Dokumenti pokazuju kako je KIO Keramika tvrtkama vezanim za Milana Lučića dužna još oko 5,1 milijuna eura, najviše za kredit za gradnju njihove poslovne zgrade u Zagrebu koju je započeo graditi Urbaniko.Uz Milana Lučića veže se još jedna zanimljiva pojedinost. Tijekom plodnih godina KIO Keramike, on i Krmpotić su tvrtkina sredstva koristili i za financiranje hrvatske estrade.
Orahovačka tvornica keramike KIO godinama je skrivala tajnu koja je na vidjelo izašla tek privođenjem bivšeg većinskog vlasnika i predsjednika Uprave Darka Krmpotića te suvlasnika tvrtke i šefa financija Bože Ivičića u policijsku postaju u Bjelovaru.
Njih se dvojicu tereti da su protuzakonito stekli vlasnički udio u tvrtki te prekršili odredbe Zakona o privatizaciji.
Kako piše Business.hr, višemjesečna kriminalistička obrada utvrdila je kako su Krmpotić i Ivičić još 2001. godine s KIO Keramikom ugovorili isplatu osam milijuna kuna za kupnju većinskog paketa dionica, a potom odgađali otplatu kredita. No, to je tek početak malverzacija u orahovačkoj tvrtki.
Naime, otkriveno je kako je KIO zadužen za više od 650 milijuna kuna. Radnici su za Business.hr ispričali kako je sve započelo nakon zapošljavanja hercegovačkog poduzetnika Milana Lučića i angažiranja srpske tvrtke Enmona. Nakon toga iz tvrtke su počeli oticati milijuni.
Zaposlenici su po Krmpotićevom nalogu morali pisati račune njegove konzultantske tvrtke DK Ulaganja KIO-u, a oni su iznosili mjesečno i više od 200 tisuća kuna. Samo u 2008. godini tako mu je isplaćeno više od dva milijuna kuna. Posebno je zanimljivo da je u toj tvrtki jedini zaposleni Krmpotićeva kćer.
Prije dvije godine, Krmpotiću se u Upravi KIO-a pridružio Dragan Matić iz Enmona. Tada je KIO počeo prodavati Enmonu keramičke pločice ispod cijene, što je Uprava objašnjavala potrebom za probijanje na tržište i angažiranjem proizvodnje. Kako bi nadoknadili gubitke zbog takvog posla, podigli su cijene pločica u Hrvatskoj.
KIO se razvijao i dalje pa se pojavila potreba za poslovnom zgradom i u Zagrebu. Stoga je osnovana tvrtka Urbaniko koja je trebala izgraditi zgradu, a na čelo joj je postavljen Ante Kotromanović. Njemu je tvrtka svaki mjesec isplaćivala naknadu od 15 tisuća kuna, a zajedno s troškovima službenog automobila i mobitela, tvrtku je stajao mjesečno i do 45 tisuća kuna.
Kotromanović svoj angažman opravdava svojim prijateljskim vezama kojima je pokušao pomoći KIO-u. Zanimljivo je kako je Kotromanović, ističu radnici, službenom karticom platio svoj put u Haag kada je posjećivao generala Antu Gotovinu u haaškom pritvoru.
Urbaniko je kasnije prodan za 13 milijuna kuna, a potom je od Lučića kupljena tvrtka Euroivi koja je zajedno sa preuzetim obvezama KIO stajala više od 60 milijuna kuna. Istovremeno, od Lučića su kupovali njegove tvrtke pa čak i benzinske postaje.
Dokumenti pokazuju kako je KIO Keramika tvrtkama vezanim za Milana Lučića dužna još oko 5,1 milijuna eura, najviše za kredit za gradnju njihove poslovne zgrade u Zagrebu koju je započeo graditi Urbaniko.
Uz Milana Lučića veže se još jedna zanimljiva pojedinost. Tijekom plodnih godina KIO Keramike, on i Krmpotić su tvrtkina sredstva koristili i za financiranje hrvatske estrade. Tako su 10 tisuća eura donirali za najam dvorane u kojoj je u Parizu Tereza Kesovija održala svoj koncert, a prošle je godine po Lučićevom nalogu plaćeno 65 tisuća kuna tvrtki Motivo, koja je u vlasništvu pjevačice Severine Vučković.
