Kako je uništen HDZ Zlatka Antunovića?

Cijela Hrvatska se na početku suđenja Goranu Hadžiću prisjetila stravičnih srbijanskih zločina nad civilima i braniteljima s okupiranih područja. Potresno svjedočanstvo o vlastitoj kalvariji iznio je i Zlatko Antunović iz Erduta. Tada mladić, Antunović je bio predmet svirepog iživljavanja Gorana Hadžića i Željka Ražnatovića Arkana. Antunovićev zločin bila je činjenica što je Hrvat, ali još strašniji zločin bila je pripadnost Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Osim svjedočanstava o brutalnosti srbijanske agresije interesantno je bilo čuti i stajalište engleskog odvjetnika Gorana Hadžića koji govori o stranačkoj vojsci HDZ-a. Ta stranačka vojska HDZ-a je za Hadžića i njegovog odvjetnika Hrvatska vojska. U masi sudskih postupaka koji se danas vode protiv nekadašnjeg predsjednika HDZ-a iščezlo je sjećanje na dane kada se povlačio znak jednakosti između HDZ-a, HV-a i Republike Hrvatske. Znak jednakosti postavljao je Zlatko Antunović, ali i Goran Hadžić koji je Antunovića prisiljavao da s ruke žarom cigarete izbriše tetovažu HDZ-a. Možete li danas zamisliti da netko na ruci tetovira HDZ? Kako je nestao HDZ Zlatka Antunovića?

Pasivizacija branitelja
Trebalo se zaista ozbiljno potruditi kako bi se uništila stranka koja je bila sinonim za hrvatsku državu. Bio je potreban žar atomske bombe kako bi se iz svijesti naroda izbrisao pokret koji je predvodio obnovu hrvatske državnosti. Međutim, bili su dovoljni i ljudi koji su godinama, iskorištavajući srčanost Antunovića i tisuća drugih mladića, žarili i palili. Gospodarili su životom i smrti sve dok su iza sebe imali potporu tisuća mladića slijepo odanih ideji s kojom su krenuli u rat. Antunovića i njegove suborce nisu puštali blizu državnog aparata, a sve s izlikom kako ne poznaju politiku i politički život. Tehno menadžeri, proeuropski političari i europejci, bili su krinka za najobičnije lopove u finim odjelima. Njihov najveći zadatak bio je spriječiti veći politički angažman branitelja, pasivizirati ih i potpuno isključiti iz javnog života. Ispostavit će se kako je najveća tragedija novije hrvatske povijesti izostanak ljudi koji su stvarali državu na ključnim pozicijama državnog aparata. U jednom trenutku HDZ se iz stranke entuzijazma i uvjerenja pretvorio u stranku torbara i golih interesa sumnjivih likova. Entuzijazam je okarakteriziran kao ekstremni nacionalizam, a domoljublje kao fašizam. Iz stranke je nestao intelekt ustupivši mjesto poltronstvu. Možda najbolja krilatica cijelog jednog razdoblja HDZ-a je famozna izjava-Kud Ivo tu i ja!!!

Lakoća odricanja
Istodobno je bljedila tetovaža na ruci Zlatka Antunovića i tisuća njegovih kolega. U svojim gradovima gledali su sklapanje koalicija s ljudima koje su do jučer gledali preko nišana, a sve s objašnjenjem nekog novog, europskog HDZ-a. Bilo je to vrijeme kada smo zbog europe bili spremni žrtvovati najhrabrije sinove. Takom lakoćom odrekli su se Gotovine, Markača, Brodarca, Kordića, Praljka i stotina drugih. Igrali su na najprizemnije nagone- izručimo li njih, ući ćemo u Europu, bolje ćete živjeti. Može li to napraviti čovjek i vlada koji hrvatsku nose u srcu? Simptomatično je kako je vladu tada, kao i danas, vodio čovjek bez dana provedenog na bojišnici. Istinski branitelj, koji je krvario za svaki pedalj domovine, teško bi se odlučio na takve političke potez. Bila je to prekretnica kada se iz HDZ-a masovno povlače i zadnji tragovi entuzijazma, ostaju oni kojima je i takav HDZ draži od crvene hrvatske. Tek s izbijanjem korupcijskih afera, uhićenjima i objavama na vidjelo izlazi desetogodišnje brutalno uništavanje HDZ-a. Uspije li novo vodstvo HDZ-a vratiti samo sjenu tetovaže na ruku Zlatka Antunovića napravilo je ogroman uspjeh.