Jure Gali\u0107 o\u010devidac partizanskog zlo\u010dina u Vrgorcu 15. lipnja 1942.<\/strong><\/p>\n -\u201eU\u010destovao sam kao podr\u0161ka u akciji u kojoj je oslobo\u0111en Vrgorac polovinom 1942. Nisam u\u010destovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno izme\u0111u 20-30 Vrgor\u010dana o \u010demu su dalmatinski partizani \u0161utili kao ribe. Bila je to osveta kom\u0161ija-kom\u0161iji, koji su na taj na\u010din rije\u0161ili njihove lokalne obra\u010dune, i tu je stradalo najmanje 20-30 nevinih ljudi\u201c, ka\u017ee Gali\u0107.<\/p>\n Na ovakav na\u010din Jure Gali\u0107 otvoreno poku\u0161ava o\u010diti primjer komunisti\u010dko-partizanskog ratnog zlo\u010dina\u00a0 preimenovati u neku drugu kategoriju, daju\u0107i mu oblike nekakvog \u201eseoskog razra\u010dunavanja\u201c. Me\u0111utim, sama \u010dinjenica otvorenog Gali\u0107evog priznanja o sudjelovanju u ovom doga\u0111aju dovoljan je podatak istra\u017enim organima Republike Hrvatske u kojem pravcu trebaju i\u0107i ukoliko \u017eele rije\u0161iti slu\u010daj ratnog zlo\u010dina i ubojstva\u00a0 33 civilne osobe u Vrgorcu 15. lipnja 1942. Prije odlaska u Biokovo Gali\u0107 je zajedno sa jednom skupinom ljubu\u0161kih komunista\u00a0 bio pritvoren u Ljubu\u0161kom i Mostaru. Razlog ovog pritvaranja, sude\u0107i prema dostupnim povijesnim izvorima, treba tra\u017eiti u izravnoj upletenosti te skupine mladih komunista u pisanje komunisti\u010dkih parola oko samostana na Humcu, u no\u0107i 12\/13. lipnja 1941. godine, odnosno uo\u010di patrona te \u017eupe – blagdana sv. Ante.<\/p>\n Govore\u0107i o tim danima Gali\u0107 tvrdi da su \u201eusta\u0161e u Ljubu\u0161kom 1941. izvr\u0161ili zlo\u010din, ubijaju\u0107i sve do posljednjeg Srbina\u201c. Me\u0111utim, povijesni pokazatelji kazuju da u toj hercegova\u010dkoj op\u0107ini, kako tada \u2013 tako i danas, uop\u0107e nije bilo srpskog pu\u010danstva, \u0161to je svakako zanimljiv detalj koji govori o ukupnoj vjerodostojnosti\u00a0 Gali\u0107evog medijskog iskaza.<\/p>\n Kad je, pak, u pitanju izlazak Gali\u0107eve skupine iz zatvora onda se jako zanimljivim \u010dini podatak da je ta skupina iz zatvora izi\u0161la zahvaljuju\u0107i osloba\u0111aju\u0107oj sudskoj presudi, \u0161to je u prili\u010dnoj\u00a0 kontradiktornosti sa Gali\u0107evim izjavama o stanju i uvjetima koji\u00a0 su u tom razdoblju vladali u Hercegovini.<\/p>\n U razgovoru za Slobodnu Bosnu Gali\u0107 tvrdi da je \u201eveliko zanimanje za njegov slu\u010daj kasnije pokazao i Eugen-Dido Kvaternik, tra\u017ee\u0107i dostavu sudskog spisa u Zagreb, te kako ga je prelazak u ilegalu i odlazak u Biokovo spasio sigurnog odlaska u Jasenovac\u201c.<\/p>\n Me\u0111utim, analiti\u010dari koji su se studioznije\u00a0 bavili ovom temom smatraju kako je u ovom slu\u010daju rije\u010d o klasi\u010dnom primjeru Gali\u0107evog samoreklamerstva. \u010cinjenice i iskazi sudionika tih doga\u0111aja kazuju sasvim druga\u010dije. Prema tim iskazima, u Ljubu\u0161kom su 13. lipnja 1941. godine, odnosno u trenucima kad je Jure Gali\u0107 ve\u0107 bio pritvoren, boravili Andrija Artukovi\u0107 i Jozo Dumand\u017ei\u0107, obadvojica Ljubu\u0161aci i visokopozicionirani du\u017enosnici usta\u0161kog pokreta i tada\u0161njeg dr\u017eavnog poretka NDH. U Ljubu\u0161kom i danas postoje svjedoci koji mogu potvrditi da se Andrija Artukovi\u0107 tom prigodom osobno zalo\u017eio za pravi\u010dno su\u0111enje utamni\u010denim Ljubu\u0161acima. Me\u0111utim, da li je osim te izjave postojala i neka druga sprega izme\u0111u tada\u0161njeg usta\u0161kog ministra i pritvorenika na \u010delu s Jurom Gali\u0107em, nitko ne \u017eeli potvrditi niti demantirati.<\/p>\n Du\u017enosnik KPJ u Hercegovini i partizanski obavje\u0161tajac<\/strong><\/p>\n Govore\u0107i o po\u010detcima organiziranog politi\u010dko-obavje\u0161tajnog rada u Hercegovini Jure Gali\u0107 u razgovoru za Slobodnu Bosnu navodi i kako je \u201ekoncem 1942. godine, od strane Pokrajinskog komiteta KPJ za Dalmaciju imenovan u povjerenstvo partijskog sreskog komiteta za Metkovi\u0107\u201c. Nedugo nakon toga, odnosno po\u010detkom 1943. godine, pozvan je od strane Vicka Krstulovi\u0107a, u to vrijeme sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Dalmaciju, te mu je dodijeljena zada\u0107a \u201estvaranja organizacije, mre\u017ee, uvezivanja, organiziranja i stvaranja partizanskog pokreta na tom podru\u010dju\u201c.<\/p>\n U spomenutom interviewu za Slobodnu Bosnu Gali\u0107 ne poja\u0161njava detalje o tom djelu svojih politi\u010dko-obavje\u0161tajnih\u00a0 aktivnosti. Me\u0111utim, analiziraju\u0107i ostale Gali\u0107eve medijske istupe i njegove do sada objavljene knjige stje\u010de se dojam da je njegova glavna aktivnost vo\u0111ena na podru\u010dju Biokova, s povremenim ciljanim upadima, plja\u010dkama i ubojstvima na prostoru zapadne Hercegovine. U tom razdoblju Gali\u0107evog obavje\u0161tajno-politi\u010dkog rada Regionalni komitet KPJ za Hercegovinu i Vaso Miskin-Crni poslali su mu nekolicinu aktivista, koji su do tada bili aktivni u sastavu partizanskih postrojbi na podru\u010dju isto\u010dnog djela Hercegovine i Crnoj Gori: Matu Markoti\u0107a, Marka \u0160olji\u0107a, Petra Jel\u010di\u0107a, Mladena Kne\u017eevi\u0107a, Franju Budimira, Halida Mesihovi\u0107a i Aziza Kudru.<\/p>\n Ve\u0107 ranije Jure Gali\u0107 uz sebe je vezao svog ro\u0111aka Marjana Primorca, koji je zbog ubojstva pobjegao iz sastava 1. dalmatinske brigade, \u010dvrsto ga vezuju\u0107i za sebe osobno i svoje aktivnosti.<\/p>\n Ovakvim kadrovskim rje\u0161enjima ova je skupina komunista postala podjednako vezana za svoje partijske mentore Vasu Miskina-Crnog i Vicka Krstulovi\u0107a, \u010delnike KPJ u isto\u010dnoj Hercegovini i Dalmaciji sve do konca 1944. godine kada su do\u0161li na sve \u010delne pozicije u Rajonskom komitetu KPJ za zapadnu Hercegovinu, Kotarskom uredu OZN-e u Ljubu\u0161kom, KNOJ-u i drugim tijelima novouspostavljene komunisti\u010dke vlasti na tom podru\u010dju. Stoga, ova skupina na sebi nosi dio odgovornosti u pripremi, podsticanju, organiziranju, izvo\u0111enju kao i kasnijem prikrivanju masovnih zlo\u010dina nad civilnim pu\u010danstvom u Hercegovini. \u201eNa \u0160irokom Brijegu je bilo najte\u017ee, jer je usta\u0161tvo tamo bilo utjecajno. Pogotovo je bio utjecajan katoli\u010dki kler koji je bio skoro apsolutno usta\u0161ki orijentisan\u201c, ka\u017ee Gali\u0107 u interviewu za Slobodnu Bosnu, nagla\u0161avaju\u0107i kako je do takvog zaklju\u010dka do\u0161ao na temelju\u00a0 informacija \u201ekoje su dobivali od dvojice-trojice svojih ljudi s kojima su odr\u017eavali kontakt i od kojih su dobijali obavje\u0161tenja\u201c, ne navode\u0107i njihova imena.<\/p>\n Me\u0111utim, u svojoj knjizi \u201eVrijeme i ljudi\u201c Gali\u0107 na nekoliko mjesta tvrdi kako je odr\u017eavao redovite kontakte s Petrom Lekom, predakom nekih vi\u0111enijih zagreba\u010dkih SDP-ovaca, preko koga je dobivao ve\u0107inu obavje\u0161tajnih informacija vezanih za \u0160iroki Brijeg, pa\u00a0 tako i saznanja o navodnim ideolo\u0161kim gledi\u0161tima tada\u0161njih \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca. U izvje\u0161\u0107u Okru\u017enog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu od 13. velja\u010de 1945. godine, pisanom nepuna dva tjedna nakon operacije \u00bbBura\u00ab i tjedan dana nakon smaknu\u0107a \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca na Gali\u0107evom strojopisu, za koji je u svojoj knjizi \u201eVrijeme i ljudi\u201c otvoreno napisao da ga je \u201enabavio\u201c prilikom jedne plja\u010dke trgovine u Ljubu\u0161kom, iznesene su pau\u0161alne politi\u010dke teze o \u00bbsuradnji franjevaca s Nijemcima i usta\u0161ama tijekom pripreme i provedbe operacije “Bura”\u00ab, \u0161to nije ni\u0161ta drugo nego lo\u0161 poku\u0161aj prebacivanja krivnje na franjevce koji su ve\u0107 bili pobijeni.<\/p>\n Me\u0111utim, postoji veliki broj dokumenata i svjedo\u010denja \u201esuvremenika\u201c koji sasvim pouzdana opovrgavaju ovakve Gali\u0107eve navode. Naravno, da je kojim slu\u010dajem Gali\u0107 u pravu, \u0161to svakako nije, simpatiziranje bilo kakve ideologija nikako nije moglo, niti smjelo, biti razlogom za brutalna masovna smaknu\u0107a politi\u010dkih neistomi\u0161ljenika bez bilo kakve prethodne istrage i sudskog procesa. To bi Jure Gali\u0107 nakon 66-godi\u0161njeg odmaka morao znati, bez obzira je li mu to u vrijeme \u201ekrvavog komunisti\u010dkog pira\u201c na \u0160irokom Brijegu bilo poznato ili ne.<\/p>\n Dakle, Gali\u0107eva krivnja u pripremi i zata\u0161kavanju zlo\u010dina nad 12-oricom \u0161irokobrije\u0161kih franjevaca je o\u010dita i vidljiva iz njegovih izjava i knjiga. Gali\u0107 ne demantira ni da je tog zlokobnog 07. velja\u010de, zajedno s Markom \u0160olji\u0107em, bio na \u0160irokom Brijegu \u0161to je samo po sebi dovoljan razlog za provo\u0111enje zakonom predvi\u0111enih istra\u017enih radnji. Me\u0111utim, \u010dini se da to uop\u0107e ne zanima one koji se bave istra\u017eivanjem i procesuiranjem ratnih zlo\u010dina, bez obzira \u0161to od njih redovito slu\u0161amo pri\u010de o tome kako ratni zlo\u010din ne zastarijeva. U ovom interviewu Jure Gali\u0107 kazuje o stanju koje je zatekao dolaze\u0107i na \u0160iroki Brijeg 07. velja\u010de 1945.<\/p>\n – \u201eNa\u0161i su tu zaista napravili jedan d\u017eumbus. Radnje su bile isprovaljivane\u201c, kazuje Gali\u0107, negiraju\u0107i da je vidio bilo kakve le\u0161eve, te nagla\u0161avaju\u0107i kako je to izravna posljedica anarhije \u010diji je uzro\u010dnik bio u tome \u0161to \u201ezapovjednici dalmatinskih postrojbi nisu mogli vladati jedinicama i pojedincima\u201c, ka\u017ee Gali\u0107 pozivaju\u0107i se na svoj razgovor s tada\u0161njim politkomesarom 11. dalmatinske brigade, ina\u010de svojim partijskim drugom iz Metkovi\u0107a, Grgom Marki\u0107em.<\/p>\n Me\u0111utim, svjedo\u010denja nekada\u0161njih pripadnika dalmatinskih brigada u potpunosti opovrgavaju ove\u00a0 Gali\u0107eve navode.<\/p>\n Kakve su upute svojim podre\u0111enima dali u \u0161tabu VIII. dalmatinskog korpusa (zapovjednik Petar Drap\u0161in iz Novog Be\u010deja, politi\u010dki komesar Bo\u0161ko \u0160iljegovi\u0107 iz Bosanske Dubice) i 26. dalmatinske divizije (zapovjednik Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107 iz Podgorice, politi\u010dki komesar Du\u0161an Kora\u0107 iz \u010ca\u010dka) dali svojim podre\u0111enima precizno ilustrira\u00a0 svjedo\u010denje\u00a0 P.P. iz Splita, koji je u to vrijeme bio\u00a0\u00a0 pripadnik 1. dalmatinske brigade. Spomenuti P.P u svome svjedo\u010denju, naime,\u00a0 tvrdi\u00a0 kako je u vrijema partizanskog napada na \u0160iroki Brijeg \u201evojska imala nalog ubijati sve \u0161to se na\u0111e u samom mjestu uklju\u010duju\u0107i starce, \u017eene i djecu\u201c, \u0161to se ne mo\u017ee okarakterizirati nikako druga\u010dije nego otvorenim genocidom.<\/p>\n -\u201e U jednoj ku\u0107i vidio sam devet mrtvih (me\u0111u njima bilo je i djece), a tako je bilo i po ostalim ku\u0107ama. Nalog je bio na\u010diniti \u0161to ve\u0107u \u0161tetu tamo\u0161njem pu\u010danstvu\u2026\u201c: tvrdi\u00a0 u svome svjedo\u010denju P.P iz Splita, dodaju\u0107i kako je taj nalog podre\u0111enima prenio zapovjednik 26. divizije Bo\u017eo Bo\u017eovi\u0107, crnogorac iz Podgorice.<\/p>\n To su ujedno vrlo zna\u010dajni dokazi\u00a0 koji u potpunosti \u201eobaraju\u201c Gali\u0107eve teze o navodnoj anarhiji i isklju\u010divoj krivnji dalmatinskih partizana, na kojoj Gali\u0107 poku\u0161ava ustrajavati kako bi\u00a0 \u010ditavu situaciju prikazao kao sporadi\u010dni unutarhrvatski dalmatinsko-hercegova\u010dki incident a ne kao dio plana skovanog vrlo visoko i provedenog preko srpskih oficira u vrhu VIII. dalmatinskog korpusa bliskih Aleksandru Rankovi\u0107u i OZN-e BiH.<\/p>\n Na koncu, svaka Gali\u0107eva misao iznesena u ovom interviwu zaslu\u017euje pomnu analizu. Kako ona o navodnim \u201eusta\u0161ama\u201c i \u201eantifa\u0161istima\u201c me\u0111u fratrima i sve\u0107enicima op\u0107enito, preko njegove tvrdnje da fra Martina Soptu nije ubila OZN-a nakon \u0161to je Jure Gali\u0107 osobno porazgovarao s pokojnim fra Martinom, pa sve do tvrdnje kako OZN-a i KNOJ godinama nakon rata nisu smjela u\u0107i u pojedina hrvatska sela u okolici Ljubu\u0161kog, \u010citluka i \u0160irokog Brijega. Naravno, bolji poznavatelji tada\u0161njih prilika znaju kako je u ovom slu\u010daju bilo rije\u010di o zlo\u010dina\u010dkom scenariju OZN-e i tada\u0161njeg svemo\u0107nog mostarskog tu\u017eitelja Jure Gali\u0107a kojima je to bio unaprijed smi\u0161ljeni izgovor za masovne likvidacije civilnog pu\u010danstva na tom podru\u010dju o \u010demu svjedo\u010di vi\u0161e od stotinu do sada evidentiranih\u00a0 masovnih grobnica samo na podru\u010dju relativno malenog \u0160irokog Brijega.<\/p>\n Ipak, me\u0111u mnogim neistinama iz vremena brutalnog Gali\u0107evog nasilja i represije nad hrvatskim narodom isti\u010de se ona u kojoj govori o sada\u0161njem\u00a0 stanju na prostoru BiH.<\/p>\n -\u201e Negira se \u0161to je HVO radio po Mostaru, zlo\u010dini Herceg Bosne, razaranja Mostara i Stoca. To mo\u017ee samo fa\u0161isti\u010dka politika\u201c, kazao je Jure Gali\u0107, o\u010dito i danas zadojen velikosrpskim tvrdnjama o genocidnosti hrvatskog naroda, ne trude\u0107i se uop\u0107e prikriti \u0161to misli o bilo kakvom obliku hrvatske slobode.<\/div>\n
Vlasti NDH ga zatvorile a sud\u00a0 oslobodio<\/strong><\/p>\n
Gali\u0107evi stavovi o pobijenim hercegova\u010dkim franjevcima<\/strong><\/p>\n
Krvnik Jure Gali\u0107: Oni su bili naoru\u017eani, polijevali su nas vrelim uljem sa zidina crkve<\/strong><\/p>\n
Gali\u0107evi poku\u0161aji svaljivanja isklju\u010dive krivnje na dalmatinske partizane<\/strong><\/p>\n
<\/strong> <\/p>\n
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"jg_rojak\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/02\/novo_jesen_jg_rojak.gif\")
Sarajevski tjednik Slobodna Bosna ovih je dana objavila intervju s Jurom Gali\u0107em osobom koju se sumnji\u010di za sudjelovanje u \u010ditavom nizu komunisti\u010dkih zlo\u010dina u trokutu Metkovi\u0107-Biokovo-\u0160iroki Brijeg. Intervju “Ne znam koliko je fratara poginulo u bitci za \u0160iroki Brijeg, ali znam da je poginulo 450 partizana!”<\/a> mo\u017eete pro\u010ditati u cjelosti u .pdf obliku<\/a>. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8843,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-8846","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8846","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8846"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8846\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8843"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8846"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8846"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8846"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}