ZAVNOBiH, ta duga skraćenica iz povijesnih i školskih knjiga opet je u modi. Nekako s dolaskom hladnih dana, jesenskih kiša i kad opadne lišće počinje mala političko – nacionalna igrarija u ovoj maloj, jadnoj državici u sred Balkana.
Političari se za ovaj dan posebno pripreme, jer ovo je jedan „od onih dana“ kada se raja lakše popali, kada se ovce lakše zbiju u torove. Ustvari, nema ljepšeg dana za političare od ovog blagdana. Ovakav dan im dođe kao lopta na penal. I to Cristianu Ronaldu, a ne nekom levatu koji će opucati preko gola u publiku.
Pogledajmo prvo konture na sceni i njihove stavove. U Federaciji je dan ZAVNOBiH-a i službeni praznik. U RS-u baš i ne. Tjera se inat jednih drugima preko ZAVNOBiH-a.
U Federaciji ga jedni preko mjere obožavaju, a drugi kao ne obožavaju. Bošnjački ga se političari hvataju kao pijani plota, a hrvatski se političari trude dokazati da ga kolektivno ne simpatiziraju, ali danas isto neće biti na poslu. Srbi se pokušavaju kolektivno ponašati kao da ga nema. RS danas radi, Hrvati tako – tako, a Bošnjaci u većini nikako na današnji dan.
Je li itko zapravo pročitao dokument iz Mrkonjića?
I pritom i jedni i drugi i treći potpuno zaobilaze pravu vrijednost ZAVNOBiH-a. Bošnjački će političar danas uzdizati u nebo Bosnu i Hercegovinu, suverenu i nedjeljivu. Spominjat će se više zadnji rat, nego onaj u kojem je ZAVNOBiH nastao. Izvodit će se velika predstava antifašizma, u kojem će se, u inat susjedima, isticati da jedino Bošnjak danas živi u duhu ZAVNOBiH-a.
Još jednom će se uzeti u usta fašisti iz RS-a i fašisti s hrvatskim predznakom, a zaboravit će se da je upravo ZAVNOBiH svojim zaključcima stao za vrat svakoj bošnjačkoj hegemoniji u BiH, jer još 1943. u Mrkonjić gradu ljudi zapisaše da je „BiH zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“.
Dragi moj bošnjački prijatelju, tko si da si, ako već slaviš ZAVNOBiH, onda lijepo reci da nećeš tokom godine svakome tko kaže da je Hrvat, a ne po tvojoj – bosanski katolik, prišarafiti etiketu fašista i nacionalista. I obećaj da ćeš malo razmisliti kada kažeš da je ovo „naša nacionalna zemlja, jer i druga dva naroda imaju svoje nacionalne države“ i da ćeš dva put, pa i tri puta prokontati prije no što kažeš „da će, akobogda, uskoro u BiH važiti pravo jedan čovjek – jedan glas“.
Pročitaj zaključke ZAVNOBiH-a i bit će ti jasno da u paklu ratne 1943. kada Bosna i Hercegovina nije izgledala nimalo bolje nego 1993., nego je gorilo kao u paklu, pametne glave shvatiše da ova zemlja može biti samo ako je svačija, a ne samo jednog naroda.
Ali, ne, ZAVNOBiH će danas bošnjački političari, hodže i turski veleposlanici uzeti paušalno, tumačit će tek ono što njima treba iz ZAVNOBiH-a, uživati u činjenici da su im političari iz druga dva naroda olako prepustila monopol nad tim praznikom i, kao što rekoh, napinjati se da pokažu antifašizam. U inat drugima.
Hrvatski političari ignoriraju današnji dan, ali iako praznik u duši ne priznaju, oni će licemjerno pritom iskoristiti neradni dan (kao da ionako rade, ali ‘ajde..) Možda će negdje mastiti brk na svinjokolji, možda će otići na ladanje u vikendicu, ali su prije odlaska poručili da oni taj dan – ne slave. A puna im usta jednakopravnosti, svaki dan iznova nas ubijaju u pojam ugroženošću, a u isto vrijeme, pored živog slova ZAVNOBiH-a, traže ravnopravnost u nekakvim maglovitim zahtjevima za trećim entitetom i ustavnim promjenama, koje, očito, neće dobiti.
Furaju se na one druge tekovine iz Drugog rata, one koje su u Europi zauvijek zaključane 1945. godine i sami sebi čine medvjeđu uslugu. A da su imalo pronicljivi, kakvi već nisu, samo jednu rečenicu iz ZAVNOBiH-a ponavljali bi svaki dan kao mantru i nabijali je svim onima koji su za minorizaciju Hrvata direktno na nos. Kaže ZAVNOBiH: „BiH je zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.“
Nema manjine, nema preglasavanja
Dragi moji Hrvati, ZAVNOBiH nije komunistička podvala, kako bi neki voljeli reći, nego jedan povijesni dokument koji nam osigurava opstojnost i ravnopravnost puno više nego isprazna priča političkih diletanata i dokument koji je u ovom trenutku konopac spasa za svaku hrvatsku inicijativu u BiH. Baš kako je moderna hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a, te kao takva pronašla skori put u europsku zajednicu naroda, tako se i u bilo kojem pokušaju poštenih ustavnih promjena u BiH treba pozivati na ZAVNOBiH, jer ZAVNOBiH, iako u osnovi partizanski „dernek“, nije smatrao Hrvate apriori ustašama i „Ne Hrvatima, nego bosanskim katolicima“, ZAVNOBiH je Hrvate bespogovorno zacementirao jednim od tri naroda u BiH, ravnopravnim i konstitutivnim, bez obzira na brojnost i moć u nekom budućem trenutku, i na tom temelju valja raditi svaki novi Ustav BiH.
Ako političari s hrvatskim predznakom danas ignoriraju ZAVNOBiH i ako su već olako dopustili Bošnjacima da monopoliziraju taj praznik, mogli bi zaboraviti i na ono što piše u tom dokumentu, pa opet kratkovidno i autsajderski potpisati neki novi Ustav, neki novi Washingtonski ili Daytonski sporazum – i opet us*ati motku. ZAVNOBiH je, vjerovali vi to ili ne, dokumentirani garant opstanka Hrvata u BiH. I bilo bi lijepo od nas da ga slavimo. Ne treba pretjerivati i biti glasan, ali barem manje licemjernosti ne bi bilo na odmet.
I u Republici Srpskoj bi mogli razmisliti o današnjem danu. Nisu valjda dr. Vojislav Kecmanović, prvi čovjek skupa u Mrkonjić Gradu ili sarajevski pravoslavni svećenik Krstan Bijeljac, samo jedan od gomile srpskih vijećnika ZAVNOBiH-a bili baš tolike neuke i nepismene budale pa da su tog 25.11. 1943. u Mrkonjić gradu zasnivali nečiju tuđu državu? Ljudima je bilo dosta krvi i suza, koljača, žderača, palikuća, masovnih ubojica i silovatelja, klasnih razlika i ratnih profitera – bilo im je dosta ubojstava u ime nacije i vjere – i, oprostite na digresiji, došli su u Mrkonjić Gradu sanjati neku drukčiju zemlju, u kojoj smo svi isti, a opet svi svoji, sa svojim crkvama i džamijama, svojim nacionalnim pripadnostima i svojim Ja. Znali su da nikakva druga BiH nije moguća nego baš takva. I bili u pravu, do dana današnjeg!
Živ je, umro nije
ZAVNOBiH nije mogao biti savršen, u poraću je pokleknuo pred osvetom, pred partijskom isključivošću, zamaglila se često njegova humana ideja, ali ona kao takva ostaje. Čak i nakon zadnjeg krvavog, beskompromisnog i prljavog rata u kojem je zakucan čavao u sred čela ZAVNOBiH-a on je živ.
Ali ne živi tek u prigodnim prazničnim sijelima jednog dijela političke i vjerske elite, nego u narodu koji još uvijek kaže dobar dan jedan drugome, bez obzira na naciju i vjeru, koji se druži i trguje, bez obzira na naciju i vjeru, koji spaja kraj s krajem i koji je u istom loncu, bez obzira na naciju i vjeru. Koji se, vjerovali vi meni ili ne, još zaljubljuje i skupa časti, bez obzira na naciju i vjeru.
Ali, vjerovali ili ne, ZAVNOBiH živi i među onima koji združeno švercaju i dilaju, bez obzira na vjeru i naciju.
Vjerovali ili ne čak i ovo…ZAVNOBiH živi i među onima koji dijele vlast i uživaju u podijeli naše love, našim svađama i nacionalnoj netrpeljivosti. Njima je svaki dan praznik, njima je jednako dobro, bez obzira na naciju i vjeru!