Ove godine župnik fra Marko Jurič povezao je svetkovinu sv. Marka evanđelista, kojemu je posvećena župa Klobuk, sa sv. krizmom koja se u župi slavi svake treće godine, okupivši učenike osmoga osnovne i dvaju razreda srednje škole. A i sv. Marko i sv. krizma pali u nedjelju, Nedjelju Dobroga Pastira. Župnik je pozdravio biskupa Ratka i sve krizmanike i njihove kumove i roditelje.
Procesiju oko crkve Gospe pomoćnice s kipom sv. Marka predvodio je, pjevajući Gospine litanije, fra Stipan Šarić, župnik iz susjednih Veljaka. Bio je to penitencijalni i uvodni čin u sv. Misu. Pod Misom je pjevao zbor iz Ružića pod vodstvom zborovoditeljice iz Klobuka.
Bilo je svega 45 krizmanika, i to 27 krizmanica, 18 krizmanika. Prije same potvrde jedan je krizmanik u ime svojih vršnjaka pozdravio biskupa i izrazio mu dobrodošlicu. Ono što je bilo ugodno vidjeti jest da su svi krizmanici i krizmanice bili jednako odjeveni. Bez natjecanja u modnim kreacijama koje obično udaraju na pristojnost odijevanja i na dostojanstvo sv. krizme. Nije bilo nikakvih ekstravagancija ni besmislena pomodarstva. Čestitka krizmanicima, ali i župniku fra Marku.
U propovijedi biskup je govorio o sv. Marku evanđelistu. U kući njegove majke Marije Isus je imao posljednju večeru. Sasvim je moguće da je mladi Marko posluživao kod stola, ako ništa drugo jest nosio lavor i ručnik da Isus pere noge apostolima! Kasnije se prijavio kao suradnik svomu ujaku Barnabi i njegovu kolegi Pavlu na njihovu prvom misijskom putovanju. Ali je već s Cipra odustao i vratio se u Jeruzalem. Nakon toga vidimo ga u službi jednom svetoga Petra, drugi put svetoga Pavla. Ako je u početku u zvanju klimao, kasnije se dobro učvrstio. I napisao evanđelje prema propovijedanju sv. Petra kojemu je bio pisar, tajnik.
Propovjednik je spomenuo i primjer domaćega sina Petra Barbarića, hercegovačkog sjemeništarca u Travniku (1889.-1897.), koji je umro na glasu svetosti. Potaknuo je krizmanike i krizmanice da se ukrašuju krjepostima poslušnosti, poniznosti i marljivosti, poput svoga mještanina Petra.
Osvrnuo se i na praksu da krizmanice ili njihove kume, svejedno, svake godine nešto novo smišljaju što im nikako ne služi na čast za svečanost krizme. Ove godine u nekim župama neke su pustile nokte ko kandže pa ih prebojavaju da se ne može od grdobe gledati. Naravno da ih je stid sklopiti ruke u trenutku krizme.