Zatočeništvo u logoru
Danas je Viktor Dževlan bez ikakvih primanja, a svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu i ranjavanja pokušava dokazati, ratujući s birokracijom, već sedam godina. Prvih šest nije nikako mogao do potvrde o ranjavanju. Potvrda mu je naposljetku ipak stigla ekspresno u travnju prošle godine, nakon što je o njegovu slučaju objavljen tekst u Slobodnoj Dalmaciji.
I kada se činilo da je ovoj tužnoj priči kraj, kako to obično ide s hrvatskom birokracijom, bio je to tek kraj jedne epizode. U listopadu prošle godine Dževlan je konačno dobio rješenje Ministarstva branitelja po kojem mu je priznato 40 posto invalidnosti zbog zatočeništva u neprijateljskom logoru i PTSP-a. Istodobno, odbijen je zahtjev za priznanjem invalidnosti zbog eksplozivne ozljede desnog koljena i ozljede desnog ramena.
Dodijeljena mu je invalidnina od cijelih 229,49 kuna mjesečno. Do dandanas, od te invalidnine nije vidio ni lipe. Istim rješenjem utvrđeno je i da Viktor Dževlan ne ispunjava uvjete za priznanje prava na posebni doplatak jer je, prema evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u radnom odnosu. Upravo taj status “zaposlenog” predstavlja posebno poglavlje u iskustvima Viktora Dževlana s birokracijom.
On je, naime, po papirima još uvijek zaposlen u Prvoj gardijskoj brigadi Tigrovi, brigadi koja je, prema službenoj dokumentaciji, 17. svibnja 2007. godine provela postupak protiv Viktora Dževlana jer je bio neopravdano odsutan iz svoje postrojbe dulje od pet dana, a što je postupak koji je započela još, u međuvremenu ukinuta, Deveta brigada HV-a 2001. godine.
Blagodati uživaju lažnjaci
Kako je pojasnio “Slobodnoj”, Dževlan je 2000. godine otvorio bolovanje, uredno je nosio doznake sljedećih šest mjeseci, a nakon toga su mu jednostavno prestali davati plaću. Iako je Prva brigada provela postupak protiv Dževlana, nije nikada donijela rješenje o prestanku djelatne vojne službe pa je tako Viktor Dževlan još uvijek zaposlen, štoviše, još uvijek je zapovjednik voda.
Brojnim dopisima Ministarstvu branitelja, predsjedniku Republike, Ministarstvu obrane, šumu birokratskih nebuloza u ovom slučaju pokušala je prokrčiti Maja Mileta, predsjednica ogranka Hrvatske antikriminalne organizacije za Makarsku rivijeru. Uzalud.
Slučaj obitelji Dževlan pravi je dokaz tvrdnje da u hrvatskoj državi nema ni “p” od prava. Pravi invalidi nemaju pravo na ono što im pripada, a lažnjaci uživaju blagodati i živih i mrtvih.
Najgore od svega je što su se tvorci zakona pobrinuli da se lažnim braniteljima ne može ništa oduzeti, kazala nam je Maja Mileta.