8. mart- Međunarodni dan žena: Borile su se za život dostojan žene, a ne za cvijeće!

8. mart- Međunarodni dan žena: Borile su se za život dostojan žene, a ne za cvijeće!
Autor: Iba RadioBiH

Godine 1918. su žene dobile pravo glasa u Velikoj Britaniji, godinu dana kasnije u Njemačkoj, 1919. Godine u Americi, a u Francukoj tek po završetku Drugog svjetskog rata. Ipak, njihova prava nisu u praksi zaživila u punom žaru jer su žene i dalje smatrane slabijima i nesposobnijima od muškaraca, a njihov društveni položaj ne doživljava promjene.

Svijest žena da žive u patrijarhalnom društvu je rođena mnogo prije prvih javnih pobuna protiv sistema u kojem vladaju muškarci kojima su žene potčinjene. Svijet u kojem su muškarci bili ti koji vladaju, koji odlučuju i koji žive na način koji sami izaberu, a u kojem je jedina uloga žene da bude poslušna i da vodi kućanstvo je nekada bio stvarnost svake obitelji. Danas žene imaju svoju slobodu, imaju svoj život u svojim rukama i odlučuju o svojoj sudbini same. Međutim, koliko se nas ikada pitalo kako je uopće došlo do toga da su žene te koje danas nose titulu predsjednice, vojnikinje, direktorice ili trafikantice i da pri tom žive u istom svijetu u kojem su i muškarci?

 

8. mart 1857

 

Naime, 8. marta (ožujka) 1857. godine su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila u New Yorku javno demonstrirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Protesti su nastavljeni svakog 8. marta u godinama koje su uslijedile od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo New Yorkom tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće, jednakost i pravo glasa. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Od tada se ovaj dan slavi kao Dan žena ili Majčin dan i uglavnom se obilježava nekim poklonom ili cvijećem upućenim ženama. Međutim, ovaj praznik je nekada imao mnogo veći značaj; obilježavao je izlazak iz patrijarhalnog društva u kojem su žene bile tretirane kao građanke drugog reda i borbu protiv diskriminacije i seksizma koji su bili produkt nejednakosti spolova.

 

Je li zaista položaj žena u suvremenom društvu olakšan i jesu li diskriminacija i izražavanje nejednakosti spolova samo stvar prošlosti? Mnoge žene se i dan danas bore protiv problema nejednakosti i diskriminacije s kojima se susreću svakodnevno- na poslu, u tramvaju, u prodavaonici, na cesti. Statistike pokazuju da je svaka druga žena do svoje 16. godine bila izložena bilo kojem tipu nasilja. Mnoge su prilikom zaposlenja imale veoma neugodna iskustva samo zato što su „ljepši spol“ ili nisu dobile posao jer je bilo muškaraca – kandidata. Istina je da se žene moraju mnogo više truditi i dokazivati kako bi dobile ili zadržale posao nego što to moraju muškarci. Također je istina da još uvijek postoje „muški“ i „ženski“ poslovi te da nije problem ženu nazvati načelnikom ili vojnikom dok se nikada muškarca neće osloviti načelnicom ili vojnikinjom. Pitanje rodno osjetljivog jezika je vrlo važno jer, ne samo da legitimira ženu nego nas uči da je važno da se ženu oslovljava ženom.

Dan žena je svaki dan!

 

Ženama ne treba pružiti pažnju i poštovanje samo jednom godišnje, žene su temelj svakog društva i svake obitelji i treba im pružiti jednako pravo glasa i pravo na život kakav imaju i muškarci. Ne treba zaboraviti tisuće i tisuće žena koje su se stoljećima borile za sve žene svijeta i ne treba njihovu borbu baciti u vodu. Svaka žena treba biti ponosna upravo jer je žena, jer je jaka, jer je jedinstvena i jer na svojim leđima nosi mnogo više od „ljepote“. Sretan Dan žena svim ženama i ne samo taj jedan dan, nego i svaki nadolazeći!

Na temu diskriminacije žena, pitanja prava žena i odnosa društva i muškaraca prema njima razgovarali smo s Bojanom Lolićem, novinarom; Borisom Ljubojom, pjesnikom; Vanesom Džebo, marketing menadžericom i Eminom Trhulj, PR menadžerica, a šta su rekli ekipi Information Broadcast Agency pročitajte u nastavku.

 

Boris Ljuboje, pjesnik

“Žena je polovina društva, a drugu polovinu odgaja u svom krilu.” To ženama daje pravo da budu ravnopravne u svakom smislu, kako u poslovnom svijetu, tako i u obitelji i bilo kojem drugom segmentu. Rodnost nema nikakve veze sa kvalitetom ili sposobnostima u obavljanju određenog posla. Podsjećanja radi, otkada je ženama dato pravo glasa i otkada su sjele za okrugle stolove u politici, na svijetu je značajno smanjen broj sukoba, a povečao se nivo tolerancije.

 

Bojan Lolić, novinar

Vjerujem da žene nisu diskriminisane ni po kojem osnovu, bar na osnovu iskustva u mom okruženju i na poslu. Zaista mi je nepojmljivo bilo kakvo omalovažavanje na osnovu bilo kojeg spola. Te generalizacije su nemjerljivo besmislene. S druge strane, čini mi se da prenaglašeni feminizam često donosi suprotnosti svojim osnovama. To konstantno forsiranje neravnopravnosti i ugroženosti dovodi do radikalnijih pogleda kako jednog tako i drugog spola. Nikad posao ili bilo kakve pretenzije nisam dijelio na muške ili ženske, ali činjenica je da se tokom socijalizacije “nameću” različiti ukusi i želje, po mnogim stvarima.

 

Vanesa Džebo, marketing menadžerica
Jako je teško biti žena u poslu jer nisi samo” žena u poslu” na poslu, nego te čeka posao i kod kuće uvijek! grin emoticon. Ponekad se osjeti diskriminacija od muškaraca na poslu. Generalno važi jedno pravilo još uvijek,a to je da se muško mišljenje više cijeni u svakoj oblasti. Mislim da rezultati trebaju da pokažu, a da se prije toga svima treba pružiti ista doza povjerenja, i mogućnosti! Međutim, još uvijek ima dosta razlike, nažalost. Mnogi poslodavci će prije zaposliti muškarca koji ima i slabije rezultate nego ženu, posebno ako je mlada i tek treba da zasnuje porodicu.

 

Emina Trhulj, PR menadžerica

Kakav je osjećaj biti žena u poslu? Već osam godina, osjećaj je konstantan, s obzirom da sam dosadašnji radni staž obavljala kao žena, nikad nisam bila muškarac (smijeh). Diskriminacija je “teška” riječ. Smatram da je sve u glavi osobe, u ovom slučaju žene, od njenog stava prema životu, muškarcima oko sebe i uopšte žensko-muškim odnosima. Ne može vas niko diskriminisati manje ili više nego onoliko koliko mu vi to dopustite. Sad kad analiziram, prije bih rekla da više žena ženu može diskriminisat nego što to može muškarac. Dok u obratnom slučaju je to već jako moguće (smijeh). Ja je ne osjećam, ne bih je dozvolila valjda ikad. Na žene i muškarce na istim radnim pozicijama gledam kao na svakodnevnicu i normalnu pojavu. Ako žena ili muškarac zaista neki posao obavljaju svojom voljom i vjerom u uspjeh, sposobno i kvalitetno onda ne vidim razliku između muškarca i žene taksista, prosvjetnih radnika, frizera i sl. Osim što je činjenica da u našem društvu ženu treba ohrabriti i potaknuti da radi i živi i bude ono što želi, a ne ono što joj se nameće. Žene se moraju same izboriti za svoja prava i istaknutiju ulogu u društvu. To što smo žene treba nam koristiti kao povlastica nikako kao teret.