To što Bosna i Hercegovina iz nepoznatih razloga već godinama nema žensku seniorsku rukometnu reprezentaciju ne znači da na tom prostoru nema igračica koje privlače pažnju javnosti u regiji. Prva medju njima je vjerovatno u ovom trenutku i najbolja, a zove se Andrea Prusina. Lijevo krilo Zrinjskog iz Mostara, buduća profesorica tjelesne i zdravstvene kulture i
trostruka najbolja sportašica rodnog Ljubuškog, buši mreže i nada se boljim danima.
ANDREA: Kvalitet BiH rukometa u odnosu na prošle godine je opao, kao i u većini zemalja, s obzirom da je ekonomska situacija jako loša. Istina je i da posljednjih pet godina ne postoji seniorska nacionalna selekcija što je u najmanju ruku sramotno. Razlog ne znam, to pitanje bi trebalo uputiti na neku drugu adresu. Kadetkinje se okupljaju i drago mi je zbog toga jer se tako bar malo ženski nacionalni rukomet počeo micati sa mrtve točke, počinje priču za Balkan-Handball.com prvi strijelac prvenstva BiH u posljednje dvije sezone i nastavlja da objašnjava “ko je ko” na BiH terenima. Glavni rivali već godinama su Borac iz Banja Luke, Mira iz Prijedora i moj klub, Zrinjski iz Mostara. Aktualni prvak je Borac, nekoliko godina unazad neprikosnoveni vladar, ali su ove godine nakon punih šest godina pretrpijele od nas poraz na domaćem terenu. Upravo gostovanja kod Borca, Mire i Goražda slove za najteže. Što se tiče navijača, liga nije nešto puno popraćena, a najviše se prati u Zavidovićima (Krivaja), Goraždu i Prijedoru.
Zrinjski je potpuno neočekivano napravio veliki uspjeh u Challange Cupu.Borićete se polufinale protiv hrvatskog Samobora, a prvi ste u domaćem prvenstvu. Jesu to ambicije sa početka sezone?
ANDREA: Ove sezone je sve nekako krenulo “s brda s dola”. Neočekivano smo ostali bez trenera i kasnili smo sa pripremama. Međutim, naše ambicije time nisu bile poremećene, jer imamo kvalitetnu ekipu, koja se bori za sami vrh ljestvice. Što se tiče Challange Cupa, nismo imali pretjeranih ambicija, s obzirom da većina djevojaka to natjecanje igra prvi put u životu. Naravno da se nismo predali, što se i vidi na rezultatu, gdje smo došli do pozicije da se borimo za polufinale, a samim tim, ostvarili smo povijesni uspjeh kluba i ženskog BiH rukometa.
Ima li nekog odjeka, da li je stigla potpora grada i sredine?
ANDREA: Naš klub vode dva čoveka i time sam vam rekla sve. Nemamo skupštinu, ni upravu kluba, a što se tiče sredine i grada, niko ne stoji iza nas. Živimo isključivo od donacija ljudi koji su prepoznali vrijednost u našem kolektivu. Pod time mislim da se njihovim donacijama plaćaju troškovi utakmica, putovanja i sve ono što je neophodno za natjecanje, a mi djevojke ne primamo nikakvu naknadu za ovo što radimo. Jednostavno se nadamo boljim vremenima.
Ali ti ne čekaš bolja vremena da na jednoj utakmici daš 20 zgoditaka (osmijeh). Više nego čitava ekipa protiv koje ste tada igrali. Kako se to dogodilo?
ANDREA: Istina da sam na jednoj utakmici postigla 20 zgoditaka. Jednostavno taj dan mi je sve polazilo za rukom, a sugračice su to koristile i većinu akcija završavale na meni (osmijeh).
Andrea je tri godine uzastopno (2010, 2011, 2012) najbolja sportašica Ljubuškog u paru sa poznatim asom hrvatskog rukometa, Mirkom Alilovićem.
ANDREA: Mirka poznajem od malih nogu, još i prije nego što smo postigli ove rezultate. Dok je bio u Ljubuškom dosta vremena smo provodili u druženju. Sad nas je rukomet odveo na dvije različite strane, ali ja svakako pratim i radujem se njegovim uspjesima.
Hvali Andrea svog kolegu i otkriva kako se zaljubila u magičnu igru na 20×40.
ANDREA: Na prvi trening sam otišla sa svojom starijom sestrom i odmah sam se zaljubila. Bila sam mala i brza i odmah su me stavili na lijevo krilo. Počela sam trenirati rukomet sa 12 godina. Sestra mi je prestala igrati kasnije, ali je na moj nagovor počela trenirati moja sestrična, koja danas igra za rukometni klub ”Dalamatinka” iz Ploča. Pokojni otac mi je bio vrhunski nogometaš, a mlađi brat je krenuo njegovim stopama.
Kakvi su tvoji planovi za dalje, privlači li te neka strana liga?
ANDREA: Iz Ljubuškog sam došla u Mostar isključivo zbog fakulteta, koji pohađam ovdje. Moji planovi su prvenstveno da završim fakultet što se nadam da ću napraviti ove godine, a što se tiče rukometa naravno da mi je želja oprobati se negdje vani. Jednog dana bi voljela da to bude u najjačoj ligi Europe – u Francuskoj.
BH RUKOMET | BALKAN HANDBALL