{"id":978,"date":"2009-06-03T16:43:25","date_gmt":"2009-06-03T14:43:25","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/06\/03\/izlaganje-fra-andrije-nikia-sa-simpozija-qstopama-pobijenihq\/"},"modified":"2009-06-03T16:43:25","modified_gmt":"2009-06-03T14:43:25","slug":"izlaganje-fra-andrije-nikia-sa-simpozija-qstopama-pobijenihq","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/izlaganje-fra-andrije-nikia-sa-simpozija-qstopama-pobijenihq\/","title":{"rendered":"Izlaganje fra Andrije Niki\u0107a sa simpozija &#8220;Stopama pobijenih&#8221;"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" style=\"margin-left: 6px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"fran-m\" src=\"images\/stories\/novo\/fran-m.jpg\" width=\"147\" height=\"143\" \/>U organizaciji Vicepostulature postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab odr\u017ean je 17. svibnja 2009. u Franjeva\u010dkom samostanu u \u0160irokom Brijegu simpozij &#8220;Stopama pobijenih&#8221;. Sa spomenutog skupa donosimo izlaganje fra <strong>Andrije Niki\u0107a<\/strong>.<br \/><span class=\"Apple-style-span\" style=\"border-collapse: separate; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; letter-spacing: normal; line-height: normal; orphans: 2; text-align: justify; text-indent: 0px; text-transform: none; white-space: normal; widows: 2; word-spacing: 0px; font-family: Arial; color: #333333;\">&#8220;Ovom prigodom \u017eelimo skupiti to skriveno blago i prosuto biserje kako ne bi bilo zaboravljeno. To su okrvavljeni dragulji kr\u0161\u0107ana posijani u tlo lijepe nam Domaje, da postane &#8220;sveta zemlja iz koje ni\u010de krasan cvijet i donosi obilat rod&#8221;<\/span><\/p>\n<p> <strong><br \/> Skupljanje svjedo\u010danstava o komunisti\u010dkom pogubljenju i mu\u010denju hercegova\u010dkih franjevaca<\/strong><\/p>\n<p>Draga bra\u0107o i sestre, srda\u010dno vas pozdravljam i \u010destitam \u0161to \u017eelite nakon svete mise u ovoj bazilici \u2013 majci mu\u010denika dopuniti svoje znanje o stradanju na\u0161ih pre\u0111a i Hercegovine, te prenijeti poruku na\u0161ih stradalnika od po\u010detka Drugog svjetskog rata pa sve do danas. Tema mog izlaganja glasi: Skupljanje svjedo\u010danstava o komunisti\u010dkom pogubljenju i mu\u010denju hercegova\u010dkih franjevaca. Dolaskom demokracije brojni domoljubi otvaraju vrata povijesnoj istini. Prikupljaju se svjedo\u010danstva, dokumenti i slike, pi\u0161u knjige, podi\u017eu spomenike i spomen-obilje\u017eja, iznose nebrojena svjedo\u010danstva o stradanju hrvatskog naroda i Crkve u njemu. Me\u0111utim, pojedini hercegova\u010dki franjevci su potajno, ali ustrajno, prikupljali podatke o stradanju katoli\u010dkog puka sa svojim franjevcima i sve\u0107enicima za vrijeme komunisti\u010dkih olovnih vremena. Danas je, Bogu hvala, do\u0161ao trenutak da se skupi rasuto, da se otkriju pomno skrivane jame, mo\u017eda ve\u0107 zaboravljena imena, da se vrati dug bra\u0107i i sestrama koji ne smiju postati bra\u0107a na\u0161a zaboravljena.<\/p>\n<p><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p>Nema \u010dovjeka u ovoj dr\u017eavi [Jugoslaviji], kojega mi nismo kadri optu\u017eiti i ubiti. (\u010cinjeni\u010dno su dokazali partizani koncem Drugog svjetskog rata i pora\u0107a.) Nema \u010dovjeka u ovoj dr\u017eavi [Jugoslaviji], kojega mi nismo kadri staviti pred sud i suditi.[1] Katoli\u010dka crkva, Franjeva\u010dki red i hrvatski narod u Hercegovini posjeduje \u00bbskriveno blago\u00ab zakopano u hercegova\u010dkom kr\u0161u \u2013 na toj njivi Gospodnjoj \u010desto puta krvlju natapanoj. Ovom prigodom \u017eelimo skupiti to skriveno blago i prosuto biserje kako ne bi bilo zaboravljeno. To su okrvavljeni dragulji kr\u0161\u0107ana posijani u tlo lijepe nam Domaje, da postane \u00bbsveta zemlja iz koje ni\u010de krasan cvijet i donosi obilat rod\u00ab (sv. Jeronim).<\/p>\n<p>To su preko 17.500 tisu\u0107a sinova i k\u0107eriju \u2013 uglavnom na\u0161e mlade\u017ei, na\u0161i franjevci, dijecezanski sve\u0107enici predvo\u0111eni biskupom <strong>Petrom \u010culom<\/strong>, brojne \u010dasne sestre franjevke i Milosrdnice, te redovni\u010dki i sve\u0107eni\u010dki pripravnici, a posebice na\u0161i vjernici, koji su, \u010desto u cvijetu mladosti \u2013 polo\u017eili svoje \u017eivote u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u na oltar za ideale svoje du\u0161e. To je jedna Crkva \u0161utnje \u2013 preko 70.000 uznika, koja je trpjela, bila po logorima i zatvorima, te i\u0161la u paklene muke. Bila je \u017eivi svjedok vjere, branitelj pravde, \u0161iritelj slobode i ljubavi, a do danas je skoro nepoznata u javnosti. Zato danas \u017eelim ukratko u ime preko 17.500 pobijenih katolika u ratu i sve do sedamdesdetih godina pro\u0161log stolje\u0107a[2] i oko 70.000 zatvorenika u Hercegovini 1945. \u2013 1990.[3] progovoriti na spomen pokoljenja koja \u0107e do\u0107i poslije nas. Mrzitelji hrvatskog naroda, posebice u Hercegovini, redovito su \u017eestoki mrzitelji katoli\u010dke Crkve i njezinih \u010dlanova \u2013 franjevaca, sve\u0107enika, redovnika, redovnica i ostalih na\u0161ih vjernika, jer su mislili, a neki jo\u0161 dr\u017ee da treba udariti na du\u0161u i vjeru katolika pa \u0107e zatim svako rastakanje narodnog bi\u0107a i\u0107i lak\u0161e.[4]<\/p>\n<p>Komunisti i partizani su kao bolj\u0161evici u\u010dili na primjeru \u00bbprve zemlje socijalizma\u00ab Rusije kako stvoriti \u00bbraj na zemlji\u00ab. U stvari bio je to sramotni i smrtonosni povijesni eksperiment i za narode u Hercegovini, jedna velika tragedija boli i smrti \u0161to se \u0161irila pod udarcem \u00bbsrpa i \u010deki\u0107a\u00ab. Bezbo\u0161tvo, ogrezlo u mr\u017enji protiv Boga i nasilju protiv \u010dovjeka, pokazalo je svoje pravo lice pred sudom povijesti. Spoj bezbo\u017enog bolj\u0161evizma i velikosrpstva, koje se pokrivalo pla\u0161tem komunizma i \u00bbbratstva i jedinstva\u00ab dok god je to nekome koristilo kao instrument vlasti i dominacije, izrodilo se u \u017eelju za uni\u0161tenjem Katoli\u010dke crkve, za porobljavanjem i umorstvom i zato\u010deni\u0161tvom tolikih franjevaca, sve\u0107enika, \u010dasnih sestara i ostalih katolika, kako bi se zadao smrtni udarac bi\u0107u hrvatskog naroda koji je imao pravo samo na \u00bbtamnicu naroda\u00ab, ali ne i pravo na slobodu, samostalnost i svoje dostojanstvo. Poznato je da se na\u0161a Crkva i hrvatski narod od Drugog svjetskog rata pa gotovo sve do danas susre\u0107e s jednom ma\u0161inerijom nevi\u0111ene mr\u017enje, propagande la\u017ei i nasilja. Sve je to upereno protiv hrvatskog naroda kojega se progla\u0161ava genocidnim, toliko zlim da zapravo ne bi imao nikakva prava \u017eivjeti.<\/p>\n<p>Mr\u017enja je nabujala do tolike mjere da se poziva i na nasilje protiv hrvatskoga naroda i protiv demokratske vlasti. A za\u0161to? Zato jer hrvatski narod smatra svojim neotu\u0111ivim pravom da bude ravnopravan s drugim narodima, da bude slobodan u svom suverenitetu, da nesmetano \u017eivi u svijesti vi\u0161e nego tisu\u0107godi\u0161nje dr\u017eavnosti, da sura\u0111uje s drugima bez ikakva pritiska i tla\u010denja s bilo koje strane. To je pravo svakoga naroda na zemlji i to je pravo zajam\u010deno svim me\u0111unarodnim deklaracijama, jer se samo na po\u0161tivanju toga prava mo\u017ee graditi mir me\u0111u narodima. Mi kao kr\u0161\u0107ani zastupamo eti\u010dka na\u010dela na temelju evan\u0111elja u odnosu prema svakom narodu, jer su svi narodi i rase jednakoga dostojanstva. Snagom evan\u0111elja propovijedamo ljubav i po\u0161tivanje prema svakom narodu. Snagom istog evan\u0111elja imamo puno pravo da kao pripadnici hrvatskog naroda \u017eelimo i svome narodu ono \u0161to \u017eelimo i drugim narodima.[5] U vi\u0161estrukom stra\u0161nom ratnom sukobu bilo je zlo\u010dina i zlo\u010dinaca na svim stranama, ali zato se ne smije optu\u017eiti cijele narode. Svi zlo\u010dini, po\u010dinjeni s bilo koje strane i bilo protiv koga, zaslu\u017euju osudu; sve nedu\u017ene \u017ertve dostojne su po\u0161tovanja, ali hu\u0161kanje na osvetu i mr\u017enju u ime tih nedu\u017enih \u017ertava, postaje samo po sebi zlo\u010dinom protiv \u010dovje\u010danstva. Hrvatski je narod to na najstra\u0161niji na\u010din iskusio.<\/p>\n<p>U ovom izlaganju \u017eelim svratiti pozornost na prikupljanje svjedo\u010danstava o velikoj \u017ertvi i ljubavi na\u0161ih mu\u010denika i uznika \u2013 franjevaca, sve\u0107enika predvo\u0111enih biskupom dr. Petrom \u010culom, te \u010dasnih sestara i katolika iz Hercegovine koje kao blistave dragulje ugra\u0111ujem u \u017eivot hrvatskog naroda, Katoli\u010dke crkve Franjeva\u010dkog reda i na\u0161e velike i lijepe domaje o 800. obljetnici franjeva\u010dkog pokreta.[6]<\/p>\n<p><strong>Teme u predavanju<\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Sadr\u017eaj studije uz Uvod i Zaglavak \u2013 donosi: Naredbe i obavijesti provincijala dr. fra Krune Pand\u017ei\u0107a od 2. studenoga 1942. pa susljedno.[7]<\/p>\n<p>&#8211; Tra\u017eenje podataka biskupa dr. Petra \u010cule o pobijenim franjevcima od 13. listopada 1945. i odgovor provincijalata na taj dopis.<\/p>\n<p>&#8211; Uni\u0161tavanje dokumentacije o komunisti\u010dkim zlodjelima \u2013 odno\u0161enje dokumenata iz provincijalnog arhiva, odno\u0161enje dokumentacije iz Biskupijskog arhiva, odno\u0161enje Mati\u010dnih knjiga iz \u017eupnih ureda i njihovo uni\u0161tavanje\u2026<\/p>\n<p>&#8211; Prikupljanje podataka \u0161ezdesetih godina o pobijenim franjevcima i zatvorenicima .<\/p>\n<p>&#8211; Prikupljanje svjedo\u010danstva nakon zamolbe provincijala <strong>dr. fra Rufina \u0160ili\u0107a <\/strong>iz 1971.<\/p>\n<p>&#8211; Moje spa\u0161avanje Mati\u010dnih knjiga s podatcima o pobijenim na\u0161im katolicima.<\/p>\n<p>&#8211; Zamolba \u017eupnicima na franjeva\u010dkim \u017eupama iz 1975. da popi\u0161u \u017ertve Drugog svjetskog rata i pora\u0107a na franjeva\u010dkim \u017eupama i sumarni podatci u \u0160ematizmu iz 1977.<\/p>\n<p>&#8211; Revizija \u017ertava rata i pora\u0107a nakon naredbe biskupa <strong>Pavla \u017dani\u0107a<\/strong>.<\/p>\n<p>&#8211; Spomenici i knjige o \u017ertvama Drugog svjetskog rat i pora\u0107a.<\/p>\n<p>&#8211; Svjedo\u010danstva \u0161to ih je prikupio fra Andrija Niki\u0107.<\/p>\n<p>&#8211; Svjedo\u010danstva \u0161to ih je prikupio <strong>fra Jozo Vasilj<\/strong>.<\/p>\n<p>&#8211; Dokumentacija o na\u0161im uznicima.<\/p>\n<p>&#8211; Svjedo\u010danstva medicine o prona\u0111enim mu\u010denicima.<\/p>\n<p>Sve smo to prikupljali sje\u0107aju\u0107i se upozorenja <strong>dr. fra Dominika Mandi\u0107a<\/strong> iz Rima, te provincijala <strong>fra Kre\u0161e Pand\u017ei\u0107a<\/strong> i<strong> fra Leona Petrovi\u0107a<\/strong> koji su upozoravali svoju subra\u0107u da pi\u0161u kronike i \u010duvaju svjedo\u010danstva, jer \u0107e nam te bilje\u0161ke biti vrlo potrebne i moglo bi nam biti \u017eao, ako ih ne bismo \u010dinili. One \u0107e biti jedina vjerodostojna svjedo\u010danstva za svaki slu\u010daj. Stoga na bilje\u0161ke od pro\u0161lih godina nastavite i u slijede\u0107im godinama.[8]<br \/><strong><br \/>Zaglavak<\/strong><\/p>\n<p>U povijesti \u010dovje\u010danstva na sre\u0107u ipak dolazi do revizija zabluda, do ispravaka ideolo\u0161kih gluposti i moralnih zastranjivanja. Svjedoci smo kako se pred na\u0161im o\u010dima ru\u0161e cijeli sustavi ideolo\u0161kog mahnitanja, politi\u010dke samovolje, totalitarne represije i organiziranog bespravlja, \u0161to su gazili dostojanstvo \u010dovjeka.[9] Skinemo li, na temelju prikupljenih svjedo\u010danstava o komunisti\u010dkim zlodjelima u Hercegovini od po\u010detka Drugoga svjetskog rata pa sve do 1992., posmrtnu masku s toga vremena, ukazat \u0107e nam se na mra\u010dnoj pozadini na\u0161e politi\u010dke stvarnosti bezbrojni oblici perverznog terora, drzovitoga ideolo\u0161kog nasilja i bjesomu\u010dne hajke, koji su se o\u010ditovali u valovima masovnih uhi\u0107enja, ozna\u0161kih prepada, policijskoga no\u0107nog preslu\u0161avanja, psihoti\u010dnoga samovoljnog tiraniziranja, okrutnih zlo\u010dina mu\u010denja, neljudskih postupaka po uzoru na velike staljinisti\u010dke \u010distke i sibirske progone.[10]<\/p>\n<p>Upravo u tome mra\u010dnom razdoblju velikih poslijeratnih \u010distki, kada se tajna policija KOS-a, OZN-e, UDB-e, SDS-a povla\u010dila po kutovima i zakucima javnog \u017eivota kao pasja nju\u0161ka, i kada je partijska egzekutiva, gonjena furijama ideolo\u0161ke mr\u017enje i borbe za vlast, progonila i likvidirala sve \u0161to je bilo pod znakom politi\u010dke sumnje, u toj zbrci pravnog sustava i u re\u017eiji la\u017enog svjedo\u010danstva, nakon pogibije hercegova\u010dkoga provincijala i \u0161ezdeset petorice njegove subra\u0107e, stavljani su na optu\u017eeni\u010dku klupu njegovi nasljednici <strong>dr. fra Marijan Zubac<\/strong>, <strong>dr. fra Jerko Mihaljevi\u0107<\/strong>,<strong> dr. fra Didak Buri\u0107<\/strong>,<strong> fra Mile Leko <\/strong>s jo\u0161 preko osamdeset i pet njihove subra\u0107e, a 1948. pridru\u017eili su im i biskupa dr. Petra \u010culu. Ti, uglavnom, montirani, kriminalni i skandalozni politi\u010dki procesi po svemu su bili nalik na surovu mra\u010dnu reprizu moskovskih procesa, kada su se preko franjeva\u010dke i biskupove dostojanstvene, neporo\u010dne, uzorne i tihe pojave razlili potoci bestidne la\u017ei, insinuiranih optu\u017ebi, kleveta, podvala i psovki, proizvedenih pod okriljem mra\u010dnog fanatizma u agitropovskim brlozima tajne policije, CK i OZN-e. UDB-e, SDS-i naprama tom monstruoznom procesu i krabuljnom plesu pravosu\u0111a i kriminala.<\/p>\n<p>Postoje bezbrojni oblici la\u017ei, ali je samo jedna istina, a susljedni javni tu\u017eitelji su da ostvare oktobarske ideje svojih velikih uzora, simulirali takav la\u017ean i mutan sudski proces protiv hercegova\u010dkih franjevaca, biskupa, svjetovnih sve\u0107enika, \u010dasnih sestara franjevki i milosrdnica te brojnih na\u0161ih uzornih katolika koji \u0107e ostati kao \u017ealostan primjer u ma\u0161ineriji velikoga bolj\u0161evi\u010dkoga falsifikata povijesti. U anatomskom kirur\u0161kom pravnom prerezu toga montiranog sudskog procesa vidljivo je da su hercegova\u010dki franjevci s mostarskim biskupom bili osu\u0111eni, ka\u017enjeni i utamni\u010deni na, prema dosada\u0161njem saznanju, 347+11=358 godina, 6 mjeseci i 28 dana robije, A sami franjeva\u010dki uznici svjedo\u010de:<\/p>\n<p>Dvjesto dvadeset i pet ljeta, \u010detiri mjeseca i \u0161esnaest dana domovino na\u0161a, mi slobode svoje tebi darovasmo!<\/p>\n<p>To je bilo uglavnom zato: 1) \u0161to cjelokupnu hrvatsku Katoli\u010dku crkvu, predvo\u0111enom predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagreba\u010dkim nadbiskupom <strong>dr. Alojzijem Stepincem<\/strong>, nisu po naputcima i nalogu <strong>Josipa Broza Tita<\/strong> s pomo\u0107u crkvenog raskola odvojili od Rima i Vatikana i time prepustili Katoli\u010dku crkvu u Hercegovini na milost i nemilost komunisti\u010dke samovolje, bespravlja i nekontroliranoga bolj\u0161evi\u010dkog progona; 2) \u0161to su se suprotstavili komunisti\u010dkom re\u017eimu da odigra ulogu crkvenog raskolnika i \u0161to su neustra\u0161ivo i dosljedno branili najvi\u0161e: vjerske i nacionalne svetinje. Jednostavnu istinu, po kojoj za hercegova\u010dke franjevce i biskupa \u010culu Katoli\u010dka crkva nije samo puka organizacija, nego zbroj moralnih i eti\u010dkih na\u010dela, te misti\u010dna zajednica s trajno \u017eivim Kristom, ta istina za marksisti\u010dko-bolj\u0161evi\u010dke pojmove bila je onda kao i danas potpuno neshvatljiva. Hrvatski sabor je poni\u0161tio krivi\u010dni postupak protiv dr. Alojzija Stepinca, a kod nas se, koliko mi je poznato, i ne poku\u0161ava o tome razmi\u0161ljati, ja osu\u0111ene hercegova\u010dke franjevce i biskupa \u010culu uzimam kao pars pro toto \u2013 dio za svih 70.000 procesuiranih na\u0161ih katolika \u2013 za cjelokupno ono mno\u0161tvo nevinih \u017ertava montiranih procesa i likvidiranih ljudskih egzistencija u doba staljinizma i titoizma, jer je taj proces ujedno bio okrutni pohod na progon cijeloga hrvatskog naroda.<\/p>\n<p>Razumije se, da se ovdje izuzimaju oni pojedinci i me\u0111u usta\u0161ama i me\u0111u partizanima koji su po svojim neljudskim postupcima i izvr\u0161enim zlo\u010dinima bili doista ratni zlo\u010dinci. Ubijeni i osu\u0111eni hercegova\u010dki franjevci stoje kao simboli na \u010delu povorke svih onih tisu\u0107a moralno i politi\u010dki nevinih uhi\u0107enika, zatvorenika, utamni\u010denika, robija\u0161a, patnika i ka\u017enjenika po ljubu\u0161kim, mostarskim, zeni\u010dkim, bile\u0107kim, fo\u010danskim, golooto\u010dkim i inim zatvorima i logorima smrti \u2013 a njih je 1945. \u2013 1992. najvi\u0161e bilo u Bosni i Hercegovini, koji su prebijenih rebara, krvavih bubrega, polomljenih kostiju, pretu\u010denih tabana, izbijenih zubi, dotu\u010deni i izmrcvareni pod torturom saslu\u0161anja i po na\u010delu \u00bbkadija te tu\u017ei, kadija te sudi\u00ab upu\u0107eni na vje\u0161anje, strijeljanje i u masovne grobnice. U njihovoj \u017ertvi sublimiramo po\u0161tovanje prema tisu\u0107ama onih bezimenih \u017ertava Bleiburga, mariborskih rovova, Tezna jama poput sv. Barbare, Jazovke, Maceljske \u0161ume, Zalika, Sjevernoga logora, Bi\u0161ine, vi\u0161e strati\u0161ta u Ljubu\u0161kom, unaokolo \u0160irokog Brijega (Dubrava, Mosor\u2026), kod katoli\u010dke crkve u \u010capljine i na susljednim mjestima, te brojnih jama po Hercegovini \u2013 posebno diljem isto\u010dne Hercegovine\u2026 koji su likvidirani bez suda i zakonskih paragrafa.<\/p>\n<p>Tajna dostojanstva franjeva\u010dke \u0161utnje pred istra\u017enim statistima sudskog komesarijata bila je u tome \u0161to su prozreli mutnu i opasnu igru dr\u017eavnog partijskog aparata i dijalekti\u010dki smi\u0161ljene politi\u010dke podvale. Najvi\u0161im mjerilom i sucem vlastitih postupaka smatrali su svoju s a v j e s t, a ona im je zabranjivala svaki kompromis koji je vodio u izdaju Katoli\u010dke crkve, franjeva\u010dke memorije i hrvatske nacionalne svijesti. U njihovom promatranju svijeta pronalazimo svojstva prirodnog i metafizi\u010dkog, misti\u010dnog i herojskog, a u postupcima su iskazivali temperamentnost i uzdr\u017eljivost, strogost i blagost, neukrotivu snagu duha i tihu sveta\u010dku uzornost \u017eivota. Bili su visoka duha i u najvi\u0161em stupnju \u0107udorednih vrlina animae candidae, koji su pod hladnim krasi\u010dkim zvijezdama nosili u sebi netaknutu \u010distu aureolu svoga unutra\u0161njega mira.<\/p>\n<p>Velike povijesne li\u010dnosti \u017eive i nakon smrti po svojim besmrtnim djelima. Likovi pobijenih i zatvaranih hercegova\u010dkih franjevaca \u017eive u svijesti hrvatskog katoli\u010dkog puka i svoje franjeva\u010dke zajednice u Hercegovini i na \u0161irem podru\u010dju po svome vjerskom i nacionalnom heroizmu, u kojemu su o\u010ditovali najvi\u0161i stupanj principijelnosti i dostojanstva. U \u0161tovanju naroda oni \u017eive kao mu\u010denici za vjerska prava i za ideale hrvatskog naroda, kao stanovnici Vje\u010dnosti. To su svojstva njihove trajne besmrtnosti. U sveti\u0161tu hrvatskih svijetlih pojava hercegova\u010dki franjeva\u010dki i na\u0161i katoli\u010dki mu\u010denici i uznici blistaju poput magi\u010dnog svjetionika. Njihovi uglavnom neporo\u010dni likovi \u010dvrstoga moralnog osvjedo\u010denja trajno \u0107e usmjeravati pokoljenja u neotkrivene ljepote duha, prema vi\u0161im moralnim vertikalama. Ni\u0161ta bolje nisu mogli ni zamisliti i u svome zvanju ostvariti! A mi \u017eivimo u vremenu kad se svi svim sredstvima trebamo truditi da Ljubav pobijedi svako zlo. A Ljubav mo\u017ee pobijediti samo onda ako pobijedi Istina.<\/p>\n<p><span style=\"font-size: 8pt;\"><strong>Fra Andrija Niki\u0107<br \/><\/strong><\/span><\/p>\n<p>[1] \u00bbRekao je to jedan od va\u0161ih ljudi vi\u0161eg polo\u017eaja\u00ab \u2013 vjerojatno Vladimir Bakari\u0107 zagreba\u010dkomu nadbiskupu dr. Alojziju Stepincu. Tako se na su\u0111enju izjasnio sto\u017eernik Alojzije Stepinac, 1946.<\/p>\n<p>[2] Primjerice katoli\u010dka \u017eupa u Nevesinju je 1940 imala 1.648 katolika. Godine 1948. broj katolika je prepolovljen \u2013 spao je na oko 800 katolika, godine 1991. broj je spao na tek 182 katolika, dok su 28. srpnja 1992. posljednje katolike srbo\u010detnici poklali pokraj njihovih ku\u0107a. Tu je na jednom primjeru predstavljena velikosrpska ideja.<\/p>\n<p>[3] Taj podatak mi je saop\u0107io predsjednik Udruge politi\u010dkih zatvorenika Bosne i Hercegovine gosp. Zvonimir Muci\u0107 i nadodao da je to objavljeno u Politi\u010dkom zatvoreniku. Na podatcima mu iskreno zahvaljujem.<\/p>\n<p>[4] Usp. Stjepan Ko\u017eul, Spomenica \u017ertvama ljubavi Zagreba\u010dke nadbiskupije \u2013 u prigodi proslave 900. obljetnice postojanja zagreba\u010dke nad\/biskupije, Zagreb, 1992., str. 10.<\/p>\n<p>[5] Na Federalnoj je televiziji postavljeno pitanje: Kako to da fra Andrija Niki\u0107 mo\u017ee nastupati na Federalnoj TV, jer je on jo\u0161 prije petnaestak godina rekao da su Bo\u0161njaci za\u010deti u Dytonu, a ro\u0111eni u Parizu. Odgovorio sam da mi nije poznato kada su, po ne znam koji put, promijenili ime nacije Bo\u0161njaci, te sam danas posredstvom Radio Sarajevo \u010duo da se zovu Bosanci. Shvatio sam da pitanje nije postavljeno meni nego hrvatskom narodu: Vama ne treba javna televizija, za vas se ne smije znati da postojite na podru\u010dju Bosne i Hercegovine&#8230;<\/p>\n<p>[6] Usp. Stjepan Ko\u017eul, Spomenica \u017ertvama ljubavi Zagreba\u010dke nadbiskupije\u2026, Zagreb, 1992., str. 10. \u2013 19.<\/p>\n<p>[7] Franjeva\u010dki arhiv, Spisi Provincije, sv. 145., f. 177r i 182r-187v.; A. Niki\u0107, Stradanja\u2026, str. 129ss.<\/p>\n<p>[8] Franjeva\u010dki arhiv, Spisi Provincije, sv. 145., f. 177r i 182r-187v.<\/p>\n<p>[9] Pri kraju tematskog razmi\u0161ljanja, mutatis mutandis, poslu\u017eio bih se porukom akademika Nedjeljka Mihanovi\u0107a \u0161to ju je otposlao u Hrvatskom saboru 13. velja\u010de 1992.<\/p>\n<p>[10] U knjizi Partizanska i komunisti\u010dka represija i zlo\u010dini u Hrvatskoj 1944. \u2013 1946, Zagreb, 2009., u pismu Milke Vukeli\u0107 upu\u0107enom Vladimiru Bakari\u0107u uz ostalo pi\u0161e: \u00bb\u010cuje se i ovo: Pa \u0161to mi Hrvati mo\u017eemo, u njih je oru\u017eje, ako \u0161to re\u010de\u0161 pojede te no\u0107. \u0160to se ti\u010de narodnog suda: Narod \/Hrvati\/ su uvjerenja da su mnogi nevini osu\u0111eni na smrt, da se nije dovoljno ispitivalo okolnosti, a niti se je saslu\u0161avalo svjedoka, ve\u0107 da se je samo na temelju podne\u0161ene tu\u017ebe sudilo. Dapa\u010de je bila uba\u010dena parola u zatvor da se ne treba ni braniti, jer je zabadava po\u0161to i tako svi Hrvati imaju da nestanu. (\u2026) O mu\u010denjima po na\u0161im zatvorima se mnogo prepri\u010dava u narodu. (&#8230;) Evo \u0161to saznajem: Bilo je slu\u010dajeva gdje su u zatvoru prerezivani vratovi, lomile su se noge, udaranje pu\u0161\u010danom cijevi pod rebra i kundakom u prsa, batinjanje svakojakim sredstvima, pljuskanje, izbijanje zubi, elektri\u010dna struja, morenje gladju. Ljudi su se nadalje provodili na strati\u0161ta iznaka\u017eeni od batina i struje izbuljenih o\u010diju i sli\u010dno.\u00ab( str. 274. \u2013 276.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" style=\"margin-left: 6px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"fran-m\" src=\"images\/stories\/novo\/fran-m.jpg\" width=\"147\" height=\"143\" \/>U organizaciji Vicepostulature postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab odr\u017ean je 17. svibnja 2009. u Franjeva\u010dkom samostanu u \u0160irokom Brijegu simpozij &#8220;Stopama pobijenih&#8221;. Sa spomenutog skupa donosimo izlaganje fra <strong>Andrije Niki\u0107a<\/strong>.<br \/><span class=\"Apple-style-span\" style=\"border-collapse: separate; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; letter-spacing: normal; line-height: normal; orphans: 2; text-align: justify; text-indent: 0px; text-transform: none; white-space: normal; widows: 2; word-spacing: 0px; font-family: Arial; color: #333333;\">&#8220;Ovom prigodom \u017eelimo skupiti to skriveno blago i prosuto biserje kako ne bi bilo zaboravljeno. To su okrvavljeni dragulji kr\u0161\u0107ana posijani u tlo lijepe nam Domaje, da postane &#8220;sveta zemlja iz koje ni\u010de krasan cvijet i donosi obilat rod&#8221;<\/span><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-978","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/978","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=978"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/978\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=978"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=978"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=978"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}