Marija nas okuplja oko sebe, ali i međusobno… Zapljusnuti smo erozijom moralne krize… Premalo sam uočio istinske zauzetosti za sve Hrvate… Nema planova u vezi s Međugorjem… Sveta Stolica je upoznata kako se stvari odvijaju u BiH… neke su od izjava kardinala Vinka Puljića s kojim smo razgovarali povodom blagdana Velike Gospe.Intervju kardinala Puljića za Večernji list prenosimo u cijelosti:
U BiH se na više od 150 mjesta slavi Velika Gospa. Pobožnost Mariji protkala je hrvatsku povijest kroz sva stoljeća. Krije li se u tome odgovor zašto su Hrvati toliko odani Gospi?
Istina je da je naš hrvatski katolički svijet posebno pobožan Mariji. Što su vremena bila teža, to je svijet bio odaniji Mariji utječući se u njezin moćni zagovor. U hrvatskoj pobožnoj duši veliku ulogu igra i srce. Majci je čovjek srcem otvoren. Naš čovjek je kroz povijest iskusio uočljivu Gospinu zaštitu i pomoć pa svaki bolji poznavatelj povijesti hrvatskog naroda lako može otkriti uzroke odanosti Mariji. Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo slavi se ljeti kada se obitelji okupljaju u svom kraju i zavičaju. Tako nas Marija okuplja oko sebe, ali i međusobno.
Blagdan Velike Gospe je vrijeme kada se okupljaju obitelji. Mnoga hrvatska ognjišta danas neće imati tko posjetiti. Kako, 15 godina poslije rata uopće ohrabriti protjerane na razmišljanje o povratku?
Istina, mnoga obiteljska ognjišta su pusta. Međutim, to nas ne smije obeshrabriti nego nam treba biti poticaj za borbu i nastojanje da ne ostanu pusta. Budući da sam posebno u ovim ljetnim mjesecima vrlo često u pohodu župama, primjećujem da sve veći broj obitelji dolazi u svoj zavičaj provesti ljetni odmor što je izvanredno pozitivan znak nestanka straha i ponovne ljubavi prema rodnom kraju i zavičaju. Najbolje je kada sami dođu i provedu određeno vrijeme u mjestu gdje su se rodili i rasli jer samo na taj način mogu dobiti stvarnu sliku. Iako postoje određene poteškoće, ipak mnoge stvari idu na bolje, a i ozračje se polako mijenja jer ratne rane zacjeljuju. Uvjerio sam se da su se mnogi tijekom boravka u rodnom kraju ponovno napunili pozitivnom energijom. Činjenica da će danas rijetko koji Hrvat prodati svoj posjed na kojem možda više nitko ne živi dovoljno govori sama za sebe da se razmišljanje ljudi okreće u pozitivnom smjeru. Gajim nadu da će i politika, kao i mediji učiniti puno više na stvaranju tog pozitivnog ozračja bez kojeg obnova nije moguća. Pohađajući drevna mjesta okupljanja i zavjetna mjesta molitve, mnogi će obaviti svete ispovijedi, pohoditi groblja svojih predaka, susresti tolike drage susjede koji su raspršeni. Tako će nam Gospa ponovno probuditi ljubav prema korijenima vjere i postojanja.
Koliko je komercijalizacija potisnula duhovnu dimenziju Velike Gospe?
Nažalost, živimo u vremenu kada se nastoji sekularizirati gotovo sve sfere življenja i pretvoriti ih u svijet komercijalizacija, potrošnje, posjedovanja i materijalizma. Ipak, uvijek se u ovakvim prigodama nađe po koji kutak tišine i molitve, kao i primanje sakramenata, obavljanje pokore i zavjeta. To su zaista divni trenuci i uvijek sam dirnut promatrajući skrušene molitve koje su znak dubokog pouzdanja u Boga po zagovoru Gospe. Unatoč sekularizirane i nametljive potrošačke klime, mnogi će tražiti i naći utjehu vjere i snagu za život u budućnosti s nadom.
Pitanje Međugorja uvijek se naglašenije spominje u vrijeme Velike Gospe. Postoji li plan unutar crkve kako Međugorje ne bi bilo problem nego samo mjesto molitve i mira?
O tim stvarima olako se izriču mišljenja i donose sudovi te prenose neprovjerene informacije. Za sada, ni sa strane BK BiH niti sa strane pojedinog biskupa nema nikakvih planova u vezi s fenomenom u Međugorju. Kada Sveta Stolica dadne upute i smjernice, vjerujem da će mjesni biskup, kao i mi članovi BK BiH, biti otvoreni činiti ono što Sveta Stolica zatraži. Što se tiče Međugorja kao mjesta molitve i dijeljenja sakramenata, tu već postoji mjesna biskupijska i župna nadležnost. O ostalom je već jednom izrečen sud, a za novo mišljenje treba čekati novi pristup i novi sud Crkve.
Naše društvo je zahvatila moralna erozija, što učiniti kako bi se vratile istinske vrednote?
Mi na ovim prostorima zapljusnuti smo erozijom moralne krize, urušavanjem moralnih načela u životu, a brojna područja života zahvatio je potrošački mentalitet i agresivni relativizam. Ovaj val gospodarske krize posljedica je ljudske pohlepe i tjeranja moralnih načela iz sustava gospodarstva. Ne smije biti prvotni cilj profit, nego čovjek koji će u svom životu ostvariti svoje dostojanstvo radom i od rada sam moći živjeti i svoju obitelj uzdržavati. Moralna i etička načela moraju biti temelj razvoja i međuljudske, kao i međunarodne suradnje.
Istospolni brakovi su sve češća tema razgovora u BiH. Potiče se njihova legalizacija, kakav je stav Crkve?
Istospolni “brakovi” nešto su što se protivi naravnom zakonu i takve zajednice Crkva ne može smatrati brakom. Iako civilno pravo može određivati prava i donositi sudove, Crkva ni u kojem slučaju ne može smatrati to naravnim brakom niti može biti suglasna da takve zajednice mogu usvajati djecu. Taj put liberalizma je nešto što je protiv naravnog zakona. Crkva ne osuđuje čovjeka i njegove osobne sklonosti, ali grijeh će uvijek nazivati grijehom koji je za osudu iako grješnika neće osuđivati nego mu pomagati da otkrije svjetlo dostojanstva čovjeka i njegove slobode i odgovornosti. Narodna je poslovica: tko prirodu remeti, priroda mu se osveti. Tko dakle naravni zakon zanemari i zloupotrijebi, onda će snositi posljedice u svom životu.
Za novo doba Crkvi su potrebni svećenici koji se mogu nositi s novim izazovima. Imate li među mladima dovoljno onih koji su spremni obući svećeničko odijelo?
Sveti Otac je ovu godinu proglasio Godinom svećenika upravo zato što je želio obnoviti polet i snagu poslanja svećenika za ovo vrijeme. Nije važno samo to da bude dovoljan broj onih koji će obući svećeničku haljinu, kako Vi kažete, nego i da to budu osobe obučene u snagu duha i snagu evanđelja iz kojeg će tražiti odgovore za današnjeg čovjeka kojemu su poslani. Bog uvijek zove, samo mi moramo pripraviti teren da to Božje sjeme nađe pripravno srce u kojem će niknuti klica zvanja i hrabrost reći Isusu – Evo me. U svemu tome najvažnija je obitelj jer je ona prvo sjemenište. Važno je također da i obitelji budu bogate djecom jer, kako kaže narodna poslovica, ako nema u vrtu cvijeća, nema se gdje ubrati ni za oltar. Ako u obitelji nema djece i vjerskog odgoja, teško se može Božje sjeme zvanja uhvatiti mladog srca. Ujedno mi moramo izmoliti nova duhovna zvanja jer nam je Isus dao zadatak da molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Čini mi se važnim podvući ovu riječ – radnike, a ne samo što veći broj.
Mladi su na udaru svih poroka. Borba protiv tih poroka odgovorne ostavlja nemoćnim i ravnodušnim. Crkva je gotovo sama ostala u toj borbi. Bojite li se za mlade?
Ne bojim se, nego osjećam odgovornost da izvršim poslanje koje mi je Bog po Crkvi povjerio. Bog vodi povijest i On je gospodar svakog života, pa i današnjeg naraštaja mladih. Međutim, trebaju svoju savjest ispitati oni koji truju mlade i radi profita uništavaju polet i ubijaju smisao njihova mladog života. Štoviše, takve treba i pozvati na odgovornost. Međutim, ne smije se zaboraviti da je obitelj najpozvanija i najodgovornija, a nakon toga slijedi škola i sve društvene strukture, a tu su, naravno i vjerske institucije. Daleko je važnije ulagati u odgoj i ispravan duhovni i tjelesni rast mladih umjesto u izgradnju promašenih zdanja koja zjape zgrčenom kulturom. Pri raspodjeli proračuna ili kod donošenja zakona može se često vidjeti koliko ima neodgovornosti kod onih najodgovornijih. Pri tom se ne smije zaboraviti ni medije koji nerijetko kroz vijesti, koje sve više sliče na crnu kroniku, kao i kroz promicanje užitka svake vrste i lagodnog života, stvaraju negativno i sumorno ozračje. Premalo je pozitivnog naboja koji bi izgrađivao javno mnijenje i poticao na istinske vrijednosti. Nije lako plivati protiv struje. Unatoč svemu spomenutom, želim izraziti svoje divljenje i uputiti čestitku tolikim mladima koji sami otkrivaju istinu i smisao života vjerujući Bogu i opredjeljujući se za prave vrijednosti.
Pitanje umjetne oplodnje potresa Hrvatsku. Kako biste Vi reagirali kada bi se ova tema otvorila u BiH?
Kako drukčije nego stati u obranu života i naravnog zakona. Kako mogu vrednovati znanost koja govori da služi životu, a ubija živote. Umjetna oplodnja gleda samo onaj zametak koji je živi čovjek, a niječe tolike ubijene zametke koji su također živi čovjek. Bez obzira kako to nazivali i uljepšavali, to se mora nazvati morbidnom znanošću, morbidnom politikom i kulturom smrti koja se provodi kroz zakone. Pogledajte kako se stvara strategija profita: mladim djevojkama se nudi moda kojom će hladnoći izlagati najosjetljivije dijelove tijela što izravno može utjecati na neplodnost. Osim toga, koriste se brojna medicinska pomagala protiv začeća, a kada ih u braku ponese naravna težnja za djetetom, tada će trebati i društvo i bračni par sam ulagati silne novce i upustiti se u nemoralne poteze kako bi ispunili tu težnju. Ponovno je vidljivo: tko prirodu remeti, priroda mu se osveti.
Kako komentarate rad Međudržavnog povjerenstva za realizaciju ugovora između Svete Stolice i BiH?
Želim odati posebno priznanje i izraziti zahvalnost apostolskom nunciju nadbiskupu Alessandru D’Erricu koji vrlo dobro ispunjava povjerenje koje mu je dao Sveti Otac. Odlično je izabrao i uskladio ekipu koja radi u ime Svetog Oca s njim na čelu, a ta ekipa se opet odlično uskladila s državnim dijelom Povjerenstva pa ne treba čuditi da stvar napreduje. Mislim da za tu stvar treba i moliti, ali i zauzeto pratiti. S tim su se mogli i upoznati mnogi vaši čitatelji u intervjuu koji je dao Vašem listu. Drago mi je da svi mogu upoznati razvoj priprave tih ugovora.
Često se apelirali na povratak crkvene imovine u BiH. Kako ovaj problem riješiti?
Ovdje nije pitanje samo crkvene imovine nego cjelokupne okupirane, otuđene ili uzurpirane imovine institucija Katoličke crkve i drugih crkava i vjerskih zajednica, ali i mnogih pojedinaca. Nepravdu valja ispraviti u mjeri u kojoj je to moguće. Mi smo zajednički dali načela na kojim država treba raditi kako bi nepravdu ispravila. Prijedlozi zakona su koji put iznenađujući. Domaći političari se ponekad ‘vade’ na međunarodne predstavnike kako ih ucjenjuju, ali treba imati na umu da zakon o denacionalizaciji nerijetko donose isti oni ljudi koji su donosili zakon o nacionalizaciji-otimačini. Stvar svaka vapi sa svojim gospodarom i to je definicija pravde. Ako država želi biti stabilna, mora se temeljiti na pravu i pravdi. Nije duga vijeka ni jedna država na nepravdi izgrađena.
Danas se svi u jednome slažu, položaj Hrvata u BiH je dramatično težak, no ono u čemu se ne slažu je kako Hrvatima osigurati poziciju koja im po Ustavu pripada. Vaš komentar?
Već sam “poderao jezik” ukazujući na tu nepravdu. Jasno da nema izgradnje stabilne države bez jednakopravnosti u Ustavu i u zakonu. Osim toga, važan je i mehanizam jednakosti svih pred zakonom. Važno je da ta konstitutivnost i suverenost bude ne samo na papiru nego u svim razinama života. Tu su odgovorne međunarodne strukture koje su nam ovaj sustav nametnule i sada dižu ruke kriveći domaće predstavnike vlasti, a domaći političari vladaju prema onoj – što je tko zgrabio, to ne pušta. Umjesto toga, trebali bi se ponašati kao partneri u vlasti shvaćajući da nije stabilna ona država koja je utemeljena na pravu jačega nego na jednakim ljudskim pravima. Nažalost, i većina političkih predstavnika hrvatskog naroda gotovo uvijek je palila samo lampu s “kratkim i kratkovidnim fitiljem” koji bi brzo izgorio, a narod bi ostao bez svojih prava. Oni koji bi imali viziju i gledali dugoročno, uglavnom su od svog naroda bili proglašeni domaćim izdajnicima, a od drugih ekstremistima. Čini se da ovako podijeljena i rastrgana BiH odgovara svakoj opciji i svakoj stranci na vlasti jer se bogate godinama ne polažući odgovornost nikome. Moćnici se, svatko u svom kutku, uvežu na svim razinama, a izbori su više prebrojavanje naroda po nacionalnoj osnovi jer nije riješeno nacionalno pitanje. Budući da tvorci Daytona odavna peru ruke od svojih promašaja i oblače nas u “luđačke košulje”, nadam se i molim Boga da hrvatski političari počnu gledati dalje od vlastitog interesa ili interesa “avlijske politike” te da se kod političara svih naroda i opcija probudi dobra volja kako bi kao partneri u vlasti uporno stvarali strategiju jednakih prava i suverenosti svakog naroda.
Pred nama su ustavne promjene. Imaju li Hrvati u BiH koncept što žele?
Ne znam kakav je stvarni koncept, pa čak ni to imaju li jasan koncept. Još važnije od toga jest želi li se uistinu provesti koncept jednakopravnosti hrvatskog naroda na svim prostorima ili se jedno govori, a drugo radi. Već dugo ni s jednim političarom nisam izmijenio mišljenje o tim stvarima. Tijekom prijašnjih razgovora premalo sam uočio istinske zauzetosti za sve Hrvate na svim prostorima BiH. Ne bih htio samo napadati, nego ih pozivam da se nađu i svesrdno se zauzmu da svaki Hrvat u BiH osjeti njihovu političku, gospodarsku, kulturnu i svaku drugu skrb. Neka se ta skrb ne pokazuje samo pred izbore. Jedan svećenik u Banjoj Luci reče kako hrvatska stranačka izaslanstva samo pogaze travu svojim džipovima u biskupovu dvorištu kada se pojave pred izbore, da bi nakon izbora gotovo potpuno nestali s horizonta toga grada i toga kraja. Neka trajno odgovorno rade kako bi se svi radovali što ih imamo.
Međunarodna zajednica sliježe ramena pred činjenicom da Hrvati “cure” iz ove države. Koliko oni snose odgovornost za ovakvo stanje?
I te kako snose odgovornost, jer su jako puno doprinijeli tom stanju. Ne bih htio nabrajati imena koji su i aktivno doprinijeli našem “curenju”. Dovoljno je spomenuti da su na ružan način odbili Caritasov projekt povratka u Bosansku Posavinu koji smo podupirali biskup Komarica i ja, a kao opravdanje naveli su da se zauzimamo samo za povratak Hrvata. Ne bih htio nabrajati one koji su izrazitu odbojnost pokazivali prema katolicima. Međutim, ne treba gledati samo crno-bijelom tehnikom. Bilo je i onih koji su istinski shvatili da nema stabilnog mira bez sva tri naroda u BiH.
Vi ste o položaju Hrvata govorili čak i u američkom Kongresu. Dobijete li povratnu informaciju o odjeku onoga na što ste upozoravali?
U veljači tijekom pohoda državnom tajništvu SAD-a pokazali su mi službeni dokument koji govori o Srbima, Bošnjacima i Romima u BiH, dok Hrvate i ne spominje pa sam ozbiljno upozorio na tu strašnu činjenicu. Dobio sam dojam da su čuli i obećali ozbiljnije se zauzeti za jednakopravnost hrvatskog naroda. Prigodom nedavnog dolaska dopredsjednika SAD-a u BiH vidio sam da smo ponovno ignorirani. Međutim, nije dužnost samo Crkve upozoravati na to nego to moraju zauzeto činiti prije svega političari.
Želi se iskorijeniti i hrvatski jezik, želi se i ime BiH promijeniti u “Bosna”. Što su pozadine ovakvih tendencija?
Ne razumijem takav stav. To su zle namjere. To ne rade oni koji vole BiH, nego oni koji imaju zle namjere s ovom zemljom.
Čemu stalno nabijati kompleks manje vrijednosti i nijekati identitet jednog naroda i jedne zemlje. Jednako tako ne bi trebalo uporno nijekati postojanje BiH nego u ovoj stvarnosti nastojati ostvariti svoja prava živeći zajedno s drugima i drukčijima i poštujući sve različitosti.
Koliko unutarhrvatska podijeljenost u BiH pomaže samouništenju?
Ako gledamo istini u oči, onda moramo reći da nama nitko ne može pomoći ako sami sebi ne pomognemo. Ponajprije u tom radu treba ujedinjene snage usmjeriti prema zajedničkom cilju koji je u sebi pozitivan i pravedan. Ako toga nema, teško je očekivati učinkovitost u pomoći.
Opasna je teza o regionalnoj podijeljenosti bosanskih i hercegovačkih Hrvata. Kako se oduprijeti takvoj podjeli?
Unutar našeg korpusa treba stvarati realno ozračje, a to je da smo jedan narod u ovoj zemlji u kojoj živimo s drugima i drukčijima. To stvaranje pozitivne klime povjerenja treba činiti i Crkva, i politika, i kultura, i gospodarstvo.
U BiH se stanje stalno radikalizira. Jedni BiH žele islamizirati, drugi odvojiti srpski dio. Na djelu je dominacija većine nad manjinom. Upozoravate li njihove (vjerske) vođe na takvo ponašanje?
Nije dobro prebaciti na odnose vjerskih poglavara ono što moraju domaća politika i međunarodne strukture riješiti. Slažem se da bi trebalo među nama stvarati duh uvažavanja, povjerenja i jednakih prava. U posljednje vrijeme sve rjeđe razgovaramo o tim temama, vjerojatno je uočljivo gdje koja strana naginje. Ne može se u ime Boga podržavati nepravda prema čovjeku. To je uvreda Boga.
Istina, proces radikalizacije je vrlo vidljiv. Netko reče da nam se cijela javnost razboljela od politiziranja. Ne može se pristrano zastupati pravo svakog čovjeka i svakog naroda. Vrlo je vidljiva ta pristranost na račun drugoga i drukčijega.
Kako Vatikan gleda na zbivanja u BiH?
Sveta Stolica je upoznata kako se stvari odvijaju na ovim prostorima. Papa redovito sa svojim suradnicima, razumljivo je, traži slobode i prava za djelovanje i opstanak Katoličke crkve, ali nikada ne na račun drugoga. Ali to što traži za katolike, to isto traži i priznaje drugima. Taj stav nismo doživjeli na drugim stranama.
Službeni Zagreb potpuno je zaokupljen svojim problemima i nema načina baviti se hrvatskim problemom u Bosni i Hercegovini. Služimo li im mi samo kao izborna baza ili pak samo sredstvo za različite manipulacije?
Svaka postavka koju ste rekli može se tvrditi. Ali smatram da ne bi smjelo ovako ostati da jedni druge napadamo i kritiziramo. Važno je mijenjati javno mnijenje i stvoriti otvorenost za suradnju i umrežavanje svih naših duhovnih, gospodarskih i drugih snaga.
Uvijek bi trebalo biti uočljivo “da je košulja bliža od kabanice”. Mi ne možemo računati potporu od drugih zemalja, dok ne bude jasnija i razrađena podrška onih koji su nam najbliži i po Ustavu zaduženi. Postoje nekakvi mehanizmi koji bi trebali na toj strategiji raditi, ali svi mehanizmi ovise o ljudima koji ih ostvaruju.
Kako ćete Vi proslaviti blagdan Veliki Gospe?
Isto kao i svi moji vjernici: ispovjeđu, molitvom, pokorom i pohodom svetim mjestima. Već sam započeo trodnevnicu u Tolisi, blagoslivljajući divan Gospin umjetnički kip pred crkvom i predvođenjem svete mise. Poći ću predvoditi svetu misu uočnicu u nadbiskupijskom Gospinom svetištu Komušina-Kondžilo, što je već pomalo tradicija.
Na sam dan Velike Gospe slavit ću dvije mise. Jednu u Breškama gdje je i obljetnica župe, a navečer po tradiciji u sarajevskom svetištu Gospinom na Stupu. To su dani okupljanja brojnih hodočasnika i štovatelja Marijin te ću s njima moliti i kao nadpastir ove mjesne crkve poruku poslati na ovim mjestima.