Čim u ožujku zasja proljetno sunce i sve stvoreno počne buditi na novi život, skrbni lik sv. Josipa, zaštitnika svih ljudi skromnijih životnih prilika, upućuje nas i na našu obitelj, na naše očeve koji nas svojim radom i odricanjem hrane, školuju, daruju… Mjesec ožujak posebno je posvećen sv. Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije, Isusovu poočimu, zaštitniku Crkve i zaštitniku radnika. U povijesti spasenja, poslije Isusa i Marije, Josip ima najpovlaštenije mjesto, a zbog te bliskosti smatraju ga svecem koji ispunjava mnoge želje. Spomenimo također da je sv. Josip zaštitnik Crkve, da je zaštitnik našega hrvatskoga naroda, da je zaštitnik obitelji, da je zaštitnik umirućih, da je zaštitnik mjeseca ožujka…Muž pravedan
Svetopisamski tekstovi spominju Josipa poimence više od 12 puta.U rečenici: “Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16),kojom sveti Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskoga podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. Josip je pripadao Davidovoj lozi i iz njegova se roda trebao roditi Mesija. Prema evanđeljima, a samo jednom govore o njegovu zanimanju, Josip je bio tesar, pravedan muž, čovjek dobra srca, pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je
poslušnost tražila od njega velike žrtve. Živio je s Isu som i Marijom kao brižan čuvar i skrbnik najsvetije obitelji.
Suradnik papa
Sv. Josip je u povijesti bio i dobar “su radnik” papa. Kad je 20. rujna 1870.godine Garibaldi osvojio Rim, a Talijani ga učinili svojim glavnim gradom, papa Pio IX. proglasio je Josipa zaštitnikom Crkve. Učinio je to u času kad je bilo vidljivo neprijateljsko raspoloženje prema papinstvu. Papa Pio XII. uveo je 1955. godine blagdan sv. Josipa Radnika, koji se slavi 1. svibnja. Uvođenjem toga blagdana, papa je želio upozoriti na božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika uzdiže i usavršuje, jer radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje namisli”.
Papa Ivan XXIII. apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. godine proglasio je sv. Josipa zaštitnikom II. vatikanskog sabora. Sabor je uveo ime sv. Josipa u Prvi kanon, a zato je bio zaslužan tadašnji mostarski biskup Petar Čule. Sabor je uveo ime sv. Josipa u I. kanon, a zato je zaslužan mostarski biskup Petar Čule, koji se za to svojim uvjerljivim govorom na Saboru bio živo založio, a papa Ivan XXIII. odmah uvažio njegovo zalaganje.
Zaštitnik Hrvatske
I u hrvatskom narodu sv. Josip posebno je slavljen. Uz to što ga revno slavi vjernički narod i naši političari su mu se rado utjecali. U Protokolu Hrvatskoga sabora za 9. i 10. lipnja 1687. godine na latinskom jeziku napisano je: >Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odobren.<
U svom pismu od 16. siječnja 1940. godine zagrebački nadbiskup, a kasnije kardinal Alojzije Stepinac, obavještava ovako svoje vjernike: >Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovijedani blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se na Svetu stolicu… Sveta stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu.<
Biskupi Jugoslavije na svom proljetnom zasjedanju 1972. godine izjavili su: >…stanovište je da odluka Hrvatskog Sabora iz 1687.godine kojom se sv.Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji, nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravo valjano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.<
Kako bi se pobožnost prema sv. Josipu produbljivala i širila, hrvatski su biskupi 30. travnja 1987. proglasili crkvu sv. Josipa u Karlovcu- Dubovcu, Nacionalnim svetištem sv. Josipa.
Ispunio životno poslanje
Brojna svetišta, crkve, samostani, knjige o sv. Josipu, molitvenici, glasila sa svečevim imenom, kao i brojne Josipe i Josipi, svjedoče kako je taj svetac drag, kršćanskomu srcu. Drag nam je, jer je od svih običnih ljudi bio najbliži Isusu i Mariji. Drag nam je, zbog svoje vjernosti i tihoga služenja otajstvu spasenja. Očito je da je Josip bio drag i Bogu, jer je proslavio svoga poniznog, tihog, radišnog i poslušnog slugu. Sv. Josip dostojno je ispunio svoje životno poslanje u Kristovoj blizini. Evanđelja nam o svršetku njegova života ništa ne govore, ali vjerujemo da ga je Isus dobro nagradio na kraju života, a zato mu se i mnogi preporučuju, i za dobru smrt. Hajdemo k sv. Josipu. Molimo njegovu zaštitu za nas i domovinu.
Danas na svetkovinu sv. Josipa predviđeno je zajedničko Misno slavlje u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Toga dana Mostarsko-duvanjska biskupija slavi svoga Zaštitnika. Misu će predslaviti nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputit će biskup križevački mons. Nikola Kekić.
MOLITVA SVETOM JOSIPU ZA DOMOVINU
Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom.
U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen!
Ovu molitvu sastavio je kardinal Franjo Kuharić, povodom obilježavanja 300 obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda.