Kako izgleda u jednoj polusezoni tri puta saditi, a nijednom žeti? Teško i zamisliti, ali ta je sudbina zadesila Mladena Škorputa bivšeg rukometaša, a danas velikog poljoprivrednog proizvođača. Najprije su mu insekti koje je prozvao pamravima, uništili nasad ranih bostana i lubenica. Sadio je ponovo, odlično je krenulo, a onda dođe tuča.
Šteta na četiri hektara, totalna! Ovih dana upornog Mladena zatekli smo u sadnji trećeg nasada u tri mjeseca.
„Nije revolt, jednostavno ja se moram boriti protiv svega ovoga“, naglašava i započinje monolog:
„Protiv prirode ne mogu, ali iziritiran sam događajima nakon tuče na području Ljubuškog. Iziritiram sam politikom koja je uzela sebi za pravo neke stvari. Ja te osobe par dana nakon tuče srećem na svom imanju, obećavaju. I lani su obećavali. Ni u jednom trenutku nisam osjetio da govore istinu. Uvjerio sam se na svojoj koži. Toliko mi je dozlogrdilo da uopće ne bi razgovarao. Zahvaljujem se medijima koji su štetu popratili, ali ne politici. Ja sam u poljoprivredi 18 godina, ništa pozitivno nisam osjetio. Jedino kad iziđem u grad poznam tko se bavi poljoprivredom, a tko je u politici. Po čemu? Po voznom parku. Tko ne radi vozi dobra kola, poljoprivrednici crni, drugačijeg tena, žuljave ruke, auta im se raspadaju… Pitam se, jesmo li mi ljudi drugog reda? Mi smo te ljude doveli na vlast misleći da će raditi za opće dobro. Čast iznimkama, ali za poljoprivredu ništa nije urađeno. To su arogantni egoisti. Iako ih je devedeset posto iz radničkih obitelji, poljoprivreda ih othranila, na nju su zaboravili. Ja znam da su to inteligentni ljudi, ali imamo i mi djecu, unučad, moramo živjeti!
Kad sam ih ugledao na svom imanju nije mi bilo svejedno. Zašto se pojave samo kad je tuča? Zašto se ne pojave danas, ne upitaju – obnavljaš proizvodnju, kako si našao novac? Borio sam se za ovu državu, pet godina, a šta sam dobio žuljave ruke i političare koji se na mom imanju slikaju kad me pogodi tuča. Oni meni ne trebaju dolaziti. Tu su sa mnom ljudi, prijatelji, nema ih mnogo, rade i sade bez pare i dinara. Tri puta sam imao tuču, svaki puta su obećavali. Ne treba mi njihova pomoć. Ne trebaju mi ni poljoprivredne udruge, za mene ne postoje. Mislim da bi te udruge trebale biti s poljoprivrednikom i kad mi je najgore i kad mi je najbolje, a i oni se slikaju. Kažem opet – nismo ljudi drugog reda!
-Kako ste se ohrabrili za novi početak?
-Što bi trebao, predat se. Ja se ne predajem. Tri puta sam biran za najboljeg sportaša Ljubuškog, tri puta me tukla tuča. Nisam nikog oštetio, neću nikog povrijediti. A ti ljudi koje smo doveli na vlast neka se upitaju – dokle i do kada?
-Kako se uspjeli nabaviti sadni materijal, 100.000 sadnica?
-Preko poznanika i ljudi koji su htjeli pomoći. Imam jedanaest vrsta paprika ovdje, ne jednu.
-Gdje plasirati i kako obrati ovo polje?
-Nisam skeptičan, ako uspije, ne bi trebao imati problema s realizacijom.
Valja istaknuti da je ovaj poljoprivrednik veliku štetu od tuče pretrpio i prošle godine, prije toga 2007. Nikad kaže, nikakve pomoći nije dobio, ali jedno je sigurno – nikakve delegacije više ne želi na svom imanju.
{gallery}mladen_skorput_iznova_sadi{/gallery}