U subotu, 23. lipnja, na poziv župnika fra Stipana Šarića, biskup je Ratko predvodio sv. Misu u župi Marije Pomoćnice kršćana u Klobuku, a koncelebrirali su ljubuški dekan i studenački župnik don Ivo Šutalo, veljački župnik fra Vlatko Soldo i don Ivan koji je došao u biskupovoj pratnji.
Na glas zvona u 11 sati, procesija na čelu s križem, s ministrantima, krizmanicima, kumovima, svećenicima i biskupom uputila se iz sakristije preko dvorišta na glavna vrata prema oltaru, dok je župni zbor poveo ulaznu pjesmu. Na početku Mise biskupa je pozdravila krizmanica, jedna od trideset i troje pripravnika za sv. potvrdu, osmoga osnovne i prvoga srednje škole. Pozdrave je u ime cijele župe izrazio župnik fra Stipan koji je pozvao biskupa da kao pastir ohrabri ne samo krizmanike, nego i sve sudionike te da započne misni obred.
Biskup je zahvalio i pozvao vjernike na pozornost za vrijeme euharistijskoga slavlja kako bi taj Božji dar Riječi i Žrtve, Tijela i Krvi, svima bio na obnovu svijest da smo djeca koja se ne smiju tjeskobno brinuti za materijalne stvari, jer se nebeski Otac brine za sve računajući s darovima koje nam je udijelio. Naglasak je na ono tjeskobno!
Biskup je svoju propovijed temeljio na Matejevu evanđelju toga dana koje poziva da se živčano ne brinemo što ćemo jesti i piti, i u što se obući i obuti, zaboravljajući na vječnu domovinu, jer se za nas sve brine Otac nebeski puno više negoli mi sami (Mt 6,24-34). Treba se, naravno brinuti, raditi, nastojati, ali ne tjeskobno, panično, nego mudro, razborito, bogobojazno, po darovima Duha Svetoga. Isus donosi tri dokaza:
Prvo, ptice nebeske. One se ničim ne bave, osim kako će se prehraniti i preživjeti. Niti se školuju, niti zavjetuju, niti se Bogu mole, niti oru, niti siju, niti žanju, niti kuhaju, niti peku, a uvijek odnekuda nađu hrane. I stomak im je prilagođen toj hrani. Isus ne uzima za primjer ptice zato što one ne rade, nego zato što se ne brinu tjeskobno, što ne stvaraju paniku. One zapravo rade cio dan: traže, lete, hvataju, skupljaju, nalaze, ali ne gomilaju u koševe i žitnice, ne propada im u smočnicama. Za svaki dan dostatno hrane.Isus zaključuje: Ako se Bog brine za ptice nebeske, koje nimalo ne doprinose Kraljevstvu Božjemu, koliko li će se više brinuti za nas ljude koji smo određeni za to Kraljevstvo.
Drugo, ljiljani poljski, neki žive samo jedan dan. Procvjetaju i nestanu. Za života ničemu ne služe. Kad uvenu, služe za vatru. A oni su, ti ljiljani, izraz ljepote i po boji, i po mirisu, i po obliku. Ni kraljevi u svojim carskim palačama nisu ni blizu odjeveni poput ljiljana. Cvijeće je ukras cijele prirode, dolina i brda, livada i polja. Sva je priroda prekrasan cvjetni i zeleni vrt. I onda Isus zaključuje kao što je i počeo: Ako, dakle, vaš Otac daje ovakvu mirisnu krasotu jednom cvijetu koji danas jest, a sutra se u peć baca, koliko li će više vas, malovjerni, Očeva ruka obući u trajne haljine koje nikada ne će ni izgorjeti niti se izderati. Čemu vaša vika u što ćete se obući, što na ruke nataknuti ili na glavu ustaknuti?
Treće, čovjekov rast. Ima jedna žlijezda iznad bubrega, nadbubrežna, koja upravlja i ljudskim rastom. Ona odlučuje hoće li čovjek ostati patuljak ili će se pretvoriti u gorostasa. Na primjer Klobučak Petar Barbarić, mostarski sjemeništarac u Travniku (+1897.), Sluga Božji, bio je visok 207 cm. Pojava je čovjekova rasta u znanosti i u prirodi još uvijek neobjašnjiva zagonetka. Isus ovako dokazuje: Što se ti imaš tjeskobno brinuti o svojoj fizičkoj pojavi ili o svojoj budućnosti, kad toliko toga uopće ne ovisi o tebi, na primjer tvoja visina ili nizina? Sav ti je život u tuđim rukama, u ovom slučaju u Božjim. Niti možeš svojom voljom rasti, niti se možeš umanjivati. Tolik si, kolik si. Ima netko tko se za te brine, i tko nikada ne spava zbog tebe, a tebi dao miran san, koji ti pretvaraš u besanicu i nervozu.
Nakon odreknuća od sotone i ispovijesti vjere, krizmanici su pristupili sakramentu potvrde. Na biskupov poziv roditelji su pratili svoju djecu uz molitvu da snaga Duha Svetoga siđe na sve njih da ih osnaži u vjeri, nadi i ljubavi. Biskup je neke krizmanike priupitao poneko pitanje iz evanđelja i propovijedi, a oni su odgovorima potvrdili da mogu dobro slušati, pratiti i pamtiti, što bi trebala biti redovita misna praksa svakoga vjernika.
Poslije molitve vjernika bio je prinos darova koji su prikazali krizmanici a potom zbor popratio pjesmom. Na kraju Mise župnik je zahvalio biskupu za pastirsku riječ te pozvao krizmanike da ne zaborave što su na dan sv. krizme primili i što su svomu pastiru obećali. Čestitao im je zajedno s kumovima i roditeljima te zaželio blagoslovljeno druženje oko obiteljskih stolova, u nadi da će sljedeće nedjelje, kao i svih drugih nedjelja kroz život, rado dolaziti za euharistijski stol u svoju župnu crkvu.
Nakon blagoslova zajedničko fotografiranje.
Krizmanici su se sa svojim kumovima, roditeljima i prijateljima razišli po svojim domovima, a župnik je pozvao svoje goste u župni dvor na prijateljsku okrjepu gdje su stigli još neki svećenici čestitari.