Prenosimo intervju predsjednika HDZ 1990 Bože Ljubića za Večernji list. Na pitanje o ujedinjenju odgovara: Istina je da posljednjih mjeseci nema nikakvih inicijativa niti razgovora koji bi se mogli podvesti pod pojam ujedinjenja pa time otpada i spekulacija da bih ja mogao biti prepreka. Možda se varam kad tvrdim da je malo ljudi u jednom ili drugom HDZ-u koji uživaju toliko uvažavanje na drugoj strani kao ja osobno i koji uvažavaju ljude bez obzira u kojoj su stranci koliko ja.
Dosad, izuzev stranačkih priopćenja, niste komentirali dogovor iz Pruda?!
Vjerojatno ću Vas i sada razočarati. Nisam mogao komentirati nešto s čime nisam bio upoznat. Vjerovali ili ne, nitko od sudionika togâ „povijesnog susreta“ nije našao za potrebno upoznati me sa sadržajem ili zatražiti podršku za potpisano, Čak niti nakon preporuka iz međunarodne zajednice da se zatraži šira podrška ili konsenzus. Vidite, to je jedan dio problema koji mi daje za pravo misliti da cilj nije ni bio doći do rješenja, nego predstava za domaću i međunarodnu javnost gdje su glumci domaći, a scenaristi ili barem suscenaristi izvana. O mogućim motivima se može spekulirati, ali ja ću se suzdržati od toga.
Kakve dosege procjenjujete od dogovora?
Ono što mi daje za pravo jesu upravo mršavi ili nikakvi rezultati ovih dogovora. Što imamo kao rezultate Pruda? Oni kažu, usvojen je proračun za 2009! A zar proračun na isti način nije bio usvojen i 2008. Vijeće ministara je poslalo jedan prijedlog, Predsjedništvo BiH preglasavanjem utvrdilo znatno veći, a onda Parlament usvojio jedan kompromisni prijedlog.
Zastupnici HDZ-a 1990. podržali su ovaj proračun, a ja u životu u Prudu nisam bio. Ostalo? Ništa! Distrikt Brčko? Amandmani su bili na slijepom kolosijeku dok se nije aktivnije uključila američka administracija i supervizor Gregorian, također Amerikanac. HDZ 1990., kao i mnoge druge stranke koje su prema Prudu mnogo kritičnije, podržao je prijedlog koji je usuglašen uz pomoć supervizora Gregoriana te koji je podržao arbitar Owen i administracija iz Washingtona. Opet ide teško. Ishod je neizvjestan. Gdje je tu uloga prudske trojke i što oni tu mogu učiniti bez šire podrške znajući da je i za najmanju dopunu Ustava, kao što su ovi amandmani vezani uz Distrikt Brčko, potrebno najmanje 28 glasova u Parlamentu, a prudska trojka u najboljem slučaju (da svi njihovi zastupnici podrže dogovor njihovih vođa, što, iz iskustva znamo, nije uvijek izvjesno) ima 19 glasova. O Zakonu o državnoj imovini su jednako daleko kao i prije Pruda, a da o Ustavu i ne govorimo. Što Vam to govori? Ovaj model ne može polučiti rješenja glavnih problema BiH i naša kritika je u prvom redu bila usmjerena na način, a ne na sadržaj izuzev dva pitanja. Jedno je dogovor da se Ustav mijenja amandmanski jer smatramo da se na taj način ne može doći do rješenja koja zadovoljavaju potrebe BiH, posebice što smatramo da se na taj način ne može doći do rješenja koje bi značilo rješenje nacionalnog pitanja posebice hrvatskog. Drugo pitanje se tiče popisa stanovništva. HDZ 1990 smatra da popis treba, da on treba sadržavati i odrednice o nacionalnoj vjerskoj i jezičnoj pripadnosti, međutim da se implementacija rezultata popisa, kad je etnička pripadnost u pitanju, treba vezati uz donošenje novog ustava koji uključuje i novu teritorijalnu i administrativnu organizaciju zemlje, a ne za konkretan datum kako navodno stoji u tom sporazumu.
U Banjoj Luci su Čović, Dodik i Tihić usuglasili ustroj četiri federalne jedinice umjesto sadašnja dva entiteta. što je problem s tim prijedlogom, zar Vaša stranka ne zagovara sličan teritorijalni preustroj?
Jesu li se usuglasili? Iz njihovih izjava koje su kontradiktorne to se ne može zaključiti, a kao potvrda tome je i epilog sastanka u Mostaru. Tu je i deklaracija NS-a RS-a koju predlaže predsjednik entiteta i bliski suradnik M. Dodika R. Kuzmanović itd. Želio bih vjerovati da između HDZ 1990. i HDZ BiH nema suštinskih razlika oko načela na kojima treba biti utemeljena nova BiH. Međutim, bojim se da su razlike značajne oko puta kako doći do toga i oko razine dosljednosti na tom putu. Naš odnos prema propalom travanjskom paketu amandmana (koji smo mi zaustavili) te oko dubine ustavne reforme (pristajanje HDZ-a BiH na faznu reformu) govori o tim razlikama i to je pitanje oko kojega treba međusobno razgovarati. Za nas je to i uvjet mogućeg približavanja. HDZ 1990 smatra da u ovom trenutku, 13 godina nakon završetka rata i Daytona, ništa manje od korjenite reforme Ustava koja će značiti i novu teritorijalnu i administrativnu organizaciju zemlje ne bi trebalo prihvatiti jer bi, bojim se, bilo cementiranje rezultata rata za neodređeno razdoblje.
I dok se u javnosti u Banjoj Luci i Mostaru uglavnom pozitivno komentira smjer prudskog procesa, najviše otpora dolazi iz Sarajeva. Mislite li da su Bošnjaci generalno spremni odustati od unitarne vizije BiH?
Ne bih baš tako generalizirao komentare u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru.
Vidite da značajan dio bošnjačke javnosti, uključujući i najtiražniji list blizak najjačoj bošnjačkoj stranci SDA, već mjesecima sklada ode Prudskom sporazumu. Istina je ima i kritičkih tonova, ali uglavnom od nižetiražnih tjednika i nekih intelektualnih krugova. Bojim se da značajnom dijelu bošnjačkih političkih elita ne smeta niti ovo uređenje gdje je BiH podijeljena na dva entiteta – RS pod srpskom, a Federacija bošnjačkom dominacijom, znajući da je upravo u Federaciji dvije trećine stanovništva i dvije trećine gospodarskih resursa. Na Vaše pitanje ja bih mogao također odgovoriti protupitanjem, mislite li da su Srbi spremni odustati od vizije podijeljene BiH u kojoj je pola države srpski entitet. Smatram da se ne može govoriti o apsolutno srpskoj niti bošnjačkoj vizije države. Čak i ako bi to bilo moguće, to nije relevantno. Za mene je relevantno da Bosna i Hercegovina nije moguća niti ovakva podijeljena srpska niti unitarna bošnjačka. Takve vizije mogu postati sutra noćna mora. Srećom sazrijeva uvjerenje i u domaćoj i političkoj i široj javnosti, kao i u međunarodnoj zajednici da je uvjet ne samo funkcioniranja nego stabilnosti i opstanka BiH korjenita ustavna reforma.
Rekli ste da se protivite podjeli Federacije. Kakvo je onda rješenje, prema Vašemu mišljenju, moguće koje bi poduprle sve tri strane, ali i međunarodna zajednica budući da ne treba očekivati pritiske međunarodne uprave?
Rješenje sigurno nije pristati na nepravdu, a to je ono što sada imamo. Teško je također očekivati da je u ovom trenutku moguće doći do rješenja koje bi podržale sve tri strane. Naime, srpska strana, koja trenutačno ima ekskluzivnu poziciju u Ustavu, entitet na polovini teritorija države nazvan njihovim etničkim imenom i s državnim nadležnostima, ne pokazuje spremnost odreći se tih nadležnosti. S druge strane, neke bošnjačke politike i intelektualne elite, zalažući se za centralizirani unitarni koncept države,dodatno unose bojazan i kod srpske i kod hrvatske strane. Stoga, bez obzira na Vašu tvrdnju iz pitanja da ne treba očekivati pritiske međunarodne uprave, uvjeren sam da će međunarodna zajednica iskoristiti instrumente koji su joj na raspolaganju i učiniti pritisak na sve strane u BiH da se dođe do održivog rješenja za BiH sukladno europskim standardima za multietnička društva. Nadam se da su svjesni da je status quo nemoguć i neodrživ i bez angažmana međunarodne zajednice prijeti destabilizacija koja se može negativno odraziti i na širu regiju. Međunarodna zajednica, posebice Europa, ne smije učiniti istu pogrešku kao u krizi bivše Jugoslavije u predvečerje krvavih sukoba. Nadam se da je ovo gorko iskustvo dovoljno upozoravajuće.
Zazivali ste novu mirovnu konferenciju. Ima li rješenja unutarnjeg pitanja bez novog teritorijalnog ustroja zemlje?
Unazad više od dvije godine svaki ozbiljniji susret s predstavnicima međunarodne zajednice koristim da skrenem pozornost na to da je ovakva državna struktura nefunkcionalna i neodrživa. Da je potencijal unutarnjeg dogovora daleko ispod potreba zemlje i da je jedino rješenje snažnije sudjelovanje međunarodne zajednice u procesu ustavne reforme. Metafora za to je međunarodna konferencija neki će reći i Dayton II. To sam rekao i na posljednjem zasjedanju Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u Bruxellesu. Glasnogovornik jedne hrvatske, nekada meni vrlo bliske stranke, čini mi se baš u Vašem listu izjavio je da sam zbog toga tamo ismijan. To nije istina. Istina je da me nisu niti potapšali po ramenu (kao trojku iz Pruda), ali su me pozorno saslušali. Signali koji posljednjih tjedana stižu iz SAD-a govore da su me možda i poslušali? Bez obzira koliku podršku ta ideja sada ima u međunarodnoj zajednici, moja moralna i politička odgovornost je da to kažem jer smatram da sam nažalost u pravu. Nisam ja odjučer i smatram da nisam naivan. Znam ja što bi godilo ušima nekih birokrata iz međunarodne zajednice i znao bih ja to njima pjevati na uhu i na njihovom jeziku, možda i bolje od nekih mojih kolega iz parlamentarne većine. Nema, međutim, od toga koristi. Ovo je vrijeme kada treba reći istinu, i to jasnim jezikom.
Što je Hrvatima alternativa – ostati u Federaciji, sadašnje financijsko stanje je takvo da praktično vodi ukidanju županija, a s druge strane, demografska slika je neoptimistična – dugoročno su Hrvati najveći gubitnici!
Alternativa Hrvatima je ostati u Bosni i Hercegovini kao politički čimbenik. Uvjet za to je izboriti svoje pravo na Bosnu i Hercegovinu, a put je korjenita ustavna reforma. Alternativa sigurno nije pomiriti se da smo gubitnici i reducirati hrvatsko pitanje na dio Federacije po principu uzmi Alija da je kolik avlija Rješenje je: čitava Bosna i Hercegovina je i naša, institucionalna konsocijacija na razini države, što znači apsolutni paritet legitimnih predstavnika tri konstitutivna naroda, a teritorijalna i administrativna organizacija koja će na simetričan način uvažavati etnički kriterij uz bok s ostalim (zemljopisni, prometni, gospodarski) čekajući promjenu Ustava, ne treba sjediti skrštenih ruku. Zato pozivam i HDZ BiH da podrži našu inicijativu da se pristupi promjeni Zakona o vladama entiteta na način da se u odlučivanje ugradi tzv. razuman nacionalni veto, tj. da se ni jedna odluka ne može donijeti bez određenog broja glasova ministara iz svakog konstitutivnog naroda. To je prilika i da se popravi nacionalna pozicija u Vladi, ali i da se spriječi prijeteći kolaps.
Kako gledate na to da međunarodna zajednica podupire prudski dogovor, što je rekao i novi visoki predstavnik te ga predstavljaju dijelom izlazne strategije?
Vaše pitanje je sasvim na mjestu. Zapravo se i bojim toga da je to dio izlazne strategije, a ne dio rješenja. Molim Vas lijepo, ne treba imati iluzija oko retorike predstavnika međunarodne zajednice. Primjer je Mostarska deklaracija vezana uz reformu policije. Bio sam sudionik razgovora, dogovora i potpisnik Deklaracije i znam da je supstancijalni sadržaj dogovorenog neznatno više nego ništa i da nam ne jamči učinkovitiju policiju. Zašto sam onda potpisao? Pa zato što nam je to omogućavalo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a nije ni na koji način pogoršavalo stanje. Međutim, što je s tim u vezi bilo zanimljivo i što je usporedivo s reakcijama međunarodne zajednice na prudski dogovor?
Fantastično je bilo slušati predstavnike međunarodne zajednice s kakvim oduševljenjem, s kakvim uvažavanjem su i ovi u BiH i oni u Bruxellesu govorili ovom dokumentu, uključujući pohvale nama koji smo ga podržali i kritike onima koji su bili protiv. I jedni i drugi i treći smo zapravo znali da to što je dogovoreno je zapravo neznatno više nego ništa. To je sličnost, a gdje su razlike. Policijska reforma je, bez obzira na važnost policije, tek samo jedna sektorska reforma i politički kompromis ioportunizam su mogući. Prudski dogovor ima ambiciju regulirati fundamentalna pitanja ustroja države i ravnopravnosti naroda (Ustav, državna imovina, popis stanovništva) i s tim se nije igrati. Tu ne može biti kompromisa s načelima bez obzira hoću li ja za nekoga biti good or bad guy.
Sporazum je sada doveden u pitanje zbog Dodikova ultimatuma. Vjerujete li da će se razgovori nastaviti i što ako postignu konačni dogovor, hoćete li ga Vaša stranka podržati u Parlamentu?
Ma sporazum nije sada doveden u pitanje. Upitni su bili motivi aktera od starta. Pa Dodik je javno izjavio da je njegov glavni motiv bio ishoditi odlazak OHR-a iz BiH i nije slučajno da se taj susret u Prudu dogodio nekih tjedan dana prije zasjedanja UO-a Vijeća za provedbu mira u Bruxellesu na kojem je glavna tema trebala biti rasprava o završetku mandata OHR-a.
Moguće je da će biti i nastavka razgovora, u prvom redu da se koliko-toliko sačuva poljuljani kredibilitet aktera. Što se tiče konačnog dogovora, kakoVi kažete, do njega može doći samo u institucijama i za to je potrebno i suštinski i matematički mnogo više subjekata nego što je prudska trojka. Naša podrška? Znate, nismo pasivni promatrači koji će u zapećku čekati da se tamo netko oko nečeg dogovori pa da mi onda dignemo ruke. Namjeravamo aktivno sudjelovati, inicirati i kreirati rješenja. To smo pokazali i posljednjih tjedana kada su zastupnici HDZ-a 1990., temeljem odluke Predsjedništva stranke, inicirali i u parlamentarnu proceduru stavili inicijativu za formiranje parlamentarnog povjerenstva za izradu novog ustava. Nikada do sada jedna slična inicijativa nije naišla na takvo uvažavanje i podršku u Parlamentu. Za nju je glasovala izrazita većina zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, jedan manje od dvije trećine. Inicijativa nije prošla samo zbog nedostatka entitetske većine iz Republike Srpske. Zar to ne govori dovoljno o spremnosti ili nespremnosti strana u BiH za ozbiljne razgovore o reformi Ustava. Govori još nešto, BiH se primiče kritičnoj masi koja će pokrenuti proces ustavne reforme u institucijama sustava.
Ali ako teško idu pregovori političke trojke, kako očekujete da se može postići dogovor kroz puno brojniju i stranački heterogeniju parlamentarnu komisiju?
Uopće ne mislim da bi bio lakši dogovor šestorice ili sedmorice od dogovora trojke. Međutim, ako znamo da trojka sigurno nema kapacitet provesti dogovor, a da šestorka ili sedmorka to ima, isplati se pokušati. Nažalost, bez međunarodne zajednice neće ići.
Zašto kreševska šestorka nema izrađen prijedlog ustava umjesto što se sve stranke pozivaju na dokument koji je sadržajno daleko slabiji od banjolučkog dokumenta?
Znate koliko zastupnika u Parlamentu BiH ima kreševska šestorka? Šest zastupnika, što je pet i pol puta manje nego što je potrebno za usvajanje ustava. Koja korist onda da izradimo idealan ustav? Dogovorili smo se o načelima. Sada je najvažnije zadobiti dovoljnu većinu u BiH za ova načela i onda pristupiti izradi ustava na temelju tih načela. Još smo daleko od toga, ali bliže nego prije godinu dana. Prije samo godinu dana se kosa dizala na glavi i histerično reagiralo u Sarajevu na sami spomenkonsocijacijskog modela države. Danas politolog i jedan od vodećih dužnosnika SBiH dr. Safet Halilović govori o konsocijaciji kao najboljem modelu za BiH.
Federacija je u financijskome kolapsu. Kako izaći iz ove krize koja se može odraziti i na političku stabilnost?
Recesija i gospodarska kriza je sada najvažnije pitanje za odgovorne političare. Kako sačuvati poslove i radna mjesta, kako podijeliti mirovine i plaće javnom sektoru, kako mobilizirati domaće resurse koji nisu mali? To su pitanja kojima se HDZ 1990. i naši dužnosnici u izvršnoj vlasti ozbiljno bave. To će biti i glavna tema sjednice Nacionalnog vijeća stranke planirane za 3. travnja, kada ćemo izići sa stabilizacijskim programom kao putokaz za nas i prijedlog za naše partnere u vlasti. Želim jasno reći da smo mi otpočetka prakticirali odgovoran i razvojni koncept. Ministar iz HDZ-a 1990. dr. Jelečević već godinu i pol upozorava i predlaže reforme koje bi socijalnu potrošnju svele u podnošljive okvire. Ministar Damir Ljubić je poticaje poljoprivredi podigao za 100%. Međutim, treba reći da nismo imali odgovarajuću podršku dominantnih stranaka u Vladi, SDA i HDZ-a BiH, koje su, istine radi, i najveći generatori ove krize temeljem odluka iz prošlog saziva.
Spektar mjera koje predlažemo bit će vrlo širok – od monetarne sfere (oslobađanje dijela depozita poslovnih banaka da bi mogle sniziti kamate za kreditiranje proizvodnje), rasterećenja gospodarstva kroz smanjenje doprinosa, supstitucije uvoza domaćim robama koje možemo proizvoditi, pokretanje investicijskog ciklusa kroz javne radove (već imamo osiguranu milijardu maraka za nastavak izgradnje autoceste na koridoru Vc), ali je potrebito žurno riješiti nerazumne blokade i administrativne procedure (različite suglasnosti i dozvole), što praktički ništa ne košta, dovršetak privatizacije (primjerice Aluminij) što će značiti kada milijardu maraka stavimo u funkciju razvoja i zapošljavanja. Tu su naravno mjere štednje od plaća do racionalnog trošenja javnih prihoda.
Nedavno su se pojavile medijske spekulacije o ujedinjenju dva HDZ-a u BiH za vrijeme posjeta predsjednika HDZ-a Sanadera BiH te da ste Vi problem tome procesu. Jedni tvrde da su u pitanju podmetanja iz HDZ-a BiH, a drugi pak da su autori toga teksta u Vašoj stranci. Komentar o odnosu dvije stranke?
Koliko je problema u društvu i državi, još je više razloga za suradnju dva HDZ-a. Istina je da posljednjih mjeseci nema nikakvih inicijativa niti razgovora koji bi se mogli podvesti pod pojam ujedinjenja pa time otpada i spekulacija da bih ja mogao biti prepreka. Možda se varam kad tvrdim da je malo ljudi u jednom ili drugom HDZ-u koji uživaju toliko uvažavanje na drugoj strani kao ja osobno i koji uvažavaju ljude bez obzira u kojoj su stranci koliko ja. Postoji nekoliko principijelnih razloga koji su dosada sprječavali konkretnije rezultate, jedan od njih je odnos prema reformi Ustava. U nekim institucijama i pitanjima smo ostvarili sasvim primjerenu suradnju. Primjera radi, u Vijeću ministara naš rad i odnosi su takvi da bi netko tko ne zna teško mogao zaključiti da Čolak, Vrankić i ja dolazimo iz različitih stranaka. Glede izbora gradonačelnika Mostara, također smo ostvarili zadovoljavaju suradnju. Naravno postoje i točke sporenja, različita mišljenja i stavovi. Nije cilj jest ne sukobljavati se nego se natjecati u dobrom.
Čini se da su dvama HDZ-a bliže SDA s jedne i SBiH s druge strane. Ima li spremnosti u HDZ-u 1990. da Vam prvi partner upravo budu dojučerašnje stranačke kolege?
To Vam se samo čini. S druge strane, Vaše pitanje je promašilo metu. Bolje bi bilo da ste ga postavili drugom sugovorniku koji je izjavio da su SDA istranka kojom predsjeda strateški partneri. Nikada nisam izjavio da mi je SBiH ili SDA strateški partner. Ako bih birao strateškog partnera, onda bi na državnoj razini to prije bio HDZ BiH nego bilo koja postojeća stranka. Partnerstvo, međutim, traži najmanje dvoje.
Jesu li točna nagađanja da je pred zaključenjem koalicijski sporazum između HSP-a i HDZ-a 1990. za izbore 2010.?
Ne!
Tko treba biti gradonačelnik Mostara?
Osoba s neophodnim kvalitetama. HDZ 1990. će ustrajati na tome da to bude Hrvat s obzirom da su Hrvati većina u Mostaru, a da nas je nametnuti statutstavio u neravnopravan položaj u izbornom procesu. Dosad smo podržavali Ljubu Bešlića i činit ćemo to sve dok ima realne šanse biti izabran.
Objavio Večernji list, 23. 3. 2009.
izvor: hdz1990.org