Božić nam je sve bliže. Stoga smo radosni. Liturgija nas poziva da svjedočimo za Boga koji dolazi. Svjedoci su radosni ljudi. Jedan od najvećih svjedoka Krista u našoj povijesti jest sveti Pavao. Krista je propovijedao čitavim tada poznatim svijetom, pa je prozvan „Apostol naroda“
On nas danas poziva na radost: „Braćo, radujte se uvijek. Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,45).
Bog je izvor najdublje i najveće radosti za čovjeka, zato su Božji svjedoci radosni ljudi i šire radost gdje god se pojave.
Prorok Izaija izlazi pred nas da posvjedoči za Mesiju koji donosi čudesnu novost i promjenu svije-ta: hromi će tada hodati, slijepi će ponovno gledati, bolesni ozdravljati, zatvorenici izlaziti na slobodu, a siromasima će se propovijedati Radosna vijest.
Sve se to obistinilo kad je Krist stupio među nas ljude: liječio je bolesne, slijepe, hrome, gubave, uskrisivao mrtve i propovijedao Kraljevstvo Božje. Koliko čudesne radosti je donio ljudima.
Drugi veliki svjedok je Ivan Krstitelj. Svjedok snažne vjere i ljubavi, strogoga života i nesebičan. „On dođe da posvjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu!“
U poniznosti Ivan govori da nije dostojan sagnuti se i odriješiti Isusovu obuću.
Ivan ima živu svijest o Isusovoj veličini i spreman je duboko mu se pokloniti. Uči nas da i mi što bolje upoznamo Krista kao veličinu, da ga priznamo svojim Spasiteljem i da ga zavolimo. Tek tada ćemo osjetiti pravu radost.
Ivan Krstitelj, veliki svetac najavljuje Božji posjet – dolazak Mesije – Spasitelja. Ivan je jedan od svetih, najveći među najvećima.
Nije čudo što su mnogi dolazili sa svih strana da vide i čuju to čudo, tog isposnika što grmi iz pustinje.
Jednoga dana službeno ga zapitaše izaslanici židovskih vođa: “Tko si ti … Što ti kažeš sam o sebi?” Njegov je odgovor: “Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!”
Nisam Mesija – Spasitelj nego njegov glasnik, njegov zvučnik.
“Među vama stoji netko koga vi ne poznate.” Da, među nama je veliki Netko, onda, danas i uvijek: premalo poznat, često nepoz¬nat, prečesto izdan – On, Bogočovjek, Isus Krist.
On je utkan u povijest svijeta, u sva zbivanja, u sve događaje, u svačiji život. On je s nama uvijek. On je nama vječna sadašnjost; neugasivo Svjetlo – sunce stoljeća, naša radost i naša sreća.
On je vječan i vječno među nama, i nitko ga ne može ukloniti!
Isus je među nama: u svojoj Crkvi, u Euharistiji, u svojoj milosti po kojoj je prisutan i djelatan u krštenicima, ali svijet ga ne poznaje.
Jedan propovijednik je pitao ljude na ulici, poznaju li oni Isusa Krista?
Jedan prolaznik je odgovorio: „Isus“? – Gdje on stanuje. Znate li ulicu u kojoj stanuje, pa ću vas rado odvesti k njemu.
U Engleskoj su pitali rudare, koliko poznaju Isusa? Jedan radnik je upitao, radi li on ovdje s nama u rudniku. Tu je mnoštvo radnika, vjerojatno je on tu.
I mi sami vjernici slabo poznajemo Krista jer je naše zajedništvo s njime površno, slabo prožeto žarkom molitvom. Ne prepoznajemo ga u siromasima, ojađenima, u patnicima na duši i tijelu.
Među vama je, a ne poznate ga: Velika opomena i ukor – upozorenje kršćanskom svijetu. Među nama je Isus sa svojom živom riječi – istinom, svojim besmrtnim mislima.
Danas se toliko govori o veličini i svetim pravima čovjeka. Sve je to samo ponavljanje Isusovih misli i riječi, na kojima počiva svijet, mir, pravo i pravda. Jedini on učinio je čovjeka velikim – Bož-jim djetetom.
Među vama je – ne poznate ga. Da, on je među nama osobno na našim oltarima. Na žalost, mnogima gotovo nepoznat. On je tu da prelije svoju božansku krv u naše žile, svoju snagu u naše du-še, svoju besmrtnost u našu smrtnost. Možda smo ga mi često zabo¬ravili, ali on nikada ne zabo-ravlja nas: ne ostavlja nas ni kad ga ostavimo; uvijek je tu…
Poznaje li Isusa onaj koji psuje, govori jezikom zloga = vraga ili čija je svaka druga riječ vrag na ustima….
Među nama je svojom Golgotom: na tisuće oltara postavio je svoj križ – krvavu golgotsku zastavu i kupi nas oko sebe raspeta; tu možemo zagrabiti njegove krvi – svoj spas. Očekuje nas i uvijek prima, ali moramo priznati: on je često veliki Nepoznati, zaboravljeni među nama.
Kad je Isus umirao – kaže Evanđelje – vojnici su se kockali ispod križa na kojem je visio od njih i za njih Raspeti. Svaki oltar sa svetom misom jedna je Golgota s Isusom na križu. Mnogi kršćani po-našaju se doslovce kao oni – vojnici: zabavljaju se ispod križa, na kojem visi i za njih i od njih Ras-peti; kockaju se, kao da se ništa ne događa…
“Među vama stoji netko koga vi ne poznate.” Upozorenje! Crkva želi da ga dobro upoznamo po-sebno u ove dane dok se spre¬mamo da proslavimo dan kada je došao među nas kao mali sin Marijin.
Da se zapitamo što mu je palo na pamet da se rodi u štali a umre na križu, te da ozbiljno shvatimo riječi Evanđelja: “Ispravite put Gospodnji!” Ispraviti treba svoj život. Onda ćemo osjetiti i doživjeti da je on među nama: u ove božične dane vidjet ćemo “spasenje Božje”.
Ako dublje razmislimo i upitamo se što je to uistinu Došašće, moći ćemo odgovoriti da je Došaš-će upravo to – biti spreman poći Gospodinu u susret, biti spreman poći Gospo¬dinu u zagrljaj. Do-šašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave, vrijeme naše duševne inventure.
Došašće je vrijeme u kojem trebamo upitati sebe gdje sam, što sam i kamo vodi moj život. Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, blago nama.
Došašće je također vrijeme u kojem bi se svatko trebao upitati, jesmo li pripremljeni kad Isus po-kuca na vrata našega života?
Hoće li nas naći Gospodin pripravne.
Možemo li reći ono što je mladi Nizozemac napisao svome ocu: ja se osjećam tako blizu svome Bogu! Ja sam potpuno spreman za smrt! Ja sam se ispovijedio i pomirio s Bogom i sada mogu njemu u susret. Možemo li mi sada reći ove riječi?
