FOTO: Magija Monze

Vidjeti, pa umrijeti. Ne doslovno, to je definitivno izreka koja najbolje opisuje posjet VN Italije na zdanju magičnog naziva Autodromo Nazionale di Monza. HercegovinaLIVE je iz prve ruke saznao o čemu se radi, zašto je Monza posebna, posebnija od drugih. Prevalili smo više od dvije tisuće kilometara, što se više nego isplatilo – ovo je malo grub izraz s obzirom da pričamo o nečemu što volimo, za što smo htjeli potrošiti novce. A ‘zeleniša’ nam je za posjet zdanju koje nosi karizmatičan naglasak ‘La Pista Magica’ – trebalo. Pivo unutar staze košta 6 eura, a mi smo stalno bili žedni.

Plan je bio jednu od najpoznatijih svjetskih utrka popratiti iz mase najvjernijih, istovremeno i najekstremnijih navijača, a dojma smo da smo ga ispunili, pa čak i prebacili normu.

Kako je naša ekspedicija bila sastavljena dijelom i od članova koji su imali vrlo vrijedno iskustvo sa VN Italije, nismo trebali previše brinuti o organizaciji. ‘General Admission’ ulaznice bila su njihova preporuka, ne samo zbog pristupačne cijene (utrka 70 eura, vikend 90), nego i zbog činjenica da vam ta propusnica doslovno dozvoljava da skoro čitavu stazu obiđete – pješice. Upala mišića neizbježna je posljedica za nespremne, budući da je riječ o velikoj površini, koja bi bila i veća da se i danas vozi na staroj Monzi (sagrađenoj prije točno 90 godina), koja je bila duga 10 kilometara.

Kada se nađete unutra – prvi vam je cilj pronaći pravo mjesto. Mi smo zahvaljujući iskusnim članovima naše ekipe učinili upravo to i bazu postavili na Variante della Roggia, drugu šikanu nakon startno – ciljnog pravca na kojoj možete vidjeti poprilično ekstremno kočenje i jurnjavu prema zavojima Lesmo 1 i Lesmo 2, gdje se najviše možete približiti stazi – par metara, samo vas ta udaljenost dijeli od bolida koji ispušta toliko kataklizmičke zvukove da roditelji s malom djecom moraju sa sobom ponijeti dodatne pelene… Sauberi su zvučali nekako potmulo, glasnije od ostalih, a posebno zlokobno na kočenju bubao je McLaren Lewisa Hamiltona – navijači Ferrarija ponadali su se da riječ o kvaru, no na njihovu žalost, Lewis je izdržao i ostvario važnu pobjedu koja ga je donijela na 37 bodova iza vodećeg Fernanda Alonsa.

Fanovi su vrlo bitan dio vikenda, ne samo dekor, iako vam to TV baš i neće dočarati do kraja. Na Monzi putem malih ekrana vidite rulju koja okupira stazu ispod podija, ali ne i vojsku pijanih Tifosa kojoj je zajednička karakteristika da nijedan od njih – nema cigaretu! Većina ih je bila toliko pod gasom da zapravo i nisu imali vremena za antagonizam prema navijačima koji – ne navijaju za Ferrari. Naravno, na daleko skupljim tribinama od  ‘livade’ na kojoj smo se mi našli, toga baš i nema, ali upravo je to ta draž.

S tih tribina ne morate brinuti o visokom liku s velikom glavom ispred vas, no dolje, u navijačkoj rulji, priča je drukčija. Parola je ‘snađi se kako znaš i umiješ’, a mi smo vidjeli dosta snalažljivih. Standardno pomagalo su komadi drveća koja se vežu uz ogradu i na koje onda stanete. Neki su gradili mala postolja da bi se izdigli samo par centimetara od zemlje, a drugi pak prave tribine. Nekoliko domaćih navijača u stazu je unijelo montažnu tribinu od drveta, koju su onda uz budnu pažnju Carabiniera sastavili na licu mjesta i uz visoko stablo učvrstili – konopom. Nevjerojatno da ih se na tu platformu od nekih metar i pol dužine i metar širine načičkalo njih šest, a još nevjerojatnije da je ta ‘šklopocija’ izdržala.

Zahvaljujući glavnom sponzoru, Auto salonu Kramar, uspjeli smo organizirati ovaj put, te im se zahvaljujemo na pomoći.

Uz sve ovo – još jedan savjet. Osobne stvari najbolje je nositi sa sobom. Na težak smo način to naučili kada se vratili u svoju bazu u šumi Parka Monza i otkrili da nas je neki ‘šaljivdžija’ olakšao za par odjevnih artikala, a nije mu bilo mrsko pokupiti ni dugo vremena korištenu vreću za spavanje jednog od naših članova, koja je davno vidjela bolje dane…

Znamo, tješimo se. Ali ako igdje želimo biti pokradeni, to je definitivno Monza…