U Širokom Brijegu, u Borku uz rijeku Lišticu, danas počinje tradicionalni West Hercegowina Fest, festival kreativnosti, koji će trajati do 2. kolovoza. Što publiku ove godine očekuje? Mnogo toga.
Ovogodišnji WHF otvorit će prošlogodišnji pobjednici, grupa Pešes, domaći bend osnovan 2008. godine na Širokom Brijegu. Bend su osnovali Joško Klarić i Mateja Galić.
Postava i brojčano stanje članova benda mijenjalo se nekoliko puta i zbog toga je bend dobio ime Pešes (žargonska riječ u Hercegovini za pet-šest nečega). Prvi dan festivala nastupa i grupa Zoster, a prvu večer zatvara zadarska grupa Postolar Triper. Jogi Pop otvaraju drugu večer WHF-a, a zatvara je popularna grupa T.B.F., kojima je ovo četvrti nastup na WHFestu. Na zatvaranju festivala nastupit će Neno Belan & Fiumens. U filmskom žiriju su Sergej Trifunović, Đelo Hadžiselimović i Tomislav Ćavar, u glazbenom Atilla Aksoj, Orhan Maslo i Ivan Galić Ivećko, a u žiriju za kratku priču Milo Jukić, Emir Imamović Pirke i Berislav Jurič. U razgovoru za Dnevni list, direktor festivala Nikola Galić govori o značaju i posebnostima WHF-a.

Što publiku očekuje na ovogodišnjem WHF-u, a s druge strane, jeste li vi kao organizatori zadovoljni odzivom na natječaje festivala?
– Prije svega, mislim da će publiku, osim odlične svirke koju obećavaju ovogodišnji gosti i natjecatelji, osim odabranih filmova, svakako dočekati pozitivna energija koja već godinama prati ovaj festival i na koju smo iznimno ponosni. Što se tiče prijava na ovogodišnji festival, selektori su imali zbilja pune ruke posla. Tako se u glazbenoj konkurenciji prijavilo 115 bendova, u filmskoj pedesetak autora, a u konkurenciji za kratku priču prijavilo se oko 150 autora. Selektori su se potrudili odabrati najbolje, pa je u natjecateljski dio ušlo osam bendova, 27 filmova i 35 kratkih priča.
Svake godine ovaj festival privuče i po nekoliko tisuća posjetitelja. U čemu je tajna njegove privlačnosti, uspjeha kod publika?
– Tajna ne bi bila tajna, ako bismo vam je otkrili. Šalim se, naravno. Mislim da tu neke prevelike misterije nema. Trudimo se odraditi posao što bolje možemo. Nastojimo izbjeći sav onaj glamur i prenapuhavanje zvijezda na čemu se neki drugi festivali zasnivaju. Kod nas su svi isti. I oni izvođači koji prvi put javno predstavljaju svoje radove publici, i oni koji dođu nastupiti kao gosti. Ljudi iz naših žirija i drugi gosti, koji bi možda na nekim festivalima bili tretirani kao velike zvijezde, kod nas se druže s posjetiteljima i ponašaju kao mali dio velikog lanca koji ovaj festival čini onim što on jest.
Gdje je kreativnost danas, u svijetu novih tehnologija, prilično jednoličnog javnog prostora? Kako se mladi mogu izboriti i pokazati kreativnost u svijetu gdje je sve određeno tržištem i novcem?
– Mislim da je broj onih koji su željeli biti dio natjecateljskog dijela festivala pokazatelj da kreativnost nije u krizi. Upravo suprotno. Nažalost, kreativci se moraju boriti s površnostima koje nas okružuju, a za koje je krivac upravo dijelom i tehnologija koja sve pojednostavnjuje, pa i sami kreativni izraz. Ali, i snalaženje u tom kaosu se cijeni, tim više ako se u njemu netko uspije prikazati drukčijim i originalnijim od svega onoga što nam se kao na traci servira.
Zašto Široki Brijeg? Jeste li ikad razmišljali o ‘seljenju’ festivala?
– West Herzegowina Fest bio je u početku putujući festival. Nakon prvih izdanja u Širokom Brijegu, održao se i u Ljubuškom, Grudama i Posušju. No, zbog problema pri organizaciji i komplikacija kad se nađete na nekom drugom terenu, odlučili smo se vratiti i usidriti u Širokom Brijegu. I danas imamo poziva da preselimo festival, jer bi naši posjetitelji željeli biti domaćini nama, ali o tome još ne razmišljamo. Barem ne zasad. Ne isključujem mogućnost da će jednog dana festival narasti toliko da će nam biti premali svi gradovi i da ćemo imati toliko bogat program da ćemo ga moći podijeliti s cijelom Hercegovinom.
Zanimljiva je ta sredina, s Akademijom, galerijom, Gimnazijom, Mediteran Film Festivalom… Na malom prostoru puno kreativaca. Koliko je sredina u kojoj se festival održava važna za potpuni kontekst festivala?
– Istina je da se festival najbolje snašao u Širokom Brijegu, ali vjerujem da je to zato jer je većina nas iz organizacije iz tog grada. Moram istaknuti da su i festivali koji su održani u drugim gradovima bili izvrsni. No, zbog jednostavnosti pri organizaciji smo ostali u Širokom Brijegu. A Brijeg uistinu jest nekakvo rasadište talenata i pozitivnih ideja. Na to smo ponosni, a trudimo se da i neke nove zvijezde svoj prvi korak, eto, naprave upravo pod Brijegom.
Pojedini članovi žirija na festival dolaze i nekoliko godina uzastopno. Znači li to da je prepoznata kvaliteta festivala?
– Iako smo ranijih godina stalno mijenjali imena žirija, u posljednje vrijeme neka se ponavljaju. Iz više razloga. Neki su izrazili želju da opet budu u žiriju jer im se ta uloga i sve oko festivala jako svidjelo. S druge strane, bitna je i neka uhodanost. Pa vidite koliko se ljudi prijavilo. Trebalo je to sve selektirati i treba to sve ocijeniti, a vjerujemo kako je tim koji smo odabrali izvrstan za to. Čine ga ljudi s iskustvom i sa zapaženim radom iza sebe, pa vjerujemo da će odabrati najbolje.
Kakvi su ciljevi? Postoji li neki plan rasta i razvoja festivala?
– Za sada je cilj ovo 12. izdanje festivala uspješno privesti kraju. Festival na neki način raste. Možda to neki ne primijete, ali broj ljudi koji žele biti dio svega iz godine u godinu je veći. Planiramo možda proširiti kategorije, ali o tome bi bilo zgodnije razgovarati uoči onog sljedećeg.
Zašto je važno postojanje jednog ovakvog festivala?
– Festival poput WHF-a, za kojeg mogu reći da je uzor mnogim mlađim festivalima u regiji, važan je kako bi se dao prostor mladim ljudima, koji u sveopćoj buci i komercijali imaju što za reći. Drago nam je da je iz ovog festivala niknulo nekoliko dobrih bendova, ljudi koji se i dalje bave filmom i onih koji su s prvim pričama u fanzinu sada književnici s objavljenim knjigama i drugim nagradama.
Koliko njegovu vrijednost prepoznaje lokalna zajednica?
– Teško je biti prorok u svojem selu, ali lokalna zajednica nas prepoznaje kao brend koji svake godine privlači sve više ljudi u Široki Brijeg.
Za kraj nezaobilazno pitanje – u vrijeme kada mnogi u kulturi dišu na škrge, kako financijsku konstrukciju zatvara WHF?
– Rado bismo zaobišli to pitanje. Dakle, financijski je prilično teško zatvoriti, ali eto, zahvaljujući sponzorima nekako svedemo račune na čistac. Sve bi to moglo puno bolje, no istina je da pojedinci nemaju sluha za festival smatrajući ga tek nečijim hirom.
Što Vam daje snagu za naprijed i neodustajanje?
– Snagu nam daje broj ljudi koji se prijavljuje, broj onih koji nam javljaju da dolaze, ljudi koji žele biti dio svega u žiriju, u tehnici i biti pri pomoći kad nam nešto ustreba. Snagu nam daje zadovoljstvo onih kojima pružimo priliku da se pokažu u najboljem svjetlu.
Kada se osvrnete na početke WHF-a, čega se sjetite? Na što pomislite sa smiješkom, a na što s ponosom?
– Nismo ni sanjali da će festival prijeći u ovakav događaj. Ni sami nismo vjerovali da ćemo izdržati ovolike godine, no eto, pokazalo se kako WHFest još uvijek ima što za reći i kako ljudi, zbog kojih sve ovo radimo, još uvijek imaju puno toga za pokazati. Dok je njih, i mi ćemo se truditi biti tu.
