U noći između 7. i 8. siječnja, stanovnici Vitinske ulice u Ljubuškom i naselja Kokot, smještenog u brdu iznad ulice, doživjeli su rijetko viđen odron velikih stijena s padina brda Butorovica. Obilne kiše su prethodnih dana isprale naslage zemlje te oslabile oslonac tim velikim stijenama, što je i dovelo do klizanja istih sve do podnožja brda, skoro do samih kuća.
Stijena je ogromna i zastrašujućeg izgleda, općinski službenici su izvršili uviđaj, te se radi na planiranju miniranja i komadanja iste, kako ne bi nastavila klizanje prema dolje. Nešto kasnije se, na još većoj visini u brdu, odronila velika skupina gromada , no katastrofu je spriječio mjesni put na kojem se kamenje zaustavilo. Put je ostao zakrčen i neprohodan, ali je spasio ljude i imanja u podnožju.
Šokantan prizor je uznemirio stanovništvo, a mještanin Tomo Dugandžić svjedočeći o kataklizmičnoj sceni izražava bojazan kako bi se u sljedećim kišnim danima moglo dogoditi još proklizavanja tla, i da je krajnje vrijeme da se formira neka vrsta službe spašavanja koja bi priskakala u pomoć ugroženima od elementarnih nepogoda.
Još jedan neposredni svjedok, 84 godine stara Marica Tomić koja je rođena i odrasla na Kokotu, a od 1966. živi u podnožju Butorovice u Vitinskoj ulici, o odronu kaže sljedeće:
„Nikad to nije bilo u ovoj okolovini, spavam mirno ali imam osjećaj da je neka velika promjena.Malo se bojim, ali sa svitom… Mi smo u ovoj kući od šesetišeste i nikad nije bilo toliko vode. Sve to gori je kopano i rađeno i ona meka zemlja , obrađiva, kupila je svu vodu… Danas su sve ledine i voda iđe, samo se spušća i ja osjećam da će se sve spuzat dolje.“
Zora Marić, još jedna starija mještanka, kaže :
„Ovaj kamen što je letija je proša našu, ali je doli pritija Ercegovoj kući, da je on iša dalje…gotova bi kuća bila samo kad bi je malo trenija…ali neće ono stat…ono je pošlo i boj se Butarovice, čitave …“
Svim stanovnicima Hercegovine je itekako poznata uzročno-posljedična veza velikih kiša i zemljotresa, u što smo se uvjerili i ovih dana. Zanimljiva je i datumska koincidencija sa potresom od 7. siječnja 1962. godine kada je najviše stradala Vitina.Taj potres je imao veliku seriju, zemlja se naime tresla svakodnevno puna tri mjeseca. Ostalo je zapisano kako je u Imotskoj krajini 15.000 ljudi, od straha, spavalo na otvorenom .
Slično je bilo, kako kažu stariji, i u našem kraju.
