U Hardomilju, selu huma\u010dke \u017eupe, u obitelji Mate Rup\u010di\u0107a i Mare r. Maji\u0107 rodio se 29. rujna 1907. sin, kojemu su nadjenuli ime Miho (Mijo). Krstio ga je fra Dujo Ostoji\u0107 4. listopada (na sv. Franju) iste godine. Kum mu je bio Marijan Rup\u010di\u0107, poljodjelac iz Hardomilja.8<\/sup><\/p>\n Pu\u010dku je \u0161kolu Mijo zavr\u0161io u Ljubu\u0161kom, kamo je svakodnevno pje\u0161a\u010dio vi\u0161e kilometara iz rodnoga sela.9<\/sup> Nakon toga se upisao u \u0161irokobrije\u0161ku franjeva\u010dku gimnaziju, kao kandidat za redovni\u0161tvo i sve\u0107eni\u0161tvo. Budu\u0107i da je tada gimnazija trajala osam godina, Mijo-fra Leonard je toliko godina poha\u0111ao srednju \u0161kolu (1920.-1928.), s tim da je jednu godinu proveo u novicijatu u franjeva\u010dkom samostanu na Humcu (1925\/26.). Ispit zrelosti (veliku maturu) polo\u017eio je na \u0160irokom Brijegu 14. lipnja 1928.10<\/sup> O njegovu \u0161kolovanju, barem za neke razrede, podatke je uspio prona\u0107i fra Ante Mari\u0107. Tako je Mijo u drugom razredu bio \u0161k. 1921\/22. god., upisan kao sjemeni\u0161tarac (jer bilo je i vanjskih \u0111aka).11<\/sup> \u0160kolovanje je prekinuo nakon svr\u0161enog 5. razreda te je 1925. stupio u novicijat.12<\/sup> O tome \u0107e biti rije\u010di malo ni\u017ee. Nakon svr\u0161etka novicijata polagao je s kolegama privatno 6. razred. Osmi razred svr\u0161io je \u0161k. 1927\/28. god. Imao je prosje\u010dne ocjene izme\u0111u 3 i 4 (po predmetima: 5, 3, 4, 2, 4, 4, 3, 2, 3, 3), vladanje odli\u010dno (5). U ljeto 1928. polagao je maturalni ispit (9.-12. lipnja pismeni ispiti, 14. lipnja usmeni). Tu je imao prili\u010dno dobre ocjene (uklju\u010dene su i ocjene s kraja 8. razreda), osobito iz jezik\u00e2: vjeronauk odli\u010dan, hrvatski jezik vrlodobar, latinski vrlodobar, gr\u010dki dobar, francuski vrlodobar, povijest i zemljopis odli\u010dan, matematika dobar, prirodopis dobar, fizika dobar, filozofijska propedeutika vrlo dobar. Svjedod\u017eba o uspje\u0161no polo\u017eenom ispitu zrelosti izdana mu je 15. lipnja 1928.13<\/sup><\/p>\n U franjeva\u010dki je red Mijo stupio na Humcu 29. lipnja 1925. Uzeo je ime fra Leonard. Habit mu je obukao fra Lujo Bubalo, provincijal, a s njim su se obukla jo\u0161 \u010detvorica kolega: fra Maksimilijan Barbari\u0107, fra Marinko Jeli\u0107, fra Vilim Primorac i fra Dobroslav \u0160imovi\u0107. Me\u0161tar im je bio fra Eugen Tomi\u0107 st., ina\u010de me\u0161tar s najdu\u017eim sta\u017eom u dosada\u0161njem postojanju Provincije (1921.-1937.).14<\/sup> Od fra Leonardovih novicijatskih kolega jedan je istupio ne zavr\u0161iv\u0161i ni godinu novicijata (fra Maksimilijan Barbari\u0107), jednoga su ubili partizani u velja\u010di 1945. (fra Dobroslav \u0160imovi\u0107), kao i fra Leonarda, dok su dvojica pre\u017eivjela 1945. godinu: fra Marinko Jeli\u0107 ostao je u Hercegovini i preminuo 1973. na \u0160irokom Brijegu, dok je fra Vilim Primorac 1945. pobjegao ispred partizana, a 1946. dospio u Ameriku, gdje je i proveo aktivni sve\u0107eni\u010dki \u017eivot. Vratio se 1996., \u017eivio na \u010citluku, umro na Humcu 2000., a pokopan na \u010ditlu\u010dkom groblju Podadvor.15 <\/sup>Iako je bilo uobi\u010dajeno da se kandidati u novicijat primaju nakon svr\u0161enoga 6. razreda gimnazije, fra Leonard, fra Vilim i fra Dobroslav stupili su u novicijat nakon svr\u0161enoga 5. razreda. S tim se nije slo\u017eio u\u010diteljski zbor \u0161irokobrije\u0161ke gimnazije, o \u010demu je provincijala obavijestio ravnatelj fra Mate \u010cuturi\u010716<\/sup>, ali je provincijal usprkos njihovu stavu odlu\u010dio njih trojicu primiti u novicijat. Tra\u017ei od ravnatelja da ih istodobno \u201ekao privatiste\u201c upi\u0161e u 6. razred17<\/sup>, \u0161to bi zna\u010dilo da 6. razred ne\u0107e redovito poha\u0111ati, nego ga polagati nakon okon\u010danja novicijata.<\/p>\n Jednostavne je zavjete fra Leonard polo\u017eio na Humcu 30. lipnja 1926., u ruke gore navedenoga provincijala (fra Luje Bubala), a sve\u010dane zavjete u Mostaru 2. srpnja 1929. u ruke provincijala fra Dominika Mandi\u0107a.18<\/sup> S njim su sve\u010dane zavjete polo\u017eila ista ona trojica kolega s kojima je primljen u novicijat: fra Marinko (fra Kerubin) Jeli\u0107, fra Dobroslav \u0160imovi\u0107 i fra Vilim Primorac. Dan prije zavjetovanja, 1. srpnja, mostarska im je samostanska obitelj dala povoljno svjedo\u010danstvo da mogu biti zavjetovani.19<\/sup> Ista je \u010detvorka krajem prosinca 1929. primila red sub\u0111akonata. Nema dvojbe da ih je zaredio u Mostaru mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mi\u0161i\u0107.20 Odmah po zavr\u0161etku gimnazije fra Leonard se upisao na Franjeva\u010dku bogosloviju u Mostaru te zapo\u010deo bogoslovni studij. U Mostaru je ostao dvije godine (1928.-1930.). Studij je upisao u zimskom semstru 1928. Imao je i filozofske predmete, ali i teolo\u0161ke (apologetika, povijest Crkve, hebrejski jezik). Prosje\u010dna mu je ocjena bila vrlo dobar (laudabilis). U akad. 1929\/30. godini imao je etiku od filozofskih predmeta, a Sv. pismo, dogmatiku, moralnu teologiju i povijest Crkve od teolo\u0161kih.21<\/sup><\/p>\n Nakon te dvije godine su ga poglavari \u2013 kako je to bio dobar obi\u010daj u Hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj provinciji \u2013 uputili na daljnji studij u inozemstvo. Po\u0161ao je u Lille u Francusku, a i kasniji \u0107e njegov studij biti povezan s francuskim govornim podru\u010djem. U rujnu 1930. provincijal fra Dominik Mandi\u0107 tra\u017eio je od generala Reda obedijenciju za neke hercegova\u010dke klerike koji su trebali studij nastaviti u inozemstvu, me\u0111u kojima i za fra Vilima Primorca i fra Leonarda Rup\u010di\u0107a, koji su trebali po\u0107i u Lille.22<\/sup><\/p>\n Sredinom listopada petorica se hercegova\u010dkih bogoslova javljaju provincijalu iz Pariza: fra Mirko \u0106osi\u0107, fra Leonard Rup\u010di\u0107, fra Vilim Primorac, fra Dobroslav \u0160imovi\u0107 i fra Marinko Kova\u010d, odakle se neki za koji dan upu\u0107uju u druga odredi\u0161ta. U Pariz je skupina doputovala vlakom iz Mostara, preko Sarajeva, Zagreba, Austrije i \u0160vicarske.23<\/sup> Fra Leonard i fra Vilim odlaze u Lille, gdje su imali problema s upisom na fakultet i poha\u0111anjem predavanja, kao uostalom i fra Dobroslav \u0160imovi\u0107 i fra Marinko Kova\u010d u Parizu. O tome je provincijala obavijestio fra Mirko \u0106osi\u0107, koji se u Parizu nalazio ve\u0107 otprije.24<\/sup> I fra Leonard je o tim pote\u0161ko\u0107ama op\u0161irno pisao provincijalu. On i fra Vilim stanovali su u franjeva\u010dkom misionarskom sjemeni\u0161tu Kraljice Mira (Notre-Dame de la Paix, S\u00e9minaire des Missions Franciscaines, adresa: 28, Rue \u00c9mile-Zola, Mons-en-Bar\u0153ul, Nord), ali su na predavanja na sveu\u010dili\u0161te morali svakoga dana putovati tramvajem. I ne bi to, naravno, bilo ni\u0161ta stra\u0161no da tramvajem nisu redovito putovali dvaput dnevno, jednom prije podne, a drugi put popodne, jer su imali \u010dudan raspored predavanja. K tome je karta bila prili\u010dno skupa za njihov d\u017eeparac, pa tako i nisu tro\u0161ili ni na \u0161to drugo nego na tramvajske karte. Pje\u0161ice je bilo nemogu\u0107e hodati, jer bi izgubili \u010ditav dan hodaju\u0107i tamo i natrag po dva puta, \u0161to bi bilo \u010detiri puta po 45 minuta brzoga hoda. Na predavanja su putovali u habitu i pla\u0161tu, budu\u0107i da je bilo hladno. Pote\u0161ko\u0107a je bila i prilikom svakoga ulaska i izlaska iz samostana, jer su uvijek morali \u010dekati na dvojim vratima i tra\u017eiti blagoslov. Upravo je spomenuti raspored predavanja bio druga pote\u0161ko\u0107a. Naime, oni su neka predavanja ve\u0107 bili zavr\u0161ili u Mostaru, a svejedno su ih opet morali poha\u0111ati i potom polagati, dok s druge strane nisu mogli sti\u0107i na neka predavanja, koja su im se poklapala s drugim sadr\u017eajima, primjerice poha\u0111anjem te\u010daja francuskog jezika. K tome, fra Vilim nije bio \u010dvrsta zdravlja, nego je uvijek ne\u0161to pobolijevao. Dekan fakulteta g. Leman ide im na ruku i nastoji im olak\u0161ati po\u010detni\u010dke korake.25<\/sup> Uskoro fra Leonard, tra\u017ee\u0107i od provincijala \u201elitterae dimissoriales\u201c za \u0111akonsko re\u0111enje, pi\u0161e provincijalu svojim uistinu prekrasnim rukopisom novi dopis iz Lillea. Ka\u017ee da \u0107e \u0111akonsko re\u0111enje biti 20. prosinca 1930., pa bi mogla biti zare\u0111ena i njih dvojica. Dalje pi\u0161e: \u201eNa univerzu idemo uvijek u tramvaju. \u2013 Sada je ovdje dobro zastudilo. Po \u010ditavi dan slana i mraz ostaju neotopljeni. Zadnja dva dana velika magla. Ne vidi se 20 metara pred sobom. Ba\u0161 se nijesam nadao da mo\u017ee ovako biti.\u201c Dalje pi\u0161e kako ne mogu \u201ehvatati\u201c predavanja, ali to nije ni bitno, jer skripte ve\u0107 postoje, i to pisane strojem, pa se mogu kupiti. Uostalom, profesori citiraju \u010desto na francuskom, a oni jo\u0161 ne znaju pisati francuski. Ina\u010de su predavanja i ispiti bili na latinskom jeziku. Problem im je s poha\u0111anjem predavanja iz crkvenog prava, jer su oba sata subotom, pa im se poklapaju s drugim sadr\u017eajima.26<\/sup> Tako su fra Leonard i fra Vilim 20. prosinca 1930. bili zare\u0111eni za \u0111akone.27<\/sup><\/p>\n Upravo su navedene pote\u0161ko\u0107e s poha\u0111anjem predavanja, kao i sa zdravljem, prisilile dvojicu Hercegovaca da tra\u017ee premje\u0161taj u drugi samostan, koji se nalazio u samom Lilleu. Pote\u0161ko\u0107a je bila u tome \u0161to taj samostan nije bio \u201eregularan\u201c, ali pi\u0161u da razlozi zdravlja i studija dispenziraju od boravka u takvom samostanu. Takvu su dozvolu tra\u017eili od hercegova\u010dkog provincijala 18. rujna 1931. Pi\u0161u: \u201eMi smo evo navr\u0161ili tre\u0107u godinu teologije, a materijal ni do polovice nije dotjeran. Ove godine na Institutu ne\u0107e nam biti mnogo povoljnije od lanjske. Jedini izlaz jest imati dosta vremena za privatni studij.\u201c A vi\u0161e vremena mogu imati samo ako ne moraju svakodnevno vrijeme gubiti na putovanje tramvajem i na ku\u0107ne poslove kojih nisu oslobo\u0111eni u samostanu.28<\/sup> \u017delja im se ispunila, o \u010demu je fra Leonard 18. prosinca 1931. javio provincijalu. U novi su se samostan premjestili po\u010detkom \u0161kolske godine, \u0161to je vjerojatno bilo u studenom. U prili\u010dnom su zaka\u0161njenju sa studijem, ali se nadaju da \u0107e u novim boljim uvjetima ipak svr\u0161iti na vrijeme. Zdravlje im je bolje. Mole da im provincijal dopusti kako bi praznike (bilo za Bo\u017ei\u0107, poklade, Uskrs ili Duhove) kroz nekoliko dana proveli u Belgiji. Uvjeravaju da nije velik tro\u0161ak, a ipak bi ne\u0161to mogli vidjeti i upoznati nove krajeve.29<\/sup><\/p>\n U me\u0111uvremenu je fra Leonard zare\u0111en za sve\u0107enika. Bilo je to u Parizu 30. kolovoza 1931.30<\/sup> I oko toga je bilo pote\u0161ko\u0107a, jer fra Leonard nije bio navr\u0161io kanonsku dob propisanu za sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje, pa je provincijal morao tra\u017eiti dispenzu, a takvu je mogao dati samo papa. Stoga je provincijal 25. travnja 1931. uputio molbu na latinskom jeziku papi Piju XI. za dispenzu od nedostatka dobi za fra Leonarda Rup\u010di\u0107a31<\/sup>, a dan ranije i nunciju u Beograd da se zauzme kod pape za istu dispenzu.32<\/sup> Kasnije se provincijal jo\u0161 u dva navrata obra\u0107ao na Apostolsku nuncijaturu u Beogradu u istu svrhu33, a nuncij je tek nakon dva i pol mjeseca javio da je stigla dispenza za fra Leonarda i za fra Dobroslava \u0160imovi\u0107a.34<\/sup><\/p>\n Iako su dvojica iz Lillea, fra Leonard i fra Vilim, u vi\u0161e navrata javljali o pote\u0161ko\u0107ama u studiranju, ipak je dekanat Teolo\u0161kog fakulteta jo\u0161 28. o\u017eujka 1931. izrekao pohvalu njima dvojici i poslao je provincijalu u Mostar.35<\/sup> To je nagovijestilo da \u0107e ipak na vrijeme zavr\u0161iti studij, to jest u predvi\u0111ene \u010detiri godine, od kojih su prve dvije zavr\u0161ili u Mostaru, a dvije preostale trebali dovr\u0161iti u Lilleu. Tako se i dogodilo, pa su fra Leonard i fra Vilim ve\u0107 sredinom svibnja 1932. mogli javiti da uskoro zavr\u0161avaju studij i da se vra\u0107aju u Provinciju. Predavanja i ispiti zavr\u0161avaju sredinom srpnja, pa \u0107e onda i oni biti gotovi i do\u0107i na odre\u0111ena im pastoralna mjesta u Provinciji. Mole provincijala da bi mogli kupiti neke knjige, jer sada to mogu u\u010diniti s popustom, preko fakulteta.36 <\/sup>Tako su se fra Leonard i fra Vilim vratili sredinom srpnja 1932.37<\/sup> i po\u0161li na svoja odredi\u0161ta. Fra Leonard je jo\u0161 u rasporedu osoblja na\u010dinjenom na sjednici uprave Provincije 15. travnja imenovan duhovnim pomo\u0107nikom i katehetom na \u0160irokom Brijegu38<\/sup>, a na tome ga mjestu zatje\u010de i sljede\u0107i raspored osoblja, na\u010dinjen 20. travnja 1933.39 <\/sup>Jurisdikcijski je ispit, skupa s jo\u0161 \u0161estoricom franjevaca-sve\u0107enika, polo\u017eio u Mostaru 5. listopada 1932.40<\/sup><\/p>\n Iz razdoblja njegova drugog studija imamo u Arhivu Provincije puno manje podataka nego s prethodnog studija teologije. Tako znamo da je u Fribourgu ostao samo godinu dana (1933\/34.) te se odatle premjestio u Pariz. Tamo je bio ve\u0107 krajem rujna 1934.45<\/sup> Iz sljede\u0107ih godina njegova studija imamo samo pokoju vijest: tako mu je provincijal 6. srpnja 1935. poslao dozvolu da ferije mo\u017ee provesti u Italiji, a 29. lipnja 1936. da to isto mo\u017ee u\u010diniti u ju\u017enoj Francuskoj.46<\/sup> Na temelju sa\u010duvanih dokumenata te\u0161ko je ustvrditi je li fra Leonard i akademsku 1936\/37. godinu proveo u Parizu, ali po svemu sude\u0107i ve\u0107 se u jesen 1936. vratio iz Francuske i studij nastavio u Zagrebu. Tako se u prolje\u0107e 1937. javlja iz Zagreba47<\/sup>, \u0161to bi moralo zna\u010diti da je ve\u0107 od jeseni 1936. u Zagrebu, budu\u0107i da je te\u0161ko zamisliti da je Pariz napustio usred akademske godine.48<\/sup> Dr\u017eim zapravo da mu studij u Parizu nije ba\u0161 najbolje i\u0161ao, pa se stoga vratio u Hrvatsku. Poslije \u0107e problema s ispitima imati i u Zagrebu.<\/p>\n Krajem srpnja 1937. fra Leonard se javlja iz Fojnice, gdje se \u2013 nema sumnje \u2013 opet nalazio zbog svojih \u017eelud\u010danih problema. Pi\u0161e da \u0107e se odatle vratiti u Zagreb po\u010detkom rujna49<\/sup>, \u0161to bi zna\u010dilo da je ve\u0107 prije toga bio zastalno u Zagrebu. Od jeseni 1937. sigurno je u Zagrebu. Stanuje u samostanu zagreba\u010dkih franjevaca na Kaptolu, a sobu dijeli s fra Rolandom Zlopa\u0161om. Ponovno je polagao neki ispit i ovoga je puta zavr\u0161ilo dobro, ali jo\u0161 nije siguran ho\u0107e li ipak morati ponovno upisati semestar. Sad nastoji polo\u017eiti kolokvij iz pedagogije, \u010dime bi mnogo dobio.50<\/sup> Provincijal ga je ovlastio da ga zastupa na sprovodu dr. Antuna Bauera, zagreba\u010dkog nadbiskupa, koji je umro po\u010detkom prosinca 1937. godine.51<\/sup> Po\u010detkom 1938. tako\u0111er je u Zagrebu na Kaptolu, jer je provincijal preko njega poslao opomenu Marku (fra Ljudevitu) Vegi52<\/sup>, koji je kasnije isklju\u010den iz Reda. I u srpnju 1938. je na Kaptolu, a s njim su i fra Rajko Radi\u0161i\u0107, fra Radoslav Glava\u0161 i fra Tadija Ko\u017eul.53<\/sup> I u listopadu iste godine fra Leonard je u Zagrebu. Javio je provincijalu razo\u010daravaju\u0107u vijest da je \u201epolagao ispit i pao na pismenom radu. Hvala Bogu! Vidim i priznajem da nemam pameti, sre\u0107e, a prema tome ni uspjeha.\u201c Stavlja se provincijalu na raspolaganje.54<\/sup> Kako vidimo, fra Leonard je vjerojatno od jeseni 1936., a potpuno sigurno od jeseni 1937. u Zagrebu, na studiju filologije (latinski i francuski jezik) na Filozofskom fakultetu. Stoga je vi\u0161e nego \u010dudno da ga i Tabula od 3. svibnja 1937. ne navodi kao studenta u Zagrebu, nego kao profesora, II. prefekta klerika, ispovjednika i propovjednika na \u0160irokom Brijegu., kao i Tabula od 21. travnja 1938. koja ga bilje\u017ei kao profesora na istome mjestu.55<\/sup> Takav se nesrazmjer izme\u0111u papira i stvarnosti mo\u017ee protuma\u010diti jedino nadom ili \u017eeljom uprave Provincije da \u0107e fra Leonard zavr\u0161iti studij prije nego se to stvarno zbilo, pa da \u0107e ve\u0107 u jesen 1937., odnosno 1938. mo\u0107i zapo\u010deti s predavanjima na \u0160irokom Brijegu.<\/p>\n \u010cini se da je fra Leonard nakon onoga neuspje\u0161nog polaganja neko vrijeme boravio u Hercegovini, jer je zacijelo ve\u0107 bio odslu\u0161ao sva predavanja, a za ispit se mogao pripremati i u Hercegovini. To zaklju\u010dujemo na temelju njegova dopisa provincijalu koji je pisao 1. velja\u010de 1939. na Posu\u0161ju. Odatle javlja da polazi u Zagreb na polaganje ispita. Nije siguran kako \u0107e pro\u0107i, ali nastavlja: \u201eSvjestan sam, da sam se spremao \u0161to sam mogao vi\u0161e, a jesam li pri tome slijedio najbolji na\u010din rada, to neznam. Ogroman materijal, a profesor jadika, pa tako mora uvijek biti u neizvjesnosti. Pisao sam profesoru. Nije mi po svom obi\u010daju odgovarao, a nijesam ni tra\u017eio. Sigurno mu ne\u0107e biti drago, da sam se sad prijavio, jer je njemu uvijek rano i uvijek ponavlja: ‘\u0160to se \u017eurite!’ Eto i\u0111em, pa kako god bude. Ako bi bilo dobro meni bi najvi\u0161e olak\u0161alo, a siguran sam da bi i drugi to rado do\u010dekali.\u201c56<\/sup> Nekoliko dana kasnije javio je da je zavr\u0161ni ispit polo\u017eio: \u201eSretan sam da Vam mogu napokon javiti i o uspjehu. Dosta sam Vas nagnjavio s negativnim vijestima. Polagao sam na 3. 7. i 8. ovog mjeseca. O\u010dekujem indeks i mislim se uputiti ve\u0107 u ponedjeljak. Diplomu \u0107u ostaviti za kasnije. Do\u0107i \u0107u preko Posu\u0161ja, jer su mi ondje ostale stvari.\u201c57<\/sup> U Zagrebu je tako diplomirao \u201e1) Francuski jezik i knji\u017eevnost sa starim francuskim\u201c te \u201e2) Latinski jezik i knji\u017eevnost (Romanska grupa \u2013 XX.)\u201c, kako je zabilje\u017eio u svom Osobniku.58<\/sup> I tako se fra Leonard kona\u010dno skrasio u Hercegovini, nakon okon\u010danja dva studija i gotovo devetogodi\u0161njeg izbivanja iz Hercegovine (s prekidom 1932\/33.). \u0160est preostalih godina \u017eivota proveo je u Provinciji, uglavnom na \u0160irokom Brijegu.<\/p>\n Po okon\u010danju studija latinskog i francuskog jezika po\u010dinje fra Leonardova profesorsko-odgojiteljska slu\u017eba u Franjeva\u010dkoj gimnaziji na \u0160irokom Brijegu. Vjerojatno bi njegovo slu\u017ebovanje ionako zavr\u0161ilo na \u0160irokom Brijegu, samo bi potrajalo godinama, dapa\u010de desetlje\u0107ima du\u017ee nego se zbilo u stvarnosti: njegov je \u017eivot prekinut nasilno u velja\u010di 1945., kada je \u201eubijena\u201c i slavna \u0161irokobrije\u0161ka gimnazija, a ve\u0107ina profesora, kao i \u0111aka-klerika okrutno umorena po \u201enarodno-oslobodila\u010dkoj\u201c vojsci.<\/p>\n Na temelju Arhiva Provincije, koji smo do sada obilato koristili, ne \u0107emo, na\u017ealost, prona\u0107i previ\u0161e podataka za ovo razdoblje fra Leonardova \u017eivota. U Arhivu postoji o njemu jedna golema \u201erupa\u201c od \u010dak \u010detiri i pol godine, otkako je u velja\u010di 1939. polo\u017eio zavr\u0161ni ispit na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Spomen mu mo\u017eemo prona\u0107i jedino u Tabulama (rasporedima osoblja) i u gimnazijalnim izvje\u0161tajima. Prema izvje\u0161tajima Franjeva\u010dke gimnazije na \u0160irokom Brijegu fra Leonard je po\u010deo predavati u drugom polugodi\u0161tu \u0161k. 1938\/39. godine, kao suplent. Bio je razrednik I.a razredu, a predavao je francuski jezik I.a, II.a, III. i IV. razredu, svakome po 3 sata tjedno \u2013 ukupno 12 sati tjedno. Latinski u tom polugodi\u0161tu nije predavao.59<\/sup> U \u0161k. 1939\/40. godini predavao je pak samo latinski, i to I.a i I.b te II.a i II.b, po \u0161est sati, ukupno 12 sati tjedno. Bio je razrednik II.a razreda.60<\/sup> Prema Tabuli od 17. travnja 1939. raspore\u0111en je za profesora u \u0161irokobrije\u0161koj gimnaziji, a k tome i za I. prefekta vanjskih \u0111aka u Konviktu, za vikara rezidencije (Konvikta), ispovjednika i propovjednika. Predsjednik rezidencije bio je fra Jerko Mihaljevi\u0107, a II. prefekt vanjskih \u0111aka fra Krsto Ravli\u0107. Njih trojica nisu dakle stanovala u samostanu, nego u Konviktu. Na istoj je slu\u017ebi fra Leonard i prema Tabuli od 17. svibnja 1940. Me\u0111utim, prema Tabuli od 29. svibnja 1941. on vi\u0161e nije u Konviktu, nego u samostanu i ima slu\u017ebe profesora, ispovjednika i propovjednika. Tako je bilo i prema Tabulama od 8. svibnja 1942. i 3. srpnja 1943. To zna\u010di da je od svibnja 1941. bio oslobo\u0111en odgojiteljske slu\u017ebe i zadr\u017eao samo profesorsku.61<\/sup> Odgojitelj \u0107e opet postati krajem 1944.<\/p>\n Naime, provincijal fra Leo Petrovi\u0107 uputio je 9. listopada 1943. dopis ravnateljstvu \u0161irokobrije\u0161ke gimnazije o nekim izmjenama u profesorskom zboru. Tim dopisom je po odredbi uprave Provincije fra Leonard imenovan, uz du\u017enosti koje je ve\u0107 obavljao, i drugim prefektom klerika, namjesto fra Rajka Radi\u0161i\u0107a koji je \u201eusljed bolesti dosta oslabio\u201c. Provincijal dodaje kako zna da je fra Leonard ve\u0107 prezaposlen, \u201eali je malo klerika, pa \u0107e prema tome imati veoma malo posla\u201c.62<\/sup> Klerici o kojima je ovdje rije\u010d boravili su na \u0160irokom Brijegu i svr\u0161avali 7. i 8. razred gimnazije.63<\/sup> Nosili su habit nakon \u0161to su po zavr\u0161etku 6. razreda stupili u novicijat te se po zavr\u0161etku godine novicijata s Humca vratili na \u0160iroki Brijeg kako bi dovr\u0161ili \u0161kolovanje (danas bi to bio 3. i 4. razred gimnazije). Sljede\u0107e je godine provincijal fra Leo Petrovi\u0107 najavio fra Leonardu premje\u0161taj u Veljake. Ipak, taj premje\u0161taj u Veljake nije bio pastoralne naravi, nego ga je provincijal odredio opet za prefekta klerika, ali ovaj put bogoslova III. i IV. te\u010daja. Naime, zbog bombardiranja Mostara i te\u0161ke situacije u gradu na Neretvi, provincijal je namjeravao izmjestiti bogoslove i njihove profesore u mirnija mjesta, kako bi mogli nastaviti s predavanjima i polaganjem ispita. Tako su bogoslovi III. i IV. te\u010daja trebali biti izmje\u0161teni u Veljake, a s njima i fra Jerko Mihaljevi\u0107, rektor mostarske Franjeva\u010dke bogoslovije. Ipak, \u010dini se da je taj premje\u0161taj za fra Leonarda trebao biti samo privremen, to jest \u201eza vrieme dok ne bude \u0161kole na \u0160. Briegu\u201c, vjerojatno preko ljetnih praznika, ili mo\u017eda za vrijeme dok je nastava na \u0160irokom Brijegu bila prekinuta zbog ratnih nevolja, a primarno zbog nedostatka hrane.64<\/sup> Provincijal dodaje: \u201eU Vas pola\u017eemo veliku nadu, da \u0107ete savjestno i zdu\u0161no taj posao preuzeti i voditi na\u0161e bogoslove putem savr\u0161enstva. U tomu \u0107e Vas pomagati milost Bo\u017eja i suradnja bra\u0107e u Veljacima. Nije jo\u0161 odlu\u010deno, kada \u0107e bogoslovi po\u0107i, ali Vi budite za put pripravni, da mognete po\u0107i kada budete pozvani.\u201c65<\/sup> Nije trebalo dugo \u010dekati: samo desetak dana nakon prvoga pisma stiglo je i drugo, veoma kratko, u kojem provincijal obavje\u0161tava fra Leonarda da su bogoslovi na putu za Veljake, pa da se i on uputi na isto odredi\u0161te.66<\/sup> Nije jasno koliko je dugo fra Leonard obna\u0161ao ovu slu\u017ebu, ali vjerojatno ne dulje od po\u010detka nove \u0161kolske godine na \u0160irokom Brijegu. U Veljacima je svakako bio po\u010detkom kolovoza 1944., kada preporu\u010duje molbu velja\u010dkoga \u017eupnika fra Julijana Ko\u017eula da u Veljacima do daljnjega ostane i fra Kre\u0161o Juki\u0107, koji \u017eupniku poma\u017ee oko pisanja Stanja du\u0161a.67<\/sup> Svakako, u posljednjem preostalom pismu koje mu je uputio gore navedeni provincijal, napisanom 13. sije\u010dnja 1945., fra Leonard se oslovljava kao \u201eprofesor, \u0160iroki Brieg\u201c, \u0161to zna\u010di da nije u Veljacima nego na \u0160irokom Brijegu. U tome ga dopisu provincijal imenuje prvim prefektom \u0111aka-klerika na \u0160irokom Brijegu (istih onih kojima je do o\u017eujka 1944., a vjerojatno i kasnije, bio drugi prefekt). Razlog tome \u201epromaknu\u0107u\u201c je naru\u0161eno zdravlje dotada\u0161njeg prvog prefekta fra Tadije Ko\u017eula. Njegovo imenovanje nije definitivno, nego privremeno rje\u0161enje, kako pi\u0161e i sami provincijal: \u201eZnamo, da i Vi imate razloge i du\u017enosti, koje Vas spre\u010davaju i \u010dine te\u017ekim preuzimanje prefektske slu\u017ebe. Uza sve to \u2013 pro interim \u2013 nemamo komu drugomu da predamo na\u0161e djake-klerike nego Vama.\u201c68<\/sup><\/p>\n Ne\u0161to vi\u0161e o fra Leonardovu djelovanju na \u0161irokobrije\u0161koj gimnaziji nastojao sam doznati iz sa\u010duvanih gimnazijalnih spisa, prije svega kronike gimnazije i godi\u0161njih izvje\u0161taja o radu Gimnazije. Fra Leonard je dr\u017eavno odobrenje za rad u \u0161koli dobio 20. svibnja 1939. Rje\u0161enje kojim je \u201epostavljen za suplenta privatne franjeva\u010dke kl. gimnazije na \u0160. Briegu\u201c izdalo je Ministarstvo prosvjete u Beogradu pod br. 11727.69<\/sup> Nije jasno je li mo\u017eda, barem povremeno, ne\u0161to predavao i prije toga odobrenja, dakle od polaganja zavr\u0161nog ispita u velja\u010di 1939. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a mo\u017eda i prije toga diplomskog ispita, ili je predavati po\u010deo tek u \u0161kolskoj 1939\/40. godini. Svakako, u gimnazijskom izvje\u0161taju za 1938\/39. god. i njegovo se ime nalazi me\u0111u predava\u010dima: predaje francuski jezik I.a, II.a, III. i IV. razred te je prefekt u konviktu.70<\/sup> Vjerujem da se to ipak odnosi samo na drugo polugodi\u0161te 1938\/39. god.<\/p>\n Na temelju godi\u0161njih izvje\u0161\u0107a Franjeva\u010dke klasi\u010dne gimnazije na \u0160irokom Brijegu vidljivo je da je fra Leonard predavao upravo one predmete koje je diplomirao. Tako je u \u0161k. 1940\/41. godini predavao latinski jezik I. razredu (u dva odjeljenja), tjedno ukupno 10 sati, te II. razredu, tjedno 5 sati, dok je francuski jezik predavao IV. razredu, tjedno 4 sata. Tako je tjedno imao ukupno 19 sati. K tome je bio donadstojnik konvikta za vanjske \u0111ake koji su se tako\u0111er \u2013 uz sjemeni\u0161tarce \u2013 \u0161kolovali kod franjevaca (nadstojnik konvikta bio je fra Fabijan Paponja). Te je godine ukupan broj \u0111aka \u2013 sjemeni\u0161taraca, vanjskih \u0111aka (koji su stanovali u svojim ku\u0107ama i odatle poha\u0111ali gimnaziju) i konviktoraca \u2013 bio ogroman: ukupno je bilo upisano \u010dak 425 \u0111aka, a na kraju godine ih je ostalo 412.71 <\/sup>Sljede\u0107ih godina, o\u010dito zbog po\u010detka rata i osiroma\u0161enja puka, kao i zbog sve ve\u0107e nesigurnosti, broj se \u0111aka smanjivao: tako ih je u \u0161k. 1941\/42. godini bilo 374, u \u0161k. 1942\/43. godini 324, a u \u0161k. 1943\/44. godini 313.72<\/sup> Fra Leonardo je \u0161k. 1943\/44. godine predavao samo latinski jezik: u II. razredu imao je 4 sata tjedno, u IV. razredu (u dva odjeljenja) 6 sati i u V. razredu 5 sati, \u0161to zna\u010di ukupno 15 sati tjedno. Francuski se jezik u toj \u0161k. godini uop\u0107e nije u\u010dio. Nadomjestio ga je njema\u010dki.73<\/sup><\/p>\n Pre\u017eivjeli \u0111aci \u0161irokobrije\u0161ke gimnazije su se nakon propasti komunizma, tada ve\u0107 kao starci, okupili i iznijeli svoja sje\u0107anja na gimnazijski na\u010din \u017eivota i osobito na svoje pobijene profesore i odgojitelje.74 <\/sup>Progovorili su tako i o fra Leonardu Rup\u010di\u0107u, koji im je (barem nekima od njih) bio i profesor i razrednik i odgojitelj (prefekt u konviktu). Ve\u0107ina ga se sje\u0107a kao asketskog tipa, povu\u010dena u sebe, neki su ga \u0161tovi\u0161e do\u017eivljavali kao da je bio bolestan. \u201eAko se ikome od na\u0161ih fratara mogla pripisati askeza, onda je to on, jer takvu je sliku pru\u017eao: hodao bi k’o na smrt bolestan, pokretima, jedva tihi hod, a dr\u017eanje kao da ima gr\u010deve. \u010cak smo mislili da od ne\u010dega pati.\u201c Mo\u017eda je to dr\u017eanje i stvarno imalo veze s njegovim \u017eelud\u010danim te\u0161ko\u0107ama, o kojima je gore bilo rije\u010di? \u201eHodao je pobo\u017eno kao da ide na pri\u010dest. Red, rad, sveta poslu\u0161nost, to su bili njegovi vrhovni zakoni.\u201c Kolege profesori i \u0111aci zvali su ga zbog njegove poniznosti i uzornosti \u201eov\u010dicom Bo\u017ejom\u201c. Zanimljiva je svakako napomena da je bio \u201enapredan\u201c, \u201edemokrat\u201c, pa tako u odgoju nije primjenjivao fizi\u010dke mjere, kao i ona da je bio \u201ebez politi\u010dke obojenosti\u201c. Ipak mu to nije pomoglo da ga partizani ne ubiju, isto kao i one koji su bili politi\u010dki \u201eobojeni\u201c.<\/p>\n U ulozi profesora nastojao je nau\u010diti \u0111ake gradivo, a ponavljao je i vi\u0161e puta ako je bilo potrebno. \u201eKao profesor bio je odlu\u010dan u tuma\u010denju, \u010dak se \u010dinilo malo spor, no tako je znanje lak\u0161e sjelo. I ispitivanje nije bilo temperamentno no predmetno i povezano. Svi bi se osje\u0107ali neugodno kada na\u0161em fra Leonardu ne bi znali. Ako si ‘progutao’ tu jedinicu \u017eurio bi se br\u017ee bolje to ispraviti maltene zbog njega.\u201c U nastavi je bio to\u010dan, \u201eredovno bi ispitivao a onima koji su slabiji bi zdu\u0161no pomagao dok ne nau\u010de. Trudio se oko svakog \u0111aka za \u0161to bolji uspjeh.\u201c Konviktorcima je kao odgojitelj ostao u lijepom sje\u0107anju: \u201eZadatak od nadstojnika konvikta da se \u0161to vi\u0161e dru\u017ei s \u0111acima on je ostvarivao uzorom i redom dnevnim i ku\u0107nim navikama, a sve je to postizao nenametljivim uzorom, nje\u017eno kao pravi otac.\u201c<\/p>\n Na kraju donosim dva svjedo\u010danstva koja na neki na\u010din zaokru\u017euju sliku o fra Leonardu: \u201eOsje\u0107ao sam ga kao silno privr\u017eenog svome pozivu i sve\u0107eni\u010dkom i profesorskom. U\u010dio nas je uzorom korektnosti, ljudskosti, po\u0161tenju, jer je on takav bio na visini svog zadatka.\u201c Drugo ga odre\u0111uje izme\u0111u povu\u010denosti i dobrote: \u201eNije se smijao, no uvijek je bio dobronamjeran, raspolo\u017een, miran, tih i nenametljiv, neobi\u010dne dobrote.\u201c75<\/sup><\/p>\n Kakav je bio za aktivnog \u017eivota, povu\u010den i \u0161utljiv, takav je bio i u posljednjim danima \u017eivota, dakle kad su partizani osvojili \u0160iroki Brijeg, u velja\u010di 1945.76<\/sup> Nije se moglo nadati dobru, ali ipak nitko ni slutiti nije mogao da \u0107e se partizani tako brutalno obra\u010dunati sa svojim neistomi\u0161ljenicima i ideolo\u0161kim protivnicima, da \u0107e ih naime pobiti po kratkom postupku, bez ikakva su\u0111enja. Odmah po zauzimanju samostana (7. velja\u010de 1945. u 10 sati) sabrali su sve fratre, sve\u0107enike i klerike, kao i \u0111ake i druge koji su se tu zatekli, u zbornicu te uskoro potom sve one koji su nosili habit odveli u samostansko dvori\u0161te, ubili, ubacili u protuzrakoplovno skloni\u0161te, polili benzinom i zapalili.77<\/sup><\/p>\n Fra Leonard se nije nalazio u toj skupini franjevaca koji su ubijeni prvi dan. On se s drugom skupinom fratara i civila sklonio u fratarsku mlinicu i hidrocentralu na rijeci Li\u0161tici. Nakon zavr\u0161etka borbi partizani su ih 8. velja\u010di pozvali u samostan. Od fratara su tu bili: fra Andrija Jel\u010di\u0107, gvardijan, fra Bonifacije Maji\u0107, profesor u mirovini, fra Rade Vuk\u0161i\u0107, direktor Gimnazije, fra Fabijan Paponja, ravnatelj Konvikta za vanjske \u0111ake, fra Leonard Rup\u010di\u0107, profesor, fra Miljenko Ivankovi\u0107, klerik, te bra\u0107a laici fra Melhior Prli\u0107 i fra Fabijan Kordi\u0107. Sve su ih, skupa s tamo prona\u0111enim \u0111acima i civilima, smjestili u fratarsku zbornicu. Potom su civile pustili da idu ku\u0107ama, \u0111ake su poslali u Ljubu\u0161ki i Trebinje u partizansku vojsku, a sve\u0107enike i obu\u010dene klerike su odveli u nepoznato. Kasnije su, prema svemu sude\u0107i, svi zavr\u0161ili \u017eivot u podbiokovskim vrta\u010dama, u blizini Zagvozda.78<\/sup><\/p>\n Fra Leonard se \u2013 prema kasnijim svjedo\u010danstvima \u2013 u tim te\u0161kim trenutcima pokazao prisebnim i s povjerenjem u Bo\u017eju providnost. O tome svjedo\u010de pre\u017eivjeli \u0111aci koji su s njim i s drugima bili u mlinici: \u201eDavao je odrje\u0161enje u mlinici, kada se sve \u010dinilo izgubljenim, pa i \u017eivot, makar su tu bili gvardijan i direktori gimnazije i konvikta. Tu je bio tih, kao i uvijek \u0161utio i ni s kim nije komunicirao, bio je samo jako zami\u0161ljen. Uvukao se u jedan uvu\u010deni dio zgrade za koji je vjerovao da je ne\u0161to sigurniji od granata. Dakako da je prirodno sklanjanje u vrijeme kada je sve bilo neizvjesno\u201c (Ivan \u017dan Bubalo). \u201eU mlinici bio je stalno naslonjen na lakat, zami\u0161ljen, ili je neprestano ispovijedao\u201c (Karlo Kutle). Kad su se sutradan (8. velja\u010de), nakon \u0161to je prestala pucnjava, fratri popeli na Brijeg, ne znaju\u0107i jo\u0161 uvijek \u0161to je sna\u0161lo one koji su tu bili zate\u010deni ju\u010der, partizani su ih sproveli u profesorsku zbornicu: \u201eU zbornici nakon prijetnje partizana ‘da svi predaju oru\u017eje, a profesori pu\u0161ke’, on je vidjev\u0161i kuda sve to ide, ponovno dao grupno odrje\u0161enje svima vjernicima. Doimao se tada jo\u0161 ozbiljnijim\u201c (fra Dobroslav Begi\u0107).79<\/sup><\/p>\n Istoga su ih dana (8. velja\u010de) partizani potrpali u kamion i nekamo odvezli sa \u0160irokog Brijega. Posljednji put je fra Leonard vi\u0111en na prolazu kroz Zadvarje: prepoznao ga je njegov \u0111ak Tomo \u010cizmi\u0107 kroz \u0161kure, na kamionu punom ljudi.80<\/sup> \u0160to je bilo nakon toga, nitko ne zna sa sigurno\u0161\u0107u. Ipak se s najve\u0107om sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee zaklju\u010diti da je fra Leonard svoj \u017eivot zavr\u0161io s partizanskim metkom u potiljak negdje u gudurama u blizini Zagvozda. O tome je kru\u017eila pri\u010da od po\u010detka, jo\u0161 tamo od 1945., ali se uglavnom nitko nije javno smio o tome o\u010ditovati, jer su ljudi \u017eivjeli u silnom strahu. Svakako, pre\u017eivjeli su franjevci u vrijeme onoga da\u0161ka slobode po\u010detkom 70-ih godina 20. stolje\u0107a, koji se redovito naziva \u201ehrvatskim prolje\u0107em\u201c ve\u0107 imali pouzdane dojave da su njihova bra\u0107a pobijena upravo u blizini Zagvozda, a to je bila upravo ona skupina koja je odvedena sa \u0160irokog Brijega 8. velja\u010de \u2013 me\u0111u njima i fra Leonard Rup\u010di\u0107. S propa\u0161\u0107u komunizma javili su se svjedoci, a u lipnju 1990. Glas Koncila objavio je nekoliko \u010dlanaka o skupini franjevaca i civila koji su bili brutalno mu\u010deni i nakon toga poubijani u blizini Zagvozda. \u0160tovi\u0161e, 29. prosinca 1990. splitsko-makarski nadbiskup Ante Juri\u0107 slavio je u Zagvozdu misu za pobijene partizanske \u017ertve na tome podru\u010dju, a me\u0111u njima na osobiti na\u010din za hercegova\u010dke franjevce. Me\u0111utim, rat koji je uslijedio 1991., kao i inercija franjeva\u010dke zajednice, u\u010dinili su da su i ta sigurna saznanja o mjestu pogubljenja skupine hercegova\u010dkih franjevaca pomalo pala u zaborav. Trebalo je opet \u010dekati gotovo 15 godina da bi zapo\u010dela stvarna i terenska istra\u017eivanja koja bi kona\u010dno rije\u0161ila sudbine osmorice, a mo\u017eda i vi\u0161e, hercegova\u010dkih franjevaca pred kraj Drugoga svjetskog rata.81<\/sup><\/p>\n Nakon \u0161to je uprava provincije hercegova\u010dkih franjevaca 4. studenog 2004. osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mu\u010denika, pro\u010delnik Povjerenstva fra Ante Mari\u0107 pokrenuo je akciju za pronala\u017eenje posmrtnih ostataka navedene skupine franjevaca ubijene u blizini Zagvozda. Potraga je donijela rezultate: nakon dojave nekih svjedoka iz Zagvozda zapo\u010delo je otkopavanje na \u0110oginoj ledini, gotovo nepristupa\u010dnom terenu kod Zagvozda, zapravo u jednoj vrta\u010di u bespu\u0107u u kojoj \u2013 za razliku od okolnoga zemlji\u0161ta \u2013 nije bilo nikakva raslinja, niti su u njoj od 1945. koze htjele pasti travu. Iskapanja na \u0110oginoj ledini trajala su 14 dana, od 6. do 19. travnja 2005. Iskopani su ostatci 18 kostura i preneseni na DNK analizu na patologiju u KBC \u201eFirule\u201c u Splitu. Do danas su \u2013 u najve\u0107oj mjeri zalaganjem dr. Marije Definis-Gojanovi\u0107 \u2013 identificirani ostatci trojice franjevaca: fra Melhiora Prli\u0107a, brata laika, fra Zdenka Zupca, \u017eupnika u Ru\u017ei\u0107ima (1943.-1945.) i fra Julijana Ko\u017eula, \u017eupnika u Veljacima (1944.-1945.). To pak zna\u010di da se bile neto\u010dne vijesti da bi posljednja dvojica bila ubijena negdje u okolici Ljubu\u0161kog. Oni su priklju\u010deni onoj skupini franjevaca koji su se skrivali u mlinici i hidrocentrali te 8. velja\u010de 1945. odvedeni sa \u0160irokoga Brijega u nepoznatom pravcu, a sada je jasno: u pravcu Zagvozdu te tamo bili pogubljeni.82<\/sup> Me\u0111u njima zasad nije identificirano i tijelo fra Leonarda Rup\u010di\u0107a, ali gotovo da nema nikakve sumnje da je jedno od 18 iskopanih tijela na \u0110oginoj ledini upravo njegovo.<\/p>\n Svjedoci koji su se usudili progovoriti tek 1990. ili pak 2004. godine govore o velikoj brutalnosti s kojom su partizanski krvnici pogubili skupinu u Zagvozdu, a o tome nedvosmisleno svjedo\u010de i prona\u0111eni ostatci kostura prilikom iskopavanja 2005. godine: bili su svezani \u017eicom za zape\u0161\u0107a i za vrat, kao i me\u0111usobno, s drugom \u017ertvom. Ako se mo\u017ee dati nekakva rekonstrukcija, \u017ertve su u kamionu prevezene sa \u0160irokog Brijega, a usput su im uba\u010deni i jo\u0161 neki franjevci u Ljubu\u0161kom, s jasnom nakanom da ih se pogubi na tajnom i nepristupa\u010dnom mjestu. Tako su, vjerojatno ve\u0107 sutradan, 9. velja\u010de dovezeni u Zagvozd, u zaselak Lovrin\u010di\u0107e, a potom u jednu usamljenu ku\u0107u na posami, na lokalitet zvan Sudi\u0161\u0107e. Tu su ku\u0107u jo\u0161 1941. Talijani spalili zbog dojave da je vlasnik bio partizanski dou\u0161nik, pa je izvana izgledala o\u010duvana, ali unutra nije bilo podova. Tako su partizani skupinu od 18 zato\u010denika, me\u0111u kojima je najvi\u0161e bilo hercegova\u010dkih franjevaca, vanjskim stubama popeli na prvi kat, a onda ih s vrata pustili ili gurnuli unutra. Kako unutra nije bilo poda, svi su oni propali u podrum, niz liticu visoku 7-8 metara. Ve\u0107 tada su se u mraku i ne nadaju\u0107i se padu, \u017eicom me\u0111usobno povezani, morali polomiti, a neki su mo\u017eda i smrtno stradali. \u010culi su se stra\u0161ni jauci. Nakon toga su uslijedili pucnji iz vatrenoga oru\u017eja, da slu\u010dajno tkogod ne bi pre\u017eivio. Na kraju su sve okon\u010dali bacaju\u0107i bombe u tu izbu tako da je nakon zavr\u0161etka operacije sve uokolo bilo krvavo. Sutradan su ih pokopali u jedan vrtao nedaleko od ku\u0107e u kojoj su ih pobili. Me\u0111utim, kako je vlasnik ku\u0107e Jure Radi\u0107 i sam bio partizanski odbornik, on se protiv toga pobunio i tra\u017eio da se tijela uklone iz njegova vrtla. Tako su prisilili neke doma\u0107e ljude koji su pobijene iskopali iz zemlje, u kojoj su bili tako plitko ukopani da su nekima jo\u0161 noge virile iz zemlje, te ih prenijeli u drugi vrtao kojih stotinu metara udaljen od Radi\u0107eve ku\u0107e i tu ih pokopali. Ta se vrta\u010da zove \u0110ogina ledina, gdje su 60 godina kasnije (1945.-2005.) i iskopane kosti onih koji su nevini bili u blizini pobijeni i tu pokopani. Vo\u0111a operacije ubijanja bio je, prema pri\u010danju, doma\u0107i partizan Marijan Lubina.83<\/sup> O fra Leonardovoj je smrti zabilje\u017eio dr. fra \u010castimir Maji\u0107: \u201eNjegov \u017eivot preto\u010den je u \u017ertvu koja obvezuje i poti\u010de na razmi\u0161ljanje. U hladnom mjesecu velja\u010di potekla je i njegova topla krv i izlila se u bespu\u0107a dalmatinske ilova\u010de dok se njegovi ubojice raspr\u0161i\u0161e po tajnim skrovi\u0161tima, opsjednuti okrutno\u0161\u0107u nekontrolirane savjesti.\u201c84<\/sup><\/p>\n Tako je fra Leonard, povu\u010deni i tihi franjevac, profesor latinskoga i francuskog jezika na \u010duvenoj franjeva\u010dkoj gimnaziji, k tome odgojitelj \u0111aka, \u010dovjek koji zacijelo nikome u \u017eivotu nije u\u010dinio nikakva zla, zavr\u0161io na jednome od bezbrojnih strati\u0161ta, bez su\u0111enja i krivice, sa skupinom svoje bra\u0107e franjevaca. \u017divot je izgubio doslovce samo zato \u0161to je nosio habit i \u0161to je od novih vlastodor\u017eaca, ljudi bez ikakva karaktera i ikakvih moralnih ograda, bio smatran ideolo\u0161kih protivnikom. Daj Bo\u017ee da makar i njegovi posmrtni ostatci budu identificirani te i on kona\u010dno bude pokopan u sredi\u0161njem \u017ertvoslovnom mjestu hercegova\u010dkih franjevaca, u bazilici na \u0160irokom Brijegu, kao i trojica gore spomenuta koja su u me\u0111uvremenu identificirana. No bez obzira na identifikaciju, nema nikakve dvojbe da je on mu\u010denik \u201ein odium fidei\u201c (iz mr\u017enje na vjeru) i kao takav na\u0161 zagovornik na nebu. 1 A. Niki\u0107, Hercegova\u010dki franjeva\u010dki mu\u010denici 1524.-1945., Mostar, 1992., str. 187-188.<\/p>\n 2 A. Niki\u0107, Sve\u0107enici i klerici, u: Hardomilje. Pro\u0161lost, ljudi, obi\u010daji, Hardomilje, 1998., str. 387-389.<\/p>\n 3 A. Niki\u0107, Doga\u0111ajnica Bosne i Hercegovine 614.-1918., Mostar, 2003., str. 602-603. U literaturi koju fra Andrija navodi nalaze se i neki izvori koji s fra Leonardom nemaju nikakve veze (nekrologiji u Zaostrogu, Dubrovniku, Sinju, kao i Jeleni\u0107ev Necrologium, ili pak Analecta Franciscana iz 1914.), pa nije jasno u koju su svrhu tamo navedeni.<\/p>\n 4 J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., str. 114-118.<\/p>\n 5 A. Mari\u0107, Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, Mostar, 2007., str. 37, 97-177.<\/p>\n 6 A. Bakovi\u0107, Hrvatski martirologij XX. stolje\u0107a, Zagreb, 2007., str. 570.<\/p>\n 7 \u010c. Maji\u0107, U nebo zagledani. Crtice o 66 hercegova\u010dkih franjevaca, komunisti\u010dkih \u017ertava koje poznavah, \u0160iroki Brijeg \u2013 Zagreb, 2011., str. 199-201.<\/p>\n 8 \u017dupni ured Humac: Matica kr\u0161tenih, sv. V, str. 42, br. 190; Arhiv Provincije: Imenik franjevaca HFP, str. 47, 416.<\/p>\n 9 J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 114; \u010c. Maji\u0107, U nebo zagledani, str. 200.<\/p>\n 10 Arhiv Provincije: Osobnik Ic, ff. 50-51.<\/p>\n 11 A. Mari\u0107, Franjeva\u010dka klasi\u010dna gimnazija na \u0160irokom Brijegu (rukopis, str. 344).<\/p>\n 12 A. Mari\u0107, Franjeva\u010dka klasi\u010dna gimnazija na \u0160irokom Brijegu (rukopis, str. 408).<\/p>\n 13 A. Mari\u0107, Franjeva\u010dka klasi\u010dna gimnazija na \u0160irokom Brijegu (rukopis, str. 507-514).<\/p>\n 14 R. Joli\u0107, Novicijat hercegova\u010dkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 149.<\/p>\n 15 R. Joli\u0107, \u017divotopisi hercegova\u010dkih franjevaca (u pripremi).<\/p>\n 16 Dopis provincijalu fra Luji Bubalu od 20. lipnja 1925. (Arhiv Provincije: SP, sv. 67, f. 2).<\/p>\n 17 Dopis provincijala fra Luje Bubala od 26. lipnja 1925. (Arhiv Provinicje: SP, sv. 67, f. 16).<\/p>\n 18 Arhiv Provincije: Imenik franjevaca HFP, str. 47, 416.<\/p>\n 19 Arhiv Provincije: SP, sv. 79, f. 262.<\/p>\n 20 Arhiv Provincije: SP, sv. 80, f. 379.<\/p>\n 21 Arhiv Provincije: Liber classificationum seminarii theologici in Mostar ab an. 1895. \u2013 (katal. I), ff. 52-56.<\/p>\n 22 Dopis generalu Reda od 21. rujna 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 84, f. 470).<\/p>\n 23 Dopis od 14. listopada 1930. pisao je fra Mirko \u0106osi\u0107, a ostali se potpisali (Arhiv Provincije: SP, sv. 87, f. 49).<\/p>\n 24 Fra Mirkov dopis od 29. listopada 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 87, f. 84).<\/p>\n 25 Fra Leonardov dopis provincijalu, nedatiran, vjerojatno iz studenog 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 87, f. 220).<\/p>\n 26 Fra Leonardov dopis provincijalu od 5. prosinca 1930. (Arhiv Provincije: SP, sv. 87, f. 137).<\/p>\n 27 U tu mu je svrhu provincijal 9. prosinca 1930. poslao \u201elitterae dimissoriales\u201c (Arhiv Provincije: SP, sv. 85, f. 258).<\/p>\n 28 Dopis pisao fra Vilim, a fra Leonard potpisao (Arhiv Provincije: SP, sv. 88, f. 356).<\/p>\n 29 Dopis je pisao fra Leonard 18. prosinca 1931. (Arhiv Provincije: SP, sv. 88, f. 448).<\/p>\n 30 Arhiv Provincije: Imenik franjevaca HFP, str. 47, 416.<\/p>\n 31 Arhiv Provincije: SP, sv. 90, f. 225.<\/p>\n 32 Arhiv Provincije: SP, sv. 90, f. 226.<\/p>\n 33 Provincijalovi dopisi od 12. svibnja i 6. srpnja 1931. (Arhiv Provincije: SP, sv. 90, f. 300; sv. 92, f. 10).<\/p>\n 34 Dopis apostolskog nuncija od 13. srpnja 1931. (Arhiv Provincije: SP, sv. 92, f. 10).<\/p>\n 35 Dopis na francuskom (Arhiv Provincije: SP, sv. 90, ff. 13-14).<\/p>\n 36 Dopis od 15. svibnja 1932. pisao fra Vilim, fra Leonard supotpisao (Arhiv Provincije: SP, sv. 98, ff. 107-108).<\/p>\n 37 Tako je \u017deljezni\u010dka stanica u Mostaru 28. srpnja 1932. poslala ra\u010dun za prijevoz prtljage fra Leonarda Rup\u010di\u0107a, a prtljaga je do\u0161la nakon njega (Arhiv Provincije: SP, sv. 96, ff. 509-514).<\/p>\n 38 Arhiv Provincije: SP, sv. 95, f. 428.<\/p>\n 39 Arhiv Provincije: SP, sv. 99, ff. 371-375.<\/p>\n 40 Svjedod\u017ebu je o tome izdao Biskupski ordinarijat (Arhiv Provincije: SP, sv. 97, f. 235).<\/p>\n 41 Arhiv Provincije: SP, sv. 101, f. 117.<\/p>\n 42 Arhiv Provincije: SP, sv. 101, f. 154.<\/p>\n 43 Pismo provincijalu iz Kiseljaka od 14. rujna 1933. (Arhiv Provincije: SP, sv. 102, f. 130).<\/p>\n 44 Arhiv Provincije: Osobnik Ic, f. 51.<\/p>\n 45 Provincijalov dopis u Pariz od 26. rujna 1934. (Arhiv Provincije: SP, sv. 105, f. 422).<\/p>\n 46 Arhiv Provincije: SP, sv. 108, f. 396; sv. 115, f. 208.<\/p>\n 47 Fra Leonard i fra Roland Zlopa\u0161a javljaju 27. travnja 1937. iz Zagreba o izre\u010denim misama na odluku Provincije (Arhiv Provincije: SP, sv. 119, ff. 23-25).<\/p>\n 48 U obrascu Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske pod naslovom \u201eOsobnik\u201c fra Leonard je 25. travnja 1944. vlastoru\u010dno zapisao da je \u201efilozofiju po\u010deo u Fribourg-u, nastavio u Paris-u, a dovr\u0161io u Zagrebu od 1933\/34 \u2013 1938\/39. Diplomirao 10. II. 1939. Br. diplome 1189 od 18. III. 1939. (Arhiv Provincije: Osobnik, Ic, f. 51), ali ni tu na\u017ealost nije zapisano koju je akademsku godinu proveo na kojem sveu\u010dili\u0161tu.<\/p>\n 49 Fra Leonardov dopis tajniku Provincije od 31. srpnja 1937. (Arhiv Provincije: SP, sv. 120, f. 83).<\/p>\n 50 Dopis provincijalu od 21. listopada 1937. (Arhiv Provincije: SP, sv. 121, f. 95).<\/p>\n 51 Dopis biskupu dr. Alojziju Stepincu od 8. prosinca 1937. i ovla\u0161tenje fra Leonardu da ga zastupa (Arhiv Provincije: SP, sv. 122; dopisi nedostaju, ali za njih znamo iz Urud\u017ebenog zapisnika).<\/p>\n 52 Provincijalov dopis fra Leonardu od 13. sije\u010dnja 1938. i fra Leonardov odgovor od 20. sije\u010dnja 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 123, ff. 45, 72-73).<\/p>\n 53 Usp. ra\u010dun tro\u0161kova za navedene studente koje je gvardijan kaptolskog samostana uputio provincijalu u Mostar, 8. srpnja 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 124, f. 296).<\/p>\n 54 Dopis od 12. listopada 1938. (Arhiv Provincije: SP, sv. 125, f. 224).<\/p>\n 55 Arhiv Provincije: SP, sv. 119, ff. 51-71; sv. 123, ff. 380-386.<\/p>\n 56 Arhiv Provincije: SP, 126, f. 180.<\/p>\n 57 Dopis provincijalu od 11. velja\u010de 1939. (Arhiv Provincije: SP, sv. 126, f. 535).<\/p>\n 58 Arhiv Provincije: Osobnik Ic, f. 51.<\/p>\n 59 Izvje\u0161\u0107e Franjeva\u010dke velike gimnazije na \u0160irokom Brijegu za \u0161k. 1938\/39. godinu, Mostar, 1939., str. 4-5.<\/p>\n 60 Izvje\u0161\u0107e Franjeva\u010dke velike gimnazije na \u0160irokom Brijegu za \u0161k. 1939\/40. godinu, Mostar, 1940., str. 4-5.<\/p>\n 61 Arhiv Provincije: Tabule (rasporedi osoblja), priredio fra Ante Tomas.<\/p>\n 62 Arhiv Provincije: SP, sv. 141, f. 166.<\/p>\n 63 Usp. A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti na Franjeva\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji s pravom javnosti na \u0160irokom Brijegu u vrijeme NDH, Hercegovina franciscana, br. 3 (2007.), str. 227.<\/p>\n 64 Usp. A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti, str. 228-230.<\/p>\n 65 Provincijalov dopis fra Leonardu od 8. o\u017eujka 1944. (Arhiv Provincije: SP, sv. 142, f. 219).<\/p>\n 66 Provincijalov dopis od 17. o\u017eujka 1944. (Arhiv Provincije: SP, sv. 142, f. 235).<\/p>\n 67 Dopis provincijalu od 8. kolovoza 1944. (Arhiv Provincije: SP, sv. 143, ff. 450-451).<\/p>\n 68 Arhiv Provincije: SP, sv. 149, f. 13.<\/p>\n 69 Arhiv Provincije: Osobnik Ic, f. 52. Usp. A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti, str. 205, 222.<\/p>\n 70 Izvje\u0161\u0107e Franjeva\u010dke velike gimnazije na \u0160irokom Brijegu za \u0161k. 1938\/39. godinu, Mostar, 1939., str. 4-5.<\/p>\n 71 A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti, str. 205, 208.<\/p>\n 72 A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti, str. 213, 219, 225.<\/p>\n 73 A. Mari\u0107, Ispiti zrelosti, str. 222.<\/p>\n 74 Izvatke iz njihovih sje\u0107anja donio je J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.<\/p>\n 75 J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 114-117.<\/p>\n 76 Op\u0161irnije o borbama za \u0160iroki Brijeg gl. J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 163-194.<\/p>\n 77 Usp. J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 200-212.<\/p>\n 78 A. Mari\u0107 (et al.), Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, Mostar, 2007., str. 96-106.<\/p>\n 79 J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 117; usp. A. Mari\u0107, Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, str. 105.<\/p>\n 80 J. Toma\u0161evi\u0107-Ko\u0161ka, Istina o ubijenoj gimnaziji, str. 117-118.<\/p>\n 81 A. Mari\u0107, Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, str. 107-118.<\/p>\n 82 A. Mari\u0107, Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, str. 125-237.<\/p>\n 83 A. Mari\u0107, Tragom ubijenih hercegova\u010dkih fratara, str. 107-118, 131-136.<\/p>\n 84 \u010c. Maji\u0107, U nebo zagledani, str. 201.<\/div>\n <\/p>\n
Djetinjstvo i \u0161kolovanje te redovni\u010dki zavjeti<\/strong><\/p>\n
<\/sup>
Bogoslovni studij i primanje vi\u0161ih redova (1928.-1932.)<\/strong><\/p>\n
Filolo\u0161ki studij u Fribourgu, Parizu i Zagrebu (1933.-1939.)
<\/b>
Ipak je fra Leonard u Hercegovini ostao samo godinu dana, 1932\/33. On je bio predvi\u0111en za profesorsku slu\u017ebu, i to u Franjeva\u010dkoj gimnaziji na \u0160irokom Brijegu, pa je ve\u0107 1933. poslan na studij. O tome je provincijal obavijestio \u017dupni ured na \u0160irokom Brijegu 25. rujna 1933.41<\/sup>, a 9. listopada tra\u017eio je obedijenciju od generala Reda za one koji su bili predvi\u0111eni za studij u inozemstvu, me\u0111u njima i za fra Leonarda. On je odre\u0111en za Fribourg u \u0160vicarskoj, dakle na francusko govorno podru\u010dje. Odre\u0111en je, kao i fra Marko Dragi\u0107evi\u0107, za filolo\u0161ke studije (studiis philologicis operam dabunt), dok su svi ostali: fra Tadija Ko\u017eul, fra Gracijan Raspudi\u0107, fra Bonicije Rup\u010di\u0107, fra Rufin \u0160ili\u0107, fra Ljubo \u010cuvalo i fra Stjepan Naletili\u0107 odre\u0111eni za poslijediplomski studij teologije.42<\/sup> Prije polaska u \u0160vicarsku fra Leonard je dva tjedna bio na oporavku u Kiseljaku. Imao je zdravstvenih problema sa stomakom, ali kako mu je rekao dr. Bili\u0107, koji ga je pregledao u Sarajevu, nije se radilo o nekoj izvanrednoj bolesti, nego o \u201enervozi stomaka\u201c. Rekao mu je da jede manje mesa, a da \u201enikako \u010dorbe masne\u201c ne jede. Preporu\u010dio mu je Kiseljak \u201ekao ne\u0161to \u0161to osvje\u017eava i odmara\u201c.43<\/sup> Prije odlaska na studij fra Leonard je odslu\u017eio i vojni rok, i to u Mostaru, a trajao je kra\u0107e od mjesec dana: od 1. do 29. kolovoza 1933. Bio je u bolni\u010dkoj \u010deti.44<\/sup><\/p>\n
Profesor i odgojitelj na \u0160irokom Brijegu i u Veljacima (1939.-1945.)<\/strong><\/p>\n
Fra Leonardov karakter<\/strong><\/p>\n
Posljednji dani i smrt<\/strong><\/p>\n
![\"](\"http:\/\/www.pobijeni.info\/slike\/20110519091031.jpg\")
<\/p>\n![\"fra_leonard_rupcic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/05\/novo_jesen_fra_leonard_rupcic.gif\")
Fra Leonard Rup\u010di\u0107 jedan je od 66 franjevaca koje su ubili partizani, a u najve\u0107em broju pri svr\u0161etku Drugoga svjetskog rata i nakon okon\u010danja rata. K tome, on je jedan od ubijenih profesora Franjeva\u010dke gimnazije na \u0160irokom Brijegu, koja je sve do svoga uni\u0161tenja 1945. imala zavidan ugled u onodobnom dru\u0161tvu. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9604,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[136,126,3402,92,163,3406,3400,1068,134,3403,185,2063],"class_list":["post-9605","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kao","tag-koji","tag-leonard","tag-nakon","tag-nije","tag-provincijal","tag-provincije","tag-sirokom","tag-sto","tag-str","tag-tako","tag-tome"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9605","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9605"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9605\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9604"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9605"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9605"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9605"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}