Frano Boras je za naše prilike osebujna politička figura. Rođen je u Vitini, a 1990. izabran je za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Napisao je knjigu „Bosanskohercegovački kaos“.Predsjednik kojega su jurišnici Herceg-Bosne tijekom ratnih dana potpuno izgurali iz politike. U rujnu kada se obično prisjećamo početka agresije na BiH i napada na Ravno, Boras svjedok tragedije koja je zadesila BiH,govori o svome odnosu prema Herceg-Bosni,dogovorima u Grazu i Splitu, podjeli, haaškoj optužnici, ali i trenutačnom stanju u hrvatskoj politici.
VL: Prema vašim saznanjima je li postojala ikakva mogućnost da se izbjegne rat u BiH?
BORAS: Postojala je jedna minimalna šansa u svezi s dogovorom u Lisabonu o Kutiljerovom planu, koji je Alija Izetebgović prihvatio kao i hrvatska i srpska strana. Taj plan je bio negativan po Hrvate jer je po njemu hrvatska konstitutivna jedinica imala svega 12 posto teritorija. Alija Izetbegović je po povratku u Sarajevo odustao od tog plana pod pritiskom muslimanskih ekstremista, posebice zagrebačke struje. To je bila minimalna šansa. Nakon toga je došlo do referenduma. Srbija je tada krenula u otvoreni rat protiv Hrvata i Muslimana kako bi ostvarila konačni cilj – veliku Srbiju.
VL: Što mislite da je Izetbegović prihvatio Kutiljerov plan da rata ne bi bilo?
BORAS: Ne! To im je bio samo povod. Srbija se odavno spremala za rat.
VL: Je li hrvatska strana pokušala u referendum o osamostaljenju uvrstiti i pitanje o ustroju BiH?
BORAS: Koliko znam takvih razgovora nije bilo. Očekivalo se i od Hrvata i od Muslimana da se sačuva cjelovita BiH, iako se znalo da Hrvati preferiraju strogo decentraliziranu državu.
VL: Za razliku od Hrvata, Srbi i Bošnjaci su zatražili legalno izabrane predstavnike sa prvih izbora i u ratnim danima. Je li se to razbilo Hrvatima o glavu?
BORAS: To je bila velika greška hrvatske strane što nisu zadržali legalno izabrane ljude kako na općinskoj tako i na državnoj razini. U HZ HB su ušli manje poznati ljudi iz stranke koji nisu bili izabrani na općim izborima. To je delegitimiralo HZ HB. Još uvijek je i zbog toga teško dokazati i na haaškom sudu da HZHB nije bila zločinačka organizacija.
VL: Zbog čega su legalno izabrani hrvatski političari, uključujući i vas gurnuti po strani?
BORAS: Nikad nitko sa mnom o tome nije razgovarao, ni tijekom ni poslije rata. Jednostavno smo se razumjeli bez riječi. Shvatio sam da me ne žele u bilo kakvom sustavu odlučivanja. Nisam bio dobro došao i to je ostalo do današnjih dana.
VL: Zar nije bilo prostora i za legalno izabrane predstavnike i za nadolazeće političke i vojne snage?
BORAS U travnju 92. godine HVO je imao isključivo vojnički karakter, da bi u srpnju 92. HVO obnašao i civilnu vlast.
VL:Danas živite umirovljenički. Imate li kakve privilegije kao prvi hrvatski član Predsjedništva BiH?
BORAS: Ma kakvi. Poslan sam u mirovinu od 60 KM, a kod Alije sam imao dvije marke.
VL: Kao svjedok obrane hercegbosanskoj šestorki kakve se opasnosti kriju iza haaške optužnice?
BORAS: Kod naših aktualnih političara nije dovoljno shvaćen taj proces. Ne sudi se samo njima. Sudi se cijeloj Herceg-Bosni koja se u optužnici naziva zločinačkom organizacijom. Ako to tužitelj uspije dokazati i sudsko vijeće prihvati da su Herceg-Bosna i HVO zločinačke organizacije to će biti veliki povijesni teret za Hrvate u BiH. Ukratko to bi značilo da je hrvatski narod u BiH utemeljio zločinačku organizaciju da bi napadao druge narode i bavio se zločinačkim radnjama. Ne primjećujem da se trenutačna hrvatska politička elita zanima za tijek procesa i da uopće pomažu obrani. Najbitnije je obraniti HZ HB da nije bila zločinačka organizacija.
VL: Jeste li dijelili Bosnu kako vas je ne tako davno u hrvatskim medijima optužio Josip Boljkovac?
BORAS: To je komunistički način laganja. Koljević i ja smo došli u Zagreb oko 17 sati 8. siječnja 92. godine a ne u šest ujutro kako to Boljkovac tvrdi. Mi nismo došli maskirani, nego uredno obučeni zrakoplovom iz Sarajeva na aerodromom u Zagreb. Dočekani smo na najvišoj razini od strane Tuđmana i Manolića koji je u to vrijeme bio predsjednik vlade. On je i vodio razgovore. Razgovor je potaknuo Koljević i to zbog ustroja BiH kako je to kasnije ubrzo Kutiljero iznio u svom planu.
VL: Kako su ti razgovori rezultirali?
BORAS: Koljević nije donio nikakve skice i planove nego je imao isključivo ideju koja je bila u suprotnosti s planom velike Srbije. On mi je to rekao u letu od Sarajeva do Zagreba. Rekao mi je da se on ne slaže s MIloševićem i da se Milošević s njegovim planom neće složiti.
VL: Je li njegov potez bio utopistički?
BORAS: On je bio intelektualac među srpskim vodstvom i od početka se nije slagao s Miloševićem. Vjerojatno je to utjecalo na njegovu smrt. Ili su ga ubili ili više nije mogao podonosti pa je sam okončao život.
VL: Što ste u Grazu zajedno s Matom Bobanom dogovorili s Radovanom Karadžićem?
BORAS: Ništa! Razgovarano je kako uredi unutarnji ustroj BiH. Srbi su u Hercegovini tražili da granica bude rijeka Neretva, od Metkovića do Konjica. Dakle tražili su cijelu lijevu stranu. Tražili su i Kupres i posavski koridor i to širine 20 km. Mi se s tim nismo slagali. Ništa nije ni zapisano. Sastanak je održan na terasi aerodromske zgrade, a pri tome su nam smetali putnici.
VL: Je li postojala mogućnost da se Mate Boban dogovorio s Radovanom Karadžićem a da vi to ne znate?
BORAS: Ne vjerujem. Karadžić je izdao priopćenje sa sastanka u Grazu u kojem se navodilo da se dogvorio s Hrvatima o podjeli BiH do Neretve, što je naravno bila neistina.
VL: Je li srpska strana tim podmetanjem htjela razbiti savezništvo između Hrvata i Bošnjaka?
BORAS: To je bio cilj jer smo s Muslimanima tada zajednički nastupali. Njihov je cilj bio razbiti savezništvo između HDZ-a i SDA.
VL: Što je dogovoreno s Bošnjacima u Splitu?
BORAS: Razgovarali smo s Muslimanima o tri varijante unutarnjeg ustroja. Dogovorili smo se da javnost ne obavještavamo o sastanku. Međutim Šemso Tanković iz zagrebačkog SDA dao je isti dan izjavu za HTV kako se s Hrvatima dogvorio o federalnom uređenje BiH i cjelovitoj državi. Mene je tu večer oko 11 noću zvao Šušak i ljutito pitao šta ste ono dogovorili s muslimanskim izaslanstvom. “To se kosi s našim programom”. Rekao sam mu da smo razgovarali, ali da ne obaviještavamo javnost. Jednako kao Karadžić i Tanković je uradio isto.
VL: Kako ocjenjute trenutačnu politiku koju vode Dragan Čović i Božo Ljubić?
BORAS: Pozdravaljm ideju udjedinjenja dva HDZ-a, međutim prije tog ujedinjenja i HDZ bez broja i HDZ s brojem trebali bi prvo izvršiti pročišćenje redova i osloboditi se pojedinaca i grupica koji vuku repove raznih boja. Tek tada treba izvršiti ujedninjenje. Ukoliko se to ne obavi nisam siguran da će ujedinjenje donijeti rješenje hrvatskom narodu, posebice na predstojećim izborima i političkim događajima. Pojedinci i u jednoj i drugoj stranci odvraćaju i simpatizere i članove pa se Hrvati okreću drugim strankama.
VL: Vjerujete li da domaći političari iz reda sva tri naroda mogu doći do rješenja krize u BiH?
BORAS: Razgovori oko unutaranjeg ustroja BiH su odvraćanje domaće javnosti od aktualnih gorućih probelma u BiH – poput katasrofalnog gospodarskog stanja. Cilj je razgovora da se postojeća vlast održi što dulje, po onoj narodonoj posije mene potop.