Večeras je u Ljubuškom u organizaciji Općine Ljubuški, franjevačkog samostana na Humcu, Zavičajnog kluba Ljubušaka i Udruge Mlade iz Zagreba, upriličena svečanost povodom otkrivanja spomenika jednom od najvećih sinova ovog kraja fra Lovri Šitoviću, fratru – čuvenom propovjedniku, vrsnom profesoru i piscu, neobična životnog puta koji je živio prije tri stoljeća. On svoga Ljubuškog nikad nije zaboravljao i pronosio je slavu svoga rodnog grada potpisujući svoje knjige kao „patre f. Laurentio de Gliubuschi“ (otac fra Lovre iz Ljubuškog – Ljubušak). Međutim, Ljubuški je njega dosad počesto zaboravljao, ali na ovaj način mu se nastoji odužiti. Postavljanjem ovog kipa poklona gradonačelnika grada Zagreba Ljubuškom simbolički je Gradu vraćen njegov sin, a sinu širom otvorena gradska vrata. Kao što reče fra Gabrijel Hrvatin Jurišić neka nam fra Lovre u svom rodnom gradu neka se fra Lovro ponovno rodi i neka nam bude pravi sugrađanin, svojim uzornim životom neka svijetli put mladim naraštajima koji trebaju znati njegov ogromni doprinos hrvatskoj kulturi i našoj katoličkoj vjeri.
Večerašnja svečanost započela je himnom Lijepa naša koju je otpjevao zbor Gimnasium pod vodstvom prof. Martina Pere Borasa i prof. Zdenka Vištice. Uz popriličan broj Ljubušaka svečanost su uveličali visoki uzvanici na čelu sa donatorom ovog kipa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Uz njega bili su i generalni konzul RH u Mostaru Velimir Pleša, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, načelnici susjednih općina, gradonačelnik Metkovića Stipe Gabrić-Jambo. Svoju čestitku u kojoj je naglasio kako samo onaj koji ima prošlost, tko ne zaboravlja svoju povijest, uistinu može računati na bolju budućnost, uz ispriku što pored velike želje nije u mogućnosti nazočiti ovom događaju poslao je počasni građanin Ljubuškog prof. dr. sc. Dragan Primorac.
Na početku, kao domaćin sve je pozdravio načelnik ljubuške općine Nevenko Barbarić koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način zaslužni za projekt realizacije ovog prekrasnog umjetničkog djela, koje je naglasio načelnik Barbarić rezultat zajedništva i dobre suradnje lokalne vlasti i Crkve.
Potom je opširniji prilog o životu i djelu fra Lovre Šitovića – Ljubušaka iznio predsjednik Udruge Mlade iz Zagreba Vice Vukojević. Kazao je da se fra Lovre rodio kao Hasan, dakle Hrvat islamske vjere, a dokazao se kao jedan od najsavjesnijih Hrvata svoga vremena. Prepričao je njegov životni put u povijesnom kontekstu, vidjevši simboliku u imenima Stjepan (kršteno) i Lovre (redovničko) – čime fra Lovre sam bira put mučeništva. Posebno je važno što naš – svoj jezik on naziva hrvatski riječ je o štokavskom s ikavskim izričajem koji je naučio u roditeljskj kući, dakle tadašnji jezik grada Ljubuškog – u spjevu Pisma od pakla, koju je Šitović “na hrvatski jezik” skitio, on pjeva :
U Makarskoj premda je pisana
Vazdi želim da bude pivana,
Razumi se, onizim pukom,
Ki govore hrvatskim jezikom.
U uvodu u svoju Gramatiku fra Lovre ponovo jezik naziva hrvatskim a narod Hrvatima.
Oi Dragi, i mili Štioce, nemoi se cudit ovomu momu, ako i malahnu trudu; jer Kad razumise razlog, i uzorak, rad Kogasam ovo dilo sastavio, tichese isti izpovidit, dassam dobro ucinio. Jurie tebi ocito, da mnozi Narodi, to iest, Franczezi, Spagnoli, Italianczi, Nimczi Ungari lascgane nauce Grammatiku, nego mi Harvati.
Postavljeni kip u Ljubuškom, koji je načinio fra Joakim Jaki Gregov – fratar zadarske provincije, fra Lovru prikazuje s gramatikom u jednoj a križem u drugoj ruci. U svom izlaganju Vice Vukojević je posebno naglasio fra Lovrinu ulogu hrvatskog branitelja, jer Lovre kao vojni kapelan sudjeluje u obrani Sinja i oslobađanju Imotskog. S križem i krunicom u ruci fra Lovre je gorljivo i djelatno iskazao istinsko pregnuće za Krista izlažući svoj život smrtnoj pogibelji pri ispovijedi i dijeljenju posljednje popudbine ranjenima i onima na samrti. Fra Lovre nagovara kršćanske generale na oslobađanje ostatka hrvatskog juga preko Ljubuškog do Mostara gdje su već fratri pripremili ljude na ustanak, nažalost do toga ne dolazi nego Požarevačkim mirom, kradu nam pobjedu u ratu i stvoriše granicu i podijeliše naš narod.
Fra Lovro je čitav svoj život posvetio Bogu i kulturno-duhovnom uzdizanju hrvatskog naroda. Kulturni i prosvjetni brand hrvatskoga juga i on mora naći svoje pravo mjesto u svijesti hrvatskog naroda a posebno nas Ljubušaka i naša gimnazija bi trebala nositi njegovo ime – zaključio je svoje izlaganje Vice Vukojević.
Nakon njega prigodnim riječima obratili su se i gvardijan humačkog samostana fra Miro Šego i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić te su nakon toga skupa otkrili ovaj spomenik, koji je potom blagoslovio provincijal hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivan Sesar.
