Čak 90 posto crtanih filmova koji se u Srbiji mogu naći u videotekama i na ulicama sinkronizirano je na hrvatski jezik, što je izazvalo bijes nekolicine srpskih roditelja koji su uočili da im djeca sve češće koriste hrvatske izraze, poput “tijekom”, “odjenuti”, “vjetrovito”, “tjedan”… – Proveo sam neko svoje istraživanje i utvrdio da je 90 posto filmova po videotekama, kao i onih koji se prodaju na ulici, sinkronizirano na hrvatski jezik. Većina titlova je također na hrvatskome. Naša država očito nema sustavan pristup ovom problemu, pa je lakše uzeti tuđe. Zamalo nisam pao u nesvijest kada mi je sin prije neki dan rekao da kralj i kraljica žive u “velebnim palačama” – izjavio je Beograđanin Đorđe Popović za srpski “Press”, tvrdeći kako nije nacionalist, nego samo želi da njegovo dijete raste uz sadržaj na materinskom jeziku.
Kako bi potvrdili priču ogorčenog roditelja, novinari “Pressa” obišli su jednu od najprometnijih ulica u gradu u kojoj se prodaju crtani filmovi i ustvrdili kako je većina, poput “Bambija” i “Tri praseta”, titlovana na hrvatski. Osim plagijata na ulicama, i originali na policama srpskih videoteka sinkronizirani su na hrvatski jezik.
– Vjerojatno je u pitanju financijski razlog. Sinkronizacija nije jeftina i distributerima je očito lakše kupiti filmove od Hrvata – kazala je radnica u videoteci, a njezinu je priču potvrdio i Aleksandar Popović, direktor marketinga u distributerskoj kući “Pro vision” tvrdeći kako sinkronizacija stoji 15 eura po minuti.
– Sve crtane filmove koje distribuiramo sinkroniziramo jedino na srpski jezik. Na žalost, ovdje imamo dvije ili tri kuće koje su ekspoziture hrvatskih tvrtki u Srbiji i koje rade sinkronizaciju filmova na nekakvoj “mekšoj” verziji hrvatskog jezika i zatim ih distribuiraju na našem tržištu – otkrio je Popović.
Činjenica da srpska djeca gledaju crtiće prevedene na hrvatski jezik zabrinula je i Dragoljuba Zbiljića, profesora srpskog jezika i predsjednika Izvršnog odbora Udruženja “Ćirilica”.
– Srpska djeca i Srbi sve više u izgovoru i pisanju poprimaju hrvatske jezične varijante, što poprima karikaturalne osobine jer su hrvatski lingvisti prinuđeni, zbog razlikovanja i ustoličenja svoga posebnog jezika, praviti smiješne konstrukcije. Uostalom, treba se u nečemu ugledati i na Hrvate. Jer, oni nikada ne nude svojoj djeci srpski jezik bez prilagođavanja – smatra Zbiljić.
U tamošnjemu Ministarstvu kulture kazali su kako nisu nadležni za uvoz robe, te da prema tome ne mogu utjecati na to koje će filmove uvoziti pojedine distributerske kuće. Isto tako, dodali su kako ni pitanje sinkronizacije ne spada u njihovu nadležnost.