<\/strong>
Zavr\u0161etak pregovora tek je kraj jednog poluvremena. Nakon toga slijedi referendum hrvatskih gra\u0111ana o punopravnom \u010dlanstvu Hrvatske u EU, \u010diji je ishod zasad nesiguran, budu\u0107i da potpora hrvatskih gra\u0111ana hrvatskom \u010dlanstvu u toj zajednici kontinuirano pada. Paralelno s time i\u0107i \u0107e ratifikacija u parlamentima svih zemalja \u010dlanica, koje trebaju potvrditi sla\u017eu li se s ulaskom Hrvatske u EU. Iako se taj proces \u010dini rutinskim dijelom posla, dovoljno je da se samo jedna zemlja \u010dlanica usprotivi i prili\u010dno nam zakomplicira europsku budu\u0107nost. Jasno to ne mora biti iz zlo\u010desto\u0107e prema Hrvatskoj. To mo\u017ee biti iz \u010distog na\u010delnog protivljenja daljnjem pro\u0161irenju EU. S druge strane, nismo ba\u0161 sigurni da Hrvatsku poznaju u svakoj zemlji \u010dlanici i da \u0107e jednoglasno aplaudirati na\u0161em ulasku. Mo\u017eda smo za neke od njih tek neka mala balkanska dr\u017eava, koja se gura u EU, iako je optere\u0107ena korupcijom te se u njoj jo\u0161 osje\u0107aju posljedice rata i tranzicije. Istina je da smo za neke prekrasna mediteranska i srednjoeuropska dr\u017eava, poznata po turizmu i bogatoj kulturnoj ba\u0161tini, kojoj je ve\u0107 odavno mjesto u krilu Zapadne Europe, i koja zbog svoje veli\u010dine nikako ne\u0107e opteretiti EU, ve\u0107 naprotiv obogatiti…<\/p>\n
Me\u0111utim, slika Hrvatske u europskoj javnosti se nipo\u0161to ne bi smjela prepu\u0161tati slu\u010dajnosti, kao \u0161to je to trenuta\u010dno. Pojmovi kao \u0161to su upravljanje imid\u017eom dr\u017eave, brendiranje, javna diplomacija i lobiranje ve\u0107 su davno otkriveni, i dr\u017eave s mudrim vodstvom ih kontinuirano primjenjuju kako bi ostvarile svoje politi\u010dke i gospodarske interese u globaliziranom svijetu. Dakle, ne treba otkrivati toplu vodu. Dovoljno se sjetiti \u0161to su po tom pitanju, primjerice, \u010dinile na\u0161e prethodnice Bugarska i Rumunjska, koje su imale vrlo uspje\u0161ne kampanje u zemljama \u010dlanicama EU, s ciljem zadobivanja naklonosti i potpore. Cilj njihove komunikacijske strategije bio je da projiciraju i u\u010dvrste sliku Bugarske i Rumunjske kao stabilnih politi\u010dkih i ekonomskih sustava, dobrih investicijskih podru\u010dja, bogatih kulturnih i turisti\u010dkih destinacija te da informiraju gra\u0111ane EU o svome napretku na putu do EU \u010dlanstva.<\/p>\n
A sve to kako bi dobili potporu za punopravno \u010dlanstvo postoje\u0107ih dr\u017eava \u010dlanica. Tim vi\u0161e \u0161to se nakon prethodnog \u201evelikog\u201c pro\u0161irenja 2004. u zna\u010dajnom broju dr\u017eava \u010dlanica javila svojevrsna zasi\u0107enost a time i otpor prema pro\u0161irenju na nove balkanske dr\u017eave. Uz mnogobrojne kampanje podizanja svijesti, diskusije, konferencije, radionice i me\u0111unarodne forume, otvarali su internet portale i informacijske centre u dr\u017eavama \u010dlanicama, objavljivali su specijalizirane priloge i publikacije u presti\u017enim europskim medijima te su sudjelovali u va\u017enim doga\u0111ajima Unije… Dakle, Hrvatsku o\u010dekuje puno posla kako bi nas predstavila Europi i tu istu Europu uvjerila da \u0107e Hrvatska uistinu obogatiti njihovu zajednicu, a ne donijeti joj nove probleme. Me\u0111utim, pored ove europske kampanje, \u010dini se kako \u0107e se hrvatska Vlada morati dobrano potruditi kako bi uvjerila svoje gra\u0111ane da na referendumu podr\u017ee europsku budu\u0107nost Hrvatske. Naime, potpora toj ideji je 2000. iznosila oko 80%, da bi se krajem pro\u0161le godine srozala na jedva 40%. Drugim rije\u010dima, da se trenuta\u010dno u na\u0161oj zemlji odr\u017eava referendum o ulasku Hrvatske u EU, njegov ishod bi bio prili\u010dno riskantan, unato\u010d tolikom trudu, muci i dokazivanju nekoliko hrvatskih vlada, posljednjih deset godina. \u00a0<\/p>\n
Put u EU \u2013 jedini konsenzus me\u0111u hrvatskim strankama <\/strong><\/p>\n Krajem osamdesetih i po\u010detkom devedesetih godina Hrvatska je na tada\u0161nju Europsku zajednicu gledala kao na svojevrsnog spasitelja, koji \u0107e ju izbaviti s krvavog Balkana i vratiti u okrilje zapadnoeuropske civilizacije, kamo je stolje\u0107ima pripadala. Me\u0111utim, izbijanjem srpske agresije, uslijedila su razo\u010darenja jer je Hrvatska doslovno \u201eostavljena na cjedilu\u201c. Odnosi Hrvatske i Europske unije po\u010dinju se razvijati me\u0111unarodnim priznanjem Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene dr\u017eave, ali su zbog politi\u010dke klime u Hrvatskoj intenzivirani tek 2000. godine, promjenom vlasti.<\/p>\n Naime, odmah nakon me\u0111unarodnog priznanja Hrvatske 1992. koje je vratilo tra\u010dak nade i povjerenje u Europu kao \u00abza\u0161titnicu mlade hrvatske dr\u017eave\u00bb, hrvatske vlasti su javno izra\u017eavale svoje opredjeljenje za punopravnim \u010dlanstvom u Europskoj uniji. Ali najprije ratna zbivanja a potom i usporavanje demokratskog napretka, odnosno prigovori me\u0111unarodne zajednice zbog sporog za\u017eivljavanja demokracije u zemlji, prolongirali su Hrvatskoj europsku budu\u0107nost. Tek po\u010detkom 2000. zapo\u010delo je\u00a0 institucionalno pribli\u017eavanje Hrvatske Europskoj uniji. Podsjetimo, naklonost europskih politi\u010dara Hrvatskoj rezultirala je predajom slu\u017ebenog zahtjeva Hrvatske za primitak u punopravno \u010dlanstvo Europske unije 21. velja\u010de 2003. u Ateni, \u010dime je zapo\u010deo formalni proces primitka. Time je Hrvatska, nakon Slovenije, postala prva zemlja biv\u0161e Jugoslavije, koja je zapo\u010dela proces pribli\u017eavanja Europskoj uniji. Demokratski proces se nastavio i promjenom nositelja vlasti 2003. a u prvom mandatu premijera Sanadera proeuropska politika je dodatno intenzivirana. Ve\u0107 u travnju 2004. dobili smo pozitivan avis, odnosno mi\u0161ljenje Europske komisije o zahtjevu za \u010dlanstvo u Europskoj uniji. Nakon pozitivnog avisa, uslijedio je miran period hrvatsko-europskih odnosa, ali o\u010dekivani pregovori s Europskom unijom nisu zapo\u010deli u planiranom roku, prije svega radi, kako je isticano, nedovoljne suradnje sa ha\u0161kim Sudom za ratne zlo\u010dine.<\/p>\n Nakon \u0161to su hrvatske vlasti u\u010dinile sve \u0161to se od njih o\u010dekivalo po tom pitanju (najva\u017enija to\u010dka suradnje bilo je lociranje, uhi\u0107enje i izru\u010denje optu\u017eenog generala Ante Gotovine, koji je bio u bijegu od 2002.), pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji zapo\u010deli su u listopadu 2005. Pregovori su u\u017eivali potporu svih politi\u010dkih elita \u0161to je potvr\u0111eno usvajanjem \u201eZajedni\u010dke izjave svih parlamentarnih stranaka o po\u010detku pregovora Republike Hrvatske i Europske unije\u201c u prosincu 2004., kao i u sije\u010dnju 2005. godine usvajanjem \u201eDeklaracije o temeljnim na\u010delima pregovora za punopravno \u010dlanstvo u EU\u201c, zatim Izjave Hrvatskoga sabora i Vlade RH o zajedni\u010dkom djelovanju u procesu pregovora za \u010dlanstvo u EU. Tako\u0111er je osnovan Nacionalni odbor za pra\u0107enje pregovora, kojim danas predsjeda Vesna Pusi\u0107. Zapravo ulazak Hrvatske u EU je jedini konsenzus me\u0111u svim hrvatskim politi\u010dkim strankama. Poznato je da se oko ni\u010deg drugog ionako ne mogu dogovoriti.<\/p>\n Ovaj se projekt uglavnom ne dovodi u pitanje, ne toliko radi prosvjetljenosti svih na\u0161ih politi\u010dara o nu\u017enosti europske budu\u0107nosti, koliko zbog straha od mogu\u0107eg \u201eizop\u0107enja\u201c. Me\u0111utim, koliko god politi\u010dari bili slo\u017eni u iskazivanju naklonosti hrvatskom \u010dlanstvu u EU, kontinuirani napredak u pregovorima, s ve\u0107im ili manjim zastojima, pratio je kontinuirani pad potpore EU me\u0111u hrvatskim gra\u0111anima. Naime, po\u010detkom institucionalnih odnosa Vlade Republike Hrvatske i Komisije Europske unije 2000., zapo\u010delo je i sustavno istra\u017eivanje hrvatskog javnog mnijenja o EU, koje je tada iznosilo gotovo vrtoglavih 80%. Ve\u0107 krajem 2003. zabilje\u017een je pad potpore hrvatskih gra\u0111ana ulasku u \u010dlanstvo Europske unije. Od tada do danas pad se kontinuirano nastavio… Gdje se izgubilo povjerenje Hrvatske u Europsku uniju i zbog \u010dega Hrvati sve manje vjeruju Bruxellesu i sretnoj budu\u0107nosti u toj zajednici europskih dr\u017eava? <\/p>\n Nepravednost Europske unije prema Hrvatskoj <\/strong><\/p>\n Istra\u017eivanja provo\u0111ena po\u010detkom proteklog desetlje\u0107a su pokazivala kako su Hrvati najvi\u0161e strahovali zbog gubitka nacionalnog suvereniteta i identiteta u EU. Najve\u0107i protivnici EU su bili branitelji, poljoprivrednici te glasa\u010di desnih stranaka. Deset godina kasnije Europska unija je omra\u017eena iz sasvim drugih razloga a sve vi\u0161e protivnika ima me\u0111u mladima, intelektualcima te glasa\u010dima lijevih stranaka. U me\u0111uvremenu su se promijenili i Europska unija, i Hrvatska. Europska unija kao da se zamorila i nema vi\u0161e jasnu viziju kamo ide. S druge strane, gospodarske krize u starim europskim \u010dlanicama su i Hrvate vratile u stvarnost, shvativ\u0161i da u zajednici ne teku med i mlijeko, i da se najprije treba pouzdati u vlastite snage. U raspravama oko \u010dlanstva u Europskoj uniji sve je manje emocija a sve vi\u0161e racionalnih argumenata, koje \u0107e Vlada morati neutralizirati konkretnim \u010dinjenicama.<\/p>\n S druge strane imid\u017e Europske unije u hrvatskoj javnosti godinama je optere\u0107en nepovjerenjem jo\u0161 od devedesetih godina. Prema istra\u017eivanju iz 2006. jedan od va\u017enih razloga euroskepticizma u Hrvatskoj bio je na\u010din na koji Europska unija tretira Hrvatsku u politi\u010dkom smislu, odnosno percepcija hrvatskih gra\u0111ana tog odnosa. Bio je to o\u010dito\u00a0 rezultat stalnih politi\u010dkih zahtijeva i pritisaka, te ovisnosti hrvatskog napredovanja u pregovorima o ispunjavanju (\u010desto nelogi\u010dnih) zahtijeva Ha\u0161kog suda. Ve\u0107ina gra\u0111ana (52%) je imala osje\u0107aj da EU poku\u0161ava izjedna\u010diti ulogu Hrvatske i Srbije u Domovinskom ratu. U bliskoj vezi s ovim tvrdnjama bilo je i stajali\u0161te velikog broja gra\u0111ana (gotovo 50%) da je EU odgovorna za povredu digniteta Domovinskog rata i osje\u0107aja da EU \u00abgura Hrvatsku natrag na Balkan\u00bb.<\/p>\n S druge strane i u najnovijim istra\u017eivanjima percepcije Europske unije zabilje\u017een je osje\u0107aj nepravde, prema kojem se drugima gleda \u201ekroz prste\u201c a Hrvatskoj se tra\u017ei \u201edlaka u jajetu\u201c. Percepcija je na\u017ealost na\u0161la upori\u0161te i u konkretnim dokumentima koji su procirili sa Wikileaks-a, a u kojima britanski ministar 2007. povjerava svojim kolegama kako je Hrvatska puno spremnija za EU od Rumunjske i Bugarske. Percepcija nepo\u0161tenog politi\u010dkog tretmana Hrvatske od strane EU i njezinih najutjecajnijih \u010dlanica, dijelom je posljedica percepcije nejednakosti me\u0111u sada\u0161njim \u010dlanicama EU, ali i ‘iskustava’ iz pro\u0161losti, kako iz perioda stvaranja hrvatske dr\u017eave tako i iz\u00a0 perioda pro\u0161irenja EU 2004. i 2007. godine. No, na takav osje\u0107aj mo\u017eda najsna\u017enije utje\u010de percepcija odnosa EU prema Hrvatskoj u na\u0161em pristupnom procesu, koji se do\u017eivljava kao neprincipijelan i ucjenjiva\u010dki.<\/p>\n Neosporno je da EU koristi pojedine stepenice pristupnog procesa za postavljanje dodatnih zahtjeva i pritisaka prema zemljama kandidatima kako bi ih potaknula na provo\u0111enje odre\u0111enih politi\u010dkih, socijalnih i ekonomskih reformi. Na hrvatskom slu\u010daju se pokazuje da je takva taktika riskantna jer ima ne\u017eeljenu posljedicu stvaranja negativnih sentimenata gra\u0111ana prema EU. \u010cini se da je vjerojatnost tih negativnih posljedica ve\u0107a \u0161to sam proces pridru\u017eivanja traje du\u017ee, \u0161to \u0107e u slu\u010daju Hrvatske biti vi\u0161e od 10 godina. Imaju\u0107i u vidu te \u010dinjenice s pravom mo\u017eemo re\u0107i kako se klju\u010d popularnosti Europske unije u Hrvatskoj, ne nalazi u Zagrebu, ve\u0107 u Bruxellesu, odnosno Londonu, Parisu, Berlinu i drugim europskim prijestolnicama. U prilog tome govori i podatak da su hrvatski gra\u0111ani pozitivno reagirali prema EU i nagra\u0111ivali je potporom, nakon svake iskrene pohvale hrvatskom napretku koja je stizala iz Europe i optimizma europskih du\u017enosnika glede skorog hrvatskog \u010dlanstva.\u00a0 \u00a0<\/p>\n Hrvati se boje neravnopravnosti, ekonomskog iskori\u0161tavanja i pada \u017eivotnog standarda Drugi va\u017ean \u010dimbenik u formiranju stajali\u0161ta o EU pa i stvaranja pogre\u0161ne percepcije o toj zajednici jest slaba informiranost gra\u0111ana o svim aspektima funkcioniranja Europske unije.\u00a0 Hrvatski gra\u0111ani Europsku uniju percipiraju vi\u0161e kroz njezine institucije u Bruxellesu a manje kao zajednicu dr\u017eava. Njihova percepcija je u znatnoj mjeri odre\u0111ena ali i optere\u0107ena odnosom Europske unije ali pojedinih zemalja \u010dlanica prema Hrvatskoj. Iz tog odnosa dobrim dijelom izviru i o\u010dekivanja, odnosno strahovi od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. S druge strane na te strahove i o\u010dekivanja utje\u010de i lo\u0161a informiranost hrvatskih gra\u0111ana, odnosno prisutni stereotipi u hrvatskoj javnosti, o \u010demu svjedo\u010de, me\u0111u ostalim, i strah od \u00abuni\u0161tenja\u00bb hrvatske poljoprivrede, pove\u0107anja broja inozemnih proizvoda te \u00abrasprodaje\u00bb hrvatskih nekretnina na Jadranu.<\/p>\n Zanimljivo je da hrvatski gra\u0111ani prednosti od ulaska u Europsku uniju vide jedino u kvalitetnijem obrazovanju, za\u0161titi okoli\u0161a, ja\u010danju pravne dr\u017eave i smanjenju korupcije a ne u pobolj\u0161anju osobnog \u017eivotnog standarda. A upravo ekonomska pitanja danas po\u010dinju igrati sve va\u017eniju ulogu u odnosu prema Europskoj uniji, za razliku od tema poput hrvatskog suvereniteta, identiteta i o\u010duvanja hrvatskog jezika, koje su bile dominantne, kao strahovi, u istra\u017eivanjima prethodnih godina. Prema najnovijim istra\u017eivanjima najbrojnija skupina euroskeptika je ona kod koje je prisutan strah da \u0107e ulaskom u EU Hrvatska i njezini gra\u0111ani pasti u ekonomski podre\u0111eni polo\u017eaj.<\/p>\n Oni se boje iskori\u0161tavanja, kako ljudi tako i resursa. Takav osje\u0107aj sna\u017eno je povezan i s percepcijom same Europske unije, koja je percipirana kao zajednica neravnopravnih, odnosno kao sustav mo\u0107i u kojem postoji sna\u017ena razlika izme\u0111u centra i periferije, odnosno izme\u0111u onih koji su ‘bogati i sna\u017eni’ i onih koji su ‘mali i slabi’, pri \u010demu ‘bogati i sna\u017eni’ iskori\u0161tavaju ‘male i slabe’ da bi postali jo\u0161 bogatiji i sna\u017eniji, odnosno ‘mali i slabi’ su im potrebni kao tr\u017ei\u0161te. Upravo taj osje\u0107aj povezuje strah od ekonomskog iskori\u0161tavanja s percepcijom neure\u0111enosti i neravnopravnosti unutar same EU. Strah od ekonomskog iskori\u0161tavanja povezan je i sa stavom da se Hrvatska mo\u017ee razvijati sama, iskori\u0161tavaju\u0107i i ljubomorno \u010duvaju\u0107i vlastite prirodne i gospodarske potencijale, kojima \u2013 prema mi\u0161ljenju hrvatskih gra\u0111ana – obiluje.<\/p>\n Uz strah od iskori\u0161tavanja, jako je nagla\u0161en i strah od negativnih posljedica za \u017eivotni standard, koji se temelji na realnim pokazateljima, kao \u0161to je primjerice uvo\u0111enje eura, koje je u novim zemljama \u010dlanicama izazvalo porast cijena. Na negativna o\u010dekivanja u pogledu \u017eivotnog standarda gra\u0111ana sna\u017eno utje\u010de i percepcija negativnih ekonomskih trendova u EU \u2013 od Gr\u010dke preko Irske do Portugala. O\u010dekivanja negativnih posljedica za \u017eivotni standard gra\u0111ana dijelom su povezane i s gubitkom suvereniteta, prije svega u dijelu posljedica u podru\u010dju poljoprivrede, u kojem hrvatske vlasti vi\u0161e ne mogu donositi bitne odluke koje utje\u010du na \u017eivotni standard seljaka i poljoprivrednika, kao \u0161to je visina poticaja, kriterij njihove isplate ili kvote za proizvodnju pojedinih kultura.<\/p>\n Strahovima od ulaska u EU pridonosi i negativna percepcija hrvatskih politi\u010dkih elita, koje ve\u0107ina gra\u0111ana smatra nesposobnima da za\u0161tite hrvatske nacionalne interese, danas u pregovorima s Europskom unijom, a sutra za zajedni\u010dkim stolom s ionako privilegiranijima. Tako\u0111er, gotovo sve relevantne hrvatske stranke ulazak Hrvatske u Europsku uniju vide kao veliki hrvatski cilj, kojem te\u017eimo puna dva desetlje\u0107a. Neki od obrazovanijih i sposobnijih me\u0111u njihovim du\u017enosnicima imaju i planove oko svoga odlaska u Bruxelles, gdje bi se uhljebili na nekoj du\u017enosti unutar budu\u0107e hrvatske kvote.<\/p>\n Me\u0111utim, jo\u0161 kod nikoga nismo vidjeli jasnu strategiju, u kojoj se ulazak u EU do\u017eivljava kao sredstvo u postizanju nekog vi\u0161eg cilja te se definiraju jasni koraci \u0161to \u0107emo raditi nakon tog dana \u201eD\u201c, kako bismo od Hrvatske stvorili uspje\u0161nu dr\u017eavu zadovoljnih gra\u0111ana. Bojim se da je i najnaivnijima sada potpuno jasno da Europa ne\u0107e rije\u0161iti nijedan na\u0161 problem, ako ga sami ne rije\u0161imo. I da ni\u0161ta ne\u0107e krenuti samo od sebe, nakon podizanja \u201e\u0161engenske\u201c granice prema Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ako sami ne iskoristimo vlastite snage i ne poku\u0161amo ulazak u EU iskoristiti kao komparativnu prednost, moglo bi uskoro biti jako puno razo\u010darenja, iako \u0107emo u d\u017eepu imati EU putovnicu. <\/p>\n
<\/strong>
Osje\u0107aj da Hrvatska ima nekorektan tretman od strane EU na politi\u010dkom planu, naravno poja\u010dava strah i od ekonomskog iskori\u0161tavanja, kao i gubitka suvereniteta i identiteta. Budu\u0107i da hrvatski gra\u0111ani svoja stajali\u0161ta o ulasku Hrvatske u Europsku uniju ne temelje na racionalnoj analizi tro\u0161kova i koristi, ve\u0107 vi\u0161e na temelju prili\u010dno povr\u0161nih saznanja o funkcioniranju Europske unije i poimanju odnosa EU prema Hrvatskoj, vidljivo je da upravo percepcija ima zna\u010dajnu ulogu u odnosu prema eventualnom hrvatskom pristupanju Europskoj uniji. Zapravo formiranje stajali\u0161ta hrvatskih gra\u0111ana o Europskoj uniji je prili\u010dno slo\u017een fenomen kroz koji se prelamaju razli\u010diti aspekti aktualne dru\u0161tvene, politi\u010dke, gospodarske i socijalne stvarnosti Hrvatske ali i njezine suvremene povijesti. Pitanja poput hrvatskog identiteta, stvaranja hrvatske dr\u017eave, Domovinskog rata i djelovanja haa\u0161kog suda, odnosno povezanost Europske unije s tim pitanjima, uvelike su odre\u0111ivala percepciju Europske unije u Hrvatskoj proteklih godina.<\/p>\n
<\/span><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"skoko_net\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/07\/novo_jesen_skoko_net.gif\")
Strepili smo prije svakog izvje\u0161\u0107a o napredovanju Hrvatske, bilo u Haagu, New Yorku ili Bruxellesu. A mi smo napredovali korak po korak, sporo i mukotrpno. I mjerila nam se svaka sitnica, za razliku od nekih prethodnica, kojima se progledavalo i kroz prste. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9961,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[127,136,52,126,92,2117,135,134,102,4598,4601,66],"class_list":["post-9962","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-kako","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-nakon","tag-odnosno","tag-prema","tag-sto","tag-sve","tag-unije","tag-uniji","tag-vise"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9962","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9962"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9962\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9961"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9962"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9962"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9962"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}