– Od psa me spasio papar, a od vojnika brze noge. Bila su to dva dana puna uzbu\u0111enja i napora, ali bilo se mlado i odlu\u010dno. U logoru u Trstu sam bio sedam mjeseci i onda stigao u Ameriku. Nakon nekog vremena studirao sam filozofske i teolo\u0161ke studije, a potom i povijesne znanosti na nekoliko mjesta. Doktorirao sam povijest na Ohio State University u gradu Columbusu. To je glavni grad dr\u017eave Ohio i nedavno je tamo ustoli\u010den Hrvat John Kasich za guvernera dr\u017eave. Poznajem ga jo\u0161 iz “onih dana”. Bio je kongresnik, a ja sam kod njega dolazio radi hrvatskih interesa. On je tre\u0107a generacija i najvi\u0161e se sje\u0107ao bakine \u0161trudle od jabuka. Pomogao sam mu da malo bolje upozna hrvatske prilike – prisje\u0107a se, pri\u010daju\u0107i vedro uz osmijehe i dosjetke, u svom novom Ijubu\u0161kom domu prof. dr. sc. Ante \u010cuvalo. \u017divot je i\u0161ao svojim pravcem, a njegov \u017eivotni put su usmjerile dvije glavne odrednice: politi\u010dki emigrant i akademski gra\u0111anin.<\/p>\n
Predavao je nekoliko gdina na dr\u017eavnom sveu\u010dili\u0161tu u Ohiju, a potom 20 godina na Jollet Collegeu u blizini Chicaga povijest zapudne civilizacije, modernu rusku, odnosno sovjetsku povijest, povijest Bliskog’ istoka i kolokvije o nacionalizmu. Objavio je, uglavnom na engleskom jeziku, vise \u010dlanaka i \u010detiri knjige, a sve se odnosilo na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Vi\u0161e godina bio je tajnik i predsjednik Udruge za hrvatske studije i urednik njezina glasila, potpredsjednik je Hrvatske akademije u Americi, \u010dlan Ameri\u010dke slavisti\u010dke udruge… <\/p>\n
Sedamdesetih godina, od Hrvata diljem svijeta, tri puta je biran u Sabor Hrvatskog narodnog vije\u0107a. – Bio sam politi\u010dki emigrant, a ne iseljenik i to je zacrtalo moje djelovanje u Americi. Na jednoj strani radio sam s bli\u017eim i daljim suradnicima i istomi\u0161ljenicima na okupljanju nas samih i ja\u010danju hrvatskih snaga na svim poljima, a na drugoj – radili smo tako da \u010duvari jugoslavenske dr\u017eave i re\u017eima nisu ba\u0161 mogli spavati u miru. <\/p>\n
Bila je to ona poznata taktika “buhe na psu”. “Ubadali” smo ih koliko smo mogli, a \u0161to su se vi\u0161e \u010de\u0161ali, to im je svrab bio ve\u0107i. Okupljao sam hrvatske stru\u010dnjake i one koji se bave hrvatskim temama, da bi iznosili pred znanstvenu javnost ono \u0161to se vrlo \u010desto nije smjelo u biv\u0161oj dr\u017eavi. Me\u0111utim, nije bilo lako biti Hrvat i ljubitelj slobode ni u Americi.<\/p>\n
Ameri\u010dka vanjska politika bila je projugoslavenska, radi svojih interesa, a to je utjecalo i na sveu\u010dili\u0161nu nastavu, na “podobnost” profesora, na izdava\u0161tvo… Ali, nije se smjelo sjesti i plakati nego raditi – ka\u017ee nam prof. Ante \u010cuvalo.<\/p>\n
Pi\u0161u knjige, prevode…<\/strong> Dvoje su oni rodili, sina Mimu, \u017eivi i radi u SAD-u, i An\u0111u koja se pro\u0161log ljeta udala za de\u010dka iz Pola\u010de i \u017eive u Zadru.Tre\u0107e dijete, Stipu, prije pet godina usvojili su iz Stadlerova dje\u010djeg doma Egipat u Sarajevu, doma za djecu bez roditeljske skrbi, koji dr\u017ee \u010dasne sestre Slu\u017eavke Malog Isusa. Stipo \u017eivi s njima u Ljubu\u0161kom gdje poha\u0111a Osnovnu \u0161kolu. <\/p>\n – Povratak u domovinu neko\u0107 nam je bio san, a onda se to pretvorilo u stvarnost. Prvi put smo bili tijekom rata pa smo po\u010deli dolaziti preko cijelog ljeta, a onda smo napravili ku\u0107u na otoku Pa\u0161manu i tamo provodili ljetne \u0161kolske odmore. Do\u0161ao je trenutak kad smo osjetili da je vrijeme “po\u0107i doma”.<\/p>\n Bilo je pitanje gdje \u0107emo se “usidriti” i Ljubu\u0161ki bija\u0161e na\u0161 izbor. Mislili smo da \u0107emo, mo\u017eda, biti od ve\u0107e koristi u manjem mjestu nego u ve\u0107em gradu. Vratili smo se prije ne\u0161to vi\u0161e od godinu i pol, sagradili smo ku\u0107u, u veoma je mirnom kutku, a blizu svega, uklju\u010duju\u0107i i Stipinu \u0161kolu. Imamo divne susjede i ljudski odnosi ovdje su puno druk\u010diji, normalniji nego u Americi. A klima, da i ne govorim. Oboje imamo svoj ured, ra\u010dunala, internet, podosta knjiga i u\u017eivamo rade\u0107i ono \u0161to smo i dosad radili, tj. pi\u0161emo knjige, prevodimo, samo \u0161to sada ne moramo i\u0107i na redoviti posao. Ljubu\u0161ki je na\u0161 novi stari dobri i topli dom – govore nam zadovoljno Ikica i Ante \u010cuvalo.<\/p>\n \u0160to mo\u017eete poru\u010diti Hrvatima u iseljeni\u0161vu?<\/strong>
Supruga Ikica, ro\u0111ena Rosandi\u0107, je li\u010dko-slavonskih korijena. Ro\u0111ena je u Italiji, odrasla u Argentini, \u017eivjela u Americi. Profesorica je engleskog i \u0161panjolskog jezika, magistrirala na John Carroll Universitv, predavala jedno vrijeme na OSU, Columbus State University, a najdulje, 20 godina, na South Suburban Collegeu u blizini Chicaga. Dosta se bavila prevo\u0111enjem, a napisala je na engleskom i hrvatskom jeziku knjigu o Gospi guadalupskoj. Imaju troje djece.<\/p>\n
– Mnoge poznajem i mogu im re\u0107i da smo dobro i da je lijepo biti ku\u0107i. Dosta je bilo i tu\u0111ine. Znamo da mnogi ne mogu ili nsiu spremni spakirati se i natrag, razlozi su razli\u010diti, ali, preporu\u010damo svima da ovdje kupe ku\u0107u ili barem stan na moru. Da ula\u017eu, ne\u0107e izgubiti. Da mogu do\u0107i i ostati ovdje vi\u0161e mjeseci, u\u017eivati u svom domu, a ne biti ne\u010diji gost. Drugo, time \u0107e omogu\u0107iti svojoj djeci i unu\u010dadi da i oni\u00a0 redovito po\u010dnu dolaziti u rodni kraj svojih roditelja, upoznati rodbinu, nau\u010diti jezik i osje\u0107ati se kao doma. Neka i oni puste svoje korijenje barem malo u ovoj zemlji koja nam je draga isveta – ka\u017ee prof. Ante \u010cuvalo.<\/p>\n![\"dr_ante_chuvalo\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/06\/novo_jesen_dr_ante_chuvalo.gif\")
Njihova \u017eivotna i iseljeni\u010dka pri\u010da jedna je od vi\u0161e tisu\u0107a hrvatskih iseljeni\u010dkih i emigrantskih pri\u010da. Po\u010dela je pred Bo\u017ei\u0107 1965. kada je Ante \u010cuvalo, ro\u0111en 1944. u Proboju, napustio svoj rodni kraj i otisnuo se ilegalno preko granice u nepoznati svijet u potrazi za boljim i dostojanstvenijim \u017eivotom. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9777,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[1839,44,163,2287,3762,1489,158,64,134,66],"class_list":["post-9778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kucu","tag-nam","tag-nije","tag-potom","tag-povijest","tag-radi","tag-sam","tag-smo","tag-sto","tag-vise"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9778"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9778\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9777"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}