{"id":9096,"date":"2011-03-28T06:15:40","date_gmt":"2011-03-28T04:15:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/03\/28\/knjigozori-miljenka-stojica-negdasnja-sadasnja-vremena\/"},"modified":"2011-03-28T06:15:40","modified_gmt":"2011-03-28T04:15:40","slug":"knjigozori-miljenka-stojica-negdasnja-sadasnja-vremena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/knjigozori-miljenka-stojica-negdasnja-sadasnja-vremena\/","title":{"rendered":"Knjigozori Miljenka Stoji\u0107a: Negda\u0161nja sada\u0161nja vremena"},"content":{"rendered":"
\"ib_ndh\"O drugu Titu i njegovima sve znamo, jer oni su tako htjeli. O Paveli\u0107u i njegovima tako\u0111er sve znamo, jer opet su oni, isti, tako htjeli. Na kraju ne znamo ni\u0161ta. Uvalili su nam iskrivljeno zrcalo. Ilija Barbari\u0107, kao sudionik zlosretnih vremena Drugog svjetskog rata, poku\u0161ava stvari postaviti na svoje mjesto. Naravno da \u0107e se razuman \u010dovjek zapitati \u0161to to on sada uvaljuje: istinu ili jo\u0161 jedno iskrivljeno zrcalo. Najbolje zaklju\u010diti sam.<\/p>\n

Barbari\u0107 je bio usta\u0161ki dragovoljac iz 1941. Imao je tada samo 17 godina. Prisegnuo je i postao pripadnik Usta\u0161ke nadzorne slu\u017ebe u Jasenovcu. Nakon pada NDH pro\u0161ao Kri\u017eni put, uhi\u0107ivan u drugoj Jugoslaviji, da bi naposljetku svega uspio preko granice prebje\u0107i na Zapad i poslije niza pote\u0161ko\u0107a skrasiti se u Brazilu.<\/p>\n

Vrijednost knjige, \u010diji je podnaslov Moje ratne uspomene i do\u017eivljaji, pove\u0107ana je time \u0161to ovo nisu njegova prisje\u0107anja ve\u0107 dnevni\u010dki zapisi iz onog vremena. Po\u010deo ih je pisati 6. svibnja 1942., dan nakon \u0161to su partizani iz zasjede ubili i masakrirali 14 pripadnika HOS-a usta\u0161ke obrane koji su i\u0161li u smjenu Barbari\u0107eve posade. Taj prizor izmrcvarenih usta\u0161a nikada mu nije i\u0161\u010dezao iz pam\u0107enja.<\/p>\n

Uz pi\u0161\u010dev dar zapa\u017eanja \u010ditljivosti knjige pridonijela je i dobra rasporedba gra\u0111e. Prvo poglavlje jednostavno nazvano Do\u017eivljaji, ustvari je sr\u017eno, govori nam o Barbari\u0107evu ratnom i poratnom putu do kona\u010dnog smirenja u tu\u0111oj zemlji. Nakon njega dolazi poglavlje koje sadr\u017ei njegove stavove, komentare i objavljene \u010dlanke. Istovrsnu gra\u0111u, ali drugih pisaca, uvrstio je u tre\u0107e poglavlje. Nije zaobi\u0161ao ni Brazil koji mu je postao drugom domovinom pa mu je posvetio \u010detvrto poglavlje. Bilo bi dobro da je urednik uvrstio i kazalo, ali doga\u0111a se i to.<\/p>\n

Najintrigantniji dio knjige zacijelo je onaj koji govori o logoru u Jasenovcu. \u010cudno je kako nitko u dana\u0161njoj hrvatskoj dr\u017eavi nije do sada na njega reagirao. Pisac tu nedvosmisleno tvrdi da je prema registracijskim knjigama kroz logor Jasenovac pro\u0161lo ukupno 18.600 zatvorenika. U njih se ubrajaju i zarobljeni partizani u raznim bitkama, kao oni na Kozari. Jasenovac je, prema njegovim rije\u010dima, bio radni sabirni logor u koji su bili zatvarani svi neprijatelji koji su ru\u0161ili dr\u017eavu Hrvatsku, bili oni Srbi, \u017didovi, Hrvati ili Romi. Posje\u0107ivala ga je i komisija Crvenog kri\u017ea iz \u0160vicarske i o njemu objavila povoljno izvje\u0161\u0107e. Pisac ka\u017ee da je 7. svibnja 1945., po nare\u0111enju generala Maksa Luburi\u0107a, spalio registracijske knjige logora Jasenovac. I \u0161to sad? Nitko nema tih registracijskih knjiga, a brojke se tako razlikuju, ovisno tko ih iznosi. \u010cini mi se logi\u010dnim ispitati onoga tko ih je zadnji dr\u017eao u rukama ili to tvrdi. Me\u0111utim, ponavljam, svi o ovome uredno \u0161ute. O \u010demu se radi?<\/p>\n

Dok \u010dovjek \u010dita Barbari\u0107evu knjigu, osje\u0107a kako je mnogo toga tada bilo isto kao i danas. Ne ulaze\u0107i u povijesne i politi\u010dke prepirke, lako se prepoznaje da su iste snage i tada i danas bile protiv hrvatske dr\u017eave. Za njih ona ne smije postojati i gotovo. Kad se dogodi, ako joj se mo\u017ee pripisati kakav zlo\u010din, stvarni ili nestvarni, tim bolje. Razuman si \u010dovjek postavi jednostavno pitanje: Kako to? I naravno da poku\u0161a na njega odgovoriti.<\/p>\n

Zanimljiv je i Barbari\u0107ev govor o \u017didovima. \u00bbUpravo je stav Hrvata prema \u017didovima bio jako dobar usprkos velikom pritisku iz Njema\u010dke \u0161to dokazuju i sljede\u0107e \u010dinjenice. Nekoliko \u010dlanova hrvatske dr\u017eavne vlade i vi\u0161ih du\u017enosnika bilo je o\u017eenjeno \u017didovkama, uklju\u010duju\u0107i i dr. Antu Paveli\u0107a. Dvadesetosam hrvatskih generala bili su \u017eidovske vjere, duhovni vo\u0111a emigracije bio je \u017didov Ivan Frank, sin prava\u0161kog vo\u0111e dr. Josipa Franka. Poznato je da je najpoznatija figura mla\u0111e emigracije bio \u017eidovske krvi \u2013 Eugen Dido Kvaternik, kao i najpoznatija figura u domovini \u2013 pukovnik i kasniji vojskovo\u0111a Slavko Kvaternik. \u017didovski general, proslavljeni ministar rata Mo\u0161e Dayan, odrastao u Sarajevu, rekao je jednom prilikom da su vlasti NDH za\u0161titile veliki broj \u017didova od nacisti\u010dkih progona, i to je istina.\u00ab (str. 98.)<\/p>\n

Pro\u010ditav\u0161i knjigu \u010ditatelj se vra\u0107a na po\u010detak. \u0160to je istina? Ono \u0161to su nam govorili pobjednici, \u010dija zlodjela svaki dan izlaze na vidjelo, ovo \u0161to nam govore sudionici s druge strane o kojima su pobjednici napisali mnogo toga, ne\u0161to tre\u0107e? Radujem se budu\u0107im knjigama po\u0161tenih povjesni\u010dara koje \u0107e nam kona\u010dno na pravi na\u010din rasvijetliti ovo tmurno vrijeme.<\/div>\n


<\/strong><\/span> <\/p>\n

Miljenko Stoji\u0107 | miljenko.info<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"ib_ndh\"O drugu Titu i njegovima sve znamo, jer oni su tako htjeli. O Paveli\u0107u i njegovima tako\u0111er sve znamo, jer opet su oni, isti, tako htjeli. Na kraju ne znamo ni\u0161ta. Uvalili su nam iskrivljeno zrcalo. Ilija Barbari\u0107, kao sudionik zlosretnih vremena Drugog svjetskog rata, poku\u0161ava stvari postaviti na svoje mjesto. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9095,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[127,136,1349,126,92,44,163,1352,569,188,1350,135,134,1353,185,975],"class_list":["post-9096","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kako","tag-kao","tag-knjige","tag-koji","tag-nakon","tag-nam","tag-nije","tag-njega","tag-oni","tag-ovo","tag-poglavlje","tag-prema","tag-sto","tag-tada","tag-tako","tag-vremena"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9096","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9096"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9096\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9095"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9096"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9096"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9096"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}