![\"petar_bar\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/04\/novo_jesen_petar_bar.gif\")
Na siroma\u0161nom, \u0161turom i oporom hercegova\u010dkom kamenjaru pod toplinom i svjetlom na\u0161eg sunca, nicali su i stasali generacijama i stolje\u0107ima uvijek novi velikani vjere i svog naroda. Imamo me\u0111u njima i ozbiljnih kandidata za \u010dast oltara: upoznajmo lik Sluge Bo\u017ejeg Petra Barbari\u0107a o kome se, izgleda, svugdje vi\u0161e govori i pi\u0161e nego kod nas!<\/p>\n
Razumljivo. “Prorok je bez \u010dasti jedino u svom zavi\u010daju…!”-re\u010de Gospodin o sebi i svim prorocima! <\/p>\n
<\/strong><\/p>\n <\/strong><\/p>\n Kratko o kratkom \u017eivotnom toku<\/strong> Hercegova\u010dka mladica, nikla i grijana suncem, presa\u0111ena u hladnu centralnu Bosnu nije se primila: premda stasit mladi\u0107 (visine 2,07m!) prebrzo je po\u010deo venuti, nije ga moglo spasiti ni najstru\u010dnije lije\u010denje, pa \u010dak ni ono u rodnom kraju. Umro je 1897. u jeku mladosti, u 24-toj godini \u017eivota.<\/p>\n 24 – godi\u0161nji velikan?<\/strong> Znamo da se \u010dovjek ne rada kao svetac pa lako zaklju\u010dujemo: korijene njegove veli\u010dine treba potra\u017eiti u krugu obitelju. Tu na prvom koraku uvi\u0111amo da se nismo prevarili. Malo je tko u Petrovu rodnom kraju ostavio tako lijepu i trajnu uspomenu kao njegov otac Ante. Uz ono nad-prosje\u010dno po\u0161tenje koje su gajili ljudi ovog kraja oduvijek,Ante se u mladosti dodatno \u0161kolovao u pravednosti i ljudskosti slu\u017ebuju\u0107i kao \u0111ak kod \u017eupnika gdje se i opismenio. To mu je pomoglo da se vi\u0161estruko izdigne iznad svojih susjeda. Uvidjev\u0161i u njemu inteligentna i po\u0161tena \u010dovjeka, begovi ga Kapetanovi\u0107i postavi\u0161e svojim suba\u0161om. Uspjelo je Anti ono \u0161to skoro nikome nije ni prije ni poslije njega: udovoljiti i begovima i raji! Kod begova je imao toliki ugled da je mogao podi\u0107i zajam u velikom iznosu, a onda je njime pomagao najugro\u017eenije suseljane bez ikakve nadoknade. Zbog toga mu kasnije natovari\u0161e na le\u0111a te\u0161ku odgovornost seoskog kneza. Kao nitko prije ni poslije: ono \u0161to mu je kao knezu pripadalo dijelio je suseljanima. I od svog nasljedstva rado je davao u zajam, a onda djecu zaklinjao: “Ako sami donesu, uzmite”, a ni od koga drugoga ne tra\u017eite! Uz sve du\u017enosti i poslove na\u0161ao je vremena da osobno djeci \u010dita katekizam i da ih u\u010di molitve.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Roditeljska ku\u0107a Petrove majke Kate Tolj bila je glavno upori\u0161te svim \u017eupnicima. Kata je imala sre\u0107u da se u djetinjstvu opismeni \u0161to je onda bila prava rijetkost. Uo\u010dila je njezinu vrijednost tena bega Kapetanovi\u0107a, unajmila je za bli\u017eu pomo\u0107nicu. Tu je nau\u010dila mnoge vje\u0161tine koje je rado u\u010dila ostale suseljanke. Osobno nije znala \u0161to je siroma\u0161tvo, ali je do te mjere voljela siromahe da je nazva\u0161e majkom siromaha. Plemenito\u0161\u0107u je stekla povjerenje ostalih seljanki i rano postala “savjetovali\u0161te”, posebno u odnosima svekrva\u2014nevjesta, jetrva\u2014jetrva… Zanimljivo je koliko je ta \u017eena bez studija psihologije imala odgojnog takta: nikad u ljutnji nije istukla dijete, ali nikada nije zaboravila “obe\u0107anje” da \u0107e sutra upotrijebiti \u0161ibu. I bio je to sutra dan ceremonijal u kome je sve drugo bilo ja\u010de i odgojnije od boli \u0161ibe!<\/p>\n Uz roditelje imao je Petar jo\u0161 jednog vrijednog odgojitelja: u\u010ditelja Tomislava Vuksana. Nije to bio samo u\u010ditelj nego daleko vi\u0161e odgojitelj karaktera! Ne zna se \u010demu je vi\u0161e posve\u0107ivao pa\u017enje: \u0161koli, disciplini, znanju, molitvi, \u010disto\u0107i, po\u0161tenju… Pred djecom je rado molio, u\u010dio ih vjeronauk, vodio u crkvu… Dobio je divan nadimak: “Prijatelj naroda”! Iz Travnika mu je jednom zgodom Petar napisao: “Zaista Vam se ne mogu nikada odu\u017eiti!”<\/p>\n Petar je, dakle, ve\u0107 u djetinjstvu stekao veliko savr\u0161enstvo, pa nas nimalo ne \u010dudi da su od prvog dana izjave njegovih sjemeni\u0161nih kolega, profesora i poglavara o njemu nadprosje\u010dno pozitivne. Jedan od tih kolega re\u010de: “Odmah prvih dana smo opazili da \u0107e daleko ute\u0107i pred nama”. Birah su ga za mnoge odgovorne du\u017enosti i \u010dasti u razredu i sjemeni\u0161tu uop\u0107e, a nikad nije\u00a0 pobudio u njima zavist jer je te du\u017enosti po njihovu sudu zaslu\u017eio. Poglavar jam\u010di: “Ne sje\u0107am se da sam ga ikad zatekao odvi\u0161e uzrujana ili da br se sva\u0111ao, premda je bio sin kr\u0161ne Hercegovine”. Priznado\u0161e da je to bio “na svako dobro spremni dje\u010dak”, koji je u sebe utkao puno an\u0111eoskog te su pred njim imali neko po\u0161tovanje kao pred pravim “ugodnikom Bo\u017ejim”. Razlog Petrova napredovanja nehotice otkriva sam: “Od svih puteva \u0161to vode u nebo meni se \u010dini najkra\u0107im, najlak\u0161im i najpouzdanijim onaj kojim ide \u010dovjek ispunjavaju\u0107i to\u010dno i savjesno svoje obi\u010dne du\u017enosti!”<\/em><\/strong> U sve\u0107eni\u010dkom pozivu vidio je vrhunac potvrde ljubavi prema Bogu i bratu \u010dovjeku: ma\u0161tao je o izgaranju u vinogradu Gospodnjem za dobro i spas bli\u017enjeg. \u010ceznuo je za osobnim posve\u0107enjem Bogu, ali nije zaboravljao bli\u017enjeg. “Osobito neku sklonost osje\u0107am za propovijedanje, ispovijedanje grije\u0161nika…..<\/p>\n U tome bih, \u010dini mi se, kao vanjski sve\u0107enik vi\u0161e mogao djelovati” \u2014 razmi\u0161ljao je Petar kao i njegov kolega don Marijan Kelava. I za taj sve\u0107eni\u010dki poziv izjavljuje da je spreman “i sto puta umrijeti”. \u2014 Uvidjev\u0161i da mu bolest nikada ne\u0107e dopustiti ispunjenje rada u narodu, pred kraj \u017eivota se odlu\u010duje za osobno savr\u0161enstvo, malo vremena prije smrti pola\u017ee redovni\u010dke zavjete u isusova\u010dkom redu.<\/p>\n Od Emausa’ do praznog groba<\/strong> A Petrovo razapinjanje po\u010delo je onda kad je Gospodinovo svr\u0161ilo: na dan “Emausa”, tako su \u0111aci zvali svoj prvi veliki proljetni izlet iza Uskrsa. Krenuh su i te 1896. na uobi\u010dajeni “Emaus” u bosanske planine. Dan ih je prevario: obe\u0107avao je vedrinu i sunce, a sru\u010dio je na njih, lagano izletni\u010dki odjevene, ledenu ki\u0161u i snijeg. Bio je to za Petra, koji je u drugom razredu prebolio upalu podrebrica a u \u010detvrtom upalu plu\u0107a,kona\u010dni udarac. Razbolio se, nastupilo je vrijeme mu\u010dnog lije\u010denja i laganog umiranja, ah i nevjerojatnog rasta duha! U tom se Petar posebno pokazao herojem duha. Skrajnjom snagom se iz kreveta dizao i vi\u0161e pojavom nego rije\u010dju tje\u0161io oboljele svoje kolege u susjednim sobama. Kona\u010dno ga je bolest shrvala da vi\u0161e nije imao snage pisati, pa ni dragom bratu fra Marku… diktirao je svoja pisma, ali je jo\u0161 uvijek smogao snage svake ve\u010deri upisati pogre\u0161ke toga dana!!! \u2014 I potrajala je ta Kalvarija punu godinu: zavr\u0161ila je u ranim satima Velikog \u010cetvrtka (15. IV) 1897. pa su na Veliki Petak travni\u010dki \u0111aci imali u svojoj crkvi uz “Isusov grob” i grob onoga koji mu se sveta\u010dkim \u017eivotom suobli\u010dio!<\/p>\n Pokopan je na Veliku Subotu na travni\u010dkom groblju. Ne u tamu i osamu: postade taj grob stjeci\u0161te pobo\u017enosti vjernog puka. I uslijedi\u0161e brojna usli\u0161anja. Zemni su mu ostaci zbog toga 1935. preneseni i pohranjeni u sjemeni\u0161noj crkvi. Pokrenut je postupak za njegovo progla\u0161enje bla\u017eenim. U razdoblju 1938-1943. informativni postupak za njegovu beatifikaciju dovr\u0161en je u nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu. Nevolje rata zaustavili su daljnji tok procesa. Travni\u010dko sjemeni\u0161te prestalo je postojati, nestalo je Petrovih zemnih ostataka u nepoznatom pravcu, ah ne i njegova \u0161tovanja. Tisu\u0107e i tisu\u0107e se vjernika okuplja svake godine na Petrovdan opet na njegovom praznom grobu. Od 1954. na\u0161i su biskupi vi\u0161e puta izra\u017eavah Svetom Ocu \u017eelju da Petar bude progla\u0161en bla\u017eenim, nedavno u posebno sve\u010danoj formi.<\/p>\n Postoji ozbiljna nada da \u0107e se njegovo uzdignu\u0107e na oltar zbiti u skoroj budu\u0107nosti. Je li na to imalo spremna njegova kr\u0161na i draga Hercegovina?<\/strong><\/em><\/p>\n Ivica Puljic, CnaK 8\/9’84| IKA.hr<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Godinu dana prije velikog Hercegova\u010dkog ustanka protiv Turaka, 1874. rodio se u selu Siljevi\u0161te, \u017eupa Klobuk, kotar\/op\u0107ina Ljubu\u0161ki Anti Barbari\u0107u sin Petar \u2014 Pero. U rodnom selu je mali\u0161an proveo svoje djetinjstvo; kao i svaki dje\u010darac njegova sela: u igri i \u010duvanju ovaca i koza po na\u0161em kamenjaru. Kad je 1886. otvorena u Veljacima pu\u010dka \u0161kola 12-godi\u0161nji Petar je bio jedan od prvih njezinih polaznika, a zavr\u0161io ju je s izvrsnim uspjehom 1888. god. Te godine ga otac kao trgova\u010dkog nau\u010dnika zapo\u0161ljava kod prijatelja, trgovca Ante Babi\u0107a, u Vitini.<\/p>\n![](\"http:\/\/klobuk.info\/images\/stories\/zavicajni_dom_1.jpg\")
Ravnatelj nadbiskupskog sjemeni\u0161ta iz Travnika uputio je 1889. god. seoskim u\u010diteljima proglas da preporu\u010de darovitijim \u0111acima \u0161kolovanje za sve\u0107eni\u010dki poziv u ovom sjemeni\u0161tu. Petrov u\u010ditelj je sve ulo\u017eio da Petru osigura mjesto. Uspio je: iste godine je Petar doputovao u Travnik. Uz kra\u0107e razdoblje \u0161kolskih praznika, tu \u0107e mu biti pravi dom.<\/p>\n
Zar je mogu\u0107e i sa 24 godine \u017eivota, tek na pragu pravog dozrijevanja, svratiti pozornost na se i pribaviti sebi veliko ime? \u2014 “Onome koji korisno upotrijebi \u017eivot, ne mo\u017ee on biti nego dug!”\u00a0– rekao je anti\u010dki mudrac Seneka. Potvrdio je to i Petar Barbari\u0107 kome kratko\u0107a \u017eivota nije bila zapreka da postane velikan. Stigao je to ostvariti u nepunih 24 godine \u017eivota, stigao jer je prerano po\u010deo! – \u0160to drugo re\u0107i o dje\u010daku koji u djetinjstvu postade uzdah mnogih majki nad svojom djecom: “Za\u0161to mi nisi k’o Katin Pero!”, o dje\u010daku koji pristaje na igru s kolegama tek nakon \u0161to krunicu izmole… koji trpi od kolega \u0161to ne pristaje s njima u \u0161tetu,a nitko ne bi znao. \u0160to drugo re\u0107i o mladi\u0107u pametnijem i razvijenijem od kolega koji zapo\u010dinje seoska sijela najprije molitvom… koji u korizmeno vrijeme organizira pjevanje crkvenih pjesama na sijelu, bdije nad sobom i onima na koje bi mogao utjecati? \u0160to drugo re\u0107i o mladom kr\u0161\u0107aninu do dubina odu\u0161evljenu u svojoj vjeri, do te mjere da mu je radost prou\u010davati katekizme, kolegama dr\u017eati lekcije iz vjeronauka… U vrlo kratkom vremenskom roku stje\u010de povjerenje gazde, postavlja ga za predvoditelja radnje s namjerom da ga posini!<\/p>\n
Otkriv\u0161i u Petru snagu i spremnost za nasljedovanje, rano ga je Gospodin poveo putem svoje \u010da\u0161e: po\u010deo ju je piti u \u010detvrtom razredu sjemeni\u0161ta. Te ga godine pohodi ku\u0161nja poput Jobove: umrla mu je baka, tri sestre i najve\u0107i prijatelj na zemlji, majka. I sve u njegovoj odsutnosti! Mu\u0161ki je to podnio, dapa\u010de tje\u0161i rodbinu, moli oca da mu \u0161to prije javi jesu li opremljeni sakramentima…<\/p>\n![](\"http:\/\/klobuk.info\/images\/stories\/spomen_ploca_barbarici.jpg\")
Zavr\u0161en dodatni proces za beatifikaciju sluge Bo\u017ejeg Petra Barbari\u0107a<\/strong>
Informativni biskupijski postupak za progla\u0161enje Petra Barbari\u0107a bla\u017eenim i svetim zapo\u010deo je jo\u0161 u Sarajevu 1939. a dovr\u0161en je bio 1943. Me\u0111utim zaustavljen je zbog dolaska komunisti\u010dkog re\u017eima, te oskvrnjivanjem njegova groba i sakrivanjem njegova tijela. Crkva je u tijeku komunisti\u010dke vladavine bila oduzeta i pretvorena u skladi\u0161te, a komunisti\u010dke vlasti su 50-tih godina premjestile tijelo Petra Barbari\u0107a iz kripte sjemeni\u0161ne crkve i nije bilo poznato mjesto njegova groba. Tek 1998. kada je gotovo \u010dudom prona\u0111en lijes s tijelom sluge Bo\u017ejega Petra Barbari\u0107a zakopan na nepristupa\u010dnom i neobilje\u017eenom mjestu u podrumskim prostorijama vra\u0107ene zgrade Travni\u010dkog sjemeni\u0161ta, proces je nastavljen. Trebalo je u tom dodatnom postupku, koji je ovih dana nakon devet godina dovr\u0161en, dokazati da je sve do sada postojao u narodu glas svetosti sluge Bo\u017ejega Petra Barbari\u0107a. A to nije bilo te\u0161ko u\u010diniti jer je sve vrijeme od zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata, unato\u010d progonima i spre\u010davanjima od strane komunisti\u010dkog re\u017eima, spomen i \u0161tovanje na sl. B. Petra Barbari\u0107a bilo u vjerni\u010dkom narodu ne samo sa\u010duvano nego je i raslo; tako je sluga Bo\u017eji, napose u Bosni, u\u017eivao i sada jo\u0161 vi\u0161e u\u017eiva glas svetosti i \u0161tovanje kao malo koji od hrvatskih kandidata oltara. To posebno pokazuju mnogi vjernici, koji u velikom broju dolaze na mise koje se svakoga \u010detvrtak u 11 sati slu\u017ee u crkvi travni\u010dkog sjemeni\u0161ta gdje se nalazi grob Sluge Bo\u017ejega. Proces za beatifikaciju sluge Bo\u017ejega Petra Barbari\u0107a sada se nastavlja u Rimu izradom temeljnog dokumenta – Pozicije, kojom se dokazuju njegove herojske kreposti i svetost \u017eivota. U me\u0111uvremenu prikuplja se dokumentacija o \u010dudesnom ozdravljenju Tonija Bali\u0107a iz Splita koje se dogodilo po zagovoru sl. B. Petra Barbari\u0107a. Njegovo \u0107e ozdravljenje biti predstavljeno kao \u010dudo u Kauzi sl. B. Petra Barbari\u0107a kako se to tra\u017ei prema crkvenim propisima.<\/p>\nNa siroma\u0161nom, \u0161turom i oporom hercegova\u010dkom kamenjaru pod toplinom i svjetlom na\u0161eg sunca, nicali su i stasali generacijama i stolje\u0107ima uvijek novi velikani vjere i svog naroda. Imamo me\u0111u njima i ozbiljnih kandidata za \u010dast oltara: upoznajmo lik Sluge Bo\u017ejeg Petra Barbari\u0107a o kome se, izgleda, svugdje vi\u0161e govori i pi\u0161e nego kod nas!<\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9318,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[136,52,126,2399,163,538,2396,2229,438,2397,134,102,66,1699],"class_list":["post-9319","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-kolega","tag-nije","tag-njegova","tag-petar","tag-petra","tag-prije","tag-sluge","tag-sto","tag-sve","tag-vise","tag-zivota"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9319","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9319"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9319\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9318"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9319"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9319"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9319"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}