STOTA OBLJETNICA CRKVE SVETE KATE
„Sveta Kata – snijeg na vrata! Evo svete Kate – a gdje vam je snijeg?“ – tako je biskup Ratko u pozdravu upitao Ljubušake vjernike koji su ispunili gradsku crkvu sv. Kate, a tri puta ih je toliko ostalo pred crkvom. Kako i ne će kada se slavi 100. obljetnica istoimene crkve! Predivan dan, najprije maglovit, a onda i sunčan i vedar, prije bi se reklo da je 29. travnja – blažena Katarina Sijenska, nego 25. studenoga – sveta Katarina Aleksandrijska!
Humački župnik fra Ivan Boras, koji je najprije organizirao kroz grad procesiju s kipom sv. Kate i Litanijama svih svetih, biranim je riječima pozdravio sav Božji puk i biskupa iz Mostara koji je predvodio sv. Misu u kojoj su koncelebrirali, osim župnika, humački gvardijan fra Velimir Mandić, meštar fra Slavko Soldo, don Tomislav Ljubav, odnedavno naslovni župni upravitelj župe sv. Kate u Grudama.
Svečana sveta Misa s kađenjem u slavu Krista Kralja. Zašto tako? Biskup je u početku homilije zahvalio župniku fra Ivanu na pozivu i rekao kako je, dok se spremao za propovijed o sv. Kati, u „Bibliotheci Sanctorum“ – gdje je popisano oko 35.000 časnih Slugu i Službenica Božjih, Blaženih i Svetih – naišao na 20 svetih ili blaženih Kata: Aleksandrijska (287.-305.), Bolonjska (1413.-1463.), Bosanska (1424.-1478.), Đenovska (1447.-1510.), Luvenska (židovka, 13. stoljeće), Sijenska (14. st.), Švedska (1331.-1381.), Benincasa (14. st.), Labouré (1806.-1876.), da ne nabrajamo dalje, a među njima je ova prva, Aleksandrijska, najpoznatija ali i najosporenija. Vatikanska komisija, koja je od 1962. godine radila na povijesnom studiju i pročišćenju Rimskoga martirologija, 1969. preporučila je da se ispusti sv. Kata iz Liturgijskoga kalendara. A „drugostupanjska“ Komisija, 2002. godine, preporučila je da se ponovno vrati u Kalendar, i vraćena je s odredbom Svete Stolice; ako joj spomendan pada u nedjelju, neka se slavi Krist Kralj, kao upravo danas. Malo je koja sveta Kata okićena tolikim legendama kao ova današnja. Gotovo se svi slažu da je kao 18-godišnjakinja mučeništvo podnijela 305. u Aleksandriji, a s obzirom na sam čin i način mučeništva, dijalog s poganskim filozofima, tupi mač koji joj nije mogao odrubiti glavu, kotač sa zupčanicima koji ju je prepilao, prijenos njezina mrtvog tijela po anđelima iz Aleksandrije na brdo Sinaj gdje je i danas njezin samostan – kršćanskoj mašti nije bilo kraja. To je i bio razlog da se sveto ime Katino ispusti. Ali kada se uzelo u obzir kako je taj kult u narodu ukorijenjen, i u katedralnim, župnim i filijalnim crkvama; i u slikama, kipovima, vitražima i mozaicima; i u ženskim imenima, opet je njezino ime vraćeno, doduše, kao običan spomendan. Sveta je Kata, djevica i mučenica, uzor mladeži u čuvanju mladenačke čistoće: čisti do braka, a u braku vjerni do groba! pozvao je biskup mlade, neoženjene i oženjene. Svoju je čistoću i vjernost sv. Kata posvetila Kristu Kralju kojemu danas slavimo najveću svetkovinu.
Pilata na suđenju Isusu zanimalo je samo jedno pitanje: „Jesi li ti židovski kralj?“ – kako danas čitamo u Evanđelju (Iv 18,33).
Isus njega uzvratno pita: „Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“ (Iv 18,34). Jesi li ti u to uvjeren osobno ili su te na to drugi podgovorili?
Oglasi se bahati Pilat u sudnici: „Zar sam ja Židov?“ (Iv 18,35). Zar se ja moram miješati u ta vaša židovska religiozna praznovjerja? „Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?“ (Iv 18,35).
A Isus će njemu: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“ (Iv 18,36).
Pilat mu na to hladnokrvno: „Jesi li onda kralj?“ Kralj židovski, politički, ovosvjetski? Koji ubire poreze i sabire vojsku?
Isus odlučno i jasno: Pilate, „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za Istinu. Tko je god od Istine, sluša moj glas!“ (Iv 18,37). Kralj Kraljevstva istine i pravde, kraljevstva milosti i života, kraljevstva reda i mira…
Na to visoki predstavnik i sudac odmahnu rukom i, više za sebe nego li za sve druge, potiho reče: „Što je istina?“ I stade ovako u sebi razmišljati: Ti ćeš meni spominjati nekakvu istinu! Istina je što ja kažem, što meni odgovara. I kako ja kažem, to je posljednja riječ. U mojoj je ruci istina, pravda, život i smrt. Komu ja dosudim život, može živjeti; komu ja dosudim smrt, bit će mu smrt!
Pa ipak nije tako, prohujali Poncije Pilate! nastavio je biskup. Danas nema ni obične udruge od deset osoba Pilatova imena i prezimena! A Isusa Krista, „Kralja vasione“ – kako pjeva predslovlje – slijedi više od dvije milijarde kršćana! Na čijoj je strani povijesna Istina i Pravda?
Na kraju misnoga slavlja biskup je, „po zagovoru sv. Kate“, zazvao blagoslov Presvetoga Trojstva na sve sudionike svečanosti. Gvardijan je fra Velimir sudionike oko oltara pozvao na okrjepu u samostansku blagovaonicu, gdje je uz kućne svećenike i novake bilo i nekoliko predstavnika gradskih i županijskih vlasti, a pred crkvom sv. Kate odvijalo se pučko veselje uz pjesmu i obiteljske kolačiće i piće.
Na povratku u Mostar biskup se s tajnikom don Tomislavom svratio u samostansku kuću Školskih sestara franjevaka Krista Kralja u gradu pozdraviti s. predstojnicu i ostale sestre koje danas svečano slave Krista Kralja.
