
I ove su se godine okupili na „Lukića stajama“ gdje u neposrednoj blizini rade strojevi na gradnji autoputa na koridoru VC. Uoči samog čina donošenja i paljenja badnjaka bilo je tradicionalno „zagrijavanje“ uz mezu i vino, a zadimio se i roštilj. Tri badnjaka na vatru su donijeli najstariji Lukići, najmlađi su bacali žito, a za prigodnu molitvu bio je „zadužen“ dr. don Ante Pavlović, predstojnik Teološko-katehetskog Instituta u Mostaru, koji je također Lukić.

Te nedjelje poslijepodne pjesma je odjekivala sve do vodopada Kravice koji se nalazi nešto više od kilometra zapadno, ali i do Stubice i Zvirića s druge strane rijeke. Uz tradicionalne božićne pjesme čuli su se poznati šlageri, te ganga i bećarac. Posebno su „odzvanjali“ stihovi iz poznatog hita „nemoj sine nikud ići“… kao poruka onim najmlađima, jer je kod kuće – ipak najljepše.
