Sanaderovu odluku da se povlači iz politike iz osobnih razloga treba i pozdraviti i duboko poštovati. Jer takvu odluku mogu donijeti samo veliki državnici, istinski lideri i kolosalni političari
Ivo Sanader u velikom je stilu s HDZ-om došao na vlast potkraj 2003. godine, nakon parlamentarnih izbora, i u još većem stilu obranio tu pobjedu četiri godine kasnije , u studenome 2007. Ivo Sanader točno nakon 20 godina bavljenja aktivnom politikom, desetogodišnjega uspješnoga kormilarenja najjačom hrvatskom strankom HDZ-om i šestogodišnjim vođenjem hrvatske vlade u velikom stilu odlučio je i otići iz politike. I to, ne kao potrošen političar, gubitnik, nego kao višestruki izborni pobjednik i jedini istinski državnik u Lijepoj našoj. Odlazi na vrhuncu svoje moći, nakon što je, kao što je i sam rekao, odradio svoju dionicu. Golemu dionicu.
Na redu su sada drugi, neka i oni malo potegnu i nastave tamo gdje je Sanader stao. A Sanader je prokrčio i odradio najteži dio te magistralne dionice. Na tom njegovom putu gradnje u petoj brzini mnogi su ga sapinjali, podmetali klipove i htjeli ga zaustaviti.
Jalova oporba predvođenja jalovim SDP-om i još jalovijim predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem nije bila sposobna ni za što drugo nego kao mantru svako malo prizivati nove izbore. To su činili s istim tempom i istim žarom i kada je ubijena mlada odvjetnica Ivana Hodak, ali i sada kada je Sanader odlučio otići iz aktivne politike. No i kada uzvikuju »Izvanredni izbori!«, ne mogu skriti strah i paniku zbog Sanaderova odlaska. Viču »Izbori!«, a jedva se suzdržavaju da ne uzviknu: »Sanaderu, vrati se, kako ćemo svi skupa sada bez tebe?!«. Jer i njima i svima drugima, htjeli oni to priznati ili ne, Sanader je bio jedini političar i državnik koji je ulijevao povjerenje. Jedini koji se nije libio i najvećih izazova. Jedini koji je povlačio velike, ključne i sudbonosne poteze i koji je svojom veličinom i širinom pokrivao njihove nizine i skučenosti. Zato je Sanaderova odluka o povlačenju iz politike potresla cijelu Hrvatsku i EU, ali, čini se, ma koliko to paradoksalno zvučalo, najviše je pogodila upravo oporbu. Koga će sada oporba optuživati za svu svoju jalovost? Tko će im sada biti pokriće za sav njihov nerad i neučinkovitost? A kada politički kolos napušta političku pozornicu, i to živ i zdrav i u naponu snage, tek se tada može u pravoj mjeri sagledati koliko ta politička scena ostaje opustošena i prazna. S političkim patuljcima iz oporbe koji su željni vlasti, ali ne da bi služili narodu kao što je to istinski činio Ivo Sanader, nego da bi se dočepali udobnih fotelja i u njima ostali koliko je moguće dulje, ne može se bezbrižno kročiti u budućnost.
Zato je najava Sanaderova odlaska iz politike uistinu šokirala sve. Da je to tako, potvrđuju i zabrinute reakcije iz najvažnijih europskih središta moći, nakon Sanaderove objave da napušta politiku, ali i među običnim pukom. Ta vijest kao grom odjeknula je cijelom Hrvatskom jer odlazi političar i državnik koji je uistinu pokrenuo Hrvatsku, uveo je u NATO i doveo do praga EU-a.
Stoga je i njegova objava da napušta aktivnu politiku opet pokrenula Hrvatsku. I to naročito onaj dio Hrvatske koji se u proteklih šest godina uglavnom oslanjao na golemu snagu Ive Sanadera i njegovu vulkansku volju da se hvata u koštac sa svim problemima koji su pritiskali sve građane ove zemlje. Utoliko je njegova najava odlaska šokirala i njegove političke istomišljenike i protivnike. Su svi oni, na ovaj ili onaj način, Sanadera u dubini svoje duše doživljavali kao najčvršći bedem ove zemlje, kao jamstvo stabilnosti. No, toga su postali u potpunosti svjesni tek nakon što je taj najčvršći stup u državi najavio odlazak. U tom kontekstu Sanaderovu odluku donesenu iz osobnih razloga treba i pozdraviti i duboko poštovati. Takvu odluku mogu donijeti samo veliki državnici, istinski lideri i kolosalni političari.
piše: Zoran Milanović, Vjesnik