Bog \u0107e vam biti prijatelj ako ste i vi njemu.<\/p>\n
Ima u \u017eivotu uspomena kojih se \u010dovjek rado sje\u0107a, ima onih kojih se stidi, \u010desto i onih koje ne spominje nikome jer se uvijek \u017eelimo pokazati u najboljem svjetlu. Malo je ljudi koji su bez pogre\u0161aka, krivih poteza, bez mrlja u dosjeu. Ja ne znam niti jednoga. I logi\u010dno je da ne \u017eelimo da svatko sve zna jer ako se okrene protiv nas, najvi\u0161e \u0107e boljeti kad udari gdje smo najslabiji. Skrivanje, sitne ili krupne la\u017ei, uljep\u0161avanje istine, izmotavanje\u2026 Sve su to alati koje koristimo za oblikovanje na\u0161e slike pred drugim ljudima.<\/p>\n
Zanimljivo je, s druge strane, da ako se po\u017eelimo nekome pribli\u017eiti i s njim se zbli\u017eiti, pribjegavamo posve suprotnom. Tada idemo prema istini. Pred prijateljima nastojimo imati \u0161to manje tajnih. \u0160to je bolji prijatelj, zna vi\u0161e stvari o nama. Otkrivamo detalje o sebi za koje nitko drugi ne zna, ili za koje zna vrlo malo ljudi. Tako valjda dajemo do znanja doti\u010dnoj osobi da nam je va\u017ena u \u017eivotu, da je cijenimo, da joj vjerujemo. I tako se gradi odnos. \u0160to manje tajni, to je \u010dvr\u0161\u0107a veza. \u0160to vi\u0161e istine, ja\u010de su karike.
‘Od kolijevke pa do groba, najljep\u0161e je \u0111a\u010dko doba’ , ka\u017ee ve\u0107 otrcana fraza. Ali najljep\u0161e nije zbog toga \u0161to ste bili u\u010denici nego zato \u0161to su vas ljudi poznavali, bili s vama gotovo svaki dan u tjednu, iste ste probleme prolazili i radosti dijelili – a opet ste ih rado susretali.<\/p>\n
Dragi maturanti, 3 ili 4 su godine iza vas. Ne samo \u0161kole, nego \u017eivota, a \u017eivot je najbolja \u0161kola. Na vama je da prosudite na \u0161to ste ih potro\u0161ili i \u0161to ste postigli.<\/p>\n
‘Mnogo je te\u017ee suditi sebi samome nego drugima. Ako uspije\u0161 sebi dobro suditi, zna\u010di da si pravi mudrac’, ka\u017ee se u Malom princu. Ali mudar \u010dovjek ne tro\u0161i vrijeme da oplakuje ili idealizira ono \u0161to je pro\u0161lo. Vrijeme je kota\u010d koji ide samo naprijed, ne mo\u017eete ga vratiti. Mo\u017eete samo to iskustvo koristiti da dobre stvari umna\u017eate a lo\u0161e izbjegavate. <\/p>\n
![\"maturanti\"](\"http:\/\/slike.hr\/slika\/pozivnica420.jpg\")
<\/div>\nNa \u017eivotnom ste raskr\u0161\u0107u, odlazite od obale na otvoreno more. Vidio sam da na pozivnici gimnazijalaca stoji: O’pra\u0161tamo se, opra\u0161tamo i stra\u0161no dugim nogama idemo u svijet.’ Istina je to. Vrijeme brzo prolazi i izgledat \u0107e da idete prebrzo kroz \u017eivot.<\/p>\n
Vidjeli ste puno toga u \u0161koli, i dobroga i lo\u0161ega. I od svojih kolega i od profesora. Na vama ostaje \u0161to \u0107ete usvojiti. Pred vratima su vam i prvi ozbiljniji \u017eivotni neuspjesi ako ne mognete na\u0107i posao koji \u017eelite ili ne uspijete upisati fakultet koji volite. Pred vama je i zamamnost \u017eivotnih pre\u010daca koji pokazuju da je do uspjeha lak\u0161e do\u0107i na nemoralne na\u010dine, od kupovanja diploma pa do privla\u010denja pozornosti na na\u010dine koji nisu dostojni \u010dovjeka ni kr\u0161\u0107anina. Ali nije ni uspjeh uvijek ono \u0161to tako izgleda.<\/p>\n
Ovdje mi se \u010dini priladna pri\u010da koju ste ve\u0107 imali od mene priliku \u010duti. U \u0161kolskom listu jedne od ponajboljih ameri\u010dkih srednjih \u0161kola, katoli\u010dke \u0161kole St. Joseph u Kaliforniji, profesor je matematike opisao svoje dojmove s proslave koju je imala jedna generacija povodom desete obljetnice svoje mature. \u0110aci su trebali ukratko iznijeti \u0161to su oni postigli. Dometi tih \u0111aka su bili impresivni, u skladu s tim da su poha\u0111ali elitne \u0161kole. Me\u0111u njima se nalazio najmla\u0111i arhitekt po \u010dijem je projektu ra\u0111ena zgrada u strogom centru Chicaga. Bio je tu i odvjetnik koji je vrlo mlad pozvan da radi u jednoj od najuglednijih odvjetni\u010dkih ku\u0107a. I ostali su u kratko vrijeme postigli velike rezultate. Profesori su o\u010dito cvjetali, osje\u0107aju\u0107i da u njihovim uspjesima le\u017ei i njihov doprinos. I svi su to rekli. Ovaj profesor iz matematike, je samo uljudno pozdravio, ali nije htio ni\u0161ta govoriti iako je bio razrednik jednoga od odjeljenja koja su slavila. Za svoju suzdr\u017eanost je u ovom tekstu naveo 2 razloga. Jedan od njih je bio \u0161to je nedostajao dobar dio \u0111aka. I to uglavnom onih koji i nisu ba\u0161 uspjeli, kojima se studij odu\u017eio ili su odustali i sli\u010dno. Valjda im se bilo neugodno pojaviti ponovno u tom dru\u0161tvu. Kao drugi razlog, profesor je spomenuo njihova predstavljanja \u0161to su postigli. Ka\u017ee: ‘Nisam im \u017eelio svojim govorom kvariti slavlje. A da sam govorio, ne bi mogao ne primijetiti da nitko od njih nije spomenuo da je u 10 godina postao barem malo bolji \u010dovjek ili da su nekome pomogli. Svi su govorili \u0161to su postigli izvan sebe, ali nitko \u0161to je postigao na sebi ili u sebi. O\u010dito smo ih dobro u\u010dili, a lo\u0161e odgajali. Iako su izi\u0161li iz katoli\u010dke \u0161kole, izgledali su kao sajam ta\u0161tine. To me pogodilo u srce!’zavr\u0161ava profesor svoj osvrt.<\/p>\n
\u0160to \u0107e s vama dragi maturanti, biti za 10 godina, samo Bog zna. Najvi\u0161e ovisi o vama. Mo\u017eda bi se danas mogli upitati koliko ste kao ljudi izgra\u0111eniji u odnosu na ono \u0161to ste bili u 8-mom razredu? Kad vi budete slaviti obljetnice, iskreno bih volio da svatko od vas mogne re\u0107i, bolji sam \u010dovjek nego sam bio prije 10 godina. Kao \u0161to Isus ka\u017ee: ‘\u0160to vrijedi \u010dovjeku ako sve, \u010ditav svijet, dobije a samoga sebe izgubi?’ Doista, ni\u0161ta vam ne vrijedi \u0161to postignete u \u017eivotu ako ne izgradite sami sebe! <\/p>\n
Ka\u017ee Sveto pismo da je Bog mudroga Salomona na po\u010detku njegovoga kraljevanja pitao \u0161to \u017eeli. Mladi mu Salomon uzvra\u0107a: ‘Ja sam mlad i ne znam vladati. Daj mi mudro srce da mogu razlikovati dobro od zla.’ I, nastavlja Biblija, da se sami Gospodin zadivio odgovoru mladoga kralja i uzvra\u0107a mu: ‘Kad si to tra\u017eio, a nisi pitao ni smrt neprijatelja ni bogatstvo, ni dug \u017eivot, bit \u0107e ti \u0161to \u017eeli\u0161, ali ne samo to nego \u0107e\u0161 kao dar dobiti i ono \u0161to nisi izravno tra\u017eio.’ <\/p>\n
Mladi prijatelji, ako \u017eelite biti kr\u0161\u0107ani, tra\u017eite to: mudro srce koje razlikuje dobro od zla i koje slijedi ono \u0161to je ispravno. Ako to postignete, sve imate. Nema novca koji mo\u017ee kupiti \u010distu savjest niti uspjeha koji to mo\u017ee nadoknaditi. Volio bih da mnogo vas bude me\u0111u onom manjinom \u0161to se prekrsti i pomoli u studentskoj menzi prije objeda i da budete me\u0111u onima koji znaju kad je nedjeljom vrijeme svete mise, makar prijatelji ostali ispijati kavu na Cvjetnom trgu ili uz Bulevar. Volio bih da oni koji ne idu na studij nego tra\u017ee posao i u poslu poka\u017eu da ne obo\u017eavaju novac, da znaju koji je dan Bogu posve\u0107en, da znaju da katolicima psovka nije navika.<\/p>\n
Nemate se razloga u bilo kojem dru\u0161tvu stidjeti svoje vjere i svoga porijekla. Hercegovci su nekada bili poznati kao radi\u0161ni i po\u0161teni ljudi, vjerni katolici, spremni pomo\u0107i. Barem je to ona pomalo idealizirana slika. Danas nas na \u017ealost prati mnogo prljavija slika. Volio bih da bi budete generacija koja \u0107e pomo\u0107i da se ta slika ponovno vrati onome izvornome. Znam da su sve to \u017eelje i samo \u017eelje. No, \u0161to bi bio \u010dovjek bez \u017eelja? Zato imamo pravo \u017eeljeti i \u010diniti \u0161to mo\u017eemo da se to ostvari.<\/p>\n
Neka vas u \u017eivotu i radu prati Bo\u017eji blagoslov.<\/p>\n
![](\"http:\/\/slike.hr\/slika\/maturanti0.jpg\")
<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"humac4m\"](\"images\/stories\/novo\/humac4m.jpg\")
Sino\u0107 je u crkvi Sv. Ante na Humcu slavljena ve\u010dernja sv. misa za sve na\u0161e maturante, njihove roditelje i profesore. Dragi maturanti, 3 ili 4 su godine iza vas. Ne samo \u0161kole, nego \u017eivota, a \u017eivot je najbolja \u0161kola. Na vama je da prosudite na \u0161to ste ih potro\u0161ili i \u0161to ste postigli…<\/p>\n
Propovijed fra Mate Logare<\/strong> pro\u010ditajte u cjelosti. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-869","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/869","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=869"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/869\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=869"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=869"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=869"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}