I prođe godina osamnaesta kako je na Dobrom selu, pokraj Čitluka, smrtno stradao Ante Gašpara iz splitske 4. Gardijske brigade, pa je tim povodom na mjestu stradavanja poginulog branitelja svečano obilježena obljetnica tog događaja. Godišnjica pogibije mladog Vrgorčanina obilježava se dakako svake godine, no ove godine, na hercegovački kamenjar u najvećem broju pristigli su njegovi nekadašnji prijatelji i suborci.
Ispred spomen obilježja, na nekadašnjoj prvoj crti bojišnice fra Martin Planinić služio je sv. misu zadušnicu, a vijence je položila njegova obitelj te brojna izaslanstva, između ostalog i
izaslanstvo Grada Vrgorca predvođeno Borisom Matkovićem, načelnikom Općine i zastupnikom u Saboru RH, ispred 4. Gardijske brigade HV-a, umirovljenim bojnikom HV-a Davorom Jovićem, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Općine Čitluk, HVIDRA-e Čitluk, Specijalne policije HVO-a, Općine Čitluk te OV Čitluk.
“Svake godine izaslanstvo Grada Vrgorca, zajedno s udrugama proisteklih iz Domovinskog rata, 07. svibnja dođe na ovo mjesto podsjetiti se svoga sumještanina Antu Gašpara, koji je dao život za Domovinu. Tog dana ponovno moramo stati na branik Domovine i oprostiti, ali
ne zaboraviti”, kazao je Boris Matković, gradonačelnik Vrgorca.
On se, ujedno, osvrnuo i na pojedinačne optužbe kako je Hrvatska bila agresor na BiH.
“Takva mišljenja potječu od dijela hrvatske političke scene, dijelom HNS-a i gospođom Vesnom Pusić i IDS-a, predvođenog Damirom Kajinom. Želi se nametnuti stav da smo zapravo mi bili u jednom građanskom ratu. Želi se izjednačiti agresora i branitelja što, jednostavno, nije istina. Hrvatska nije bila agresor. Agresor je bila Srbija, bivša JNA i četnici. Oni su bili ti koji su željeli uzeti hrvatska područja. Mi smo samo branili svoj dom” –
komentirao je gradonačelnik Vrgorca.
Na nekadašnjoj prvoj crti bojišnice, okupili su se brojni pripadnici 4. Gardijske brigade HV-a, Pričuvnog sastava specijalne policije, prve angažirane postrojbe za obranu, te nekadašnji branitelji iz drugih postrojbi HVO-a. Na Dobrom selu, počast poginulom prijatelju i suborcu došao je odati i umirovljeni bojnik HV-a Davor Jović, jedan od četvorice hrvatskih branitelja koji su predloženi za odličje Junak Domovinkog rata.
I on je, tog svibnja 1992. bio na Dobrom selu.
“Ovdje je bilo teško. Oni su bili utvrđeni i imali su kružnu obranu. Mi smo u jedan sat poslije podne planirali akciju, kada je njima došao ručak i na ovom su pravcu pokojni Ante Gašpar, Pero Bradarć, Pajso i ostali krenuli. Od one kruške je bio mitraljez i tu ga je pokosio po leđima i vratu. Pero Bradarić je došao do njega, ja sam bio na drugom, desnom kraju. Nismo imali iza čega zaklonit glavu. Drača je, ali te to nije štitilo od metka. Jako je bilo teško osvojiti njihove bunkere. Ovaj ovdje teren je bio presudan da ne padnu Heliodrom i Zračna luka. Na Humu su bila četiri protuavionca. Prvi tenk koji je bio zarobljen, zarobila ga je 4. Brigada” –
prisjeća se bojnik Jović.
Komentirajući aktualna zbivanja oko braniteljske populacije Jović je kazao: Politika je učinila svoje. Politika razdvoji branitelje da bi mogla s nama manipulirati. Istina, neki su kupili neke
predstavnike udruga, dade ti malo na udici para, pa pokleknu i sagnu glavu. Šute k’o zaliveni, zato što su im neki iz politike dali neke mrvice. Da smo zajedno, kao što smo bili 1991. sigurno se ne bi dogodilo da zaborave branitelje. Evo, gledajte partizane, njih još ima 5 000 na mirovini i još slave svoje praznike, a nas su razdvojili.
I Željko Vučić jedan je od onih kojima je bojišnica na Dobrom selu bila svakodnevica. “Naš zapovjednik bio je Zdenko Prce, a baš borbena djelovanja počela su puno ranije od bilo koje
postrojbe. Mi smo službeno, u ime Predsjedništva BiH, aktivirani 06. Svibnja 1991., dan prije zaustavljanja tenkova u Pologu. Naša najveća ratišta su na Dobrom selu i u Mostaru, a završili su u ‘Oluji'” – prisjeća se Vučić, ne propuštajući pripomenuti da su upravo branitelji današnje generale, učinili generalima.