{"id":9945,"date":"2011-06-30T05:29:34","date_gmt":"2011-06-30T03:29:34","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/06\/30\/gospa\/"},"modified":"2011-06-30T05:29:34","modified_gmt":"2011-06-30T03:29:34","slug":"gospa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/gospa\/","title":{"rendered":"Gospa …"},"content":{"rendered":"
\"gospa_pl\"Odrastala sam 20-ak km ju\u017enije od Me\u0111ugorja, prema granici. No, kr\u0161 i kamen isti. Jednog dana, do\u0111e moj otac iz Ljubu\u0161kog i kad smo se po\u010deli okupljati oko stola za ru\u010dak re\u010de mi zovu\u0107i me imenom: \u201eUkazala se Gospa!\u201c Gledam ga. Ko grom iz vedra neba. Dok je majka gun\u0111ala \u201eBo\u017ee mi oprosti!\u201c, netremice sam gledala tatu, uvjerena da se on s ne\u010dim takvim ne bi \u0161alio. \u0160utio je cijelu vje\u010dnost, pa onda re\u010de: \u201eNekoj dici! U Bijakovi\u0107ima… bio sam kod frizera, oni mi rekli…\u201c Mama se nije dala smesti, te, to je netko izmislio, \u0161ta im sve ne pada na um… a tata i ja \u0161ute\u0107i smo znali da je istina. \u010cim smo pojeli, on re\u010de: \u201eAjmo oti\u0107 \u2013 mo\u017eda je i ti vidi\u0161!\u201c<\/p>\n

Uskoro smo bili na Trome\u0111i, s na\u0161om renolkom, tata, mama i nas troje djece. Skrenuv\u0161i put Me\u0111ugorja, okolo njive, vinogradi, kameni zidovi i kupina uz cestu. Ide nekoliko pje\u0161aka, malo dalje jo\u0161 nekoliko ljudi. Tre\u0107eg sretnemo jednog de\u010dka od 15-ak godina, te ga povezemo. Pitamo ga kamo ide? Ma tu doli… Pa di to\u010dno? Ma, jo\u0161 malo dalje… srame\u017eljivo \u0107e on. Kako smo stigli do ku\u0107a i vozili kroz selo, to smo sretali vi\u0161e ljudi, po 2-3, po 5-6 u grupi. Pitamo ga kud idu svi ovi ljudi? A on, smje\u0161ka se, pa srame\u017eljivo ka\u017ee: \u201eGovore da se ukazala Gospa!\u201c \u201eI mi smo \u010duli!\u201c \u2013 ka\u017eem ja, a tata je ve\u0107 pitao koliko se jo\u0161 treba voziti do tog mjesta.<\/p>\n

Kad smo do\u0161li do Brda ukazanja, kako ga kasnije prozva\u0161e, bilo je okupljeno mo\u017eda do stotinjak ljudi. I svi \u010dekaju da do\u0111u \u201edjeca vidjelice\u201c. I mi smo \u010dekali. Malo kasnije smo svi tr\u010dali uz brdo za nekom curicom, pa na drugu stranu, pa smo stajali, molili, \u010dekali… jedan je \u010dovjek \u0161kropio. Iskreno sam \u017eeljela i nadala se vidjeti je, a tko ne bi!?<\/p>\n

Neki reko\u0161e da je oti\u0161la i po\u010deli smo se razilaziti. Zapravo je bilo osim na\u0161eg, jo\u0161 samo 2-3 automobila, \u0161to zna\u010di da su sve bili ljudi iz blizine. Sreli smo i jednu obitelj, na\u0161e susjede, i oni \u010duli…<\/p>\n

Bio je to tre\u0107i dan \u0161to Gospa dolazi u Hercegovinu. I svih 100-tinu nas ponijeli smo je doma i pro\u0161irili po Hercegovini i po cijelom svijetu.<\/p>\n

Do\u0161li smo opet idu\u0107i vikend, ali milicija nas nije pustila prema Brdu. Ostalo je povijest.<\/p>\n

Mjesec dana kasnije, moj se djed preselio zauvijek kod nje, ali je najprije oti\u0161ao u Me\u0111ugorje da se pomoli na\u0161oj dragoj Gospi.<\/p>\n

Prolazile su godine, manje ili vi\u0161e s Gospom, do\u0161ao i rat, pa se sjetili za\u0161to Gospa ve\u0107 10 godina dolazi i govori: \u201eMolite za mir!\u201c<\/p>\n

Otprilike, kad je Gospa izbrojila ve\u0107 20 ljudskih godina s nama, mojeg je oca sna\u0161la te\u0161ka i neizlje\u010diva bolest, kojoj se ni dan danas ne usudim imena izgovoriti. Do\u0161la sam iz Zagreba, u bolnicu u Mostar, pa ga pustili na vikend doma. Dok smo ga brat i ja vozili preko Trome\u0111e, gurkala sam brata da skrene, iako sam znala da je tata dosta slab i da ne bi mogao ni iz auta iza\u0107i sam. Sve misim, ljudi iz Amerike dolaze, a mi prolazimo, pa… \u201eNeka, pusti… s nama je ona.\u201c veli moj tata.<\/p>\n

Bilo mi je jako te\u0161ko tih mjeseci i cijeloj obitelji, i stalno sam joj se molila, vjeruju\u0107i \u010dvrsto da \u0107e u\u010diniti \u010dudo. Nije po\u0161teno da netko ode s pedeset, mislila sam i Gospa to ne\u0107e dopustiti. Tata i ja \u0107emo onda cijelom svijetu obznaniti da se \u010dudo dogodilo, obe\u0107avala sam joj u molitvama.<\/p>\n

Bila je nedjelja, 10-a godi\u0161njica Vukovarske tragedije. Upalila sam svije\u0107u na balkonu, te u\u0161la na vrata spava\u0107e sobe mojih roditelja. Tata na krevetu, jedva da se jo\u0161 nazirao, a me\u0111ugorska Kraljica mira \u0161irila je svoje ruke nad njim sa slike na zidu iznad kreveta. Kroz prozor ju je obasjavalo sunce, kao da je proljetni, a ne jesenski dan. Odjednom mi je postalo jasno, u sred tog prizora, da povratka nema i nekako sam pomislila da je, kad se ve\u0107 umrijeti mora, ovo divan dan za odlazak.<\/p>\n

Gledaju\u0107i Gospinu sliku i sjede\u0107i na bolesni\u010dkom krevetu, u sebi sam je molila da ga spasi i da ga uzme k sebi. Od \u010duda sam odjednom odustala. Kasnije je cijela obitelj kle\u010dala oko kreveta i molili smo Litanije. Na jedan moj zaziv, uzela ga je. I spasila! Zapravo, zar ima i\u0161ta ljep\u0161e nego umrijeti okru\u017een obitelji koja moli za tebe, dok Gospa dolazi po tebe!<\/p>\n

\u010cudo se nije dogodilo… bar tada, a kasnije sam na porodu skoro oti\u0161la k njoj i ja zajedno s djetetom. Lije\u010dnici ka\u017eu, \u010dudom smo spa\u0161ene \u2013 obje! Da mi dvoje starije djece ne ostanu siro\u010di\u0107i. Zna Majka na\u0161a najbolje kad nam \u010dudo treba i tada nam ga daje, a ne onda kad mi tra\u017eimo. Bez obzira vidjeli je ili ne, ukazala nam se ili ne, ona je tu i bdije vje\u010dno!<\/p>\n

Ne zaboravimo da je na pitanje kako to da je ba\u0161 me\u0111u nas do\u0161la, odgovorila: \u201eJer tu ima dovoljno dobrih ljudi…\u201c, a me\u0111u posljednjim porukama iz Me\u0111ugorja, poslala nam je ovu: \u201e…Osvrnite se oko sebe djeco moja i pogledajte kuda ide svijet koji misli sve \u010diniti bez Oca i koji luta u tami ku\u0161nje…\u201c

<\/strong> <\/p>\n

hrsvijet.net<\/strong><\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"gospa_pl\"Odrastala sam 20-ak km ju\u017enije od Me\u0111ugorja, prema granici. No, kr\u0161 i kamen isti. Jednog dana, do\u0111e moj otac iz Ljubu\u0161kog i kad smo se po\u010deli okupljati oko stola za ru\u010dak re\u010de mi zovu\u0107i me imenom: \u201eUkazala se Gospa!\u201c Gledam ga. Ko grom iz vedra neba. Dok je majka gun\u0111ala \u201eBo\u017ee mi oprosti!\u201c, netremice sam gledala tatu, <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9944,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[78,127,686,1196,44,46,163,177,158,64,102,4554,1019],"class_list":["post-9945","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jos","tag-kako","tag-kasnije","tag-ljudi","tag-nam","tag-nas","tag-nije","tag-onda","tag-sam","tag-smo","tag-sve","tag-tata","tag-vec"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9945","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9945"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9945\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9944"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9945"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9945"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9945"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}