Kolumne

Ne treba biti prorok, vrač, niti Chuck Norris, da bi predvidjeli rezultate Općih izbora u BiH koji se održavaju 3. listopada ove godine. Razvidno je da će se, kao i nakon prošlih i pretprošlih izbora, sve stranke osjećati pobjednicima, a da će se nešto veliko promijeniti na bolje – teško.
Banana država jesmo, ali ipak ima i gorih od nas. Pola Cipra ušlo je u EU, s drugom polom nemaju nikakva kontakta;

Poučeni jučerašnjom nesnosnom žegom danas smo počeli ranije s poslovima na masovnoj grobnici na lokalitetu Tomića njiva u Ljubuškom. Točno u 7.00 bili smo svi na mjestu. Međutim, živa u termometru ubrzo se popela iznad 30 °C. Unatoč svemu dali smo se predano na posao.

Jutros smo počeli otkopavanje masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata i poraća u samom središtu Ljubuškog. Radi se o lokalitetu Tomića njiva. U veljači 1945. komunisti su, kako tvrde svjedoci, ovdje smakli 15-ak osoba. Među njima trebao bi biti barem jedan hercegovački franjevac. Mislimo da se radi o fra Slobodanu Lončaru.

Prije par godina, baš negdje u ovo vrijeme, zove me rođak Ante iz Njemačke i pita je li moguće da je u Tomislavgradu izmjerena temperatura od 40 stupnjeva.

-Evo, malo prije sam gleda vijesti na ARD-u, kad tamo u vremenskoj prognozi pokaza kartu Europe, a na karti napisano samo TOMISLAVGRAD 40 stupnjeva, veli mi Ante.

Svaki novi dan događa nam se novi problem, ali mi smo još uvijek tu. Mi Hrvati smo istovremeno puni određenih loših osobina, ali i dobrih. Ne želim prejudicirati da smo nužno genetski bolji od ostalih naroda jer to sigurno nije točno niti je moguće. Ali koliko god nešto dobro činimo, tako znamo to pokvariti jednim lošim potezom. Često dopuštamo drugima da nas gaze, ali nikad da nas slome. Čudna je ta naša ćud.

Čovjek ne može ne razmišljati o sebi i o okolnostima u kojima živi. Na neki način to je njegova zadaća. Naravno, razmišljanje ga potiče da traga za informacijama i analizira trenutno stanje svoje sredine. Nakon dobre analize čovjek se mora truditi unositi u svoju sredinu nadu, oduševljenje, polet, sigurnost, način rješavanja problema…

Nedavno u Münchenu, slušao sam propovijed koju dugo neću zaboraviti. Jer i sam već dugo želim saznati neku novu ideju o rješenju u BiH, uzalud tražim teoriju, rješenje, ideju, način, recept, medijski ili politički model, nekakav domišljeni model za koji bi se vrijedilo zauzeti. Model opstanka i postizanja praktične ravnopravnosti Hrvata u BiH.

Živimo u svijetu u kojem svakodnevno do nas dođe mali milijun informacija, vijesti i šaljivih stvari. Informiramo se preko novina, interneta, radija, televizije, ali i preko naših prijatelja i ukućana. Dopiru do nas globalne, regionalne, državne, mjesne te vijesti iz naselja (tračevi) i obitelji. Neke od tih vijesti izazovu u nama neprestani smijeh, za neke reakcija je ravnodušna, za neke nastojimo suosjećati, neke nas uspiju rastužiti , a neke razveseliti

Ljeta nam cure i nestaju. Primijetimo njihov nestanak tek kad se događaja minulih prisjetimo, i u duši nas zazebe, a uzdah se otme srcu: zar je već toliko vremena prošlo. Ili, kad djecu svoju ponekad ozbiljnije zagledamo, oćutimo da smo mnoga ljeta iza sebe ostavili.Jubileji nas i obljetnice zaokupe, bar u tom svom trenutku, i na čas. Vrate nas događaju i danu, godini i vremenu, vrate nas osobi i djelu.

Nakon članka na našem portalu koji je glasio “Vuvuzele su milost božja kakvi su sportski komentatori BHRT-e“, u našu redakciju pristigao je e-mail koji je potpisan najvjerojatnije lažnim imenom.

Taj e-mail  je samo još jedan dio jeftine bošnjačke propagande koja se vodi prema svemu što je hrvatsko u ovoj državi.