U kući sestara franjevaka u Ljubuškom održana korizmena duhovna obnova u kojoj su sudjelovale 23 učenice viših razreda OŠ Ivane Brlić-Mažuranić na Humcu. Obnovu na temu „Isusova kušnja u pustinji“ organizirale su i osmislile vjeroučiteljice s. Robertina Barbarić i s. Anka Kvesić , redovnice družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja sa sjedištem u Mostaru.
Molitvom i poticajima za skupni rad navele su sudionice obnove da zajednički pokušaju pronaći odgovore na pitanja: Koje su to kušnje i napasti s kojima se susreću u današnjemu svijetu? Kako i na koji način se oduprijeti tim napastima?
“Na satu vjeronauka časna Anka nam je rekla da će biti duhovna obnova za djevojčice i ponudila zainteresiranima da se prijave. Trebale smo dobiti i dopuštenje roditelja. Kada smo kazale roditeljima, nisu se dugo mislili, dopuštenje je bilo tu. Došla je i subota. Dan kada smo trebale poći na obnovu. Obnova je počela u 14:00 sati u kući gdje žive časne sestre.
Časna Anka nas je čekala ispred ulaza dok smo se okupljale. Ušle smo u prostor koji su časne pripremile baš za našu molitvenu obnovu. Nakon razmatranja o Isusovoj kušnji u pustinji raspoređene smo u tri skupine. Svaka skupina imala je zadatak obraditi određenu kušnju na temelju pitanja koja su nam postavljena.
I. Imanje i neimanje
II. Slava
III. Vlast
Dobile smo i plakate na koje smo trebale napisati svoja iskustva i razmišljanja o zadanoj temi. Mogle smo i crtati. Bilo je jako zabavno. Kad smo završile skupni rad predstavile smo svoje plakate pojašnjavajući ih djevojkama iz drugih skupina.
Nakon ovoga rada osvježile smo se sokom i grickalicama što su nam ih ponudile sestre. izmolile smo zajedno molitvu za duhovna zvanja i uputile se u crkvu na Humcu. Kad je misa završila razišle smo se svojim kućama sretne ali i malo tužne što je obnova završila. Znamo da će to opet biti. Nitko, ni ja nismo se pokajale što smo došle.
Petra
Časna Anka nam je na satu vjeronauka rekla da časne sestre organiziraju korizmenu obnovu za djevojčice koje to žele. Mi pune radosti i znatiželje javile se da idemo. Jedva smo čekale dan subotu. Subota je došla! Došle smo pred kuću časnih sestara gdje nas je naša časna lijepo dočekala. Sve smo se okupile. S nama je i s. Robertina. Počele smo s obnovom. Časne su nam govorile o Isusovoj kušnji u pustinji. Uvjerena sam da smo sve lijepo upamtile ono što su nam časne govorile. Za rad smo podijeljene u tri skupine. Imale sve što je bilo potrebno i mogle smo raditi i odgovarati na pitanja koja smo dobile i odgovori na pitanja su pokazali da uz pomoć Božju možemo zajednički pobjeđivati ono što nam se nudi kao negativno. Svi grupni radovi su bili odlični. Pošle smo zajedno s časnim sestrama u crkvu na Humcu gdje smo predmolile krunicu i sudjelovale u slavlju svete mise čitanjem, molitvom i pjesmom. Po završetku sv. mise časna Robertina je nas koje nismo imale prijevoza odvezla kući, a časna Anka je čekala sa onima po koje su trebali doći roditelji.
Ova subota je bila stvarno prekrasna. Bilo mi je ljepše nego na satu školskog vjeronauka. Čekamo opet takvu subotu jer želimo opet molitvenu obnovu. Ovu subotu neću zaboraviti!
Nikolina
Došla sam s prijateljicama do kuće časnih sestara. Sve smo bile uzbuđene, nismo znale što ćemo raditi. Ušle smo u sestarsku kuću, u dvoranu. Bile su nas 23 cure. Započele smo susret pjesmom “Ja se kajem Bože mili”, zatim su časne Robertina i Anka govorile o Isusovoj kušnji u pustinji. Za skupni rad smo na stolu imale tri velika papira, gdje smo mogle nakon rasprave u svojoj skupini riječju i crtežom izraziti vlastito shvaćanje kušnje i napasti, te kako pobijediti ono što nam se nudi kao zlo.
Ovaj dan duhovne obnove neću nikada zaboraviti. Sve mi se svidjelo, bilo je djevojčica iz svakog razreda, a mi koje se nismo znale upoznale smo se tu na obnovi. Da bi trebalo nešto mijenjati ne bih ništa promijenila, jer sve je bilo odlično.
Antonija
Osim mog razreda na obnovu su došli i drugi šesti razredi. To je bilo super jer nam s. Anka nije rekla da će biti i druge cure iz šestih razreda. Zato je sve postalo još uzbudljivije. Nakon što smo ušle u prostoriju gdje će biti obnova primijetile smo da je sve bilo uredno posloženo. Sjele smo i čekale s. Robertinu. Stigla je! Počele smo s obnovom, promišljanjem s. Anke o Isusovoj kušnji u pustinji. Nakon ovoga uvoda nastavile smo na istu temu raditi u manjim skupinama. Vrijeme rada brzo nam je prošlo. Bilo je lijepo slušati što je koja skupina radila. Ne kaže se badava “Kad se male ruke slože sve se može”. Imale smo mali odmor i priliku za okrepu tijela. Ponovo smo na svojim mjestima s molitvom za duhovna zvanja. Obnovu smo završile molitvom krunice i svetom misom u crkvi sv. Ante na Humcu.
Ovakav dan obnove ponovila bih sto puta jer je bilo super i sve najbolje, a još bolje je to što smo se družile s drugim curama kroz molitvu i zajednički rad. Jednostavno bilo je nezaboravno!”
