Ovih dana traju posljednje pripreme oko West Herzegowina Festa, festivala amaterskog stvaralaštva, jednog od najvećih kulturnih događaja u Hercegovini. Ovogodišnji osmi WHFest održat će se od 29. do 31. srpnja u Širokom Brijegu na prostoru uz šetalište uz rijeku Lišticu. Organizatori festivala intenzivno rade na posljednjim pripremama, pa smo tom prilikom razgovarali s glumcem i studentom zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Goranom Bogdanom, jednim od organizatora West Herzegowina Festa…
Kada i kako je nastao Vaš festival, i zašto baš West Herzegowina Fest? Kako je tekao sami razvoj festivala?
Festival je nastao 2003. godine, a pokrenut je čistim entuzijazmom skupine ljudi koji su uočili veliku prazninu na domaćoj kulturnoj sceni, pogotovo nedostatak prostora i manifestacija na kojima bi se neafirmirani autori mogli predstaviti široj publici. Kako smo mi iz organizacije svi redom glazbenici, filmaši ili ljudi od pera, uvidjeli smo da manifestaciju takvog tipa hitno treba organizirati zbog generacija koje tek dolaze.
Nazvan je West Herzegowina Fest jer se održava u gradovima zapadne Hercegovine, a kroz ovih sedam godina gostovali smo u Ljubuškom, Posušju, Grudama i Širokom Brijegu gdje se usidrio u posljednjih nekoliko godina. Od svog nastanka prilično je evoluirao, u početku je bio skromna manifestacija koja je trajala samo jedan dan, a što se pokazalo kao nedovoljno zbog prevelikog interesa, tako da smo ga morali proširiti na tri dana. Uglavnom, napredovao je, a svake godine ljestvica kvalitete se podizala.
West Herzegowina Fest ove godine proslavlja svoj osmi rođendan, a vi ste jedan od glavnih “krivaca” onoga što se događalo dosadašnjih godina. Kako biste opisali ovih osam godina festivala amaterskog stvaralaštva?
U svojih sedam godina postojanja festival je postao najznačajnija kulturna manifestacija za mlade u regiji, prerastao je u međunarodni festival jer na njemu sudjeluju autori iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore… Postao je najposjećenija manifestacija u regiji gdje u tri dana trajanja festivala dođe do 10.000 posjetitelja, među kojima i na stotine kampera koji tri dana kampiraju u sklopu festivala. Festival je dosad prezentirao više od 250 amaterskih videoradova, nastupilo je više od 200 mladih glazbenih skupina, objavljeno je sedam festivalskih Fanzina (časopis u kojima se nalaze kratke priče, poezija, proza… mladih književnika).
Što se tiče kvalitete programa, u ovih sedam godina predstavili smo više iznimno talentiranih glazbenika, filmaša i pisaca, od kojih su neki u međuvremenu ostvarili uspješne karijere, dok su neki nažalost prestali biti aktivni.
Ako mislite na druženje i zabavu, teško mi je kao organizatoru objektivno sagledati festival jer se tijekom održavanja obično pojave tekući problemi i nešto što nismo predvidjeli, tako da se mi iz organizacije ne možemo opustiti i uživati u programu. Puno bi ljepše bilo doći na festival u ulozi gosta ili sudionika festivala, ha-ha-ha.
Što smatrate najvećim uspjehom WHFesta u proteklih osam godina?
Najveći uspjeh zasigurno leži u tome što je festival uspio povezati ljude koji dijele iste interese, a dolaze iz različitih mjesta, a što nam i jest bio temeljni cilj. Festival je kumovao velikom broju prijateljstava i poznanstava. Postoji dobar dio publike i sudionika koji su praktički odrastali uz ovaj festival, a možda najvažnija stvar u cijeloj priči je ta konstanta, odnosno mogućnost da svi koji rade nešto kreativno svake godine imaju osigurano vrijeme i prostor gdje mogu prezentirati to što su radili prošlu godinu.
Koliko ulažete u ovaj, hvale vrijedan, projekt ili posao, zahtijeva li mnogo energije?
Naravno, uz ovakav koncept potrebno je početi pripremati se pet-šest mjeseci prije samog festivala. Neke stvari idu lakše, neke teže, a najviše energije se potroši na administrativne stvari i prepreke koje bi praktički trebale biti najmanji problem. Ali sve u svemu, na kraju se uvijek stigne sve navrijeme posložiti i pripremiti. Festival se jedno vrijeme selio iz grada u grad, što je organizacijski bio ogroman izazov te su nam tu puno pomagali prijatelji iz tog određenoga grada koji su domaćinstvo festivala shvatili vrlo ozbiljno i poduzeli sve da manifestacija protekne u najboljem redu.
Postoji li netko tko je, prema Vašemu mišljenju, legenda dosadašnjih WHFestova kojom bi se mogli ponositi?
Pa ima ih jako puno, teško je nekoga izdvojiti…
Kakva je budućnost WHFesta, je li recesija pogodila festival?
Ha-ha, nimalo, nas recesija prati još od prvog festivala.
Kakav je koncept ovogodišnjeg festivala i što nas na njemu očekuje?
Više-manje koncept je sličan kao i prošle godine, dakle tri dana uživanja u glazbi, filmovima, književnosti te naravno kampiranje uz rijeku Lišticu. Gledat ćemo projekcije prijavljenih videouradaka, nastupe bendova, dok će prijavljene priče i pjesme biti objavljene u festivalskom Fanzinu. Svaku večer će zatvoriti jedan od renomiranih bendova, ove godine nam dolaze Jinx, TBF i Belfast Food. Za razliku od prošle godine kada smo imali izložbu skulptura i slika profesora i studenata ALU, ove godine ćemo imati performanse na kojima će slikari raditi na velikim platnima uživo tijekom odvijanja festivala.
Što biste poručili našim čitateljima?
Budite kreativni i produktivni, prijavite se dogodine s nekom idejom jer bitno je sudjelovati.