{"id":8887,"date":"2011-03-03T11:40:59","date_gmt":"2011-03-03T10:40:59","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/03\/03\/pocast-tradiciji-kulture-zivota-hercegovaca\/"},"modified":"2011-03-03T11:40:59","modified_gmt":"2011-03-03T10:40:59","slug":"pocast-tradiciji-kulture-zivota-hercegovaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/pocast-tradiciji-kulture-zivota-hercegovaca\/","title":{"rendered":"Po\u010dast tradiciji kulture \u017eivota Hercegovaca"},"content":{"rendered":"
\"lutke_nosnja\"Koliko je o\u010duvanje tradicije bitno me\u0111u ljudima na\u0161ega kraja, govori podatak da ve\u0107ina sela, a i gradova na\u0161e regije ima svoja kulturna dru\u0161tva koja svojom izvedbom autohtonih hercegova\u010dkih plesova i zajedno s prezentacijom vjernih replika izvornih narodnih no\u0161nji odaju po\u010dast tradiciji kulture \u017eivota Hercegovaca. Dvoje ljudi koje predstavljamo svojim je ustrajnim radom, a i nadareno\u0161\u0107u nesebi\u010dno dalo prilog o\u010duvanju izvornih narodnih obi\u010daja i kulture. Ona izra\u0111uje lutke i no\u0161nje, on u\u010di tradicionalnim plesovima. Franja \u0160unji\u0107 iz sela Radi\u0161i\u0107i pored Ljubu\u0161kog nam je kroz razgovor otkrila povijest bavljenja svojim zanatom – izradom narodnih no\u0161nji po predlo\u0161ku onih izvornih, iz starina. Ova 74-godi\u0161nja starica izradom narodnih no\u0161nji bavi se od svoje 12. godine.<\/div>\n

No\u0161nje radi od 12. godine<\/strong><\/p>\n

\u201cSvemu \u0161to danas radim i znam nau\u010dila me moja pokojna baka koja je nadaleko bila poznata kao svestrana i sposobna \u017eena koju su svi zvali Majstoru\u0161a\u201d, po\u010dinje Franja \u0160umi\u0107 svoju pri\u010du. Ostala je kao siro\u010de kao vrlo mala i od tada je po\u010dela \u017eivjeti sa svojom bakom Majstoru\u0161om, kako su je zvala, a od nje je nau\u010dila sve tehnike i tajne prela, veza… \u2013 jer nije bilo toga \u0161to njezina baka nije znala raditi, a posebno i naj\u010de\u0161\u0107e je izra\u0111ivala opanke.<\/p><\/div>\n

\u201cU to vrijeme \u0161i\u0161ale su se ovce, prela se vuna i manje-vi\u0161e \u017eivjelo se od toga, tako da je njezin, a kasnije i moj posao bio vrlo cijenjen i tra\u017een\u201d, pri\u010da nam \u0160unji\u0107. Ka\u017ee da joj nije bilo te\u0161ko upijati sve tajne ovoga zanata jer je ona to voljela, a i danas voli raditi, \u010dak i danas po cijelu no\u0107 prede i plete jer naru\u010ditelji se neprestano javljaju.
\u201cKroz \u017eivot se nisam mogla do kraja posvetiti ovome poslu jer kako sam rasla, stizale su i nove obveze. Trebalo je podi\u0107i djecu, radila sam i i\u0161la kao i ve\u0107ina ljudi iz svog kraja ‘trbuhom za kruhom’ u Njema\u010dku, bilo je posla ku\u0107i oko poljoprivrede i sadnje duhana, ali tek danas kad su moja djeca odrasla i formirala vlastite obitelji i kad sam u mirovini, mogu se do kraja posvetiti svojim rukotvorinama\u201d, ka\u017ee ponosno.

Nagra\u0111ivana za rad<\/strong><\/p>\n

Rad ove vrijedne starice nije ostao nezapa\u017een pa danas stalno sura\u0111uje s Hrvatskim kulturnim dru\u0161tvima iz Radi\u0161i\u0107a kao i s Hrvatskim kulturnim dru\u0161tvom \u201cStap\u201d iz Ljubu\u0161koga i mo\u017ee se pohvaliti da ih je sve \u201copremila\u201d svojim ru\u010dno izra\u0111enim narodnim no\u0161njama i opancima i danas broji od 100 do 120 izra\u0111enih narodnih no\u0161nji za odrasle kao i za male \u010dlanove folklornih dru\u0161tava.<\/p><\/div>\n

\u201cZa moje rukotvorine potrebno je dosta rada, a i vremena – za izradu jedne mu\u0161ke narodne no\u0161nje potrebno je 8 do 9 dana, a za \u017eenske 10 do 12 dana cjelodnevnog rada. Ja ni\u0161te ne prepu\u0161tam slu\u010daju, moram obi\u0107i puno mjesta kako bih prona\u0161la materijal koji je najsli\u010dniji onom pravom starinskom kako bi mi izrada bila \u0161to kvalitetnija i vjerodostojnija\u201d, pri\u010da nam \u0160unji\u0107. Obja\u0161njava nam da se narodna no\u0161nja sastoji od d\u017eoke (prsluka) koji se izra\u0111uje od materijala \u010doje po kojoj se stavlja gajtan, nakon \u010dega dolazi nakit s tri pu\u0161ka. Ko\u0161ulja mora u cijelosti biti od pamuka koji je najprakti\u010dniji za odr\u017eavanje .<\/div>\n
\u201cNi\u0161ta ne prepu\u0161tam slu\u010daju pa obra\u0107am pozornost i na najmanje sitnice poput odabira \u010dipke kojom obrubljujem prega\u010du i rubove ko\u0161ulje. Opanci se prave od \u0161page, konca i od junje\u0107e ko\u017ee, a pri samome vrhu ukra\u0161avaju se crvenim i zelenim \u0161arama. \u010carape se tako\u0111er ru\u010dno pletu od rude mije\u0161ane s pamukom\u201d, ka\u017ee nam. Jedna posebna zanimljivost posla ove gospo\u0111e je izrada no\u0161nji za lutke koju su prozvali \u201cMara i Ante\u201d te malene lutke odjenula je u svoje rukotvorine identi\u010dnom, ali dosta umanjenom verzijom kao onih za odrasle.<\/div>\n
\u201cZa izradu lutkinih opanaka potrebno je podjednako vremena kao i za odrasle jer zahtijevaju dosta preciznosti pa ih pri izradi moram dr\u017eati pincetom i s dvije igle, ali ne tu\u017eim se jer danas moji ‘Ante i Mara’ krase mnoge domove i kod nas i po Kanadi i Njema\u010dkoj te ostakljeni slu\u017ee na\u0161im iseljenicima kao spomen na svoj rodni kraj\u201d, ka\u017ee nam.

Bez tradicije nema ni nas<\/strong><\/p>\n

Franja \u0160unji\u0107 danas ima\u00a0 primjerke svih svojih rukotvorina izlo\u017eene u Etno selu \u201cHerceg\u201d u Me\u0111ugorju i dobitnica je brojnih priznanja, a najdra\u017ea joj je, ka\u017ee nam, Plaketa i priznanje za za\u0161titu kulturne ba\u0161tine i uspje\u0161no sudjelovanje na izlo\u017ebi tradicionalnih autohtonih proizvoda, usluga i obrta na 11. me\u0111unarodnom sajmu gospodarstva Mostar.<\/p><\/div>\n

\u201cSvjesna sam brzine \u017eivota dana\u0161njih modernih ljudi, ali opet \u017eelim dati svoj doprinos da se nau\u010di cijeniti ono na\u0161e tradicionalno jer bez toga nema ni nas. Ja \u017eelim izra\u0111ivati dok god budem sposobna, a za dalje obu\u010davam svoju unuku koja je ve\u0107 pokazala sklonost i ljubav prema ovom poslu tako da na\u0161a obiteljska, a i hercegova\u010dka tradicija ne bi izumrla\u201d, ka\u017ee nam na kraju \u0160unji\u0107. Jedan drugi vid nesebi\u010dnog \u0161irenja kulturnog dobra uo\u010dili smo i kod folklornog koreografa s Humca pored Ljubu\u0161kog -Jure Dedi\u0107a. Dedi\u0107 je u Hrvatsko kulturno dru\u0161tvo \u201cRadi\u0161i\u0107i\u201d do\u0161ao na poziv predsjednice i osniva\u010dice dru\u0161tva Marije Dedi\u0107 koja je prepoznala njegov entuzijazam, a i poznavanje lokalnih i me\u0111unarodnih plesova kao i njegovu volju da ih i prenese na mla\u0111e nara\u0161taje.<\/div>\n
<\/div>\n
\u201cKoreografije koje radim s djecom dosta su te\u0161ke i komplicirane, no moji mali polaznici pokazali su dosta volje i truda jer im neprestano pri\u010damo o va\u017enosti o\u010duvanja tradicije kao i \u0161irenja op\u0107e kulture. Trenuta\u010dno smo na te\u010daju, koji imamo jedanput tjedno, koncentrirani najvi\u0161e na zapadno-slavonske plesove i plesove posavskih Hrvata. Iako navedena koreografija i nema toliko veze s na\u0161im autohtonim plesovima poput truse, tarabana i trojanca, ipak je nu\u017ena jer \u017eelimo da djeca naprave korak dalje i da budu pravi mali profesionalci i na taj na\u010din obogate sadr\u017eaj svojih nastupa izvan granica. Publika je odu\u0161evljena na\u0161im nastupima, pogotovo se odu\u0161eve oni stariji kada ugledaju ljepotu i rasko\u0161 narodne no\u0161nje zajedno uprili\u010dene s plesnom izvedbom\u201d, ka\u017ee nam na kraju Dedi\u0107.<\/p>\n<\/div>\n
\n
Andrea \u0160unji\u0107 | Dnevni List
<\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"lutke_nosnja\"Koliko je o\u010duvanje tradicije bitno me\u0111u ljudima na\u0161ega kraja, govori podatak da ve\u0107ina sela, a i gradova na\u0161e regije ima svoja kulturna dru\u0161tva koja svojom izvedbom autohtonih hercegova\u010dkih plesova i zajedno s prezentacijom vjernih replika izvornih narodnih no\u0161nji odaju po\u010dast tradiciji kulture \u017eivota Hercegovaca. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8886,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-8887","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8887","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8887"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8887\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8886"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8887"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8887"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8887"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}