Jedan dan za slavlje, dva dana za odmor! Toliko vremena je imao hrvatski vratar Mirko Alilović za relaksaciju nakon osvojene brončane medalje na EP-u u Srbiji, tako da će ozbiljnije analize ostvarenog sačekati neko drugo vrijeme… – Pakiram stvari i idem za Mađarsku, već sutra (danas, nap.a) s Veszpremom imam kup utakmicu, ne znam još ni s kim igramo, kazao je stasiti Ljubušak za Dnevni list.
Jubilarna deseta medalja za hrvatsku na velikim natjecanjima, četvrta za Alilovića, koji je svoju kolekciju nakon tri srebra upotpunio s broncom. Zlato i dalje nedostaje…
– Polako. Bit će vremena i prilika. I ovo je natjecanje pokazalo da smo konstanta na rukometnoj sceni, redovito ulazimo u završnice, stalno smo u borbi za medalje, proces pomlađivanja prolazimo najbolje od svih, tako da sam uvjeren kako ćemo ubrzo uzeti i zlato na velikom natjecanju.
Dobar turnir
Činilo se da je Beograd ‘nudio’ dobru priliku za europsko zlato, jedino koje Hrvatska i dalje nema u arhivu.
– Izgledalo je dobro, dok nismo naletjeli na Srbe u polufinalu. Naravno da smo željeli otići do kraja, ali prokockali smo priliku koja nam se otvorila protiv domaćina. Stekli smo prednost u prvom dijelu, ali nismo iskoristili priliku da ih dokrajčimo, promašili smo previše zicera, može se reći da smo ih sami vratili u igru. Oni su potom živnuli, publika ih je nosila, razbranio se Stanić… Nema se tu što previše reći. Nismo bili pravi i izgubili smo.
Nakon poraza od Srbije “zavrtjela” se i priča o sucima. Činjenica jest da suci u rukometu mogu usmjeriti tijek utakmice više nego u bilo kojem drugom sportu. Poslije polufinala postavilo se pitanje dopuštanja pasivnih napada domaćinu prvenstva.
– Ako suci u rukometu hoće da utakmica završi 24:24, oni se mogu potruditi da nakon šezdeset minuta semafor pokazuje upravo taj rezultat! Srbi su igrali onako kako su igrali, ja to zovem “piljenje”. Pasivan napad, izvlačenje lopte iz mreže po deset sekundi, ležanje na parketu po deset sekundi kada protivnik treba izvesti brzi centar…, sve im je to puštano. Ali, to nije razlog zbog kojeg smo izgubili od njih. Ponavljam, nismo iskoristili priliku da ih dokrajčimo, stali smo kada nismo smjeli i tu je svoj priči kraj.
Turnir je inače ponudio dosta dobre igre izabranika Slavka Goluže, kudikamo bolje nego na SP-u u Švedskoj.
– Na turniru smo pokazali dobru igru, a kao nagrada za uloženi trud dobili smo broncu, što je za nas itekako važno s obzirom da smo prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj propustili uzeti medalju, a tada nismo ni igrali nešto posebno dobro. Ovaj put bilo je mnogo bolje, u svakom pogledu. Zadovoljan sam i svojim izdanjima, kao i s igrom čitave momčadi. Naravno, uvijek može bolje, ali najvažnije je da držimo konstantu, godinama smo u vrhu što dokazuje da smo ipak rukometna sila.
Očekivan pad Francuza
Jedna rukometna sila u Srbiji je potpuno krahirala. Francuzi su natjecanje završili na za njih katastrofalnom 11. mjestu. Ujedno, Hrvatska ih je konačno, nakon brojnih poraza u posljednjih nekoliko godina, savladala.
– Svakom nizu mora doći kraj, a ni Francuzi nisu iznimka. Oni u svojim redovima imaju nekoliko igrača koji su prešli tridesetu godinu, braća Gille, Omeyer, Fernandez, Narcisse… Iskreno, ne znam hoće li se uspjeti oporaviti u neko skorije vrijeme od ovakvog debakla. Nisu to više igrači koji su unatrag par godina harali.
Sezona za Alilovića nastavlja se na tri fronte – Veszprem odlično “stoji” u mađarskom prvenstvu i Kupu, kao i u Ligi prvaka. Uz to, uskoro su na rasporedu kvalifikacije za Olimpijske igre u Londonu ovog ljeta…
– Ritam u rukometu postao je ubitačan, ali nema smisla žaliti se zbog toga. Tako je, kako je. Olimpijske igre? Ne razmišljam trenutačno o njima. S obzirom na raspored do Londona, prioritetni cilj mi je ostati zdrav do Olimpijade, a onda…, tko zna.