![\"lucic_obzor\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/06\/novo_jesen_lucic_obzor.gif\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Svakako je najja\u010de zazvu\u010dalo Va\u0161e pitanje na kraju, mo\u017ee li se izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima u skoroj budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n – Zbog \u010ditatelja, a i zbog razli\u010ditih interpretacija, najprije bih ponovio \u0161to sam to\u010dno rekao, a rekao sam sljede\u0107e: \u201eDakle, nije uop\u0107e pitanje je li se mogao izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima devedesetih, nego je pitanje mo\u017ee li se izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima u skoroj budu\u0107nosti? Mislim da mo\u017ee, ali samo ako tu opasnost ozbiljno shvatimo i ako se potrudimo da je izbjegnemo. Jer, mobilizacija je ve\u0107 na djelu. Svi koji imate MAX TV mo\u017eete gledati Dnevnike Hayata i FTV. Redovito po\u010dinju s masovnim grobnicama, ubijenom djecom, \u017ertvama koje pozivaju na pravdu, ali i na osvetu. Mislim da je \u017ertava rata, kao i \u017ertava licemjernih i nepo\u0161tenih politika i previ\u0161e.\u201c Naravno, re\u010deno ima i svoj kontekst, a to je pregled povijesti podjela i sukoba u BiH. Ovu moju izjavu je jedan dnevni list koji izlazi u Zagrebu izvukao iz konteksta i predstavio kao \u201ekatastrofi\u010dnu prognozu\u201c i \u201ecrni scenarij\u201c. Naglasili su da sam \u201ebiv\u0161i \u0161ef Tu\u0111manove tajne slu\u017ebe\u201c i u podnaslove ubacili rije\u010di koje ja nisam rekao. Tako upakirana izjava dobila je potpuno drugo zna\u010denje. Stoga je mogu\u0107e da je dio javnosti moje upozorenje na mogu\u0107nost sukoba te moj poziv na ozbiljnost i zalaganje potrebno da se opasnost od sukoba otkloni shvatio kao \u201epozivanje na sukob\u201c. Onaj tko je to tako razumio \u017ertva je neprofesionalnog novinarstva, ali i op\u0107e ideologizacije dru\u0161t(a)va.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Spomenuli ste da je na djelu mobilizacija, da su u njezino kolo uklju\u010deni bo\u0161nja\u010dki mediji\u2026 Kao da se ponavljaju rane 90-te?<\/strong><\/p>\n – Upravo tako. \u017dao mi je svih \u017ertava i osje\u0107am su\u0107ut sa svima koji su nekoga svoga izgubili u ratu, ali se isto tako grozim zloupotreba \u017ertava i njihovog kori\u0161tenja u dnevnopoliti\u010dke svrhe, a ovdje se upravo o tome radi. Austrijski filozof Rudolf Burger pi\u0161e da u cijeloj povijesti europske civilizacije opomena \u201eNikad ne zaboraviti\u201c nije vrijedila kao opomena da se sje\u0107anjem na pro\u0161li u\u017eas sprije\u010di njegovo ponavljanje, ve\u0107 kao militantno kolektivno obvezivanje na ponovno mobiliziranje pod povoljnijim uvjetima; ne kao mirovna formula ve\u0107 kao borbena parola. Ako pro\u010ditate reakcije na moju izjavu i komentare na portalima vidjet \u0107ete da je spomenuta mobilizacija potpuno uspjela. Jezik mr\u017enje dominira javnim prostorom i usporedbu s po\u010detkom devedesetih nemogu\u0107e je izbje\u0107i. Ne raspravlja se o \u010dinjenicama nego se blate ljudi. Te\u0161ko je priloge bo\u0161nja\u010dkih medija o ekshumacijama i masovnim grobnicama iz pro\u0161loga rata ne usporediti sa sli\u010dnim prilozima RTV Beograd ili Duge s po\u010detka devedesetih. Iz po\u0161tovanja prema \u017ertvama ne\u0107u govoriti o detaljima, ali koga to zanima neka pro\u010dita tekst u \u010dasopisu Dani od 26. rujna 2008., str. 34. do 38. Ili, jo\u0161 jednostavnije, neka pogleda dnevnike Federalne TV ili TV Hajata.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Gdje vidite elemente mogu\u0107eg sukoba i na \u010demu ste temeljili svoju izjavu?<\/strong><\/p>\n – U BiH nije rije\u0161eno nacionalno pitanje. Povijest i iskustvo nas upozoravaju da su se na istom prostoru u pro\u0161lom stolje\u0107u raspale tri dr\u017eave koje nisu bile u stanju to pitanje rije\u0161iti. Problem nacionalnih odnosa i interesa u BiH nije rije\u0161en ni zadnjim ratom, pa se ciljevi koji nisu ostvareni u ratu poku\u0161avaju ostvariti politi\u010dkim sredstvima. Ratnu propagandu zamijenila je politi\u010dka propaganda, a politi\u010dke elite postavljaju maksimalisti\u010dke i nerealne zahtjeve. Dijalog se smatra slabo\u0161\u0107u, a prijetnje ratom i jezik mr\u017enje sve vi\u0161e obuzimaju javni prostor. U studenome 2008. godine, u mjestu Prud (op\u0107ina Od\u017eak), potpisan je sporazum predstavnika tri najja\u010de nacionalne stranke. Bio je to prvi korak prema dogovoru doma\u0107ih politi\u010dara o ure\u0111enju BiH kao samoodr\u017eive i legitimne dr\u017eave. Prudski sporazum podr\u017ealo je Vije\u0107e EU, kao i Visoki predstavnik te mnogi drugi, ali su ga sru\u0161ili bo\u0161nja\u010dko-muslimanski nacionalisti. Haris Silajd\u017ei\u0107 (predsjednik radikalne nacionalisti\u010dke Stranke za BiH) vikao je u emisiji Federalne TV u sije\u010dnju 2009. na Sulejmana Tihi\u0107a (predsjednika Stranke demokratske akcije), rekav\u0161i: \u201cS ovim se \u017eele izazvati novi sukobi Hrvata i Bo\u0161njaka\u201c. Prema Silajd\u017ei\u0107evoj logici dijalog i dogovor o unutarnjem ure\u0111enju BiH povod je za sukobe. Prema istoj logici Tihi\u0107 je u bo\u0161nja\u010dko-muslimanskim medijima prikazivan kao izdajnik nacionalnih interesa, kako u onim otvoreno nacionalisti\u010dkim, tako i u onima koji se vole predstavljati gra\u0111anskim.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n I Tihi\u0107 je onda promijenio stav?<\/strong><\/p>\n – Jedva je politi\u010dki pre\u017eivio kampanju koja se protiv njega vodila, pa je s vremenom i on radikalizirao stajali\u0161ta i retoriku. Tihi\u0107 je u velja\u010di 2009. upozorio da \u0107e se situacija u BiH nakon neuspjelih pregovora predsjednika nacionalnih stranaka u Mostaru \u201eponovo zao\u0161triti i krenuti nadolje\u201c. Ho\u0107e li to dovesti do sukoba, uklju\u010duju\u0107i i ratne, te\u0161ko je prognozirati. Mislim da je bolje ukazati na sve te zabrinutosti\u201c. Tihi\u0107 je 28. lipnja 2009. izjavio da do ukidanja OHR-a ne smije do\u0107i dok ne bude zavr\u0161ena ustavna reforma, jer u suprotnom mo\u017ee do\u0107i i do sukoba. Isto je ponovio i tijekom sastanka sa izaslanstvom ameri\u010dkog Kongresa. Nakon neuspjelih \u201eButmirskih pregovora\u201c o ustavnim promjenama u listopadu 2009., Tihi\u0107 je tra\u017eio \u201eja\u010danje dr\u017eavne vlasti\u201c i dodao: \u201eOstane li ovako, nije pitanje ho\u0107e li do\u0107i do sukoba, nego kada \u0107e do\u0107i\u201c. To je primjer kako maksimalisti\u010dka o\u010dekivanja mobilizirane i indoktrinirane javnosti mogu jednoga umjerenog politi\u010dara pretvoriti u radikalnog nacionalista koji se ne libi niti zaprijetiti ratom.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Sli\u010dnih izjava bilo je i u novije vrijeme?<\/strong><\/p>\n – Naravno da ih je bilo. Mo\u017eda bismo zbog dru\u0161tvenog utjecaja mogli izdvojiti izjavu jednoga od dva bo\u0161nja\u010dka \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH Bakira Izetbegovi\u0107a, koji je po\u010detkom velja\u010de 2011. izjavio da bi \u201estvaranje tre\u0107eg entiteta bilo opasno jer bi to moglo dovesti do novih sukoba\u201c. Njegov koalicijski partner Zlatko Lagumd\u017eija u o\u017eujku 2011. izjavio je: \u201eAko do kraja o\u017eujka ne bude formirana vlast u Federaciji BiH i na dr\u017eavnoj razini, ulice Tripolija bit \u0107e Disneyland u odnosu na ono \u0161to bi se moglo dogoditi ovdje\u201d. Kada pro\u010ditamo ove i sli\u010dne izjave, onda sigurno nema mjesta zgra\u017eanju nad mojim upozorenjem da opasnost od sukoba treba shvatiti ozbiljno i potruditi se da se ona otkloni. Biv\u0161i glavni urednik tjednika Dani Senad Pe\u0107anin napisao je 27. rujna 2009. u otvorenom pismu Miroslavu Laj\u010daku: \u201eGospodine Laj\u010dak, molim Vas da ne \u017eivite u iluziji da je dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu mogu\u0107e poku\u0161ati raspar\u010dati bez stra\u0161nih masovnih zlo\u010dina i uz krajnje neizvjestan ishod i posljedice. Koliko god Vam se bosanskohercegova\u010dki patrioti \u010dinili nijemim i neorganiziranim, nemojte misliti da \u0107e dozvoliti ono \u0161to nije uspjelo ni mnogo sna\u017enijim agresorima iz susjedstva kojima je, \u017emirenjem pred njihovim zlo\u010dinima i kr\u0161enjem me\u0111unarodnog prava, du\u017ee od tri i po godine, asistirao Zapad\u201c.<\/p>\n Potpredsjednik SDU Ivo Kom\u0161i\u0107 ustvrdio je 6. lipnja 2009. da \u201enedavne izjave biv\u0161eg ameri\u010dkog veleposlanika Willijama Montgomerija predstavljaju prizivanje novog rata u BiH\u201c. Kom\u0161i\u0107 je rekao: \u201eNeka gospodin preuzme odgovornost za to. U ovoj dr\u017eavi ima dovoljno onih koji bi poveli novi rat\u201c.<\/p>\n Biv\u0161i predsjednik Na\u0161e stranke Bojan Baji\u0107, reagirao je na izjavu Tomislava Nikoli\u0107a \u201eda Republiku Srpsku vidi kao nezavisnu dr\u017eavu\u201c, rekav\u0161i da je to zapravo \u201epoziv na novi rat\u201c, kao \u0161to je to i poziv na \u201eukidanje Republike Srpske\u201c.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Kako to da sve ove izjave nisu izazvale ve\u0107u pa\u017enju javnosti, dok je va\u0161a izjava interpretirana gotovo kao \u201epoziv na rat\u201c?<\/strong><\/p>\n – Valjda netko misli da je potpuno u redu da Haris Silajd\u017ei\u0107, Sulejman Tihi\u0107, Bakir Izetbegovi\u0107 i Zlatko Lagumd\u017eija prijete ratom ako se ne ispune njihovi politi\u010dki zahtjevi, a nije u redu ako ja na te prijetnje upozorim, i to u situaciji kada BiH nema vlast na dr\u017eavnoj razini ni osam mjeseci nakon izbora, kada je Ustav Federacije BiH prekr\u0161en, a vlast u njoj nelegalna i nelegitimna. Mo\u017eemo se slo\u017eiti da je lako\u0107a prijetnji ratom neumjesno, be\u0161\u0107utno i primitivno retori\u010dko pretjerivanje, ali ne mo\u017eemo isklju\u010diti uvjerljivost analogija s tragi\u010dnim doga\u0111ajima spo\u010detka devedesetih. Mo\u017eemo se tako\u0111er nadati da ne\u0107e do\u0107i do sukoba u BiH, ali isto tako moramo vidjeti tko rat priziva i tko ratom prijeti. Najve\u0107i dio bo\u0161nja\u010dke elite jasno daje do znanja da je spreman (opet) ratovati za ostvarenje svojih nacionalnih i politi\u010dkih ciljeva, a frustracija, mr\u017enje i ratnog potencijala ima dovoljno na svim stranama. Ja upravo na to upozoravam. Upozoravam i na to da po\u010dinioci ratnih zlo\u010dina nad Hrvatima u BiH nisu ka\u017enjeni, kao \u0161to nisu procesuirani ni poratni zlo\u010dini; od ubojstva biv\u0161eg doministra Unutarnjih poslova FBiH Joze Leutara, preko ubojstava hrvatskih povratnika u srednju Bosnu, pa sve do brojnih pojedina\u010dnih slu\u010dajeva terora nad Hrvatima u dijelovima BiH.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Spomenuli ste i licemjerne i nepo\u0161tene politike koje su dovele do sukoba u BiH. Koje su to politike?<\/strong><\/p>\n – To su sve one politike koje nisu prihva\u0107ale demokratska na\u010dela i dijalog. Po\u010dev\u0161i od totalitarne utopisti\u010dke politike SKJ od 1945. do 1990. godine, preko manje ili vi\u0161e isklju\u010divih politika nacionalnih stranaka, pa sve do neprincipijelne i nepo\u0161tene politike onoga \u0161to zovemo \u201eme\u0111unarodnom zajednicom\u201c. Ona u kontinuitetu, od po\u010detka raspada Jugoslavije pa sve do danas, vr\u0161i razne eksperimente u BiH ne vode\u0107i ra\u010duna niti o BiH niti o njezinim narodima i gra\u0111anima. Tome pridonosi kroni\u010dni nedostatak totalitarizmom neinficirane bosansko-hercegova\u010dke elite koja bi bila u stanju provesti tranziciju dru\u0161tva i demokratizirati ga. Umjesto toga, sukobljavaju se i iscrpljuju nacionalisti\u010dke i utopisti\u010dke (jugoslavensko-bosanske) ideje i koncepcije. Drasti\u010dan primjer licemjerne i nepo\u0161tene politike je politika bo\u0161nja\u010dko-muslimanske crveno-zelene koalicije SDA\/SDP-a koja onemogu\u0107ava Hrvate u BiH da sami izaberu svoje politi\u010dke predstavnike, nego im name\u0107e podobne i \u201epo\u0161tene\u201c Hrvate koji onda slu\u017ee njima i njihovim interesima, kr\u0161e\u0107i pri tom Ustav, Izborni zakon i negiraju\u0107i odluke nadle\u017enih institucija BiH.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n \u010cesto se \u010duje s razli\u010ditih strana da BiH mora biti jedinstvena, gra\u0111anska dr\u017eava. Mo\u017ee li ona takva biti, postojati?<\/strong><\/p>\n – Ni\u0161ta u dru\u0161tvenim odnosima \u201ene mora\u201c biti. Moranje pripada totalitarizmu i parola je tiranina. \u010cim netko postavi tezu da ne\u0161to \u201emora\u201c on ve\u0107 sije sjeme sukoba i zla. Jer, na putu njegovoga \u201emoranja\u201c na\u0107i \u0107e se neko drugo i druk\u010dije \u201emoranje\u201c. BiH je nastala kao dr\u017eava tri jednakopravna naroda i kao zajednica svih svojih gra\u0111ana. Samo takva mo\u017ee i opstati. Osim toga, kako navodi Josef Isensee, svaka dr\u017eava nalazi se pod stalnim pritiskom opravdanja. Dr\u017eava mora tra\u017eiti svoj smisao izvan same sebe i mora po svom postojanju i po svom djelovanju zadovoljiti zahtjeve uma, ali i svojih naroda i gra\u0111ana. Romanti\u010dna nacionalisti\u010dka (ili idealisti\u010dko-utopisti\u010dka) predod\u017eba po kojoj je BiH, sama po sebi, nekakva posebna metafizi\u010dka vrijednost, izgubila je svaki smisao i ne daje nikakvu sigurnost za njezin opstanak. BiH mora na\u0107i svoj smisao i mora osigurati legitimitet ako misli opstati, a uop\u0107e ne mora biti \u201ejedinstvena i gra\u0111anska\u201c.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Koji su korijeni sve ozbiljnijih trvenja izme\u0111u Hrvata i Bo\u0161njaka i za\u0161to Bo\u0161njaci u Hrvatima vide ve\u0107e neprijatelje nego u Srbima?<\/strong><\/p>\n – Kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, korijeni me\u0111unacionalnih trvenja i sukoba u BiH su nerije\u0161eni nacionalni odnosi. Najve\u0107i dio bo\u0161nja\u010dke politi\u010dke elite vidi BiH kao svoju nacionalnu dr\u017eavu, s tim da me\u0111u njima postoje razlike u na\u010dinu vi\u0111enja ure\u0111enja te dr\u017eave. Srpska politi\u010dka elita nastoji o\u010duvati i u\u010dvrstiti Republiku Srpsku, dok se hrvatska politi\u010dka elita bori za o\u010duvanje identiteta i politi\u010dkog subjektiviteta. Hrvati u BiH \u010dak su izgubili mogu\u0107nost biranja svojih politi\u010dkih predstavnika. Bo\u0161njacima je jasno da vi\u0161e nije mogu\u0107e \u201eukinuti\u201c Republiku Srpsku pa su sve vi\u0161e suprotstavljeni Hrvatima u Federaciji BiH. Logika je jasna, ako ne mogu napraviti svoju nacionalnu dr\u017eavu od \u010ditave BiH, mogu barem svoj nacionalni entitet od Federacije BiH. U tom kontekstu treba razumjeti i Lagumd\u017eijinu izjavu da \u0107e od Federacije BiH napraviti Zapadnu Njema\u010dku, kao i ukupnu politiku koju provode stranke tzv. platforme predvo\u0111ene crveno-zelenom koalicijom SDP\/SDA. To je bit problema hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkih odnosa danas o \u010demu bo\u0161nja\u010dka elita ne \u017eeli govoriti niti razgovarati. Onaj tko na to upozori mora ra\u010dunati na tsunami bijesa i mr\u017enje.<\/p>\n Razgovarao Zvonimir Despot, Ve\u010dernji list, Obzor, 11. lipnja 2011.<\/span><\/strong><\/p>\n Sukob nacionalnih interesa kao osnovni uzrok ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini<\/p>\n Proteklih mjeseci ponovno se moglo \u010duti da je BiH jedinstveno dru\u0161tvo koje se nikada nije dijelilo po nacionalnoj osnovi te da je to jedna posebna kultura koja se razlikuje od kultura Hrvatske i Srbije. To su izgovarali i tvrdili \u010dak i sveu\u010dili\u0161ni profesori, koji su se predstavljali kao dobri poznavatelji Bosne i Hercegovine, kao stru\u010dnjaci za to podru\u010dje.<\/p>\n BiH nikada nije funkcionirala kao jedinstvena dr\u017eava BiH u Prvom i Drugom svjetskom ratu Doba nacionalnih stranaka Velikosrpska agresija i obrana kroz HZHB Nepostoje\u0107i autoritet republi\u010dke vlasti i politika SDA Kako su Hrvati postali neprijatelji Armiji BiH
Janusz Bugajski iz Centra za strate\u0161ke i me\u0111unarodne studije, i jedan od sudionika Konferencije o budu\u0107nosti BiH odr\u017eane u Washingtonu u sije\u010dnju 2009. izjavio je da bi uz politi\u010dku nestabilnost BiH trenutno te\u0161ka ekonomska situacija mogla dovesti do nereda. Mnogi sudionici skupa istaknuli su zabrinutost zbog mogu\u0107ih sukoba. Prevladalo je mi\u0161ljenje da je BiH \u201enestabilnija nego prije 10 godine\u201c te da je \u201erije\u010d rat mo\u017eda pretjerana, ali je gotovo nemogu\u0107e izbje\u0107i javne nemire i pobunu\u201c. James Lyon iz Vije\u0107a za politiku demokratizacije naveo je \u201eda u BiH postoje znaci upozorenja da bi neka vrsta sukoba mogla biti bli\u017ea nego \u0161to neki misle\u201c.<\/p>\n![](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/06\/slike10_110510_HIP_HIP_Okrugli_stol_684.jpg\")
P. S. Mnogi nisu \u010duli ni pro\u010ditali Lu\u010di\u0107evo izlaganje na predstavljanju Praljkove knjige 1. lipnja u Zagrebu. Stoga ga ovdje donosimo u cijelosti kako bi se jo\u0161 bolje razumio ovaj razgovor.<\/strong><\/p>\n
Kada postavljenu tezu prevedemo na jezik dnevne politike onda dobijemo sljede\u0107u sliku: tobo\u017ee, BiH je bila jedno skladno dru\u0161tvo i jedna funkcionalna dr\u017eava, a onda su se Franjo Tu\u0111man i Slobodan Milo\u0161evi\u0107 sastali u Kara\u0111or\u0111evu i dogovorili njezinu podjelu. Nevjerojatno je kako je jedna ovakva krajnje pojednostavljena i krajnje besmislena pri\u010da postala gotovo op\u0107e mjesto u govoru o BiH, unato\u010d odsustvu bilo kakvog argumenta, unato\u010d odsustvu najjednostavnije logike i zdravog razuma. A to je postala upravo zbog dnevno-politi\u010dke upotrebe, zbog potrebe dijela politi\u010dara u RH, a naravno i u Srbiji i BiH (i izvan), da politi\u010dki diskreditiraju i kriminaliziraju Franju Tu\u0111mana i tada\u0161nje hrvatsko politi\u010dko vodstvo.
BiH nikada nije funkcionirala kao jedinstvena dr\u017eava, niti je ikada bila jedna kultura. Najprije, kako i ime ka\u017ee, radi se o Bosni i o Hercegovini, teritorijalno-politi\u010dkim entitetima koji imaju svoje posebnosti \u0161to se ne mogu tek tako olako prebrisati. Ne \u0107u govoriti o osmanskim miletima i odvojenim dru\u0161tvima u tom vremenu, ali \u0107u se kratko osvrnuti na modernu povijest BiH, a to onda svakako uklju\u010duje i povijest podjela BiH. Iznijet \u0107u samo nekoliko, po mom mi\u0161ljenju, va\u017enih doga\u0111aja iz pro\u0161losti BiH, koji nam mogu pomo\u0107i u razumijevanju same ideje BiH, odnosno njezine upotrebe u razli\u010ditim vremenima i razli\u010ditim nacionalnim i dr\u017eavnim konceptima.
Suo\u010den sa snagom nacionalnih ideja, pred kraj Osmanskog Carstva, to\u010dnije 1868. godine Midhat-pa\u0161a je proglasio Osmansku naciju i po prvi put na prostoru jugoisto\u010dne Europe dekretom poku\u0161ao nametnuti sinteti\u010dku naciju. Taj projekt nije uspio, \u010dak ni u Turskoj.
Osmanska diplomacija, suo\u010dena s nepovoljnim razvojem doga\u0111aja uo\u010di Berlinskog kongresa, ponudila je europskim silama da Austro-Ugarska okupira Hercegovinu, a njoj ostavi Bosnu, \u0161to je austro-ugarski ministar vanjskih poslova Gullay Andrassy odbacio i ocijenio potpuno neprihvatljivim.
Nedugo nakon \u0161to je Austro-Ugarska Monarhija zauzela obje pokrajine, i njezine su vlasti poku\u0161ale malo eksperimentirati s nacionalnim identitetima. U tome se posebno istakao Benjamin K\u00e1llay koji je (od 1882.) zapo\u010deo \u0161iroku akciju stvaranja \u201ebo\u0161nja\u010dke\u201d nacije. K\u00e1llay je htio sprije\u010diti nacionalizaciju b-h muslimana u srpskom ili hrvatskom pravcu, te \u201epotisnuti tursku dr\u017eavnu ideju i njihovu emotivnu povezanost s ranijim osmanskim tradicijama\u201d.
Dr\u017eavna politika Monarhije smatrala je BiH tek prvom fazom prodora na istok, pa je njezin poseban interes bio zadobiti \u201esimpatije muslimanskog stanovni\u0161tva\u201d. Dijelom zbog stabilnosti uprave, a dijelom zbog propagandnog efekta na ostalo muslimansko stanovni\u0161tvo na Balkanu i dalje na istoku.
A-U vlast je posebno veliku opasnost po svoje interese smatrala politi\u010dku suradnju Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini. Naime, njima je BiH zbog svog geografskog polo\u017eaja i strukture stanovni\u0161tva trebala poslu\u017eiti kao \u201eklin izme\u0111u Srbije i Hrvatske koji \u0107e u budu\u0107e zaprije\u010diti bilo kakav oblik jugoslavenskog sjedinjenja\u201d. Kako se taj klin pokazao nedovoljno \u010dvrstim i nepouzdanim te kako se Austrija i Ugarska nisu mogle slo\u017eiti oko uprave nad njim, austrijski general i guverner BiH Oskar Potiorek, predlo\u017eio je u jesen 1914. da se BiH podijele izme\u0111u Austrije i Ma\u0111arske.
Ni od toga nije bilo ni\u0161ta. Ispunilo se proro\u010danstvo biskupa Juraja Strossmayera, koji je jo\u0161 prigodom zauze\u0107a BiH tvrdio da \u0107e Monarhija do\u017eivjeti istu sudbinu kao i Osmansko carstvo, te \u0107e propasti i nestati s historijske scene. I to ponajvi\u0161e, pisao je Strossmayer, \u201ezbog samoljublja i ambicija dviju dominantnih nacija, koje su izazvale animozitet kod slavenskih naroda \u010diji su zahtjevi i interesi potpuno ignorirani\u201d. Ne mogu ne primijetiti sli\u010dnost tada\u0161nje situacije u A-U s dana\u0161njom situacijom u BiH, gdje opet \u201edvije dominantne i samoljubive nacije ignoriraju zahtjeve i interese tre\u0107e.<\/p>\n
Tijekom Prvoga svjetskog rata, postupno se realizira jugoslavenska ideja. Skupina politi\u010dara u inozemstvu organizira Jugoslavenski odbor. Stanovni\u0161tvo Bosne i Hercegovine, zapravo Srbe iz BiH, u Jugoslavenskom odboru predstavljala su trojica srpskih politi\u010dara Stojanovi\u0107, Kova\u010devi\u0107 i Sr\u0161ki\u0107). Zanimljivo je vidjeti razloge njihovog uklju\u010divanja u Jugoslavenski odbor. O tome Nikola Stojanovi\u0107 (poznat po tekstu Srbi i Hrvati i onoj \u010duvenoj re\u010denici \u2013 Do istrage va\u0161e ili na\u0161e) pi\u0161e:
\u201eMi Srbi, Bosanci i Hercegovci (jedini Srbi u po\u010detku, \u010dlanovi Jugoslovenskog Odbora, osim G. grof. Pupina, koji nije dolazio iz Amerike), kao i svi ostali na\u0161i saplemenici zaneseni op\u0161tim patrijotskim poletom, bili smo bezuslovne pristalice jugoslovenskog pokreta, a imali smo i jedan specijalan razlog da to budemo: Bosna i Hercegovina su geografski centrum projektovane Jugoslavije, pa mi nismo mogli dozvoliti da bosanski problem bude odvojeno srpski ili hrvatski, da se eventualno Bosna cepa, i da se tim stvore preduslovi za neku samostalnu hrvatsku dr\u017eavu koja bi prirodno bila neprijateljica srpske dr\u017eave.\u201d
Dakle, jedinstvo Bosne i Hercegovine onemogu\u0107it \u0107e stvaranje bilo kakve hrvatske dr\u017eave, a Bosna i Hercegovina \u0107e bit centar \u201eprojektovane Jugoslavije\u201d i garancije njezine stabilnosti. U svim parlamentima za vrijeme A-U ili Jugoslavije, u BiH su birani predstavnici nacionalnih stranaka, odnosno glasa\u010di su birali predstavnike svojih nacija, pokazuju\u0107i \u0161to smatraju glavnim dru\u0161tvenim problemom. Nakon izbora i zabrana, Obznane i atentata, u kolovozu 1939. godine postignut je sporazum hrvatskog i srpskog politi\u010dkog vodstva i uspostavljena je Banovina Hrvatska. Ali, opet prekasno, nakon manje od dvije godine Drugi svjetski rat ju je poni\u0161tio.
Tijekom rata obnovljena je Bosna i Hercegovina \u2013 kakva je bila za A-U uprave. Komunisti\u010dka partija Jugoslavije, odnosno vije\u0107nici ZAVNOBiH-a na njegovom prvom zasjedanju, odr\u017eanom 25. studenog 1943., u Mrkonji\u0107 Gradu, definirali su Bosnu i Hercegovinu i odnose u njoj Rezolucijom, u kojoj pi\u0161e:
\u201eDanas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politi\u010dko predstavni\u0161tvo, Zemaljsko antifa\u0161isti\u010dko vije\u0107e narodnog oslobo\u0111enja Bosne i Hercegovine, ho\u0107e da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj \u0107e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine u\u010destvova\u0107e ravnopravno sa ostalim na\u0161im narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.\u201d
Komunisti su definirali BiH kao zajednicu tri potpuno jednaka i ravnopravna naroda. Naravno, \u017eivot se razlikuje od sve\u010danih rezolucija pa su stvari kasnije izgledale potpuno druk\u010dije. U komunisti\u010dkoj BiH (od 1945.-1990.) Hrvati su bili tre\u0107erazredni narod. Svaki poku\u0161aj iskazivanja politi\u010dkog hrvatstva bio je sprje\u010davan i okrutno ka\u017enjavan. Nakon pada komunisti\u010dkih re\u017eima u isto\u010dnoj Europi, do\u0161lo je do promjena i u biv\u0161oj SFRJ. Unato\u010d otporima komunisti\u010dke vlasti i u BiH je otvoren prostor za vi\u0161estrana\u010dje. Osvrnuti \u0107u se samo na najva\u017enije politi\u010dke stranke u BiH i njihove glavne poruke, odnosno politi\u010dke zahtjeve.
\u010celnik tada vladaju\u0107eg Saveza komunista BiH (SDP) Nijaz Durakovi\u0107 izjavio je da \u201enormalan \u010dovjek danas jedino mo\u017ee biti komunist!\u201d i upozorio da \u201enekome smeta\u201d \u0161to je na njihovim skupovima \u201esve puno jugoslavenskih zastava i partijskih barjaka\u201d.<\/p>\n
Vo\u0111a SDA Alija Izetbegovi\u0107 ponovio je rije\u010di sa skupa iz Velike Kladu\u0161e da \u0107e Muslimani \u201ebraniti oru\u017ejem Bosnu\u201d, te da je izbor sveden na dvije mogu\u0107nosti: \u201egra\u0111anska republika ili gra\u0111anski rat\u201d.
Radovan Karad\u017ei\u0107 predstavio je SDS kao socijaldemokratsku stranku i rekao da ga je na njezino \u010delo izbacila re\u010denica: \u201eSrbi, uprkos svim progonima, pokoljima, pritiscima i stradanjima, jo\u0161 uvijek postojite i smijete da budete Srbi.\u201d
Stjepan Kljui\u0107 iznio je niz podataka o neravnopravnoj poziciji Hrvata u BiH ustvrdiv\u0161i da su \u201eHrvati dosta odle\u017eali\u201d i istaknuo \u201epravo Hrvata da sami biraju svoje predstavnike.\u201d (Na \u017ealost, mo\u017eemo konstatirati da Hrvati jo\u0161 uvijek le\u017ee po zatvorima kao politi\u010dki zatvorenici \u2013 tu svakako mislim i na generala Slobodana Praljka \u2013 ali i da Hrvatima u BiH drugi biraju njihove politi\u010dke predstavnike\u201d).
Prvi slobodni izbori u Bosni i Hercegovini odr\u017eani su 18. studenoga 1990. Koalicija nacionalnih stranaka uvjerljivo je pobijedila osvojiv\u0161i svih sedam mjesta za \u010dlanove Predsjedni\u0161tva i 84% mandata u Skup\u0161tini BiH. Hrvati U BiH su mo\u017eda po prvi put bili zadovoljni i imali osje\u0107aj ravnopravnosti. Ali, BiH je bila u Jugoslaviji, a Jugoslavija se raspadala. U tom kontekstu raspada Jugoslavije mora se sagledavati problematika odnosa u BiH. Isto kao \u0161to se i njezino stvaranje mora sagledavati u kontekstu obnove Jugoslavije 1943. godine.
Srpska politi\u010dka elita je htjela, po svaku cijenu, sa\u010duvati Jugoslaviju, ili kako su to govorili, nisu htjeli izi\u0107i iz Jugoslavije. Muslimani-kasnije Bo\u0161njaci, nisu bili protiv Jugoslavije, ve\u0107inom su bili za nju, ali su inzistirali na o\u010duvanju cjelovitosti BiH. Hrvati su bili za BiH, ali ako ne\u0107e ostati u Jugoslaviji. Unutar tih postavljenih okvira odvijala se politi\u010dka borba koja je na kraju rezultirala raspadom Jugoslavije i podjelom BiH uz velike ljudske i materijalne \u017ertve.
Govoriti o svim uzrocima i razlozima rata uzelo bi i previ\u0161e vremena, a i prezahtjevno je. Umjesto toga, ja \u0107u se osvrnuti na nekoliko po mom mi\u0161ljenju va\u017enih pitanja iz na\u0161e nedavne pro\u0161losti. Ona se izravno ti\u010du i \u0161estorice hrvatskih du\u017enosnika optu\u017eenih pred Ha\u0161kim tribunalom, jer optu\u017enica protiv njih po\u010dinje re\u010denicom: \u201ePo\u010dev\u0161i od 18. studenoga 1991. godine\u2026Naime, tada je osnovana HZ HB \u0161to haa\u0161ko tu\u017eiteljstvo uzima po\u010detkom tzv \u201ezlo\u010dina\u010dkog pothvata\u201d.<\/p>\n
Ni danas, \u010dak niti unutar hrvatske politike, ne postoji konsenzus o tome je li je trebalo osnovati HZHB, ili mo\u017eda nije. Kao sudionik i svjedok stvaranja Herceg Bosne i kao netko tko se ve\u0107 dugi niz godina bavi istra\u017eivanjem novije povijesti tvrdim da bi Hrvate u Hercegovini, Duvnu i Livnu te dijelu Bosne, bez Hrvatske zajednice Herceg Bosna i bez Hrvatskog vije\u0107a obrane, sna\u0161la sudbina Hrvata iz \u0160kabrnje ili Bo\u0161njaka-muslimana iz Srebrenice, a ve\u0107inu Hrvata iz Sredi\u0161nje Bosne sudbina na\u0161ih sunarodnjaka iz Vare\u0161a, Kraljeve Sutjeske ili dana\u0161nje Republike Srpske. Dopustite mi da ovu tvrdnju potkrijepim i \u010dinjenicama.
Ve\u0107 odavno su nam poznate namjere i planovi Jugoslavenske narodne armije. Nekada\u0161nji predsjednik Predsjedni\u0161tva SFRJ Borisav Jovi\u0107 iznio ih je u svojoj knjizi \u201ePoslednji dani SFRJ\u201d, gdje uz ostalo pi\u0161e: \u201ePrese\u0107i Hercegovinu i Hrvatsku na liniji Mostar-Plo\u010de. Tako izrezana Hrvatska bila bi pred kapitulacijom\u201d. To je zapravo citat iz Jovi\u0107evog Dnevnika, a odnosi se na 20. rujna 1991., kada su u Hercegovinu do\u0161li dijelovi U\u017ei\u010dkog i Titogradskog korpusa JNA popunjeni rezervistima iz Srbije i Crne Gore.
Sve to potvrdio je u svojoj knjizi i biv\u0161i jugoslavenski odnosno srbijanski general Jevrem Coki\u0107 koji je po zapovijedi Blagoja Ad\u017ei\u0107a 19. rujna 1991. postavljen na \u010delo Druge operativne grupe sa sjedi\u0161tem u Kifinu Selu nedaleko od Nevesinja. Odatle je zapovijedao svim snagama JNA i srpskim paravojnim formacijama na prostoru Hercegovine i Dalmacije, koje su \u010dinile jedinstveni ratni prostor spomenute Operativne grupe. Nedavno uhi\u0107eni Ratko Mladi\u0107, isto to napisao je u svom dnevniku, koji je odnedavno dostupan dijelu javnosti.
Dopustite mi ovdje malu digresiju. U na\u0161im medijima isti\u010du se i nagla\u0161avaju sadr\u017eaji pregovora Mladi\u0107a i srpskog vodstva s hrvatskim politi\u010dkim i vojnim vodstvom, koji su prikazani kao izrazito antibo\u0161nja\u010dki. Pri tome se ignorira \u010dinjenica da je Mladi\u0107, odnosno srpsko vodstvo istovremeno (u ljeto 1993.) vodilo razgovore i s Bo\u0161njacima – muslimanima na \u010delu s Arifom Pa\u0161ali\u0107em, Safetom Oru\u010devi\u0107em i Fatimom Leho. Tada\u0161nji gradona\u010delnik bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog dijela Mostara Safet Oru\u010devi\u0107 razgovarao je s Mladi\u0107em o \u201ezajedni\u010dkom izlasku na Neretvu i do Neuma\u201d i stvaranju srpsko-muslimanske hercegova\u010dke regije, uz tvrdnju da Muslimani u Mostaru \u201esa Srbima mogu i ho\u0107e da \u017eive, a s Hrvatima ne mogu i ne\u0107e.\u201d Muslimansko-Bo\u0161nja\u010dka Armija BiH mjesecima je pla\u0107ala Srbima da svojim topni\u0161tvom tuku hrvatske ciljeve u Mostaru. Navodno su Srbi povremeno tukli i vi\u0161e nego je bilo pla\u0107eno uz opasku da \u201eoni \u010daste\u201d. O re\u010denom mo\u017eete \u010ditati u knjizi \u0160efke Hod\u017ei\u0107a \u201eOperacija Jesen 94.\u201d Koja je objavljena u Sarajevu 2007. godine i u tekstu protojereja Alekse Zubca objavljenom u \u010dasopisu Vidoslov broj 3. iz 1994. godine.
No, vratimo se na plan jugoslavensko-srpskog vrha o presijecanju Hrvatske, o kojem smo govorili. Taj plan nije uspio prije svega zbog politi\u010dkih podjela unutar srbijanske politi\u010dke elite, uslijed \u010dega je do\u0161lo do uru\u0161avanja JNA i izrazito lo\u0161eg odaziva na mobilizaciju u Srbiji, a zatim (ili mo\u017eda prije svega) i zbog odlu\u010dnosti Hrvata da brane svoju dr\u017eavu i izborenu demokraciju. Zbog svega toga planovi su reducirani. Coki\u0107eva vojska nije krenula prema Plo\u010dama i Splitu, nego je po\u010detkom listopada 1991. sravnila Ravno i napala Dubrovnik. Na sve to vlasti u Bosni i Hercegovini nisu reagirale. Jo\u0161 gore, tada\u0161nji predsjednik Predsjedni\u0161tva Alija Izetbegovi\u0107 izrekao je \u010duvenu re\u010denicu \u201eOvo nije na\u0161 rat\u201d.
Kako god je danas tuma\u010dili (i pravdali) ona je zna\u010dila samo jedno To nije muslimanski-bo\u0161nja\u010dki rat, ve\u0107 je to rat Srba i Hrvata. I dok se bosansko-hercegova\u010dka vlast odricala rata, JNA je razarala Hrvatsku i Vukovar koji je pao na isti dan kada je osnovana HZ HB (18. 11. 1991.). Herojski otpor branitelja Vukovara je slomljen, a zarobljeni stanovnici, branitelji i ranjenici ubijani su i bacani u masovne grobnice ili su transportirani u logore u Srbiju.
I sada se mo\u017eemo zapitati \u0161to su Hrvati u BiH tada trebali napraviti? Zar su smjeli ne organizirati obranu? Zar su trebali \u010dekati milost od Coki\u0107a, Mladi\u0107a, \u0160ljivan\u010danina, Torbice ili Peri\u0161i\u0107a? Ili su mo\u017eda trebali tra\u017eiti pomo\u0107 od Durakovi\u0107evog SDP-a ili kakve sli\u010dne tobo\u017ee \u201emultinacionalne stranke\u201d? Pa oni su tada, zajedno sa SDS-om i SK-Pokretom za Jugoslaviju, organizirali mitinge podr\u0161ke JNA i Federativnoj Jugoslaviji. Jesu li trebali \u010dekati pomo\u0107 i za\u0161titu me\u0111unarodne zajednice \u2013 \u0161to god da to bilo?<\/p>\n
Neki teoreti\u010dari (a me\u0111u njima i pisac nekorektne i otu\u017ene analize HZ HB naru\u010dene od tu\u017eiteljstva ha\u0161kog tribunala Ciril Ribi\u010di\u0107) tvrde da su se Hrvati u BiH trebali uzdati u za\u0161titu i autoritet republi\u010dkih tijela vlasti? U \u010diji autoritet? Radovana Karad\u017ei\u0107a i Biljane Plav\u0161i\u0107? U \u010diju za\u0161titu? Alije Izetbegovi\u0107a i Ejupa Gani\u0107a ili mo\u017eda autoritet i politi\u010dku mo\u0107 Stjepana Kljui\u0107a i Jure Pelivana? Pa Pelivan je u izvje\u0161\u0107u Skup\u0161tini desetak dana poslije tragedije u Ravnom rekao da u Republici \u201enisu vo\u0111eni ve\u0107i oru\u017eani sukobi\u201d. Izetbegovi\u0107 je jo\u0161 ranije rekao da to nije njegov rat i tvrdio je da BiH nema problema s JNA. Pozivao je stanovni\u0161tvo da ni\u0161ta ne radi protiv \u201earmije\u201d, da joj \u201ene pravi probleme\u201d. U isto vrijeme organizirao je \u201eZelene beretke\u201d i \u201ePatriotsku ligu\u201d, spremaju\u0107i ih za \u201esvoj rat\u201d.
Da, dobro ste \u010duli, za svoj rat. Jer, nije Izetbegovi\u0107 bio tek \u201eblagi siroti produhovljeni star\u010di\u0107\u201d kakvim ga se \u010desto predstavlja neinformiranoj javnosti. Prije nego zapo\u010dne taj svoj rat, Izetbegovi\u0107 je htio osigurati me\u0111unarodnu podr\u0161ku i priznanje. Za to mu je trebao referendum, a za uspjeh referenduma trebali su mu Hrvati. Na zatvorenoj pro\u0161irenoj sjednici Glavnog odbora SDA odr\u017eanoj 25. velja\u010de 1992. Izetbegovi\u0107 je rekao da je sporazumom u Lisabonu obe\u0107ao Hrvatima (kako on to navodi) \u201enekakva nacionalna priznanja\u201d, \u201enekakvu suverenost\u201d i \u201enekakve regije\u201d, a sve to da bi ih pridobio za referendum koji bi bez Hrvata propao. Obe\u0107ao i prevario! To je bio klju\u010dni trenutak raspada hrvatsko \u2013 muslimanskoga saveza. Trenutak kada je Alija Izetbegovi\u0107ev svjesno i namjerno prevario hrvatsko politi\u010dko vodstvo i Hrvate.
Hrvati su svoje obe\u0107anje ispunili. Svi, ili gotovo svi, hrvatski zastupnici u Skup\u0161tini BiH sudjelovali su u izglasavanju Odluke o raspisivanju referenduma 25. sije\u010dnja 1992. godine u ranim jutarnjim satima, nakon \u0161to su srpski zastupnici napustili Skup\u0161tinu. Mo\u017eda nije neva\u017eno re\u0107i da je jedan od hrvatskih zastupnika, koji je bio na toj sjednici i glasao za Odluku o referendumu o neovisnosti BiH, bio i Mate Boban. Naravno, nitko od njih nije znao, niti je slutio kako \u0107e Izetbegovi\u0107 postupiti.
Nesporno je da je politi\u010dko vodstvo Hrvata u BiH bilo za neovisnost BiH i da je ustrajno radilo na toj neovisnosti BiH. Ono \u0161to je bilo sporno, a \u0161to je i danas sporno, to je kakva ta neovisna BiH treba biti. To su ta \u201enekakva nacionalna priznanja\u201d, ta \u201enekakva suverenost\u201d hrvatskog naroda u BiH, te \u201enekakve regije\u201d. Sve \u0161to su s Izetbegovi\u0107em ve\u0107 bili dogovorili u sklopu zajedni\u010dkog nastupa pred stranim diplomacijama i zajedni\u010dkom obranom BiH. Hrvati su tada htjeli, a i danas ho\u0107e \u201esami birati svoje politi\u010dke predstavnike\u201d. Hrvati u BiH \u017eele sa\u010duvati svoj identitet i politi\u010dki subjektivitet. Niti su imali, a niti danas imaju ikakvih veliko-dr\u017eavnih ambicija, kako im se podme\u0107e izvla\u010de\u0107i ne\u010dije neodmjerene, neodgovorne ili neumjesne izjave, a zanemaruju\u0107i sve \u0161to je ura\u0111eno \u2013 od Odluke i realizacije Referenduma, do potpisivanja svakog mirovnog rje\u0161enja koje je uklju\u010divala osnovna ljudska i politi\u010dka prava.
S druge strane, muslimani-Bo\u0161njaci su od samoga po\u010detka vidjeli BiH kao svoju nacionalnu dr\u017eavu i u skladu s tom idejom su se i pona\u0161ali. Alternativa je bila u ovladavanju sa \u0161to vi\u0161e teritorija BiH. Da bi njihovo tobo\u017enje pravo na BiH bilo jo\u0161 uvjerljivije muslimanska elita je na zasjedanju 22. prosinca 1992. promijenila nacionalno ime Muslimani u Bo\u0161njaci. Ustvrdili su da je sve muslimansko bosansko, ali i sve bosansko muslimansko. Za zavr\u0161etak procesa poistovje\u0107enja potrebno je (bilo) jo\u0161 \u201esamo\u201d iz naziva dr\u017eave izbaciti Hercegovinu. Tada bi po zamislima bo\u0161nja\u010dkih nacionalista Bo\u0161njaci bili temeljni (dr\u017eavni) narod Bosne. Govorili bi bosanskim jezikom, a oni kojima se to ne bi svi\u0111ali mogli bi \u2013 kako to \u010desto govore – seliti.
Kada sve ovo znamo, moramo se zapitati, pa je li Hrvatima uop\u0107e bilo mogu\u0107e izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima? Jest, isto onako kako je i Hrvatskoj bilo mogu\u0107e izbje\u0107i sukob s Milo\u0161evi\u0107evom Srbijom. Trebalo je odustati od slobode, od identiteta i politi\u010dkog subjektiviteta. Ali, Hrvatska nije pristala na to da joj netko u Beogradu bira predstavnika u vlasti i vlast, kao \u0161to je to slu\u010daj s Hrvatima u BiH danas. Dakle, taj sukob je bio ugra\u0111en u bo\u0161nja\u010dko-muslimansku politiku dovr\u0161etka nacionalnog konstituiranja, odnosno stvaranja svoje nacionalne dr\u017eave.<\/p>\n
Zapovjednik Izetbegovi\u0107eve Patriotske lige, Sefer Halilovi\u0107 donio je jo\u0161 25. velja\u010de 1992. \u201eDirektivu za obranu suvereniteta BiH\u201d u kojoj je tzv. \u201eekstremno krilo HDZ-a\u201d svrstao u neprijateljske snage zajedno sa srpskim snagama. To je ba\u0161 onaj dan kada su zastupnici tog \u201eneprijateljskog HDZ-a\u201d glasali za Referendum, a Alija Izetbegovi\u0107 obavje\u0161tavao svoje strana\u010dko vodstvo da je Hrvatima obe\u0107ao \u201enekakvu ravnopravnost\u201d, ali da je to samo zato da bi ih pridobio za referendum! Te da obe\u0107anje ne\u0107e ispuniti.
Po\u0161to javnost pridaje veliku va\u017enost izjavama aktera proteklih doga\u0111aja, onda bih i ja iznesenu tvrdnju o bo\u0161nja\u010dko-muslimanskoj odgovornosti ili suodgovornosti za rat potkrijepio i nekim izjavama. Za ovu prigodu uzeo sam izjave iz transkripta Bo\u0161nja\u010dkog sabora odr\u017eanog 27. i 28. rujna 1993., koji je dospio u javnost (tjednik DANI brojevi 592.-596., listopad i studeni 2008.). Izdvojiti \u0107u tek nekoliko re\u010denica iz izlaganja dvojice sudionika Sabora, koje nam u danom kontekstu i zajedno s ranije iznesenim \u010dinjenicama daju jasniji odgovor na postavljeno pitanje \u201eJe li se mogao izbje\u0107i sukob s muslimanima\u201d.
Najprije bih citirao Halida \u010cengi\u0107a, Izetbegovi\u0107evog najbli\u017eeg suradnika i u to vrijeme vjerojatno i najmo\u0107nijeg \u010dovjeka u SDA, odnosno Armiji BiH, koji je rekao: \u201ePo meni, Zapad \u017eeli uni\u0161titi na\u0161 islam, i konfrontirati nas i pravoslavlje. Mi bismo trebali poku\u0161ati da animiramo islamski svijet da se s Rusijom na\u0111e neko rje\u0161enje, jer ovo slijedi, odnosno najvjerojatnije \u010deka, i Rusiju. Prema tome, zajedni\u010dki neprijatelj i muslimana i pravoslavlja je katoli\u010danstvo.\u201d
Drugi citat odnosi se na Smaila Klari\u0107a tada\u0161njeg predsjednika mostarskog ratnog okruga koji je rekao: \u201eDugo smo taktizirali s Hrvatima radi po\u0161tivanja zahtjeva Vlade i Predsjedni\u0161tva BiH da bi se u BiH preko Mostara, uvezli hrana, materijalno-tehni\u010dka sredstva, repromaterijal i sli\u010dno\u201d. Dakle \u201edugo smo taktizirali\u201d, a onda smo jednoga dana prestali taktizirati i krenuli u otvoreni sukob. Klari\u0107 navodi kako su prije tog \u201eprestanka kalkuliranja\u201d, odnosno sukoba, uklonili kako on ka\u017ee \u201eprohrvatsko vodstvo\u201d SDA na \u010delu sa dr. Ismetom Had\u017eiosmanovi\u0107em.
Kakvo je to bilo \u201eprohrvatsko\u201d vodstvo? Pa to je bilo ono vodstvo SDA koje se zajedno s Hrvatima borilo za demokraciju i zajedno s Hrvatima pripremalo obranu Hercegovine odnosno BiH od Jovi\u0107evih, Ad\u017ei\u0107evih, Coki\u0107evih i Mladi\u0107evih osloboditelja. Umjesto takvog (kako Klari\u0107 re\u010de) prohrvatskog vodstva do\u0161lo je antihrvatsko, a onda i antikatoli\u010dko, koje je bilo uvjereno da su katoli\u010danstvo i hrvatstvo njegov glavni neprijatelj. Do\u0161lo je vodstvo koje je jasno kazalo da \u201ene mo\u017ee i ne\u0107e \u017eivjeti s Hrvatima\u201d i koje je planiralo zajedno s Mladi\u0107em i srpskom vojskom izbiti na Neretvu i do Neuma na more.
Dakle, nije uop\u0107e pitanje je li se mogao izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima devedesetih, nego je pitanje mo\u017ee li se izbje\u0107i sukob s Bo\u0161njacima-muslimanima u skoroj budu\u0107nosti? Mislim da mo\u017ee, ali samo ako tu opasnost ozbiljno shvatimo i ako se potrudimo da je izbjegnemo. Jer, mobilizacija je ve\u0107 na djelu. Svi koji imate MAX TV mo\u017eete gledati Dnevnike Hayata i FTV. Redovito po\u010dinju s masovnim grobnicama, ubijenom djecom, \u017ertvama koje pozivaju na pravdu, ali i na osvetu. Mislim da je \u017ertava rata, kao i \u017ertava licemjernih i nepo\u0161tenih politika i previ\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<\/p>\n