Pocelo je daleke 1963. godine. Preko puta Gimnazije udareni su temelji Tkaonice ”Đuro Salaj” Ljubuški. Ova obećavajuća tvornica zaposlila je jeftinu radnu snagu i rasteretila socijalnu sliku Ljubuškog. Tada je zaposleno oko 500-600 radnika uz pomoć stručnog kadra školovanog u Srednjoj tekstilnoj školi u Mostaru. Narod ju je zvao ”Platnara” i bila je prava narodna tvornica, ”majka hraniteljica”. Prihodi općine Ljubuški su se uvećali kroz zaposlenost, pa je općina Ljubuški ”poskočila” visoko na ljestvici od 105 općina u Bosni i Hercegovini. Stana, Jago, Anka, Mujo, Buba, Rusma, Blago, Mula, Alma
U tvornici je osim proizvodnje bujao društveni život i komunikacije među zaposlenim iz raznih dijelova općine Ljubuški. Ostatak dohotka se osjetio u društvenom životu Ljubuškog, kulturne veze sa sličnim kombinatima diljem bivše države su uspostavljene radi općeg dobra. Gledano iz sadašnje perspektive radnici ”Platnare” su izgradli najviše osobnih stanova u Ljubuškom i po tome su bili rekorderi u nasoj općini, pretekavši ”Famos”, ”Soko”, ”Vinariju”, ”Metalnu”…i druge radne organizacije. Osobni dohotci su bili garancija života i zadovoljenja ljudskih potreba.
Koliko je majki obradovano primanjima svoje djece u ”Platnari”? Koliko je djece obučeno i odjeveno platama iz ”Platnare”? Koliko je suza radosnica isplakano u porodičnoj idili stanbenog prostora kojeg je izgradila”Tkaonica”? Koliko je ispričanih i neispričanih story stvorio kombinat poznat u bivsoj YU ali i izvan prostora YU, jer je ”Platnara” bila i izvoznik svojih proizvoda? Ova pitanja ”lebde” među iskrenim stvaraocima ”brenda” zvani Ljubuški? Petkovic, Mila, Rusma, Fahra, Mula, Iva
A onda je došao tsunami i ”horde skakavaca”. Ljudski tsunami! Nije samo rat izgovor za ”razvlašćivanje” radnika od svoje ”kruhaonice”! Nijedna granata u ratu nije pala na Tkaonicu! A tkaonice nema! Ustvari, figurativno rečeno nje ima, ali je nema.Uništili su je gramzivost i ljudska pohlepa (jedan od sedam smrtnih grijeha po nauku Crkve).
Industrijska proizvodnja je postala ”crimen” i ”ujdurma socijalizma”! Pri(h)vatizacija je uništila ono zbog čega neki ”drugovi” nisu spavali noćima radi ”Tkaonice”.
”Izmi“ i ”acije” nas polako uništavaju. Na ”tenane”!
U svemu tome sudjeluju ljudi. Radnici ”Platnare” lako su se predali. Predali su se a nisu vidjeli protivnika.
Kao u ”transu obezvrijeđivanja” sebe i svojih.
Cijena je astronomska!
Nema više redovnog dohotka. Život se pretvorio u ”pozajmicu” i sve ono što ide sa tim. Ukidanjem ”Platnare” ukinuto je dostojanstvo njenih neimara, koji su bez ”Platnare” i radnog mjesta izgubili radost života. Fahira, Milka, Nada, Skrobo, Beljo, Smajo, Drina…
