Sinoć je u grudskoj kino dvorani Prof.dr.sc. Josip Jurčević održao prvi javni nastup nakon objave kandidature za Predsjednika Republike Hrvatske, te je time i službeno započeo svoju predizbornu predsjedničku kampanju.
U jedno i pol satnom govoru izložio je program svoga rada, te je odgovarao na pitanja građana.
Najviše pitanja bilo je vezano za Hrvate u BiH i Herceg-Bosnu čije je djelovanje Prof.Jurčević podupirao, a pokazatelj toga je njegov sljedeći zadatak u Haagu gdje će biti svjedok-ekspert hrvatskoj šestorki koja se borila za Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu.
Na pitanje što bi on učinio da je u 90-im godinama bio Predsjednik HR Herceg-Bosne, odgovorio je da bi promijenio strategiju ratovanja i manje se vezao za Srbima koji su i stvorili bošnjačko-hrvatski sukob.
Hoće li Jurčevićev prvi javni nastup u Grudama biti i povijesni pokazati će vrijeme, a do izbora je obećao da će još jednom doći u Grude i onima koji sinoć nisu prisustovali skupu dokazati da je on pravi izbor za Predsjednika svih Hrvata.
O Josipu Jurčeviću
–Organizirao je i izlagao na 80-ak međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova;
–Vodio je sedam znanstvenoistraživačkih projekata;
–Autor je, suautor i urednik u 40-ak knjiga;
–Autor je 30-ak znanstvenih i stručnih radova;
–Stručni je suradnik u 14 dokumentarnih filmova.
Intenzivno djeluje u civilnom društvu na zastupanju i promicanju ljudskih prava, ostvarivanju socijalne kohezije, te umrežavanju nevladinih organizacija i pružanju pomoći udrugama iz Hrvatskog domovinskog rata.
O najaktualnijim društvenim i političkim pitanjima:
–održao je 500-ak tribina, javnih predavanja i predstavljanja,
– napisao 200-ak novinskih članaka,
–sudjelovao u 300-ak televizijskih i radijskih emisija,
–organizirao i sudjelovao u 50-ak javnih okupljanja, prosvjeda i građanskih inicijativa.
Godine 1970/1971. bio je istaknuti sudionik studentskog dijela Hrvatskog proljeća, zbog čega poslije diplomiranja nije mogao dobiti stalno zaposlenje. Dragovoljac je Hrvatskog domovinskog rata od ljeta 1991. godine. Jedan je od osnivača Uprave za informativno-psihološko djelovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, unutar kojeg je osnovao i bio prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. U Hrvatskoj je vojsci bio do ljeta 1992. godine.
Prvi je put dobio stalno zaposlenje krajem 1994. g., u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a od 1997. g. stalno je zaposlen u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Član je nekoliko nevladinih udruga i organizacija. Od osnivanja do raspuštanja (2004 – 2009. g.) bio je član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije. Na prijedlog obrane, svjedok-ekspert je u procesu koji se u Haagu vodi protiv šestorice optuženih Hrvata iz BiH.
Nije bio član Saveza komunista Jugoslavije, niti se nakon 1990. g. učlanjivao u novonastale stranke
