Prva veća prepreka nakon jednosatnog hoda bila je Polugrina, koju su neki ”osvajali” kolajući glavnom cestom, dok su drugi kratili penjući se uz strmu prečicu.
Na raskrižju prema Rasnu krenulo se putem Grljevića, na čijim se zavojitim seoskim cestama možete vrlo lako izgubiti. Prva stanica odmora upravo je selo Grljevići gdje hodočasnici svake ”pruže” umorne noge u domaćinstvu Ivana Pehara. Uvijek u isto vrijeme, Ivan otvara vrata od svoje garaže, stavlja klupe i stolice veselo dočekujući hodočasnike nudeći im vodu te svoju kuću gdje se mogu osvježiti. Na pitanje voli li kada mu dolaze hodočasnici, govori kako sigurno voli kada naiđu.
– Da bude i više puta kroz godinu ne smeta – kaže Ivan dok u dvorištu polako niže duhan. Valja napomenuti da ovo selo nema ”gradsku vodu” a njeni mještani plaćaju dovoz cisternih, tako da je gesta time veća.
Unatoč vrućini, vjetar neprestano lagano piri dajući pomalo osvježenje, ali ne i zaštitu od UV zraka. Mnogi se od sunca bore kapama i kišobranima, ali većina ipak dobiva vidljive tragove ”sunčanja”.
Prolazak kroz Lipno označava kako do Humca ima još oko tri sata hoda. Noge se sve teže vuku, neki se već bore sa žuljevima, ali veselja ne nedostaje pogotovo kod članova Frame koji počesto kroz osamljene dijelove hercegovačkog kamenjara svojim grlenim glasovima nadjačavaju cvrčke. Uz put počesto nailaze i na zmijuljke koji su srećom pregaženi od strane automobila pa ne predstavljaju opasnost.
Postaja za odmor je i u Mostarskim Vratima – široka sjenovita ledina gdje mnogi spuštaju ruksake te se bacaju u ”horizontalu” nakratko odmarajući upaljene mišiće. Tu ih dočekuje simpatična starija gospođa koja nedugo nakon prvog susreta s hodočasnicima se vraća s velikom šerpom uštipaka hodajući od jednog do drugog nudeći im okrjepu.
– Odavde vam ima još oko sat i po hoda – govori im gospođa dok odlaze uz obećanje da će se pomoliti i za nju.
Od Mostarskih Vrata cestovni promet je malo i gušći, a mnogi vozači zastajkuju te nude informacije vezano uz prečice koje ovi hodočasnici ipak znaju od prijašnjih godina. Ljubuška utvrda sve je bliža, što znači da uskoro stiže i kamenjarski prolaz kroz pomalo bajkovite vinograde i izlazak na glavnu prometnicu. Dolazak pred Humac, nakon višesatnog hodanja i više od 30 prijeđenih kilometara za hodočasnike je blagoslov gdje će napokon počinuti na travi u crkvenom dvorištu i dočekati svetu misu uočnicu kada se pred crkvu Sv. Ante okuplja mnoštvo vjernika iz raznih krajeva Hercegovine.
