Predsjednik HDZ 1990 dr. Božo Ljubić traži odgovore na nekoliko ključnih pitanja, a poglavito želi pojašnjenje što je to “terotorijalna jedinica” i kako zaštititi prava svakoga konstitutivnog naroda u tim jedinicama. Ljubić u intervjuu za Dnevni list ipak poziva predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića da zajedno pokušaju ostvariti hrvatske nacionalne interese.
Prenosimao intervju u cijelosti:
Ako je Čović zgotovio federalnu jedinicu sa hrvatskom većinom i, kako on kaže, diskontiunitetom teritorija jeste li spremni to odmah poduprijeti pa i potpisati?
-Da bi na vaše pitanje odgovorio potvrdno trebao bih znati:
· Koje su granice te federalne jedinice/federalnih jedinica?
· Da li se uopće radi o federalnoj jedinici(jer svi potpisnici govore o «teritorijalnim jedinicama», a gospodin Tihić ih tumači kao ekonomske regije)?
· Koje su nadležnosti federalnih jedinica u odnosu na centralnu vlast?
· Način konstituiranja i odlučivanja centralnih organa: Predsjedništva, Parlamenta, Vlade…?
· Način zaštite prava konstitutivnih naroda u svakoj od federalnih jedinica? Itd.itd.
Tek kad bi bio suglasan s odgovorima na ova pitanja i kad bi to poduprli i članovi moje stranke, odgovor bio mogao biti potvrdan. Kao ozbiljna i odgovorna osoba i isto takav političar, ja u ovom momentu ne mogu bjanko podržati niti odbaciti ovu inicijativu. Stoga nema ovdje razloga niti za euforiju s jedne strane niti za histeriju s druge strane.
– Znači li to da vi niste protiv prijedloga trojice iz Banja Luke za ustavnu reformu)?
-Dobro je što reforma ustava nije više tabu tema i što je postalo jasno i u B i H i međunarodnoj zajednici da je ova dvoentitetska daytonska struktura neodrživa. Stoga su i ovakve inicijative i izjave kao „banjolučka“ sasvim legitimne. Drugo je pitanje da li je to najbolji način da se dođe do željenog cilja? Razlog zbog kojeg smo mi u službenom očitovanju izrazili rezervu prema motivima je upravo put koji su oni izabrali. Naime, njihove stranke, pod uvjetom da svi njihovi zastupnici podrže ono što lideri dogovore (što, na osnovu iskustva iz prošlosti ne mora biti sigurno) imaju svega 19 zastupnika, a za usvajanje ustava treba najmanje 28 zastupnika. Taj magični broj ima postojeća parlamentarna većina, u kojoj su pored 3 potpisnice iz Pruda još HDZ ’90, S B i H i PDP (ukupno 29 zastupnika). Zato je logično pitanje, ako im je istinski motiv donijeti funkcionalan, pravedan i usvojiv Ustav, zašto nisu tražili sudjelovanje i podršku u prvom redu od partnerskih stranaka iz parlamentarne većine? Naprotiv, oni su se ponašali upravo suprotno.
– Neki kažu kako je Čović mudro «poturio» tu priču o federalnoj jedinici i Mostaru kao glavnom «stolnom» središtu kako bi konačno uništio HDZ 1990. u Hercegovini?
– -Što je to mudro, a što ne, pokazaće vrijeme. HDZ ’90 nije utemeljen za jednokratnu uporabu niti za jednokratan cilj ( ma kako on velik bio) već kao odgovor na neučinkovitu, i nevjerodostojnu politiku HDZ B i H. Politika HDZ’90 počiva na dva pilara, dva stuba. Ustavno ustrojstvo B i H i ravnopravnost hrvatskog naroda jedan je od pilara naše politike. Drugi pilar je ono što ja nazivam poštena politika, što znači transparente i zakonite procedure javnih nabavki, poštene privatizacije društvenih sredstava i poduzeća, iskorjenjivanje korupcije itd. Čak kada bi sutra došli do dobrog ustavnog rješenja za hrvatski narod u B i H, posao za stranku koja počiva na ova dva stuba nije završen. Prema tome nitko nas ne može uništiti osim nas samih ako srušimo ove stupove na kojima počiva naša politika.
HDZ’90 je odbacio «travanjski paket» amandmana koji je definitivno dijelio B i H na dva entiteta, jedan pod srpskom a drugi bošnjačkom dominacijom čime smo omogućili da danas i Ljubić i Čović uopće mogu razgovarati o ustavnom preustrojstvu B i H. Stoga ako se Čović pridružio nama u zalaganju za cjelovitu ustavnu reformu, ne vidim u tome ništa loše dapače…Čak ako se nekad i ne slažemo to nije prepreka da surađujemo. Smatram da do dobrog rješenja za Hrvate i za B i H možemo doći samo zajedno.
– Kako ćete se obraniti od te njegove politike spram Mostara i šire regije?
-Ne vidim razloga da bi smo se mi trebali braniti. Svesti smisao bavljenja politikom na međusobno hrvanje po principu „tko će koga“ meni je strano. Ono što trebamo je obraniti interese Mostara i čitave regije na način da se ubrza razvoj gospodarstva, transparentno i zakonito dovrši privatizacija neprivatiziranih poduzeća (Aluminij npr.), poništi nezakonita privatizacija i resursi, koje su stvarale generacije, stave na raspolaganje svima i u funkciju razvoja, da se ostvari transformacija Sveučilišta sukladno bolonjskom procesu, da se osnaže postojeći i uspostave novi javni elektronski mediji i na hrvatskom jeziku,da se Mostar uredi kao svaki drugi grad u B i H, a ne kao grad slučaj. Evo na ovome sam spreman surađivati sa svima kojima je stalo do Mostara, Hercegovine.
– Nema tu nekih većih iznenađenja kad se tiče politike Dragana Čovića i Milorada Dodika, ali kako objašnjavate ponašanje Sulejmana Tihića, njega u Sarajevu već pomalo razapinju?
-Ja sam si postavljao isto pitanje pa kad nisam našao racionalan odgovor, postavio sam isto pitanje jednom istaknutom bošnjačkom političaru. Znate što mi je odgovorio: «Mi smo pustili Sulju niz vodu». Ne znam što će biti ali ne treba ispustiti iz vida činjenicu, koju sam također čuo od Tihićevog bliskog suradnika koji mi je rekao, kako je Tihić u stanju kilometrima plivati u Savi čak i uzvodno (kamoli nizvodno).
– U nekim krugovima se izražava bojazan kako bi ustavna rekonstrukcija samo FBiH izazvala i otvorene ponovne sukobe između Hrvata i Bošnjaka?
-Ta bojazan je sasvim utemeljena. Nasreću, taj scenarij je neprovediv. HDZ’90 neće prihvatiti nikakav teritorijalni preustroj koji ne podrazumjeva čitavu B i H, ili konkretnije teritorijalnu transformaciju postojećih entiteta u nove teritorijalne/federalne jedinice, kojih mora biti više od dvije. I da budem jasan u odnosu na „banjolučku“ izjavu, to može biti četiri ali i šest, zašto ne i deset federalnih jedinica kantona/županija. Uvjeren sam također da nema bošnjačkog političara koji bi bio u stanju provesti tako rješenje. Ono što je za HDZ ’90 bilo najspornije u izjavi iz Pruda je točka „da će se Ustav B i H mijenjati amandmanski“. Bosni i Hercegovini, a posebice hrvatskom narodu je potrebita korjenita reforma ustava a ne šminkanje Daytona. Federalizacija Daytona odnosno refederalizacija Federacije je očito plan M. Dodika podržan od nekih politika u regiji pa i šire za Hrvate je neprihvatljiv. Hipotetički, čak ako bi se našli politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka koji bi prihvatili tako rješenje i bili u stanju provesti ga, Hrvati bi u tom slučaju bili najveći gubitnici. Ponavljam takav scenarij je i neprovediv.
– Što bi trebala uraditi Hrvatska kao jedan od jamaca Daytona?
Trebala bi tražiti da se pita. Ne samo radi nas Hrvata u B i H već i radi svojih strateških interesa. Iz razgovora s predsjednikom Mesićem i premijerom Sanaderom, uvjerio sam se da oni o tome vode računa.
Pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini na putu euroatlantskih integracija s ciljem što bržeg uključenja B i H u NATO i EU je dobrodošla i nužna. Bojim se pogubnih posljedica za ostanak i opstanak Hrvata u B i H ako šengenska granica bude predugo razdvajala B i H i Hrvatsku.
Ono gdje se Hrvatska treba još snažnije angažirati je stimuliranje svojih gospodarskih subjekata na investiranje u područja gdje su Hrvati većina i gdje se vraćaju kao izbjeglice s ciljem ostanka, povratka i novog naseljavanja ovih područja.
– Ima priča kako je na Prud pa kasnije i na banjalučki dogovor itekako utjecaja imao Boris Tadić predsjednik Srbije. Imate li Vi takve informacije?
-Čuo sam za takve informacije i spekulacije i ostavimo ih za sada u toj sferi.
Kakve sve ovo ima veze sa odlaskom Lajčaka? Iz koje zemlje bi, po Vama, trebao doći novi Visoki predstavnik?
-Prije bih rekao da Lajčakov odlazak može imati veze s prilikama u B i H zadnjih godinu dana nego da bi Prud i Banja Luka imali veze s odlaskom gosp, Lajčaka. Još je vjerojatnije da su i Prud i Banja Luka upriličeni da se utječe na donošenje odluke o završetku misije OHR jer neki bi htjeli ugledati leđa OHR-a računajući da je to najbolji način zadržavanja statusa quo ( u svakom pogledu!), po principu «što je tko jamio, jamio». Zaboravljaju, međutim, da u situaciji konfliktnog i nestabilnog sistema nedostatak promjene ne znači zadržavanje postojećeg već promjena nagore.
Ponavljam posao međunarodne zajednice u B i H nije završen, misija OHR-a u punom mandatu je potrebna. Smatram da bi novi visoki predstavnik trebao biti politički snažna i kredibilna osoba, po mogućnosti iz zemlje s jakom ulogom u međunarodnoj zajednici. Čini se da je Lajčakov naprasni odlazak kreirao veliki problem onima iz međunarodne zajednice koji se zalažu za produljenje mandata OHR-a znajući stav Rusije po ovom pitanju i njenu ulogu u Vijeću sigurnosti i Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira. Nadam se da će naći odgovarajuće rješenje.
Razgovarao: Antun Mrkonjić, Dnevni list