Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), u prvih sedam mjeseci ove godine BiH je uvezla 1.072 tone zamrznutog mesa iz Brazila i Argentine, dok je lani iz tih zemalja uvezena 3.051 tona. Ukupna vrijednost tog mesa je oko 14 milijuna maraka.Prema tvrdnjama potrošačkih udruženja iz BiH, ali i regije, najčešće se radi o mesu starom tri i više godina, a nedavno je u Hrvatsku uvezeno zaleđeno meso iz Južne Amerike staro čak deset godina.
Glavni federalni veterinarski inspektor Nermin Smajlagić ističe da, prema domaćim zakonima, meso ne bi smjelo biti zamrznuto duže od dvije godine na temperaturi od minus 18 stupnjeva.
– Meso zamrznuto više godina higijenski je ispravno, ali je manje kvalitetno, odnosno manje nutritivne vrijednosti. U Europi takvo meso prodaju po 50 posto nižoj cijeni. U Austriji, naprimjer, kilogram takvog mesa košta jednu marku, a u BiH ga mogu prodati po četiri eura. Naravno, zato ga i plasiraju na naše tržište – kazao je Smajlagić za Dnevni avaz.
Prema njegovim riječima, zamrznuto meso treba upotrijebiti i prije isteka dvogodišnjeg roka, ali je moguće da proizvođači samo pretiskaju deklaracije i stave novi datum roka trajanja. No, dodaje da je to teško utvrditi i da je ostavljeno na savjesti proizvođača hoće li ili neće krivotvoriti datum.
Prema riječima predsjednika Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara Vladimira Usorca, nekvalitetne mesne prerađevine i hrana uopće uzrok su velikog broja oboljenja stanovništva, a time u našoj zemlji niko neće i ne želi da se pozabavi.
– Nema potrebe da se na kobasici koja košta tri marke stavlja bilo kakva deklaracija, kada svako živ zna da nijedno meso žive vage ne košta ispod tri marke. Onda je jasno od čega je ona napravljena. U Njemačkoj takvim kobasicama ne biste smjeli hraniti ni pse, jer bi se diglo udruženje za zaštitu životinja koje bi vas optužilo da ih trujete – ocijenio je Usorac.
On je objasnio da svi veliki proizvođači koriste meso uvezeno iz Brazila ili Argentine koje kod nas stiže u kockama leda.
– Nitko ne kontrolira takvo meso, jer i ne može, zato što stiže u santama leda. Niko ne zna koliko je staro, niti što je, zapravo, unutra. Ono se najčešće prodaje kroz prerađene mesne proizvode, ali nekada i kao svježe meso. Takvi proizvođači ne vode brigu o zdravlju ljudi. Postoje i primjeri da vraćaju salame kojima je istekao rok i od njih onda prave paštete – rekao je Usorac.