Studentska populacija kroz povijest pa i dan-danas bila je pokretač glavnih promjena u svijetu, što nije slučaj i u Mostaru, gdje studenti već dvadeset godina ništa ne rade, osim što u slobodno vrijeme, između stanki u predavanjima , ispijaju kave po lokalnim kafićima. Mnogi od njih smatraju da u Mostaru već dvadeset godina nema prave studentske službe, koja bi bila pokretač promjena kako u životu studentske populacije, tako i u društvu općenito. Ovakva slika može se vidjeti i u ostalim bh. gradovima, no Mostar svakako prednjači.
Sveučilišni profesor Marko Tokić smatra da komunikacija među studentima u studentskim organizacijama koje djeluju na razini grada Mostara iz nekih razloga nije dovoljno razvijena.
On tvrdi kako se svugdje u svijetu studenti oglašavaju po pitanju svih problema koja se tiču civilizacije i društva, jedino u Mostaru nije tako. Dodaje i to da se oni čak ne oglašavaju dovoljni ni po pitanju svojih problema.
“Postoji velika mogućnost da je tu prisutna i doza straha od reakcije, što bi rekli reakcija na reakciju. Boje se kako bi reagirali nadležni na njihove postupke, i bi li to oglašavanje donijelo još veće probleme po njih”, kazao je Tokić za Dnevni list, dodajući da nema dovoljno hrabrosti i želje za promjenama.
O nepostojanju hrabrosti i želje da se nešto promjeni govore i slučajevi od prije godinu dana kada su pojedini studenti, nezadovoljni odlukom Rektorata da se povećaju upisnine na fakultete, odlučili prosvjedovati. Tada ih se odazvalo tek pedesetak, koji nisu mogli ništa sami uraditi. Drugi, koji nisu imali volje izići i promijeniti nešto, kao i oni koji su bili u dosluhu s profesorima, ipak su bili jači, tako da promjene nije bilo.
Iako predsjednica Studentskog zbora na mostarskom Sveučilištu Tonka Krešić smatra da do sada nije bilo potreba za ikakvo reagiranje studenata jer, kaže, studentska populacija i njihova prava nisu dovedena u pitanje. Studenti, ali i mladi profesori, ne misle tako.
Mostarac Nino Raspudić, koji trenutačno radi kao profesor na zagrebačkom Sveučilištu, tvrdi kako je danas jako teško za bilo što pokrenuti studente, te u njima probuditi želju da se bore za bolje sutra. Ipak mu se ne sviđa letargija koja vlada među mladima, te dodaje da je situacija u Zagrebu tek za nijansu bolja.
“Jedini ozbiljni studentski prosvjed kojeg se ja sjećam bio je kada je podignuta cijena hrane u studentskoj menzi sredinom 1990-ih. Tada su studenti priredili neviđen prosvjed, vlast se prepala i cijena hrane vraćena je na staru”, kazao je Raspudić za Dnevni list.
Ipak, u Mostaru nitko se nije požalio ni kada je njihov kolega, domac Marko Markičević podlegao zbog nebrige mostarskih liječnika. Od toga nemilog događaja prošlo je više od mjesec dana, a da nitko od njegovih kolega nije javno niti iznio stav o ovom slučaju.
Dnevni list navodi kako i mnogi profesori kojima počinje smetati letargija mladih vole reći da bi se mostarski studenti pobunili jedino kada bi se zatvorio jedan od lokalnih kafića ili ako bi slučajno poskupjela kava u gradu.