Strana nevladina humanitarna organizacija “Sollievo Yahweh la luce” koja u Međugorju djeluje više od četiri godine ovih se dana suočava s problemima koji joj uvelike otežavaju humanitarni rad. O čemu je točno riječ, doznali smo od predsjednice organizacije Ade Marchelle, koja nam kaže kako su svi problemi počeli kada je njezina boravišna dozvola nakon
godine dana istekla te joj je Služba za poslove sa strancima, ispostava Mostar, tražila dopunu dokumentacije s potvrdom, odnosno suglasnosti od župnog ureda da oni djeluju na ovom području.
Banalno, ali komplicirano
“Smatrala sam da će dobivanje te suglasnosti biti formalan posao, međutim, prevarila sam se. Nakon što smo nekoliko puta pokušali stupiti u kontakt sa župnikom fra Marinkom Šakotom i nismo uspjeli, jedan dan smo ga odlučili sačekati ispred župnog ureda i zamoliti ga da odvoji dvije minute vremena za nas i to nam učini. Međutim, kada smo mu rekli što trebamo, on je odgovorio kako mu je žao, ali on nema vremena za nas te da ne zna tko smo mi i čime se bavimo”, priča Ada, pred nas prostirući na desetke zamolbi za pomoć koje je potpisao upravo taj isti župnik.
Do zaključenja ovog broja ni mi nismo uspjeli kontaktirati župnika fra Marinka Šakotu.
Nije joj, kaže, jasno zašto je to tako završilo, s obzirom da se radi o vrlo jednostavnoj stvari, koja ne zahtjeva puno vremena. Posebno ističe da su propisno upisani u Caritas u Sarajevu, federalno resorno ministarstvo, imaju dozvolu i rješenje za rad kao organizacija koja se bavi pomoći socijalno ugroženom pučanstvu u suradnji s centrima za socijalni rad i župama. Ova organizacija pomaže više od 70 obitelji diljem Hercegovine, a osim onih koji svakog prvog ponedjeljka dolaze pred ulazna vrata ove organizacije, mnogo je onih korisnika kojima se paketi donose na kućna vrata.
Pomoć za više od 70 obitelji
Jedna od onih koja više od godinu dana svakog prvog ponedjeljka dolazi po paket pomoći je i Pavica Ivezić iz Stoca, za koju će obustava rada ove organizacije, kaže, značiti propast, jer s 300 maraka koliko joj je ostalo mirovine od pokojnog muža, ona, njezina kćer i unuk ne mogu živjeti. “Ovdje dolazim po hranu, ali i ostale potrepštine, i to mi puno znači”, kazala je ona.
Od Tromeđe prema Širokom Brijegu imaju 15 obitelji kojima se raspodjelom dostavljaju paketi s hranom i ostalim potrepštinama. Isto tako u Čitluku imaju devet obitelji kojima pomažu. Pomažu opremanje kuhinje škole za djecu s posebnim potrebama Los Rosales u Mostaru, kao i starački dom u Domanovićima i mnoge župe, čiji župnici dalje raspodjeljuju donirane namirnice. Na popisu su mnoge općine i župe kojima pomažu, Široki Brijeg, Stolac, Ljubuški, Čapljina, Čitluk, Čerin, Ljuti Dolac, Tepčići, Aladinići i mnogi drugi. “Bez ove potvrde organizacija neće moći djelovati. A što će to značiti, najbolje će vam znati reći ljudi koji i sada stoje pred našim vratima i čekaju. Ali jedno je sigurno, bez izdavanje te potvrde ili suglasnosti ja neću moći dobiti boravišnu dozvolu, a samim tim ni organizacija čija sam ja predsjednica neće moći raditi”, kazala je Ada, dodajući kako su primorani tražiti pomoć odvjetnika u ovom slučaju te ističe kako joj je jako žao onih koji najviše ispaštaju u cijeloj priči, a to su oni koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.
Zorica Volarević | Dnevni list