U kolopletu Božjega djela spasenja svako liturgijsko vrijeme priča svoju priču i približava biblijski trenutak našoj svakodnevici, izdiže se iznad svega profanog i svjetovnog, pruža se u eshaton i živi iz povijesti ovdje i sada. 
Maškare. Lijep i zanimljiv običaj. Uvijek sam ih volio i pomalo mi je žao što se običaj gubi, ni djeci više nije zanimljivo kao što je nekada bilo. U ona ekonomski teža vremena (a ja ih se sjećam iako sam još relativno mlad i unatoč pričama kako je prije ”sve bilo bolje”) bila je to prilika dobiti koji dinar više od onoga što nam redovito daju roditelji.
Ovih dana kada se govorilo o djeci, jedan mladi čovjek je rekao: „Danas je dosta jedno dijete jer dijete mnogo košta“. Ako se vrijednost djetetova života počne mjeriti novčanim iznosima, materijalnim vrednotama, znak je da tu više nema ljubavi. Ako nema ljubavi nemamo ni budućnosti.
Jedna je priča jutros na portalima potpuno tiho i neočekivano protresla ono zadnje u nama što skrivamo duboko od svih. A počesto i od sebe samih. Odavno već u našem sirovom, prljavom i beskrupuloznom medijskom svijetu nije bilo vijesti koja nije bila bitna sama po sebi, zbog glavne informacije, nego nečeg sasvim sporednog,
Prošli tjedan u programu Radio Ljubuškog, u ovim doista neuobičajenim okolnostima u Hercegovini dok smo okruženi ovolikim snježnim pokrivačem, prigodni komentar dao je fra Mate Logara iz Drinovaca. Kaže ona pjesma: dolove i brijeg zabijelio je snijeg, a narodna izreka kaže da ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag.
Političke igre i malverzacije s prodajom viška struje EP BiH beogradskom Rudnapu, ugrozile su poslovanje mostarske elektroprivrede i industrije koju ona opskrbljuje, a neizravno prijete i malim potrošačima.
Kontroverzna televizijska voditeljica Danijela Trbović, provodeći naloge svojih dobro prikrivenih mentora, još se jedanput potrudila dokazati nam kako je u određenim krugovima mržnja prema vjeri i crkvi jednaka kao i prije 67 godina. Jedina razlika je u tome, što je novo vrijeme donijelo nove metode djelovanja.
I dok su sa prvim vijestima i priopćenjima javljali o neviđenom snježnom nevremenu koje je pogodilo cijelu državu, od tetke sam primio sms-poruku: “Što je ovo, da nije strašni sud?.” Sa smiješkom na licu, pa i malom dozom iznenađenja, znao sam da tetka time traži odgovor o ‘količini’ nevremena u mome kraju.
Sofija Naletilić Penavuša rođena je u širokobriješkom selu Mokrom 1913 godine. Zapisi kažu da se opismenila tek u desetoj godini i da nikad nije putovala nigdje izvan područja od oko tridesetak kilometara unutar škrtog kamenjara. Ova priprosta hercegovačka žena na svojim dlanovima nosila je bol i radost jednog sasvim običnog seoskog života, načetog ratom
Veliki nas blagdani nekako primire. Što se više primiču užurbanosti je sve manje, a ozračje ljudskosti i povezanosti sve se više osjeća u zraku. Spremniji smo učiniti barem malu uslugu drugima oko nas, nasmiješiti im se, priznati sebi da tada i tada nismo išli pravim putem. Eh, kako bi bilo lijepo kad bi taj osjećaj u nama potrajao čitave godine!
Copyright © 2026 | WordPress Theme by MH Themes